{"id":28936,"date":"2019-09-13T07:00:22","date_gmt":"2019-09-13T06:00:22","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28936"},"modified":"2019-09-16T10:02:28","modified_gmt":"2019-09-16T09:02:28","slug":"di-mi-je-sindikat-kad-knjizevnost-cita-stvarnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28936","title":{"rendered":"“Di mi je sindikat?”: kad knji\u017eevnost \u010dita stvarnost"},"content":{"rendered":"\n

Novi proizvodni ciklus hrvatske knji\u017eevnosti ponovno se bavi odnosima klase i roda u svakodnevnom \u017eivotu. Boris Postnikov istra\u017euje kapacitete tih tekstova u de\u0161ifriranju dru\u0161tvene zbilje.<\/p>\n\n\n\n

Prije skoro tri godine na Biltenu je izi\u0161ao esej “Rod, rad i intima”<\/a>: kroz tri naslovna pojma ondje sam poku\u0161ao prelomiti ne\u0161to druk\u010diju perspektivu \u010ditanja novijih romana i zbirki pri\u010da doma\u0107ih autorica poput Olje Savi\u010devi\u0107 Ivan\u010devi\u0107, Ivane Sajko, Ivane Rogar, Ive Hlava\u010d, Jasne Jasne \u017dmak\u2026 Njihove prozne tekstove \u2013 glasila je osnovna ideja \u2013 ne povezuje samo rodna dimenzija pripovijedanja specifi\u010dno \u017eenskog iskustva hrvatske tranzicije, nego i zajedni\u010dki pomak u knji\u017eevnoj artikulaciji iskustva kapitalisti\u010dke krize. <\/p>\n\n\n\n

Pomalo pojednostavljeno: ako se ovda\u0161nja knji\u017eevnost prije globalne recesije s kapitalizmom uglavnom obra\u010dunavala ironiziranjem potro\u0161a\u010dkih praksi, sitnim subverzijama sveprisutnog reklamnog diskursa i sli\u010dnim strategijama indirektne kritike konzumerizma, ekonomska kriza ozna\u010dila je lom \u010dije smo posljedice, u skladu s proizvodnim ciklusima knji\u017eevnosti, zapo\u010deli \u010ditati koju godinu kasnije. Umjesto indirektne kritike potro\u0161a\u010dkih fantazmi iz predkriznog perioda, sada su se na izravnom udaru na\u0161li kompletan kapitalisti\u010dki sistem i, posebno, (post)krizna deklasacija radnika. Prvo kroz kratkotrajni trend distopijske proze: Edo Popovi\u0107 (“Lomljenje vjetra”, 2011.), Ivo Balenovi\u0107 (“2084: Ku\u0107a Velikog Jada”) i Josip Mlaki\u0107 (“Planet Friedman”) me\u0111u istaknutijim su autorima koji su nekada\u0161nji “stvarnosni” prosede privremeno zamijenili izgradnjom ambicioznih antiutopijskih konstrukcija, izvode\u0107i do pogubnih fikcionalnih konzekvenci same premise neoliberalizma. Skrivena politi\u010dka pouka njihovog naglog poeti\u010dkog zaokreta mogla je, \u010dini se, glasiti: (neo)realisti\u010dki retori\u010dki instrumentarij vi\u0161e nam nije dovoljan jer se dru\u0161tvena stvarnost dolaskom krize tako radikalno promijenila da joj tzv. stvarnosna knji\u017eevnost naprosto nije dorasla, pa mora bje\u017eati u vrtoglave distopijske projekcije ne bi li ondje prona\u0161la na\u010din da nekako zahvati traumu posrtanja do ju\u010der naizgled trijumfalnog ekonomskog sistema. <\/p>\n\n\n\n

