Internet je, povrh svega, postao i prostor u kojem se odvijaju politi\u010dke rasprave i vr\u0161i propaganda. Te se rasprave uglavnom odvijaju na “posjedima” velikih kompanija, a moderaturu odra\u0111uju algoritmi i “digitalni smetlari”. Za sada je jedino o\u010dito da se moderatura oslanja na profitni motiv, a sve ostalo je u domeni jalovih pritisaka.<\/p>\n\n\n\n
Skandal o poveznici izme\u0111u <\/a>Facebooka<\/a> i Cambridge Analytice<\/a> kona\u010dno je potvrdio ono na \u0161to su mnogi i ranije upozoravali: korporacije koje posjeduju najve\u0107e dru\u0161tvene mre\u017ee imaju potpunu kontrolu nad sadr\u017eajima tih mre\u017ea, ne libe se koristiti tu mo\u0107 na ilegalne i neeti\u010dne na\u010dine, a u tome ih te\u0161ko itko mo\u017ee (ili \u017eeli) sprije\u010diti. Dok je taj slu\u010daj pokazao kako korporacije dilaju povjerljive korisni\u010dke podatke, u fokusu se nije na\u0161la \u010dinjenica da korporacije ujedno mogu i prije\u010diti objavu takvih podataka. Drugim rije\u010dima, o tome \u0161to se smije <\/em>iznositi na najve\u0107im globalnim komunikacijskim kanalima odlu\u010duju prvenstveno \u2013 malobrojne korporacije koje posjeduju te kanale. <\/p>\n\n\n\n Ta distopijska \u010dinjenica nije se na\u0161la pod lupom naprosto jer nije bilo povoda za to: i dalje prevladava ideja da “zapadni svijet” zahvaljuju\u0107i internetu ima skoro potpunu slobodu izra\u017eavanja, u opreci s Kinom \u010diji dr\u017eavni aparat kontrolira pristup internetu. No ako se dogodi slu\u010daj u kojem \u0107e jedna od ve\u0107ih dru\u0161tvenih mre\u017ea planski cenzurirati politi\u010dki nepodoban sadr\u017eaj \u2013 za \u0161to trenutno postoje tehnolo\u0161ki, pravni i dru\u0161tveni preduvjeti \u2013 nesumnjivo \u0107e se u \u017eari\u0161tu javne rasprave na\u0107i pitanje kako je mogu\u0107e da se kontrola javne komunikacije u velikoj mjeri na\u0161la u rukama korporacija sa sumnjivim namjerama. Da bismo preduhitrili op\u0107u moralnu paniku (i pani\u010darili u miru), vrijedi razmotriti na\u010dine na koje postoje\u0107e dru\u0161tvene mre\u017ee trenutno moderiraju <\/em>svoj sadr\u017eaj, odnosno kako ga pregledavaju, procjenjuju i naposljetku cenzuriraju. <\/p>\n\n\n\n Ne\u0107emo odmah po\u010deti s najve\u0107im i najpopularnijim dru\u0161tvenim mre\u017eama, nego sa starijom i marginalnijom formom internetskog foruma: <\/em>iako je rije\u010d o starijoj, sporijoj i po mnogome druga\u010dijoj dru\u0161tvenoj mre\u017ei, osnovni problemi s moderiranjem foruma lako se mogu uo\u010diti i na drugim mre\u017eama. <\/p>\n\n\n\n Za razliku od npr. Facebooka ili Instagrama gdje nam se pregled strukturira oko toga \u0161to odabrani pojedinci objavljuju, pregled foruma fokusiran je na odre\u0111ene teme koje okupljaju korisnike. Stoga, dok Facebook okuplja grupu me\u0111usobnih poznanika, forumi preko javno dostupnog sadr\u017eaja okupljaju ljude koji se nu\u017eno ne poznaju, no dijele interes za neku temu. Uz to korisnici foruma konvencionalno ne iznose osobne podatke nego pi\u0161u pod odre\u0111enim nickom<\/em>. Takve postavke poti\u010du povezivanje ljudi koji su ina\u010de geografski i socijalno udaljeni, a zbog maske nicka <\/em>ljudi osje\u0107aju ve\u0107u slobodu u izra\u017eavanju nego na drugim mre\u017eama ili van interneta. No unato\u010d tome \u2013 ili zbog toga \u2013 u takvim uvjetima tako\u0111er se me\u0111u korisnicima uspostavljaju osobni odnosi i dinamika manje