Zagreba\u010dke ulice su posljednjih mjeseci preplavili mladi\u0107i i djevojke na biciklima s ogromnim ruksacima na kojima pi\u0161e Wolt ili Glovo. Dok nam liberalni mediji taj trend predstavljaju kao genijalnu poslovnu inovaciju, njihovo pedaliranje nas vra\u0107a u devetnaestostoljetne radne odnose.<\/p>\n\n\n\n
Jedini sudionici prometa \u010diji broj na zagreba\u010dkim ulicama posljednjih nekoliko mjeseci raste br\u017ee od voza\u010da elektri\u010dnih romobila, jesu dostavlja\u010di hrane – voza\u010di Wolta i Glova. No dok elektri\u010dne romobile vozi doma\u0107a kreativna biznis klasa, velike ruksake s hranom na le\u0111ima vuku mahom studenti te drugi prekarni radnici prepu\u0161teni \u010darima i zamkama ovog brzorastu\u0107eg gastro tr\u017ei\u0161ta. <\/p>\n\n\n\n
Finski Wolt i \u0161panjolski Glovo kompanije su koje putem specijaliziranih aplikacija organiziraju uslugu dostave, naj\u010de\u0161\u0107e hrane, a u Zagrebu su po\u010dele poslovati prije otprilike pola godine \u2013 Wolt u prosincu 2018., Glovo u travnju 2019., a za konkurencijom je po\u017eurila i doma\u0107a Pauza.hr pa je u srpnju ove godine uvela i vlastitu dostavu na biciklima pod nazivom PauzaGo. <\/p>\n\n\n\n
Rije\u010d je o firmama koje ne vode restorane i ne pripremaju hranu, ne posjeduju bicikle, skutere ili automobile i ne zapo\u0161ljavaju dostavlja\u010de ve\u0107 zara\u0111uju na posredovanju izme\u0111u kupaca, restorana i dostavlja\u010da pomo\u0107u mobilne aplikacije. Predstavljaju se kao digitalni start-upovi<\/em> koji se u industriji hrane ali i op\u0107enito na tr\u017ei\u0161tu isti\u010du ne samo novom tehnologijom nego i “inoviranjem” samog modela rada. Rije\u010d je o navodnom razbijanju klasi\u010dnog odnosa radnik \u2013 \u0161ef koji, u ovako organiziranom poslu, “prestaje postojati”. Za\u0161to bi, naime, postojao, ako dostavlja\u010d mo\u017ee biti “sam svoj \u0161ef” koji si “sam oblikuje radno vrijeme” te za Glovo ili Wolt dostavlja privremeno, povremeno, kad i kako \u017eeli i sve to sa sredstvima za rad koja su mu ve\u0107 u rukama \u2013 vlastitim biciklom i mobitelom? To je otprilike optimisti\u010dna slika obavljanja dostavlja\u010dkog posla koju Glovo, Wolt i sli\u010dne firme plasiraju u javnost, isti\u010du\u0107i kao klju\u010dne adute takvog rada fleksibilnost u organizaciji radnog vremena te mogu\u0107nost dobre zarade za one koji to \u017eele. To je, istovremeno, skoro sve \u0161to smo o ovom valu liberalizacije dostavlja\u010dkih usluga mogli \u010duti u doma\u0107im medijima (osim veselja gastrofila<\/a> \u0161to vi\u0161e ne moraju jesti “masne filee iz stiropora” nego mogu naru\u010diti dostavu iz po\u0161tenih restorana). <\/p>\n\n\n\n No ve\u0107 drugi pogled na ovako predstavljen koncept “neovisnosti” i “fleksibilnosti”, ba\u0161 kao i kratak razgovor s nekim od voltovaca ili glovera na ulici ili u krugu prijatelja, brzo otkrivaju da \u0107e od spomenutih “inovacija” u industriji hrane najmanje koristi i slobode, a najvi\u0161e nesigurnosti zapasti, dakako \u2013 upravo one koji okre\u0107u pedale. <\/p>\n\n\n\n Razbijanjem usluge na odvojene segmente, na \u010dijem povezivanju zara\u0111uju firme poput Glova, zamagljuje se forma klasi\u010dnog najamnog rada. Navodna fleksibilnost u organizaciji radnog vremena krije mno\u0161tvo mehanizama pritiska i kontrole, kojima je cilj intenzivirati radni proces, a koji pojedinog voza\u010da itekako uvjetuju kod izbora smjena i koli\u010dine