Pitanje o dru\u0161tvenoj ulozi i svrsi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti \u010desto prodre u javnost. I koliko god da ga puta postavimo, ne mo\u017eemo izbje\u0107i odgovor: re\u017eimski konformizam.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to su uop\u0107e ti akademici? Pitanje je negdje po\u010detkom pro\u0161log desetlje\u0107a na sjednici Vlade RH postavila \u017deljka Antunovi\u0107, potpredsjednica za – dru\u0161tvena pitanja. Razgovaralo se naime o tome da im se pove\u0107aju mjese\u010dna primanja. I jest da je Antunovi\u0107 bila osvjedo\u010dena ignorantkinja pojedinih objektivnih dru\u0161tvenih vrijednosti. Pamti se, recimo, da je malo prije toga nastojala ugasiti Tre\u0107i program Hrvatskog radija. Malo kasnije pak usko\u010dit \u0107e na funkciju ministrice obrane. Ali, onaj put iznimno, problem nije bio u njoj. \u0160to je i \u010demu slu\u017ei Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, u tom \u010dasu nije bilo posve jasno ni akademicima<\/p>\n\n\n\n
Otad pa sve do danas, pitanje je postavljeno nebrojeno mnogo puta. Formalno deklarirano poslanje HAZU-a, ono o na\u010delnoj brizi za nacionalnu znanost, kulturu i umjetnost, uvjerilo je malo koga. Kad to\u010dno, a i za\u0161to, akademija obra\u0107a pa\u017enju na \u0161ira dru\u0161tvena pitanja? Naj\u010de\u0161\u0107e se ne izja\u0161njava ni o goru\u0107ima u\u017eim.
<\/p>\n\n\n\n
HAZU se nije o\u010ditovala npr. o sustavnom i masovnom uni\u0161tavanju nepo\u0107udnih knjiga u Hrvatskoj, kad je koncem 90-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a javno raskrinkana ta po\u0161ast. Ne izja\u0161njava se ni danas o nevi\u0111enim upravnim svinjarijama vodstva Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. No zato je imala \u0161to re\u0107i o Istanbulskoj konvenciji<\/a>, s izrazito desni\u010darskih pozicija. Ba\u0161 kao i u slu\u010daju kurikularne reforme<\/a> u predmetima hrvatskog jezika i povijesti. Ipak, tu je i takvu konzervativnu i reakcionarnu instituciju nedavno istjerala na brisani prostor jedna pokrajnja dru\u0161tvena inicijativa.<\/p>\n\n\n\n Dubrova\u010dka udruga “Sr\u0111 je na\u0161” podsjetila je javnost<\/a> da se HAZU jo\u0161 2012. godine izbjegla o\u010ditovati o zastra\u0161uju\u0107oj prijetnji nekretninskih me\u0161etara pod maskom golfa. Ta opasnost, ina\u010de, jo\u0161 uvijek \u017eivo prijeti najju\u017enijem hrvatskom \u017eupanijskom centru. Aktivisti su se ovom prilikom oglasili povodom jedne nove sli\u010dne situacije<\/a>, dodu\u0161e zagreba\u010dke. Reakcija HAZU-a je istovjetna, i dade se lako svesti na poziciju da se ta ustanova 1) “ne bavi procjenjivanjem komercijalnih projekata”, i 2) “ne izja\u0161njava o dnevnopoliti\u010dkim pitanjima”, 3) “kao ni o pitanjima lokalnoga karaktera”. Samo dakle nekomercijalno, svevremenski i globalno. Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti ne propisuje toj ku\u0107i bavljenje spomenutim temama. Ali tako\u0111er joj ih niti ne zabranjuje. Njezino pozicioniranje u djevi\u010danski nekonfliktnom me\u0111uprostoru jest u najve\u0107oj mjeri proizvoljno i subjektivno. Drugim rije\u010dima, posrijedi je izbjegavanje dru\u0161tvenog anga\u017emana. Jer, golf na Sr\u0111u i tzv. Manhattan na Savi nisu tek lokalni problemi dnevnopoliti\u010dke naravi u \u010disto poslovnim relacijama. To su dva najizrazitija uzorka predatorskog nasrtaja na javna dobra u zemlji koja op\u0107epoznato obiluje takvim praksama. A tako je ve\u0107 desetlje\u0107ima. Pritom sama komercijalnost projekata nedvojbeno zna\u010di otima\u010dinu zajedni\u010dkih materijalnih vrijednosti i negaciju politi\u010dke odgovornosti u ekonomskom polju. HAZU se jednostavno od klju\u010dnih dru\u0161tvenih rasprava samoizuzela u njihovu za\u010detku. Samo nekomercijalno, suvremeno i globalno<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n