ili ve\u0107e zajednice. Potpuna otvorenost pristupa i sloboda anonimnog pisanja stoga su suprotstavljeni odre\u0111enim normama zajednice i pravilima rasprave \u2013 moderatori onda slu\u017ee da odr\u017ee balans. Moderatori tih mre\u017ea stoga su obi\u010dno ljudi koji poznaju takve zajednice i njihovu dinamiku, odnosno volonteri koji dolaze iz skupine iskusnih korisnika. O prirodi moderatorskog posla razgovarao sam s biv\u0161om moderatoricom na jednom od ve\u0107ih doma\u0107ih foruma (kojoj ne\u0107emo otkriti ni ime ni nick<\/em>). Ona ima dugogodi\u0161nje iskustvo moderiranja raznih tematskih podforuma me\u0111u kojima je i onaj uvjerljivo najve\u0107i \u2013 posve\u0107en politici. <\/p>\n\n\n\n U po\u010detku nam sugovornica daje do znanja da je moderiranje Politike prili\u010dno specifi\u010dno: “Tu nema zajednice, to je kao moderiranje ovnova na brvnu. Nema osje\u0107aja grupe ni grupica, kao na drugim podforumima. To je dijelom jer je Politika ogromna, ali i zbog teme. Na Politici ljudi ne pi\u0161u ni\u0161ta intimno, samo iznose politi\u010dke stavove \u2013 stoga se ponekad osje\u0107a\u0161 kao da raspravlja\u0161 s robotima. No i u takvim uvjetima kod ljudi uo\u010di\u0161 svakakve patologije.” Ipak potvr\u0111uje nam da, iako nema zajednice, podforum ima odre\u0111enu dinamiku koju je s vremenom upoznala: “Zna\u0161 \u0161to mo\u017ee\u0161 o\u010dekivati, kako \u0107e tko reagirati i \u0161to \u0107e pisati, u \u0161to bi se koja tema mogla pretvoriti.”<\/p>\n\n\n\n Opis podforuma daje nam jasnu ideju \u010demu moderiranje uop\u0107e slu\u017ei: “Politika je u\u017easno puna trolova. Tu pi\u0161u ljudi koji izbacuju svoje frustracije, koji provode neku svoju agendu, koji se skrivaju pod razli\u010ditim nickovima<\/em>, ali rade iste gre\u0161ke u pravopisu pa ih se mo\u017ee sku\u017eiti, a tu su i botovi<\/em>, ljudi koje pojedine stranke pla\u0107aju da pi\u0161u nekriti\u010dki o strankama i politi\u010darima. Cilj moderatora je maknuti zlo\u0107udne trolove, a njih ima kao pljeve. Moderiranjem se ne mo\u017ee stvoriti informirana rasprava, jer ovdje uglavnom dolaze ljudi koji nisu politi\u010dki obrazovani i ne \u017eele ni shvatiti druga\u010diju perspektivu, ali mo\u017ee se donekle o\u010distiti sadr\u017eaj koji je agresivan i remeti diskusiju.”<\/p>\n\n\n\n Javno je vidljivo tko su moderatori, poznati su i kriteriji moderiranja sadr\u017eaja, a otvorena je i mogu\u0107nost \u017ealbe na pojedine moderatorske odluke koje rje\u0161avaju nadre\u0111eni administratori. Sustav je u tom smislu transparentan i jasno definiran. Ipak, moderatorica priznaje da je te\u0161ko definitivno odrediti \u010dvrstu granicu izme\u0111u dopustivog i nedopustivog sadr\u017eaja: “Izbacili smo sve koji su pisali protiv cijepljenja pa su se \u017ealili da im kr\u0161imo slobodu govora. S druge strane \u010desto znaju pro\u0107i perfidni, a zlobni upisi. Te\u0161ko je povu\u0107i crtu. Ve\u0107ina moderatora je dosta liberalna pri moderiranju, no te\u0161ko je pomiriti svjetonazore \u010dak i izme\u0111u nas. U moderiranju sam vrlo popustljiva, a u pisanju oprezna da ne razotkrijem potpuno svoje stavove jer ne bih vi\u0161e mogla moderirati \u2013 svaki moj potez ili upis gledao bi se kroz prizmu mojih politi\u010dkih stavova.” Ina\u010de, sastav foruma\u0161a je prete\u017eno desne orijentacije i u svakom slu\u010daju ekstremniji, \u0161to moderatorica pripisuje tome da su ljudi pod nickom <\/em>skloniji izno\u0161enju radikalnijih stavova. Ipak, \u017ealbe na moderiranje Politike mnogo su lak\u0161e i br\u017ee rije\u0161ene upravo zato \u0161to odnos izme\u0111u korisnika nije osobne naravi. S druge strane, na manjim podforumima gdje je moderatorica ujedno bila u bli\u017eim odnosima s ljudima, nelagodni moderatorski potezi \u010de\u0161\u0107e su se shva\u0107ali kao osobna uvreda i povod za sukob izme\u0111u suprotstavljenih klanova. <\/p>\n\n\n\n Iz jedne perspektive funkcija moderatora je jasna \u2013 previ\u0161e ljudi agresivnim upisima gu\u0161i mogu\u0107nost rasprave i stoga je regulacija nu\u017ena. S druge strane veliku ulogu u kontroli sadr\u017eaja ima slobodna odluka pojedinog moderatora, a sami moderatori-volonteri obi\u010dno nemaju nikakve preduvjete za posao osim svoje dobre volje i zaklju\u010dka kolega da su “u redu”. Kad bi se takav zaklju\u010dak pokazao krivim i kad bi za moderatora ili administratora bila odabrana osoba koja nije u stanju obavljati taj posao, takav bi moderator znao u\u010diniti daleko ve\u0107u \u0161tetu nego bilo koji “obi\u010dan” korisnik. Tako\u0111er, volonterski anga\u017eman u skladu je sa sporom prirodom posla na forumu, no svaki zna\u010dajno ve\u0107i ili br\u017ei komunikacijski kanal ne bi mogao po\u010divati na sustavu nepla\u0107enih moderatora. Svi ovi problemi nu\u017enog, a neadekvatnog sustava internetskog moderiranja u raznim se varijacijama pojavljuju na vi\u0161oj razini, odnosno na bogatijim i daleko ve\u0107im dru\u0161tvenim mre\u017eama. <\/p>\n\n\n\n Suvremenije dru\u0161tvene mre\u017ee po strukturi bi trebale imati manje problema s moderiranjem sadr\u017eaja. Ljudi uglavnom pi\u0161u pod pravim imenom i kre\u0107u se u krugu svojih poznanika i istomi\u0161ljenika, rasprava nije primarni oblik komunikacije, a trendovi se sve vi\u0161e kre\u0107u u smjeru vizualnog materijala. Mre\u017ee stoga ne uspostavljaju nove zajednice s novim pravilima, nego slu\u017ee kao poligon za ve\u0107 postoje\u0107e zajednice \u010dije razmirice ostaju interne. Uz to, dok tradicionalni mediji snose odgovornost za objavljeni sadr\u017eaj, legislativa SAD-a i Europske unije ide na ruku korporacijama jer vlasnici dru\u0161tvenih mre\u017ea nemaju status izdava\u010da (o \u010demu vi\u0161e pi\u0161u Catherine Buni i Soraya Chemaly<\/a>). Dok god ljudi ne distribuiraju izri\u010dito zabranjene stvari (npr. dje\u010dju pornografiju), dru\u0161tvene mre\u017ee ne snose odgovornost za objavljeni sadr\u017eaj (pa ne odgovaraju za klevetu). Takvi uvjeti omogu\u0107ili su korporacijama da budu Veliki Lijeni Brat \u2013 netko tko mo\u017ee nadzirati i cenzurirati sadr\u017eaj, ali pritom ne mora tro\u0161iti zna\u010dajne resurse \u0161to bi zahtijevala sveobuhvatna kontrola sadr\u017eaja. <\/p>\n\n\n\n No nagli rast broja korisnika i upisa, koji je doveo do mnogo \u0161ireg dosega i ve\u0107e brzine protoka informacija, privukao je ljude koji koriste mre\u017ee za trolanje ili \u0161irenje problemati\u010dnog sadr\u017eaja. Pojavio se javni pritisak ne zato \u0161to korporacije kontroliraju sadr\u017eaj, nego jer ga ne kontroliraju dovoljno dobro: Google je morao zaposliti nekoliko tisu\u0107a novih moderatora zbog neefikasnog filtera za djecu, a Facebook je odlu\u010dio zaposliti 3.000 moderatora nakon \u0161to je snimka ubojstva bebe ostala dostupna na Facebooku skoro 24 sata. Pokazalo se da korporacije moraju uvesti sustavno moderiranje