rada koju \u0107e obaviti, pri \u010demu za rad tro\u0161i vlastite resurse (bicikl i mobitel) i neprekidno se nalazi u odnosu konkurencije prema drugim voza\u010dima. Sve nabrojano ne\u0107ete, dakako, \u010duti na dvosatnom treningu na kojem vas Glovo i Wolt pripremaju za pedaliranje, kao \u0161to ne\u0107ete \u010duti ni to da ovakvim poslovanjem po principu gig ekonomije ili rada “na zahtjev” firma izbjegava sve klasi\u010dne obaveze poslodavca da svom radniku osigura stabilan posao, radno vrijeme i primanja te zdravstveno i mirovinsko osiguranje. No da biste sve ovo i sami zaklju\u010dili, dovoljno je da o iskustvu dostavljanja za Wolt i Glovo pitate same dostavlja\u010de. <\/p>\n\n\n\n Trik inovativnog “prevazila\u017eenja” odnosa “\u0161ef \u2013 radnik” pokazuje svoje drugo lice \u010dim porazgovarate s nekoliko voza\u010da o na\u010dinu na koji je reguliran njihov radni odnos, odnosno njegov izostanak. Za Wolt ili Glovo, naime, mo\u017eete dostavljati ili kao “partneri” ako imate vlastiti pau\u0161alni obrt, ili preko posredni\u010dkih firmi, \u017eargonom novog dostavlja\u010dkog biznisa – agregatora. Dok Wolt prepu\u0161ta voza\u010dima da sami prona\u0111u svog posrednika, Glovo navodno novim voza\u010dima daje spisak agregatora koje mogu razmotriti, neformalno ih upu\u0107uju\u0107i na one koji su se pokazali “pouzdanima”, no bez ikakve garancije da \u0107e poslovati korektno. Posrednici prosje\u010dno uzimaju 10% voza\u010deve zarade, a voza\u010du se, kako \u010dujemo, obi\u010dno prepu\u0161ta odluka \u017eeli li da ga posrednik prijavi. U tom slu\u010daju, posredniku treba od svoje zarade dati dodatnih tristotinjak kuna mjese\u010dno za minimalne doprinose. Naj\u010de\u0161\u0107e se, navodno, voza\u010de ipak ne prijavljuje te im posrednici, nakon \u0161to im uzmu proviziju, zaradu ispla\u0107uju na crno. Pritom, kako \u010dujemo, posrednici znaju kasniti s isplatom, a neki, navodno, voza\u010dima uvjetuju minimalan broj smjena i zaradu koju moraju ostvariti, iako bi glavna prednost ovog posla, kako tvrde iz Wolta i Glova, trebala biti upravo u tome da se radi “koliko se \u017eeli”. Ka\u0161njenje s isplatama ili neprijavljivanje radnika od strane posrednika, kako \u010dujemo, ni Glovo ni Wolt ne sankcioniraju raskidanjem suradnji \u2013 odgovornost za prava voza\u010da ionako nije na njima. Jednako tako, na njima (a niti na posrednicima) nije ni odgovornost pokrivanja tro\u0161kova rada koji uklju\u010duju odr\u017eavanje bicikla i nabavke opreme za no\u0107nu vo\u017enju (koji nisu zanemarivi ukoliko se radi ve\u0107i broj sati), kao i tro\u0161kove mobilnog interneta. <\/p>\n\n\n\n S obzirom na to da ih ne zapo\u0161ljavaju, Glovo i Wolt voza\u010de ne mogu niti otpustiti. No mogu ih sankcionirati i to katkada \u010dine u formi tzv. kick-outa<\/em>, ukidanja ili suspendiranja pristupa aplikaciji. Aplikacija preko koje se radi, naime, sofisticirani je algoritam koji slu\u017ei za dodjeljivanje posla voza\u010dima, koordinaciju njihovog radnog vremena i koli\u010dine posla, ali i ocjenjivanje njihove u\u010dinkovitosti. Naime, kako smo \u010duli od voza\u010da Glova, aplikacija za svakog voza\u010da izra\u010dunava takozvanu “ocjenu izvrsnosti” prema nekoliko precizno kvantificiranih parametara u koje izme\u0111u ostalih ulaze ocjena dostavlja\u010da od strane kako restorana tako i samog kupca, ukupni broj obavljenih dostava te u\u010dinkovitost (za koju ispitani voza\u010di ka\u017eu