{"id":28644,"date":"2019-08-19T07:30:46","date_gmt":"2019-08-19T06:30:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28644"},"modified":"2019-08-21T10:45:10","modified_gmt":"2019-08-21T09:45:10","slug":"jadransko-more-zagadeno-plastikom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28644","title":{"rendered":"Mora zasi\u0107ena plastikom"},"content":{"rendered":"\n

Iako se zaga\u0111enje mora plastikom \u010desto navodi kao globalni problem, zbog povr\u0161inske prozirnosti Jadranskog mora, \u010desto nam se \u010dini da je to problem nekih drugih zemalja. No, plastika tone na dno gdje stvara brojne probleme za oceanske eko sustave, a Jadran se \u010desto smatra jednim od te\u017ee pogo\u0111enih mora.<\/p>\n\n\n\n

Mediteran, a pogotovo Jadransko more, svrstavaju se me\u0111u najzaga\u0111enija mora, s obzirom na koli\u010dinu prisutne plastike. Na povr\u0161ini od jednog kvadratnog kilometra, u Jadranu se u prosijeku mo\u017ee na\u0107i vi\u0161e od 300.000 \u010destica plutaju\u0107e morske plastike (Zeri i dr. 2018), dok je na dnu, u morskim sedimentima zabilje\u017eena najve\u0107a prosje\u010dna koncentracija od skoro 90 \u010destica po kvadratnom metru. Iako nama Jadransko more djeluje kristalno \u010disto, analiza uzoraka morskog okoli\u0161a pokazuje suprotno. Nedavno je to potvrdio i na\u0161 ronilac na dah Goran \u010colak, koji je rone\u0107i jadranskim podmorjem imao nepriliku vidjeti boce, vre\u0107ice, olupine, automobilske gume, bojlere i ostale predmete kojima nije mjesto u moru. <\/p>\n\n\n\n

Iako je danas u medijima plastika mahom vezana uz zaga\u0111enje koje izaziva, u svojim po\u010decima ona je bila revolucionaran i izrazito cijenjeni materijal, izumljena prvenstveno kako bi zamijenila one prirodne poput bjelokosti, oklopa od kornja\u010de i \u0161elka (smole) \u0161to je brojne \u017eivotinjske vrste sa\u010duvalo od eksploatacije. Prvi, u potpunosti sinteti\u010dki materijal, tzv. “bakelit”<\/em>, stvoren je u laboratoriju belgijskog kemi\u010dara Lea Baekalanda u New Yorku 1907. godine, \u010dime je zapo\u010delo novo razdoblje u povijesti materijala, doba plastike. Ime plastika dolazi od gr\u010dke rijeci “plastikos<\/em>” koja opisuje svojstvo preoblikovanja i ukalupljivosti. Bakelit je bio na cijeni zbog svojih izolacijskih svojstava, otpornosti na vru\u0107inu, dugotrajnosti i mnogostrane primjenjivosti, a posebno va\u017enu primjenu imao je u elektri\u010dnoj i automobilskoj industriji. S razvojem plasti\u010dne industrije i stvaranjem novih polimera, plastika je tako\u0111er dobila mnogobrojnu primjenu u izradi ratne opreme u prvom i drugom svjetskom ratu. Me\u0111utim, u 1950-im godinama, plastika se po\u010dela masovno proizvoditi \u010dime je postala dostupna op\u0107oj populaciji. Eksponencijalni porast proizvodnje nafte, koja je ujedno i osnovna sirovina za izradu plastike, slijedio je i porast proizvodnje plastike. Budu\u0107i da je plastika postala i dostupnija i jeftinija, po\u010dela se proizvoditi i u jednokratne svrhe. Promjene u percepciji resursa i materijalnih dobara i za\u010deci trenda prekomjerne konzumacije postajali su vidljivima ve\u0107 tada. Mediji tog vremena promovirali su “kulturu bacanja”<\/em> kao na\u010din olak\u0161avanja \u017eivota. \u010casopis Life izdao je 1955. godine \u010dlanak u kojem se opisuje kako se kori\u0161tenjem jednokratnih proizvoda smanjuje koli\u010dina ku\u0107anskih poslova. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: Life Magazine 1.8.1955. \/ Ana Marki\u0107<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