Nakon ove “distopijske” epizode, svjedo\u010dili smo frontalnom uvo\u0111enju odavno zaboravljene figure radnika u knji\u017eevne tekstove autora poput Gorana Fer\u010deca (“Radnice u gladovanju”, 2014.), Viktora Ivan\u010di\u0107a (“Radnici i seljaci”, 2015.) i Roberta Peri\u0161i\u0107a (“Podru\u010dje bez signala”, 2015.). U tre\u0107em koraku, napokon, pri\u010de i romane hrvatskih autorica obilje\u017eilo je ne\u0161to poput reintegracije krizne traume u pripovjedno rekodiranu dru\u0161tvenu zbilju. Ili, kao \u0161to sam to poku\u0161ao sa\u017eeti prije tri godine: “Naj\u010de\u0161\u0107e strategijom isprepletanja ekonomske dimenzije svakodnevnog \u017eivota s onom intimnom \u2013 vibriraju\u0107e erotskom, pulsiraju\u0107e ljubavnom ili zamorno rutinskom \u2013 ekonomska dimenzija je sada ‘normalizirana’: nije vi\u0161e izmje\u0161tena u distopijsku budu\u0107nost, ne oslanja se na ofanzivno uvo\u0111enje lika radnika, nego je naprosto golem, va\u017ean, nezaobilazan dio ‘obi\u010dnog \u017eivota’.” Rod, rad i svakodnevna intima, neraskidivo povezani, postali su tako neka vrsta \u0161ifre za otklju\u010davanje ekonomski devastirane dru\u0161tvene zbilje iz kuta \u017eenskog iskustva.<\/p>\n\n\n\n

“Moja mama radi kao \u017eena, a tata ima kamion”<\/h2>\n\n\n\n

Naravno, ovaj tip brzopotezne esejisti\u010dke dijagnostike koja se odvija u “stvarnom vremenu” knji\u017eevne proizvodnje uvijek je poprili\u010dno riskantan. Smje\u0161ten izme\u0111u knji\u017eevne kritike, fokusirane prvenstveno na pojedina\u010dne tekstove, i znanstveno-akademske refleksije, sklone komforu vremenske distance, on operira poljem dovoljno \u0161irokim da se na njemu brzo posklizne: svaki potez skicoznog poop\u0107avanja tu pomalo podsje\u0107a na nasumi\u010dno bacanje interpretacijske kocke. Izgleda da je ovoga puta, me\u0111utim, kocka pala na pravu stranu. Samo nekoliko dana nakon objave eseja o rodu, radu i intimi, iz tiska je izi\u0161la zbirka pri\u010da “O ljubavi, batinama i revoluciji” Nore Verde, poeti\u010dki uvelike orijentirana koordinatama koje je on poku\u0161ao ocrtati. Uvodna pri\u010da “Samo daj!”, primjerice, prati glavni lik neimenovane zagreba\u010dke djevojke koja, nezaposlena i bez novaca, prvi put odlazi na veliki muzi\u010dki festival kako bi ondje skupljala odba\u010dene plasti\u010dne boce i ne\u0161to zaradila. Stid koji je preplavi kada u publici sretne svoju biv\u0161u ekipu, frendove i frendice s kojima je donedavno zajedno odlazila na koncerte \u2013 vidjet \u0107emo kasnije \u2013 klju\u010dni je osje\u0107aj provu\u010den kroz nove rukavce dru\u0161tveno osvije\u0161tene knji\u017eevnosti doma\u0107ih autorica: sram je ne\u0161to poput presudnog emocionalnog otiska sveprisutne socijalne (re)presije. <\/p>\n\n\n\n

Smje\u0161taju\u0107i pripovijest o nezaposlenosti, besparici i jednom pokidanom prijateljstvu u hedonisti\u010dki socijalni balon muzi\u010dkog festivala, “Samo daj!” se pretvorila u gotovo paradigmatski primjer ovda\u0161njeg knji\u017eevnog obrata od fascinacije konzumeristi\u010dkim praksama prema izravnijem tretmanu klasno zadanih ekonomskih razlika. Upisivanje rodnih i klasnih razlika u prostor svakodnevne intime bilo je jo\u0161 jasnije u pri\u010di “Praznici” o starijoj sprema\u010dici kojoj dobrostoje\u0107a obitelj, odlaze\u0107i na godi\u0161nji odmor, za svaki slu\u010daj ostavlja klju\u010deve luksuznog stana, a ona se zatim u njega potajice useljava: dvostruki preokret kojim pri\u010da zavr\u0161ava samo produbljuje jaz izme\u0111u njenog i njihovog svijeta. I sve ostale pri\u010de iz “O ljubavi, batinama i revoluciji” Nore Verde bave se socijalnim antagonizmima, od rodno i generacijski kodiranog porodi\u010dnog nasilja do svakodnevnog maltretiranja kojem je izlo\u017eena LGBTIQ zajednica.<\/p>\n\n\n\n