da nisu shvatili \u0161to to\u010dno zna\u010di \u010dak niti nakon konzultacija s Glovom). Voza\u010di s najvi\u0161om ocjenom izvrsnosti u Glovu stje\u010du prednost u odabiru smjena za koje \u0107e se zapisati. Dinamika biranja smjena je dva puta tjedno, za naredna tri ili \u010detiri dana, a “izvrsnim” voza\u010dima aplikacija navodno \u0161alje prazan kalendar sa smjenama ne\u0161to ranije nego drugim voza\u010dima. Zapisane smjene mogu\u0107e je, kako \u010dujemo, otkazati do 48 sati ranije bez sankcija, no u svakom je trenutku mogu\u0107e odra\u0111ivati i dodatne, nezapisane smjene \u2013 dovoljno je upaliti aplikaciju i \u010dekati da aplikacija dodijeli dostavu. Unutar smjene za koju se voza\u010d zapisao, \u010dujemo, dozvoljeno je bez sankcija (pada “ocjene izvrsnosti”) odbiti ukupno dvije narud\u017ebe koje aplikacija automatski dodjeljuje (isprva je taj broj obuhva\u0107ao pet narud\u017ebi). Ovakva fleksibilnost oko toga da voza\u010d u svakom trenu mo\u017ee odlu\u010diti raditi vi\u0161e, ali da se odustajanje od smjena ili odbijanje narud\u017ebi sankcionira, iz perspektive Glova posve je razumljivo s obzirom na to da, kako \u010dujemo, jo\u0161 uvijek postoji deficit voza\u010da, iako njihov broj neprekidno raste. <\/p>\n\n\n\n Aplikacija preko dostavlja\u010devog klika prati svaku fazu dostave \u2013 dolazak u restoran, preuzimanje hrane, dostavljanje na adresu. Voza\u010devo kretanje, ba\u0161 kao i pri kori\u0161tenju Ubera, mo\u017ee pratiti i sam kupac. Ovakav tip kontrole “gdje hrana putuje” iz Glova i Wolta se reklamira kao jedan od bitnijih faktora zadovoljstva kupca i njegove spremnosti da plati dostavu, umjesto da naru\u010di hranu iz restorana koji ve\u0107 ima vlastitu besplatnu uslugu dostave. Da je rije\u010d o hiperstrukturiranim uvjetima u kojima svaki korak dostavlja\u010da ograni\u010davaju slo\u017eeni mehanizmi mikrokontrole, koji \u010desto nisu u dosluhu sa realnim uvjetima u kojima se dostava odvija, mo\u017ee se vidjeti i iz samog procesa komunikacije s kupcima. Dostavlja\u010di, kako \u010dujemo, s njima u principu ne mogu direktno komunicirati nego se, u slu\u010daju da lokacija za dostavu nije precizna ili na putu nastane neka druga komplikacija, moraju javiti podr\u0161ci u Glovu. Pritom ih ne mogu nazvati, ve\u0107 komunicirati isklju\u010divo putem chata, \u0161to znatno usporava proces i stvara frustraciju, izme\u0111u ostalog i zato \u0161to, kako \u010dujemo, aplikacija \u010desto ne funkcionira kako treba. <\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o zaradi, obje firme voza\u010de pla\u0107aju po dostavi i pre\u0111enom kilometru, uz takozvani varijabilni bonus od naj\u010de\u0161\u0107ih 10 do 30%, koji se obra\u010dunava prema koeficijentima za svaki pojedini sat. Koeficijenti su najvi\u0161i kada je potra\u017enja najvi\u0161a odnosno kada je najvi\u0161e posla, ali i kada je iznimno lo\u0161e vrijeme. U obje firme postoji i osigurana minimalna satnica u slu\u010daju da nema dovoljno dostava (koja je, kako \u010dujemo, u Glovu isprva iznosila 30, a sada iznosi 20 kuna te ne\u0161to vi\u0161e u no\u0107nim satima), kao i odre\u0111eno nov\u010dano osiguranje u slu\u010daju otkazane narud\u017ebe. Zarada, dakle, prije svega ovisi o brzini vo\u017enje i broju odra\u0111enih dostava, kao i spremnosti na rad u smjenama s najvi\u0161im koeficijentima, prvenstveno onima u kojima je najvi\u0161e posla. Zbog toga je vrijeme izme\u0111u silaska s