sadr\u017eaja, a one su to napravile dosljedno svom poslovnom modelu \u2013 uz \u0161to manje tro\u0161enja resursa i \u0161to manje javne pozornosti. Facebook, Twitter i Google odbijaju u medijima javno komentirati sustav i dati jasan uvid u procedure rada. Moderatori njihovih mre\u017ea su anonimni, ugovorno obvezani ne otkrivati uvjete i pravila svog rada, a mogu\u0107nost rasprave i \u017ealbe na njihov rad ne postoji. <\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to znamo jest da moderatori, iako nisu volonteri, imaju status digitalnih smetlara: nisko su pla\u0107eni, izdvojeni od ostatka organizacije, nedovoljno pripremljeni za svoj posao, izlo\u017eeni ozbiljnim psiholo\u0161kim traumama i primorani u vrlo kratkom roku donositi kona\u010dne odluke. Za razliku od foruma gdje moderatori odr\u017eavaju balans u raspravi, na ovim dru\u0161tvenim mre\u017eama posao moderatora ponajvi\u0161e se svodi na gledanje i \u010ditanje sadr\u017eaja koje drugi ne \u017eele vidjeti, kao \u0161to su snimke zlostavljanja djece i teroristi\u010dkih smaknu\u0107a ili poruke suicidalnih korisnika (\u0161to je situacija s kojom se moderatori nisu ni kvalificirani nositi). Takav posao ostavlja te\u0161ke psiholo\u0161ke posljedice zbog \u010dega poslodavci moderatorima osiguravaju poseban trening prije posla i stalnu potporu psihologa. No anonimni biv\u0161i moderator Facebooka je Guardianu iznio<\/a> da je pro\u0161ao tek dvotjedni trening kako bi za 15 dolara po satu mogao obavljati posao lociranja i micanja teroristi\u010dkog sadr\u017eaja. Facebook je zaposlenicima nudio i mogu\u0107nost tra\u017eenja psiholo\u0161ke pomo\u0107i, no ve\u0107ina moderatora to nije koristila iz straha da \u0107e time pokazati slabost i izgubiti posao. Postoje organizacije koje ozbiljnije pristupaju moderiranju \u2013 britanski Internet Watch Foundation (IWF) i ameri\u010dki National Center for Missing and Exploited Children (NCMEC) imaju stro\u017eu selekciju, dugotrajni trening i obavezno psiholo\u0161ko savjetovanje za moderatore \u2013 no i dalje postoji diskrepancija izme\u0111u onoga \u0161to posao tra\u017ei (u smislu kvalifikacija i pristanka na u\u017easne uvjete rada) i onoga \u0161to su korporacije spremne platiti za taj tip posla.<\/p>\n\n\n\n Stoga ne \u010dudi \u0161to korporacije sve vi\u0161e energije i resursa ula\u017eu u automatiziraciju moderiranja. Krajem 2017. Susan Wojcicki, direktorica YouTubea, navela je<\/a> da su njihovi algoritmi ve\u0107 tada locirali 98% nasilnog materijala koji se uklanja s mre\u017ee \u2013 no tim istim povodom obznanjeno je i da \u0107e YouTube anga\u017eirati nekoliko tisu\u0107a novih ljudskih moderatora. Va\u017ena osoba u tom polju je i znanstvenik Hany Farid koji je u suradnji s Microsoftom razvio sustav PhotoDNA za automatsko raspoznavanje dje\u010dje pornografije. Farid vjeruje da \u0107emo uskoro imati pouzdani mehanizam i za automatizirano lociranje ekstremisti\u010dkih i teroristi\u010dkih sadr\u017eaja. Prednost takvih algoritama su ve\u0107a brzina, manji tro\u0161kovi na zaposlenike i manje prljavog posla za moderatore, no ograni\u010denja algoritama dobro su poznata i utvr\u0111ena \u2013 veliko je pitanje ho\u0107e li ikad i u kojoj mjeri algoritmi biti sposobni raspoznati kontekst komunikacije kako bi mogli pravilno procijeniti odre\u0111eni sadr\u017eaj. <\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 je ve\u0107e pitanje ho\u0107e li