45 kg plastike po \u010dovjeku, godi\u0161nje<\/h2>\n\n\n\n

Fast forward do danas kada je plastika prisutna svugdje – u naseljenim i nenaseljenim podru\u010djima, svim morima, oceanima, jezerima, pustinjama i polarnim krajevima. Ni najudaljenija i najizoliranija mjesta na planeti nisu po\u0161te\u0111ena zaga\u0111enja plastikom. Prema posljednjem izvje\u0161taju PlasticsEurope<\/em>, europskog udru\u017eenja plasti\u010dne industrije, samo 2017. godine na globalnoj razini proizvedeno je 348 milijuna tona plastike, sto je 205 puta vise od koli\u010dine proizvedene 1950. godine (otprilike 1.7 milijuna tona). Drugim rije\u010dima, godi\u0161nje se proizvede 45 kilograma plastike po \u010dovjeku, uzev\u0161i u obzir da je trenutna ljudska populacija dosegnula 7.7 milijardi. Oceanograf Laurent Lebreton i njegovi kolege procijenili su da na godi\u0161njoj razini u morima i oceanima putem rijeka i ostalih vodotoka zavr\u0161i izme\u0111u 1.15 i 2.4 milijuna tona plastike. Ostale procjene pokazuju da se u svjetske oceane svake minute ispu\u0161ta jedan kamion plastike (UN-ov program za okoli\u0161, 2017.) te da \u0107e do 2050. godine u moru biti vi\u0161e plastike nego riba (izvje\u0161taj Fundacije Ellen MacArthur), i da tjedno pojedemo koli\u010dinu plastike koliko sadr\u017ei jedna kreditna kartica (WWF izvje\u0161taj, 2019). <\/p>\n\n\n\n

Sva plastika ikad proizvedena jo\u0161 uvijek postoji. Dizajnirana da traje \u0161to du\u017ee i bude \u0161to otpornija, ona nije biorazgradiva, stoga jednom ispu\u0161tena u okoli\u0161, plastika se tamo i akumulira. Osobno sam imala priliku uvjeriti se koliko je plastika otporna na protok vremena kad sam uzorkovala plasti\u010dni otpad s pla\u017ee u malom mjestu Coffs Harbour u Australiji. Skupljaju\u0107i sme\u0107e, ugledala sam lik prepoznatljivog Ledo medvjedi\u0107a na poprili\u010dno o\u010duvanom komadu plastike. Ledo mi je naknadno javio da je ambala\u017ea starija od 1981. godine. Osim raznih vrsta ambala\u017ee, mekog i tvrdog pakiranja hrane, pi\u0107a i cigareta, koje \u010dine ve\u0107inu morskog otpada, u morskom okoli\u0161u \u010desto se nalaze higijenski i ku\u0107anski otpad, zatim ribarski i ribogojili\u0161ni te gra\u0111evinski i automobilski otpad. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: Ana Marki\u0107 \/ Omot Ledo sladoleda prona\u0111en na pla\u017ei u Australiji<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

Iako je plastika izrazito otporna na biorazgradnju, poprili\u010dno je neotporna na foto degradaciju i mehani\u010dko tro\u0161enje, te je nakon du\u017eeg perioda izlaganja suncu i valovima sklona lomljenju i mrvljenju u manje dijelove, ili “mikroplastiku”<\/em>. Mikroplastiku tako\u0111er stvaraju i morski organizmi grickanjem ili drobljenjem, o \u010demu se puno manje zna i diskutira u znanstvenim krugovima. Takva mikroplastika naziva se sekundarnom mikroplastikom jer je nastala degradacijom ve\u0107ih plasti\u010dnih predmeta. U manjoj mjeri, u morima je prisutna i primarna mikroplastika, odnosno ona industrijski proizvedena na veli\u010dinu od 5 milimetara i manje. Primjeri primarne mikroplastike su plasti\u010dni konfeti, \u0161ljokice, mikrogranule u proizvodima za njegu ko\u017ee, pastama za zube, teku\u0107im sapunima i sli\u010dno, zatim razni abrazivi za poliranje u brodskoj i automobilskoj industriji, itd. Budu\u0107i da mnogi sustavi za pro\u010di\u0161\u0107avanje voda imaju filtere ve\u0107ih pora od promjera mnogih takvih \u010destica, one i nakon obrade otpadnih voda zavr\u0161avaju u okoli\u0161u. Posljednjih godina, mediji su preplavljeni informacijama o zaga\u0111enju mora mikroplastikom i potencijalnim posljedicama za morske organizme i \u010dovjeka kao konzumenta morske hrane.<\/p>\n\n\n\n

