One\u010di\u0161\u0107enje Crnog mora ravno je onom Jadranskoga, ako pritom nije i gore. Utjecaj poljoprivredne industrije zemalja s crnomorskim rije\u010dnim slivom jedan je od najve\u0107ih, no faktor su jo\u0161 i morski promet, ali i oronula uloga dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n
Crno more se od po\u010detka 1990-ih prezentira kao “najo\u0161te\u0107enije more na svijetu<\/a>\u201d koje se nalazi pod velikim rizikom od ekolo\u0161ke krize. Neki od faktora koji doprinose ekolo\u0161kim problemima u Crnom moru su klimatske promjene, prekomjeran izlov riba, zaga\u0111enje industrijskim poljoprivrednim gnojivima, plastikom i drugim kemikalijama, zatim propadanje biolo\u0161ke raznolikosti i sve lo\u0161ije stanje obale. Problem pogor\u0161ava \u010dinjenica da je Crno more polu-zatvoreno, sa Sredozemljem povezano tek Bosporskim tjesnacem. Njegov poseban zemljopisni polo\u017eaj pogor\u0161ava u\u010dinke one\u010di\u0161\u0107enja koja utje\u010du na sve crnomorske ekosustave. Prilikom razmatranja Crnog mora kao prozora u budu\u0107nost svjetskih oceana va\u017eno je uzeti u obzir njegov polo\u017eaj zatvorenog mora.<\/p>\n\n\n\n Crno\nmore grani\u010di sa \u0161est zemalja (Turska, Bugarska, Rumunjska,\nUkrajina, Rusija i Gruzija), ali se\nnjegov vodni\nsliv prostire se na 23 zemlje. Dotok vode donose\nvelike rijeke, me\u0111u\nkojima su najutjecajnije\nDunav i\nDnjepar.<\/p>\n\n\n\n Prema nedavnim istra\u017eivanjima<\/a> najvidljiviji zaga\u0111iva\u010d je plastika koja \u010dini 85% sme\u0107a na dnu Crnog mora. Uglavnom su to plasti\u010dni predmeti za jednokratnu upotrebu (boce, vre\u0107ice, ambala\u017ea i dr.). Plastika je opasna za morski \u017eivot, ali je privukla ne\u0161to \u0161iru pozornost javnosti primarno zbog vidljivosti turistima i gra\u0111anima. Na primjer, u o\u017eujku je Europski parlament napokon uveo zabranu plasti\u010dnih predmeta za jednokratnu uporabu koja \u0107e se aktivirati 2021. godine. Moglo bi se argumentirati da ova odluka si\u017ee prekasno, no ipak se radi o poku\u0161aju (djelomi\u010dnog) rje\u0161avanja nekog va\u017enog pitanja. Me\u0111utim, ozbiljnih odluka o zabrani puno razornijih zaga\u0111iva\u010da, poput \u0161tetnih kemijskih gnojiva, zasad jo\u0161 uvijek nema.<\/p>\n\n\n\n Najnu\u017enije pitanje za\u0161tite Crnog mora je problem sve ve\u0107e povr\u0161ine “mrtve zone”, odnosno podru\u010dja s izrazito niskom zasi\u0107eno\u0161\u0107u kisikom. Mrtve zone ne mogu odr\u017eavati \u017eivot, pogotovo ne onaj koji je od va\u017enog dru\u0161tvenog zna\u010daja, poput ribljeg fonda. Gotovo 90% vode Crnog mora toliko je siroma\u0161no kisikom da je nastanjiv samo sloj uz povr\u0161inu. To je mogu\u0107e zbog prirodne tendencije nemije\u0161anja dubokih visoko zasoljenih voda s gornjim slojevima bogatima kisikom, pa time i \u017eivotom. Me\u0111utim, prirodnu ravnote\u017eu naru\u0161avaju razli\u010diti antropogeni faktori, poput industrijske proizvodnje i poljoprivrede, pa se situacija ubrzano pogor\u0161ava. Istra\u017eivanja pokazuju<\/a> da se u periodu od 1955. do 2015. godine granica \u017eivota, odnosno nastanjiv pojas u Crnom moru smanjio za gotovo 40%. Drugim rije\u010dima, povr\u0161ina koja je dovoljno zasi\u0107ena kisikom da mo\u017ee odr\u017eavati \u017eivot pala je sa 140 na 90 metara dubine.<\/p>\n\n\n\n Zbog intenzivne gradnje brana i sustava navodnjavanja proteklih desetlje\u0107a smanjen je dotok slatke vode u Crno more. To dodatno smanjuje<\/a> dotok slatke vode i kisika. Klju\u010dni problem je eutrofikacija<\/a>, odnosno postupak putem kojeg poljoprivredna gnojiva destruktivno utje\u010du na morske ekosustave skra\u0107uju\u0107i njihov prirodan proces sa nekoliko tisu\u0107a na svega nekoliko godina.