U usporedbi s njima, pri\u010de Tanje Mravak iz zbirke “Na\u0161a \u017eena” (2017.) djeluju zato prigu\u0161enije i suzdr\u017eanije: umjesto zumiranja otvorenih dru\u0161tvenih lomova, oprezno opipavaju tkivo svakodnevnog \u017eivota, naj\u010de\u0161\u0107e onog koji se odvija u patrijarhalnoj provinciji. Odnosi mo\u0107i koji upravljaju postupcima likova pripovjedno su povu\u010deni u drugi plan, ali ba\u0161 zato djeluju podmuklije i opakije: likovi se sa svojim rodnim i klasnim pozicijama ne suo\u010davaju, nego im nesvjesno robuju, a razmak koji pritom poku\u0161avaju zadr\u017eati konstantnim samozavaravanjem nepogre\u0161ivo proizvodi u\u010dinak \u010ditala\u010dke mu\u010dnine. Najbolje Mravakine pri\u010de \u2013 koje su ujedno i me\u0111u najboljima napisanima kod nas u posljednje vrijeme \u2013 \u010ditaju se s gr\u010dem u \u017eelucu: ljigavo poigravanje svemo\u0107nog na\u010delnika male op\u0107ine s tek pristiglom mladom doktoricom i njezino uznemireno, nevoljko posustajanje i pristajanje na zadana pravila igre u izvrsnom “Na\u0161em \u010dovjeku”, primjerice, stvaraju sjajnu pripovjednu mikrostudiju svakodnevnog, op\u0107eprihva\u0107enog seksizma. Klasna dimenzija u pri\u010de je uklopljena meko, kao nenametljiv, ali pouzdan oslonac karakterizacije likova: u prvom su planu rodne razlike. Mjesto njihova eksplicitnog preklapanja, me\u0111utim, zona je nepla\u0107enog \u017eenskog ku\u0107anskog rada, kao kada u “Ni\u010dijoj \u017eeni” djevoj\u010dica iz malog mjesta razgovara sa susjedom, srednjo\u0161kolskom profesoricom, \u0161to se \u2013 ba\u0161 poput one doktorice \u2013 tek doselila u malomi\u0161\u0107ansko susjedstvo:<\/p>\n\n\n\n

“- Jel tvoja mama radi kao \u017eena?<\/em><\/p>\n\n\n\n

–\nMoja je mama \u017eena, u penziji je, a prije je radila u hotelu.<\/em><\/p>\n\n\n\n

–\nA jel sad radi kao \u017eena?<\/em><\/p>\n\n\n\n

–\nSad ne radi vi\u0161e.<\/em><\/p>\n\n\n\n

– Moja mama radi kao \u017eena, a tata ima kamion.”<\/em><\/p>\n\n\n\n

Ili, sli\u010dno, u pri\u010di “Zamisli divote”, kada starija tetka razgovara sa svojom ne\u0107akinjom:<\/p>\n\n\n\n

“- Ka\u017eem ja njemu da ne mogu vi\u0161e, da nemam snage, nisu meni vi\u0161e one godine, prije sam ja mogla i njega i dicu i posal i vrtal, sve sam ti ja to, du\u0161o moja, stizala. A on meni, ni pet ni \u0161est nego da \u0161ta bi ja radila da njega nema. E pa rekla sam da bi ja sve o\u010distila i da bi to tako stalo. Eto \u0161ta. Jesam mu dobro rekla?<\/em><\/p>\n\n\n\n

–\nA da proba\u0161 par dana \u0161trajkat?<\/em><\/p>\n\n\n\n

–\nPa \u0161ta \u0107u onda, di mi je sindikat? Opet bi sve mene do\u010dekalo.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n