Opasna po \u017eivotinje<\/h2>\n\n\n\n

Plastika\nne samo da nagr\u0111uje morski okoli\u0161, ve\u0107 ima i nebrojeno mnogo\nnegativnih posljedica po \u017eivotinjski svijet. Sve \u010de\u0161\u0107e i \u010de\u0161\u0107e\nu medijima nalazimo\nprimjere\nnasukanih kitova koji su uginuli od ogromne koli\u010dine progutane\nplastike. Nedavno je na Sardiniji zabilje\u017een slu\u010daj\nnasukavanja trudne \u017eenke\nulje\u0161ure s 22 kilograma plastike u \u017eelucu. Morske kornja\u010de i\nmorske ptice tako\u0111er su\nizrazito\nsklone gutanju plasti\u010dnog otpada, od kojeg nerijetko i ugibaju.\nMorske kornja\u010de u jednjaku imaju bodlje ‘papile’\nkoje su okrenute prema \u017eelucu, tako da se progutana hrana,\nuklju\u010duju\u0107i\ni plastiku, ne mo\u017ee\nizbaciti iz organizma, \u0161to ih \u010dini\njako osjetljivim na morsku plastiku. \n<\/p>\n\n\n\n

Jedna od lokacija s vrlo visokim mortalitetom morskih ptica tzv. zovoja (Puffinus<\/em> sp.) jest Lord Howe Island. Svake godine u ju\u017eno prolje\u0107e, isto\u010dne pla\u017ee ovog bajkovitog australskog otoka, koji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske ba\u0161tine, bivaju prekrivene mrtvim tijelima mladih pti\u0107a, uginulih zbog velike koli\u010dine plastike kojom su ih hranili roditelji koji su, da bi skupili hranu, a nehotice i plasti\u010dni otpad, letjeli i do 500 km daleko od kolonije. Igrom prilika, u vrijeme mog posjeta otoku snimao se film “A Plastic Ocean<\/a><\/em>” koji je uklju\u010dio i ovu pri\u010du. 1<\/a><\/sup> <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: Ana Marki\u0107 \/ Craig Leeson, redatelj filma Plastic Ocean <\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

S obzirom na veli\u010dinu plasti\u010dnog otpada, od makroplastike morske \u017eivotinje ve\u0107inom ugibaju ili od posljedica gutanja ili od zapetljavanja u mre\u017ee, konope i raznovrsne om\u010de. Ribarski brodovi \u010desto izgube ili namjerno odbace ribarsku opremu, kao sto su mre\u017ee i vr\u0161e, koje i dalje nastavljaju obavljati svoju funkciju \u2013 loviti. Budu\u0107i da je oprema bez nadzora i slobodna u moru, taj se fenomen naziva i “ghost fishing”. Prilikom razgovora s hrvatskim ribarom, pitala sam ga da prokomentira za\u0161to baca sme\u0107e u more na \u0161to mi je kazao: “more se samo \u010disti tako sto izbaci sme\u0107e na obalu”. Ribarski otpad predstavlja jedan od najve\u0107ih izazova u rje\u0161avanju problema zaga\u0111enja mora plastikom. Jedna norve\u0161ka studija (Humbordstad i dr. 2003.), pokazala je da izgubljene ribarske mre\u017ee nastavljaju hvatati ribu dugo nakon sto su izgubljene, U 113 dana eksperimenta, mre\u017ee potopljene na dubinu od oko 600 metara ulovile su sveukupno \u010dak 14.570 riba. Dakle, razmjere posljedica plasti\u010dnog otpada te\u0161ko je procijeniti jer brojni slu\u010dajevi mortaliteta izazvanog plastikom ostaju nedokumentirani, kao \u0161to je slu\u010daj u ovom primjeru.<\/p>\n\n\n\n

Nema gdje nema plastike<\/h2>\n\n\n\n

Zaga\u0111enje oceana plastikom tek je u posljednjih nekoliko godina dobilo pa\u017enju kakvu zaslu\u017euje, a medijska popra\u0107enost vrtoglavo je narasla otkako je u jednad\u017ebu uveden \u010dovjek i njegovo zdravlje. Ugibanje kitova, kornja\u010da i ptica \u010desto izaziva tugu i ostane na brigu samo \u0161a\u010dici entuzijasta i strastvenih prirodoljubaca. Me\u0111utim, saznav\u0161i da se mikroplastika nalazi u morskim organizmima koje jedemo, kao sto su ribe, \u0161koljke i \u0161kampi, interes se pro\u0161irio i na op\u0107u populaciju. Mikroplastika je u prona\u0111ena u svim vrstama morskih organizama, uklju\u010duju\u0107i i koralje, meduze, lignje, morske crve, i sli\u010dno. <\/p>\n\n\n\n