<\/p>\n\n\n\n Kako funkcionira eutrofikacija? Industrijska poljoprivredna gnojiva (hranjive tvari kao \u0161to su du\u0161ik i fosfor) i stajsko gnojivo putuju\u0107i rijekama i lo\u0161im sanitarnim \u010dvorovima zavr\u0161avaju u moru gdje poti\u010du prekomjerni rast fitoplanktona koji se hrani tim tvarima. U periodu 1950-ih i 1980-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a, biomasa fitoplanktona pove\u0107ala se 30 puta \u0161to uzrokuje proces “cvjetanja algi”. Ono blokira sun\u010devu svjetlost na samoj povr\u0161ini te mikroalge i druga flora koja \u017eivi u dubljim vodama umire zbog manjka svjetlosti. Kad alge i drugi oblici \u017eivota umru, potonu na morsko dno. Bakterija koja pokre\u0107e njihovu razgradnju zahtijeva veliku koli\u010dinu kisika \u0161to dodatno smanjuje zasi\u0107enost mora tim elementom. Kada se potro\u0161i kisik, bakterije<\/a> koje sudjeluju u raspadu biomase po\u010dinju tro\u0161iti sulfate te nastaje vodikov sulfid, \u0161to je visoko otrovni kiseli plin<\/a>. Crno more je zbog toga jedna od najve\u0107ih svjetskih rezervi sumporovodika<\/a>, a njegov daljnji rast zna\u010dajno doprinosi \u0161irenju mrtve zone. <\/p>\n\n\n\n Ovdje je va\u017eno razumjeti da eutrofikacija ne uni\u0161tava sam \u017eivot. Jednostavno zamjenjuje dru\u0161tveno korisne oblike \u017eivota (kao jestive ribe) ogromnim koli\u010dinama mikroalgi, pretvaraju\u0107i more u neku vrstu ogromne mo\u010dvare. Dakle, ovo nije apstraktni ekolo\u0161ki problem, ve\u0107 prvenstveno socijalno i ekonomsko pitanje. Paradoksalno, glavni uzrok \u0161irenja mrtve zone industrijska poljoprivreda, koja se koristi za pove\u0107anje proizvodnje hrane. Istovremeno, ekonomski gubitak povezan s eutrofikacijom<\/a> (od ribarstva i turizma) u Crnom moru iznosi stotine milijuna eura godi\u0161nje.<\/p>\n\n\n\n \u010cinjenica da je uni\u0161tavanje Crnog mora i njegovog ekosustava toliko \u010dvrsto povezano s industrijskom poljoprivredom zna\u010di da je za rje\u0161avanje ovog problema potrebno u cijelosti ponovno promisliti cjelokupnu europsku poljoprivrednu politiku. Na primjer, Zajedni\u010dka poljoprivredna politika Europske unije nastavlja prete\u017eno subvencionirati poljoprivrednu ekonomiju baziranu na intenzivnim i industrijskim procesima, koja uvelike ovisi o upotrebi gnojiva. Ovaj sustav ne \u0161teti samo crnomorskom ekosustavu i oduzima sredstva za \u017eivot lokalnim ribarima, ve\u0107 i poti\u010de prekomjernu koncentraciju zemlji\u0161ta i omogu\u0107uje otu\u0111ivanje dru\u0161tveno i okoli\u0161no malih poljoprivrednih imanja. Utjecaj industrijske poljoprivrede na Crno more pokazuje da me\u0111unarodno ure\u0111enje njegovog ekosustava ne mo\u017ee biti rije\u0161eno tek sporazumima izme\u0111u zemalja koje izravno grani\u010de s morem, ve\u0107 mora obuhva\u0107ati sva njegova slivna podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n Ipak, industrijska poljoprivreda nije jedina akutna prijetnja Crnom moru. Ozbiljna prijetnja proizlazi iz prodora invazivnih vrsta koje dolaze s intenziviranjem me\u0111unarodnog pomorskog teretnog prometa. Poznati primjer su rebra\u0161i (\u010de\u0161ljaste meduze) koji su dolazili brodovima s ameri\u010dke atlantske obale 1980-ih. Nemaju\u0107i prirodne neprijatelje, meduze intenzivno konzumiraju hranu i jaja crnomorske ribe. Do devedesetih godina ove meduze ve\u0107 su \u010dinile gotovo 90% morske biomase ili vi\u0161e od volumena svih komercijalno ulovljenih riba u svijetu u godinu dana. Ova invazivna vrsta dramati\u010dno je utjecala na cijeli ekosustav. Od kad s rebra\u0161i stigli u Crno more \u2013 zahvaljuju\u0107i balastnim vodama komercijalnih transportnih brodova \u2013 izazvali su za crnomorsku ribolovnu industriju velike ekonomske gubitke od milijardu ameri\u010dkih dolara<\/a>. To je, zajedno s one\u010di\u0161\u0107enjem podvodnom bukom<\/a> koju stvaraju komercijalni brodovi, dovelo i do vrlo negativnih u\u010dinaka na druge vrste, poput dupina iz Crnog mora (Tursiops truncatus ponticus<\/em>), \u010dija je populacija zna\u010dajno smanjena.