“Kako bi, od stida, izrekla i\u0161ta?”<\/h2>\n\n\n\n

Ni u svojevrsnoj pripovjednoj trilogiji Aleksandre Kardum “Soba moje sestre” (2019.), zbirci tri dulje pripovijesti povezane centralnim motivom depresije, klasna i rodna dimenzija likova nije programatski isturena u prvi plan, nego je postavljena kao diskretna socijalna mizanscena: dok kroz prve dvije dionice pratimo \u017eivote urbanih, srednjoklasnih muzi\u010dara, kazali\u0161nih re\u017eisera i bankovnih slu\u017ebenica, tre\u0107a \u0107e, pod naslovom “Ona druga”, uspostaviti neo\u010dekivan kontrapunkt pri\u010dom o neobrazovanoj seoskoj doma\u0107ici. “Klasna i rodna pozicija, u tekstu uglavnom nenagla\u0161ena pripovjeda\u010dkim komentarima, pozadina je ponora u depresiju \u017eene koja \u017eivi u maloj zajednici”, pi\u0161e<\/a> kriti\u010dar Ivan Toma\u0161i\u0107: “Dok su klasa i rod (\u2026) implicitno upisani u lik Senke, njena je psiha, iako prikazana u tre\u0107em licu, \u010ditatelju ba\u010dena u lice.” Toma\u0161i\u0107ev sud da upravo ovaj, tre\u0107i dio zbirke kvalitetom uvelike odska\u010de od prva dva nije te\u0161ko potpisati, a \u010dini se da pripovjedni u\u010dinak proizlazi upravo iz distance onoga \u0161to se Senski doga\u0111a i njezine nesposobnosti da shvati i opi\u0161e vlastitu bolest. Ako su tanko\u0107utni muzi\u010dari o svojim depresijama spremno razgovarali na psihoterapijskim sesijama, za Senku je ta bolest samo “neka te\u017eina” i “sporost nekakva”, osje\u0107aj da “sve \u0161to u posljednje vrijeme radi, radi zato \u0161to mora” i “jer je red”, kao da “se sve od nje odvojilo i ona gleda svoj \u017eivot i sve svoje kao iza stakla.” <\/p>\n\n\n\n

Govor\no depresiji je, izgleda, ipak privilegija obrazovanih:<\/p>\n\n\n\n

“Ne zna re\u0107i \u0161to se s njom doga\u0111a ni kako bi to uop\u0107e objasnila, kad bi je netko o tomu pitao. Matija. Ne, ovo ne bi nikada rekla Matiji. Kako bi, od stida, izrekla i\u0161ta? I kome bi mogla re\u0107i? Krv joj se ledi od pomisli \u0161to bi rekli ljudi. Luda \u017eena u Matije, rekli bi (\u2026)\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sve\n\u0161to Senki preostaje, paraliziraju\u0107i je osje\u0107aj srama jer vi\u0161e\nnije ni \u017eena ni majka: a \u0161to zna\u010di biti \u017eena i majka, u pri\u010di se\nuglavnom mjeri koli\u010dinom ku\u0107anskog rada.<\/p>\n\n\n\n

S dru\u0161tvenim imperativom maj\u010dinstva koji ne priznaje umor, nezadovoljstvo ni depresiju u ko\u0161tac se hvata i Ma\u0161a Kolanovi\u0107 u nekim pri\u010dama iz zbirke “Po\u0161tovani kukci i druge jezive pri\u010de” (2019.), jo\u0161 jednoj knjizi koja socijalnu stvarnost rastvara (i) kroz optiku roda, rada i obiteljske intime. \u010citateljici i \u010ditaocu Kolanovi\u0107kine proze na pamet brzo mo\u017ee pasti poznata uvodna sekvenca “Plavog bar\u0161una” Davida Lyncha: kamera koja panoramski prikazuje sun\u010danu idilu ameri\u010dke suburbije polako se spu\u0161ta prema dvori\u0161tu ku\u0107e pa ispod savr\u0161eno poko\u0161ene tratine u close upu otkriva odvratni prizor kukaca. Ono \u0161to je kod Lyncha lijepa la\u017e svakodnevnog \u017eivota srednje klase u ameri\u010dkom predgra\u0111u, kod Kolanovi\u0107 su razbucane srednjoklasne iluzije tranzicijske Hrvatske, tog postsocijalisti\u010dkog predgra\u0111a Evrope: kukci su se po njenim pri\u010dama ra\u0161trkali bje\u017ee\u0107i iz svojih podzemnih skloni\u0161ta kada zapo\u010dne izgradnja novog \u0161oping centra, ili su se pretvorili u metaforu prikrivenu naizgled slu\u010dajnim lapsusom “kukac-kupac”, ili za\u010dahurili u znakovitom naslovu pri\u010de “Kukci su gotovo kao ljudi”\u2026 <\/p>\n\n\n\n