Osobno sam imala prilike tijekom studija na Novom Zelandu uzorkovati i analizirati 34 komercijalne vrste riba iz Ju\u017enog Tihog oceana. Gotovo \u010detvrtina od 932 ispitana probavna sustava sadr\u017eavala je mikroplastiku. Ribe su bile sakupljene na \u010detiri lokacije: Novi Zeland, Samoa, Tahiti i Uskr\u0161nji otok. Zanimljivo je da je zna\u010dajno vi\u0161e plastike na\u0111eno u ribama s Uskr\u0161njeg otoka, nego s ostale tri lokacije. Razlog tome je sto je Uskr\u0161nji Otok smje\u0161ten u sredini oceanskog vrtloga (kao sto je “Great Pacific Garbage Patch<\/em>” u sjevernom Tihom oceanu) u kojem se gomilaju plutaju\u0107i predmeti, uklju\u010duju\u0107i makro- i mikro-plastiku, no\u0161eni morskim strujama, u koncentraciji puno ve\u0107oj nego u ostalim dijelovima oceana. Osim toga, ta podru\u010dja oceana siroma\u0161na su nutrijentima i manje je hrane dostupno ribama koje tamo \u017eive. Dakle, kombinacija visoke koncentracije plastike i niske koncentracije hrane dovela je do zna\u010dajno povi\u0161ene konzumacije morske mikroplastike kod riba oko Uskr\u0161njeg otoka. U jednoj sam jedinki vrste Kyphosus sandwicesis<\/em> prona\u0161la cak 104 komadi\u0107a plastike. Iako je diskutabilno koliko i kakve posljedice uzrokuje mikroplastika, sigurni smo da dovodi do fiziolo\u0161kih i bihevioralnih promjena. <\/p>\n\n\n\n

Iako je do sada provedena velika koli\u010dina istra\u017eivanja i eksperimenata s ciljem preciznijeg utvr\u0111ivanja djelovanja plastike na morske organizme, ne zadovoljavaju svi zadane kriterije znanstvene kvalitete. Mi\u0161ljenje je to organizacije SAPEA (Science Advice for Policy by European Academics) koja poziva na osmi\u0161ljavanje boljih i kvalitetnijih eksperimenata. Me\u0111utim, pogre\u0161no bi bilo misliti da to zna\u010di da plastika uop\u0107e nije \u0161tetna. Novija istra\u017eivanja ipak pokazuju brojne promjene. Na primjer, \u010dini se da \u017eivotinje s plastikom u probavnom traktu manje jedu i postaje ih lak\u0161e uhvatiti jer su im smanjene brzina plivanja i raspon kretanja. Prema jo\u0161 jednom istra\u017eivanju, mikroplastika \u010dak mo\u017ee probiti kroz veliku mo\u017edanu barijeru kod riba te utjecati na neurolo\u0161ke procese. No, \u010dak i da pristanemo na relativizaciju ovih nalaza, ne trebamo zanemariti cjelokupni antropogeni utjecaj na morska stani\u0161ta. Promet i zaga\u0111enje bukom, izljevi tankera, turizam, otpadne vode, globalno zatopljenje i druge ljudske djelatnosti nepovratno (?) su naru\u0161ile ravnote\u017eu oceanskih ekosustava. Kao pojedinci, mo\u017eda zaista ne mo\u017eemo mnogo, ali zaista mo\u017eemo pripaziti da ne bacamo otpad u more, a ponekad mo\u017eda i da s pla\u017ea pokupimo i tu\u0111i otpad. Ne zbog ljudi, nego zbog \u017eivota na Zemlji.<\/p>\n

  1. Na slici je redatelj Craig Leeson koji prebrojava komade plastike izva\u0111ene iz uginulih zovoja na stolu. Iako sam imala veliku sre\u0107u posjetiti ovaj predivan otok i upoznati i lokalnog muzejskog kustosa i izuzetnog prirodoslovca Iana Huttona koji se ovim fenomenom bavi ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107a, taj posjet je bio velika prekretnica u mom privatnom i profesionalnom \u017eivotu. Nakon sto sam posvjedo\u010dila ogromnoj \u0161teti koju nanosimo ostatku prirode, i to samo zbog malo vi\u0161e lagodnosti u ionako lagodnom zapadnja\u010dkom \u017eivotu, odlu\u010dila sam karijeru posvetiti suzbijanju zaga\u0111enja plastikom.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Iako se zaga\u0111enje mora plastikom \u010desto navodi kao globalni problem, zbog povr\u0161inske prozirnosti Jadranskog mora, \u010desto nam se \u010dini da je to problem nekih drugih zemalja. No, plastika tone na dno gdje stvara brojne probleme za oceanske eko sustave, a Jadran se \u010desto smatra jednim od te\u017ee pogo\u0111enih mora. Mediteran, a pogotovo Jadransko more, svrstavaju […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":28648,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[610],"theme":[457],"country":[38,459],"articleformat":[450],"coauthors":[609],"class_list":["post-28644","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ribarstvo","theme-klima","country-hrvatska","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28644","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28644"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28644\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28669,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28644\/revisions\/28669"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28648"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28644"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28644"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28644"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28644"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28644"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28644"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28644"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}