<\/p>\n\n\n\n Mjere \u0161tednje i neoliberalizacija za\u0161tite okoli\u0161a, u kombinaciji s prakti\u010dnom privatizacijom putem shema “javno-privatnog partnerstva”, nimalo ne pobolj\u0161ava ovu te\u0161ku situaciju. Dokazan primjer je izlijevanje nafte 2018. godine u blizini Sozopola u Bugarskoj kada je ameri\u010dki teretni brod SS Mopang po\u010deo pu\u0161tati naftu. Radi se o brodu koji je potonuo 1921. godine udariv\u0161i u njema\u010dku morsku minu iz Prvog svjetskog rata. Njegov rezervoar sadr\u017eavao je 650 tona mazuta, ali procjene su bile da se u rezervoaru nalazi oko 100 tona<\/a>.<\/p>\n\n\n\n Javna uprava za marine nije imala resurse za rje\u0161avanje ovog problema. Tvrtka koju su prvotno anga\u017eirali za zaustavljanje curenja koristila je neadekvatne materijale stoga se javna vlast na kraju morala osloniti na ronioce dobrovoljce i njihovu spremnost da reagiraju u izvanrednim situacijama. Kako je tada izjavio<\/a> direktor uprave Marine, anga\u017eirali su ronioce volontere, jer: “nemamo ni\u0161ta. Samo 8 malih \u010damaca, ali \u010dlanova posade samo za dva. Mi nemamo novca i ne mo\u017eemo hitno unajmiti i privatne tvrtke. \u0160to nam preostaje?”. Na kraju je vlada intervenirala i uplatila milijune<\/a> tvrtkama kako bi napokon sanirali \u0161tetu i uklonili preostalo ulje iz olupine. <\/p>\n\n\n\n U slu\u010dajevima poput bugarskog, izrazito podfinancirana javna uprava postaje problem jer gubi kontrolu nad resorima koje bi trebala \u010duvati i nadgledati. Primjerice 2013. godine, kada je komercijalni brod u bugarskim vodama Crnog mora izbacio tone palminog ulja, jedina reakcija lokalnog gradona\u010delnika bila je poslati pismo<\/a> privatnim koncesionarima pla\u017ea i pitati ih mogu li o\u010distiti pla\u017ee. Politi\u010dari pritom imaju izrazito anti-ekolo\u0161ki stav. Tijekom 2016. turski predsjednik Recep Tayyip Erdo\u011fan<\/a> izjavio je kako je Greenpeace “oduvijek tra\u017eio probleme u na\u0161em Crnom moru”, navodno blokiraju\u0107i tehnolo\u0161ki razvoj protivljenjem neodr\u017eivim projektima hidroelektrana. Sada\u0161nji bugarski ministar za\u0161tite okoli\u0161a, kojeg podr\u017eava krajnja desnica, poricatelj je klimatskih promjena i \u010desto napada pokrete za za\u0161titu prirode zbog spre\u010davanja ekonomskog rasta.<\/p>\n\n\n\n Ukratko,\nnajva\u017eniji\nrazlozi koji uni\u0161tavanja\nCrnog mora povezani su s dru\u0161tveno\nnepravednim ekonomskim\nsustavom (recimo gubitak sredstava za \u017eivot ribara)\nkoji favorizira kratkoro\u010dni ekonomski dobitak nekolicine\nna \u0161tetu okoli\u0161a.<\/p>\n\n\n\n \nS\nengleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" One\u010di\u0161\u0107enje Crnog mora ravno je onom Jadranskoga, ako pritom nije i gore. Utjecaj poljoprivredne industrije zemalja s crnomorskim rije\u010dnim slivom jedan je od najve\u0107ih, no faktor su jo\u0161 i morski promet, ali i oronula uloga dr\u017eave. Crno more se od po\u010detka 1990-ih prezentira kao “najo\u0161te\u0107enije more na svijetu\u201d koje se nalazi pod velikim rizikom od […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":28684,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[199,610],"theme":[457],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[61,91],"class_list":["post-28672","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-industrija","tag-ribarstvo","theme-klima","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28672","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28672"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28672\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28709,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28672\/revisions\/28709"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28684"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28672"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28672"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28672"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28672"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28672"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28672"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28672"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Mrtva zona<\/h2>\n\n\n\n
Carstvo meduza<\/h2>\n\n\n\n
“\u0160to nam preostaje?”<\/h2>\n\n\n\n