Oko vi\u0161ezna\u010dno razigranog lajtmotiva kukaca izgra\u0111en je porazni pejza\u017e dana\u0161nje, kapitalisti\u010dke, postkrizne Hrvatske: preplavljene turistima, uvoznim proizvodima, mobilnim tarifama kojima strani operateri varaju naivne penzionere. Ako se pripovjedni svijet Ma\u0161e Kolanovi\u0107, bizarno uko\u0161en izme\u0111u humora i horora, ne\u010dim ipak izdvaja iz dosada\u0161njeg niza naslova doma\u0107ih autorica, onda je to \u010dinjenica da lokalnu dru\u0161tvenu stvarnost jo\u0161 uvijek de\u0161ifrira primarno formulama konzumerizma. “Svijet oko nas bio je prepun novih proizvoda”, zavr\u0161ava jedna pri\u010da: druga se, naprosto, zove “Konzumiranje”. Ipak, radni\u010dko je iskustvo \u2013 za razliku od potro\u0161a\u010dkog \u2013 klju\u010dno za barem dvije pripovijesti. U “Crnilu”, potpla\u0107eni novinar odlazi na udaljeni otok kako bi napravio dirljivu reporta\u017eu o obitelji nastanjenoj na svjetioniku, ali kada supruga svjetioni\u010dara skloni nao\u010dale za sunce s o\u010diju, ispod njih se vide masnice. “U slu\u010daju do\u017eivljenja”, bankarska groteska o susretu prosje\u010dnog tranzicijskog luzera s bogatom ponudom \u017eivotnih osiguranja otvara se pak iskustvom radnika koji ne mo\u017ee prona\u0107i posao: <\/p>\n\n\n\n

“\u010cekam. \u010cekam beskona\u010dno. Svaki dan ne\u0161to u nekom redu, pred nekim uredom. Ka\u017eu, vrijeme je novac. Ja pak imam nepodno\u0161ljiv osje\u0107aj da vrijeme i novac nemaju ama ba\u0161 nikakve veze jedno s drugim. Kad ima\u0161 vremena, recimo kao ja sad, onda nema\u0161 novaca ni pod razno. (\u2026) Sad kad imam vremena, jako sam nervozan. Nervozniji nego ikad prije. Nervozan u prazno. (\u2026) Sad se no\u0107u samo vrtim u krevetu i misli mi pi\u0161u crno.\u201c<\/em><\/p>\n\n\n\n

Sloboda politi\u010dkog \u010ditanja<\/h2>\n\n\n\n

Rodno i klasno sondiranje socijalne zbilje ne okupira samo prozne autorice. Evo, primjerice, stihova pjesme “\u017eena bez mo\u0107i” iz posljednje Marineline zbirke “PTSP” (2018.): “iscrpljeni ljudi\/ uglavnom \u017eene\/ rade u Konzumu\/ bez slobodnog dana\/ ve\u0107 mjesecima\/ doslovno umiru\/ pred mojim o\u010dima\/ izbjegavam i\u0107i nedjeljom\/ i praznicima\/ i svaki put kad u\u0111em u du\u0107an\/ mene je sram\/ sram me\/ \u0161to sam \u010dovjek”. Druga pjesma, “Manipulacija”, podjednako je izravna: “jebale te plo\u010dice u Be\u010du\/ u Hrvatskoj\/ kopam po sme\u0107u\/ to je nama na\u0161a borba dala\/ da nas izjebu\/ bur\u017euji\/ do kraja.” A na suprotnom polu od Marineline pank poetike svakodnevnog govora, sirovih slika i direktnih poruka, ni\u0161ta manje anga\u017eiran nije “Lovostaj” (2019.) Monike Herceg, asocijativnim ticalima podjednako radoznao spram skrivene \u017eenske povijesti razvoja prirodnih znanosti, politi\u010dke borbe za pravo na abortus ili sudbine \u017ertava mu\u0161kog nasilja \u010dija imena pamtimo iz crnih kronika. <\/p>\n\n\n\n