bicikla i dolaska do kupca, kao i vrijeme \u010dekanja u restoranu za voza\u010de najneisplativije jer ne mogu primiti novu narud\u017ebu. To je jedan od razloga zbog kojih, kako smo \u010duli, nije neuobi\u010dajeno da izme\u0111u konobara u restoranima i glovera i voltovaca izbijaju sva\u0111e, pa \u010dak i fizi\u010dki okr\u0161aji. S obzirom na to da restorani i Woltu i Glovu pla\u0107aju proviziju od otprilike 30% svake narud\u017ebe, pri poslu\u017eivanju ugostitelji prioritet pru\u017eaju gostima restorana pa dostavlja\u010di katkada \u010dekaju na hranu znatno du\u017ee nego gosti koji su do\u0161li nakon njih. \u010cinjenica da se preko njihovog d\u017eepa prebija vrijeme potro\u0161eno na ovaj “prazan hod” ne \u010dudi, kao \u0161to ne \u010dudi ni tendencija da se smanjuje zagarantirana minimalna satnica pod izgovorom da ona nije “poticajna”. U ovakvom tipu rada, naprosto, tro\u0161ak uzrokovan potencijalnim padom potra\u017enje, a onda i drugim promjenjivim okolnostima (vremenskim uvjetima, situacijom u prometu itd.) postupno se sve vi\u0161e prebacuje s firme na radnike, dok ih se istovremeno prisiljava na sve intenzivniji rad kako bi zadr\u017eali svoju zaradu. <\/p>\n\n\n\n Na pretpostavku da \u0107e se upravo u takvom smjeru kretati uvjeti dostavljanja za Glovo, Wolt i sli\u010dne firme, upu\u0107uju nas prije svega sli\u010dni procesi koji se odvijaju diljem Europe. Wolt i Glovo nisu jedine kompanije koje predvode dostavlja\u010dku “revoluciju” – vani ve\u0107 godinama po istom principu posluju firme kao \u0161to su londonski Deliveroo ili njema\u010dka Foodora, a uslugu dostave hrane u pojedinim je zemljama uveo i Uber (UberEats) te ju najavljuje i estonski Bolt (Bolt Food). Ukoliko u potrazi za informacijama o spomenutim kompanijama pretra\u017eimo strane medije, vrlo brzo postat \u0107e nam jasno da klju\u010dne rije\u010di pri\u010de o njihovom uspjehu i \u0161irenju nisu vi\u0161e samo fleksibilnost, dobra zarada i inovacija, nego i rastu\u0107a nesigurnost, nezadovoljstvo i \u0161trajkovi. Naime, dostavlja\u010di u Francuskoj, \u0160panjolskoj, Italiji, Engleskoj, Norve\u0161koj i drugim zemljama ve\u0107 godinama prosvjeduju i organiziraju se kako bi se poku\u0161ali izboriti za neka od osnovnih prava \u2013 po\u010dev\u0161i od prava da ih se prizna kao radnike te da im se osiguraju ugovor o radu i odre\u0111ena doza sigurnosti u visini zarade. Sve spomenute kompanije, ba\u0161 kao i Wolt i Glovo u Zagrebu, svoje voza\u010de ne zapo\u0161ljavaju putem ugovora o radu niti im osiguravaju ikakvu socijalnu za\u0161titu poput zdravstvenog osiguranja ili pla\u0107enog bolovanja i godi\u0161njeg odmora, ve\u0107 s njima posluju kao s tzv. samozaposlenim “nezavisnim ugovarateljima”. <\/p>\n\n\n\n Osim nezadovoljstva \u0161to ih se ne tretira kao radnike, dostavlja\u010di su najglasnije reagirali na promjene u modelu pla\u0107anja sa zajam\u010dene satnice na kompenzaciju po odra\u0111enoj dostavi. Princip je svaki put isti: nakon \u0161to bi si kompanija relativno dobrom satnicom osigurala dovoljan broj voza\u010da, fiksni obra\u010dun po satu zamijenila bi obra\u010dunavanjem po dostavi, \u0161to su voza\u010di ispravno prepoznali kao pove\u0107anje pritiska na intenzitet rada te prebacivanje rizika od pada potra\u017enje s firme na njih same. Tako su voza\u010di Foodore 2016. u Torinu \u0161trajkali zbog ukidanja fiksne satnice od 5,4 eura po satu i prelaska na pla\u0107anje u iznosu od 