“U miraz dobiju propuh krletke i dugu, dugu iglu koja,\/ pri\u0161apne baka i namigne, nije za pletenje\/ Kad crvena zatrese \u010dela do pucanja seizmograma,\/ preobra\u017eene aveti poku\u0161aju\/ ostati u grlima susjeda\/ i zamole da odu u ljekara\/ Od \u0161amara usko\u010de kosti u obraze\/ kao \u0161tiha\u010de u njivu\/ Kako mogu druge, mo\u017ee\u0161 i ti (\u2026)” (iz pjesme “1940. Nada Sremec pi\u0161e da \u017eene po selima umiru od abortusa nekontrolirano kao u Africi”). A u “Du\u0161a Jyoti Singh pije kavu kraj mene i upozorava me na promatra\u010da iz kojeg mo\u017ee izrasti \u0161ipka” Monika Herceg pi\u0161e: “(\u2026) Iz upeklog kapitalizma iska\u010du sverezive mu\u0161ke \u010deljusti\/ I ve\u0107 su ekosustav ti bri\u017eni o\u010devi,\/ mu\u017eevi, djedovi, bra\u0107a,\/ prijatelji, susjedi, u\u010ditelji\/ Ispod dobro\u0107udne mno\u017eine nazire se opasnost\/ br\u017ea od zvuka\/ Izre\u017eu i prere\u017eu\/ te \u010deljusti \u017eilavu \u017eensku prirodu\/ mame\u0107i refleksivnom pristojno\u0161\u0107u (\u2026)”<\/p>\n\n\n\n

Knjige ovih \u0161est autorica, redom objavljene u posljednje tri godine, zasigurno nisu jedine koje se mogu \u010ditati na interpretacijskom raskri\u017eju roda, rada i intime: ve\u0107 i one, me\u0111utim, \u010dine solidan korpus tekstova za eventualno budu\u0107e istra\u017eivanje nekih novih strategija knji\u017eevnog u\u0161ivanja ekonomske i dru\u0161tvene zbilje u svakodnevno iskustvo. Ali ako je ekonomska i politi\u010dka dimenzija s vremenom ne\u0161to “mek\u0161e” uklopljena u suvremenu knji\u017eevnost \u2013 zna svatko tko prati ovda\u0161nju knji\u017eevnu scenu – onda nije i u njenu javnu recepciju: poku\u0161aji da se fikcija \u010dita na pozadini socio-ekonomskih procesa i dalje naj\u010de\u0161\u0107e nailaze na \u017eestok otpor. Zamjera im se, u pravilu, reduktivni determinizam: knji\u017eevnost je, glasi argument, u svojoj specifi\u010dnoj umjetni\u010dkoj sumi ipak ne\u0161to mnogo vi\u0161e od zbroja neposrednih dru\u0161tvenih povoda. I doista: tekstovi Nore Verde, Tanje Mravak, Aleksandre Kardum, Ma\u0161e Kolanovi\u0107, Marinele, Monike Herceg i drugih autorica daleko su raznolikiji, kompleksniji i zna\u010denjski bogatiji nego \u0161to jedan ovakav lateralni interpretacijski presjek to mo\u017ee otkriti. <\/p>\n\n\n\n

Poanta je, me\u0111utim, da on ipak ne\u0161to otkriva: makar samo \u010dvori\u0161te zajedni\u010dkih problemskih preokupacija, makar samo poneku sli\u010dnost u taktikama njegova raspetljavanja. Prigovor upu\u0107en “politiziranim” kriti\u010dkim \u010ditanjima suvremene knji\u017eevnosti stoga se saple\u0107e o svojevrstan paradoks. Poku\u0161avaju\u0107i delegitimirati jedan specifi\u010dan rakurs \u010ditanja optu\u017ebom za redukcionizam, on reducira repertoar mogu\u0107ih \u010ditanja: bogatstvo zna\u010denja knji\u017eevnog teksta brani tako \u0161to mu \u017eeli oduzeti jednu od zna\u010denjskih dimenzija. A najmanje \u0161to tra\u017ei knji\u017eevnost okupirana svakodnevnim, ve\u0107im i manjim, rodnim i klasnim borbama, jest borba za slobodu njenog politi\u010dkog \u010ditanja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Novi proizvodni ciklus hrvatske knji\u017eevnosti ponovno se bavi odnosima klase i roda u svakodnevnom \u017eivotu. Boris Postnikov istra\u017euje kapacitete tih tekstova u de\u0161ifriranju dru\u0161tvene zbilje. Prije skoro tri godine na Biltenu je izi\u0161ao esej “Rod, rad i intima”: kroz tri naslovna pojma ondje sam poku\u0161ao prelomiti ne\u0161to druk\u010diju perspektivu \u010ditanja novijih romana i zbirki pri\u010da […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2773,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[66,74],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-28936","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klasa","tag-kultura","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28936","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28936"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28936\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28937,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28936\/revisions\/28937"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2773"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28936"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28936"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28936"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28936"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28936"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28936"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28936"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}