2,7 eura po dostavi. Iste je godine izbio i \u0161trajk dostavlja\u010da Deliverooa u Londonu (firme za \u010diji su opis \u0161trajka\u0161i koristili he\u0161teg #Slaveroo) potaknulo uvo\u0111enje “eksperimentalnog” modela pla\u0107anja u nekoliko londonskih \u010detvrti \u2013 sa 7 funti po satu i 1 funte po dostavi, na 3,75 funte po dostavi. Ovakvu promjenu Deliveroo i sli\u010dne firme brane kao dobru priliku da “efikasni voza\u010di” ostvare znatno ve\u0107u zaradu unutar sati u kojima je potra\u017enja najve\u0107a. No voza\u010di su upozorili na posljedice ove promjene koje kompanija pre\u0161u\u0107uje, a njih guraju u nezavidnu poziciju \u2013 prisiljenost da, ukoliko \u017eele zadr\u017eati staru satnicu, odrade minimalno dvije dostave po satu neovisno o vremenskim uvjetima, udaljenosti i stanju u prometu te time ugroze vlastitu sigurnost i sigurnost drugih sudionika u prometu, ali i opasnost od nedovoljne ili nikakve zarade u periodima kada je potra\u017enja manja. Ne treba niti napominjati da su potencijalne ozljede i obolijevanja zbog kojih ne mogu voziti situacija koja je za dostavlja\u010de bez prava na pla\u0107eno bolovanje apsolutni \u0161ah mat. <\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to dijele probleme, tako su i zahtjevi koje su londonski i torinski dostavlja\u010di imali bili vi\u0161e-manje isti: osigurana satnica koja je uskla\u0111ena s living wageom<\/em> (pla\u0107om potrebnom za normalan \u017eivot), uz varijabilni bonus od jednog eura odnosno funte po svakoj dostavi te pokriveni tro\u0161kovi rada (primjerice tro\u0161kovi odr\u017eavanje bicikla ili tro\u0161kovi parkiranja ukoliko dostavljaju autom). Prosvjedovanjem u samom centru grada u radnim uniformama i pozivanjem kupaca i restorana na bojkot, dostavlja\u010di su nastojali udariti na imid\u017e, jedan od klju\u010dnih aduta kojima kompanija poput Deliverooa i Foodore privla\u010de investitore i kupce. Usprkos tome, prozvane kompanije u pravilu su ignorirale zahtjeve voza\u010da te novce ulo\u017eile u daljnju promociju. Foodora, koja je u to vrijeme dostavlja\u010de poku\u0161avala pridobiti besramnim porukama da vo\u017enja za njih nudi predstavlja “priliku za fitnes i neopisivu zabavu”, na \u0161trajk torinskih dostavlja\u010da reagirala je kick-outom<\/em> “problemati\u010dnih” voza\u010da koji su se istaknuli u organizaciji protesta, podizanjem pla\u0107e po dostavi za ni\u0161tavnih 90 centa te \u0161irokom regrutacijom novih voza\u010da prema novouvedenom sistemu pla\u0107anja po dostavi. Prona\u0107i nove voza\u010de nije bilo te\u0161ko, s obzirom na to da je u Italiji 2015. godine nezaposlenost mladih bila 40% te da su im se, ba\u0161 kao i u Hrvatskoj, nudili naj\u010de\u0161\u0107e uglavnom nesigurni i slabo pla\u0107eni poslovi. <\/p>\n\n\n\n Nezadovoljstvo je ove godine eskaliralo i u \u0160panjolskoj, nakon \u0161to je u svibnju u Barceloni poginuo dostavlja\u010d Glova, uslijed nesre\u0107e za vrijeme vo\u017enje na autocesti. Nakon \u0161to se otkrilo da je rije\u010d o dvadesetdvogodi\u0161njem Nepalcu bez dozvole za boravak i legalni rad u \u0160panjolskoj koji je radio “na crno” preko tu\u0111eg dostavlja\u010dkog ra\u010duna, dostavlja\u010di su organizirali prosvjed ispred sjedi\u0161ta Glova, pale\u0107i \u017eute ruksake uz poruku “Glovo nas ubija”. Autsorsanje posla izbjeglicama ili maloljetnicima nije neuobi\u010dajeno – u Francuskoj je, primjerice, sve \u010de\u0161\u0107a praksa<\/a> ta da registrirani voza\u010di, kojima se ne isplati raditi za male novce koje pla\u0107a Deliveroo ili neka druga firma, ilegalno “iznajmljuju” svoje korisni\u010dke ra\u010dune osobama koje same nemaju dozvolu za rad ili boravak u zemlji, uzimaju\u0107i im pritom 30 do 50% zarade te iskori\u0161tavaju\u0107i tako i posljednje pijune u lancu eksploatacije, koji naprosto nemaju drugog izbora. Oglu\u0161ivanje kompanija na prosvjede i \u0161trajkove potaknulo je daljnje poku\u0161aje organiziranja dostavlja\u010da, naj\u010de\u0161\u0107e uz pomo\u0107 lokalnih sindikata \u2013 u Londonu je dostavlja\u010de podr\u017eao Nezavisni radni\u010dki sindikat Velike Britanije (IWGB), a norve\u0161ke kurire, koji upravo<\/a> prosvjeduju i pregovaraju s Foodorom oko mogu\u0107nosti potpisivanja kolektivnog ugovora, podr\u017eava Norve\u0161ki sindikat transportnih radnica i radnika (NTF). Samo neki od primjera dosada\u0161njeg samoorganiziranja voza\u010da su, recimo, Kolektiv autonomnih dostavlja\u010da (CLAP) u Parizu ili online<\/em> kampanja justice4couiriers<\/em><\/a> u Finskoj. Budu\u0107nost njihovih napora trenutno je jo\u0161 posve neizvjesna jer je prekarne radne snage koja je spremna pedalirati dvanaestak sati dnevno sve vi\u0161e, dok su kompanije koje predvode ovo brzorastu\u0107e tr\u017ei\u0161te spremne razvijati mehanizme sve ve\u0107e fleksibilizacije i istovremeno ih bogato promovirati kao novi, svje\u017e, slobodan i uzbudljiv svijet rada. Ono \u0161to je, ipak, izvjesno, je to da spomenuti trendovi ne\u0107e zaobi\u0107i ni nas i da se ispod paketa sushija ili hamburgera, na dnu papirnate vre\u0107ice u kojoj vam nasmije\u0161eni glover, kako to poru\u010duje<\/a> kompanija, donosi “dobre vibracije i veselje”, ne nalazi nikakva obe\u0107ana “sloboda” nego znoj potpla\u0107enog i nesigurnog rada. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Zagreba\u010dke ulice su posljednjih mjeseci preplavili mladi\u0107i i djevojke na biciklima s ogromnim ruksacima na kojima pi\u0161e Wolt ili Glovo. Dok nam liberalni mediji taj trend predstavljaju kao genijalnu poslovnu inovaciju, njihovo pedaliranje nas vra\u0107a u devetnaestostoljetne radne odnose. Jedini sudionici prometa \u010diji broj na zagreba\u010dkim ulicama posljednjih nekoliko mjeseci raste br\u017ee od voza\u010da elektri\u010dnih […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":28910,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[377],"class_list":["post-28906","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28906","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28906"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28906\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28914,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28906\/revisions\/28914"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28910"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28906"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28906"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28906"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28906"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28906"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28906"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28906"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Trik prevazila\u017eenja odnosa \u0161ef-radnik<\/h2>\n\n\n\n
Okr\u0161aji s konobarima<\/h2>\n\n\n\n
Europska iskustva<\/h2>\n\n\n\n