se algoritmi, ma koliko bili razvijeni, zapravo koristiti u navedene svrhe: Dora Klind\u017ei\u0107 pisala je<\/a> kako YouTubeovi algoritmi pronalaze radikalan i \u0161okantan sadr\u017eaj, ali zato da bi ga sugerirali gledatelju \u2013 ekstremisti\u010dke snimke privla\u010de ve\u0107i broj klikova i time ve\u0107i profit, a zbog toga se upravo takvi sadr\u017eaji predla\u017eu \u0161irem krugu posjetitelja. Ako \u0107e tvrtke trebati moderirati i uklanjati takav visoko profitabilan sadr\u017eaj, o\u010dito \u0107e se na\u0107i u sukobu interesa \u2013 o\u010dito je i tko \u0107e prevladati u tom sukobu. Ne treba ra\u010dunati na plemenitost dru\u0161tvenih mre\u017ea, nego opet potegnuti pitanje: za\u0161to o moderiranju tako va\u017enog komunikacijskog prostora odlu\u010duju isklju\u010divo velike korporacije kojima je prioritet ostvarivanje profita?<\/p>\n\n\n\n To nas dovodi i do problema dvojbenih situacija za koje trenutno ne postoji jasno rje\u0161enje. Zna\u010dajan dio moderiranog sadr\u017eaja \u010dine upisi i snimke koje nije mogu\u0107e procijeniti univerzalnim mjerilom. Jedan problem predstavljaju kulturne razlike izme\u0111u publike i moderatora, a poseban problem predstavljaju politi\u010dki dvojbene situacije koje se ne moderiraju dosljedno. Recimo<\/a>, YouTube je nalo\u017eio svom moderatoru da ne dira snimke policijskog nasilja u Siriji i Rusiji (jer su te snimke politi\u010dki relevantne), ali da ukloni snimke kartelskog nasilja iz Meksika. Moderator se nije slo\u017eio jer je smatrao da se i u slu\u010daju Meksika radi o politi\u010dkom nasilju, no njegov je prigovor odbijen. Vidimo da ista vrsta snimke mo\u017ee biti ocijenjena i kao nedopu\u0161teno “nasilje” i kao dopu\u0161teni “aktivizam”, a kona\u010dna odluka ovisi o podobnosti mjesta radnje. <\/p>\n\n\n\n Politi\u010dki dvojbene situacije tim su ozbiljnija tema jer se Facebook pri moderiranju oslanja na korisni\u010dke prijave nepo\u0107udnog sadr\u017eaja, a tim prijavama ne koriste se tek “zabrinuti gra\u0111ani”, nego \u010dlanovi jednih politi\u010dkih organizacija koji prijavama sabotiraju svoje oponente. Sve takve dvojbene situacije zahtijevaju razumijevanje konteksta, refleksiju, raspravu i vrijeme. \u010cini se da trendovi moderiranja idu u suprotnom smjeru: zbog veli\u010dine i brzine dosega o\u010dekuju se \u010dim br\u017ee odluke, a te odluke donose potpla\u0107eni djelatnici, automatizirani algoritmi i upravitelji kojima je profitabilnost primarni kriterij. Tako\u0111er, budu\u0107i da je prioritet izbje\u0107i tu\u017ebe, \u010dini se da je politika u dvojbenim situacijama da je bolje ukloniti potencijalno nepo\u0107udni sadr\u017eaj nego riskirati probleme. Takva politika su\u017eava prostor slobodnog izra\u017eavanja i komunikacije, pogotovo u slu\u010daju politi\u010dke tematike i kontroverznih sadr\u017eaja koji nisu nu\u017eno problemati\u010dni.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, postoji li potencijal da korporacije po\u010dnu ispunjavati svoje politi\u010dke interese pomo\u0107u cenzure sadr\u017eaja? \u010cini se da trenutno nema neposrednog povoda za brigu, ali kao \u0161to smo ranije vidjeli, radi se o korporacijama koje ne pre\u017eu od kr\u0161enja zakona i prava korisnika da bi ostvarile svoj interes. U slu\u010daju moderiranja, korporacije su ve\u0107 pokazale da imaju veliku mogu\u0107nost manipulacije sadr\u017eaja i sklonost netransparentnoj politici moderiranja. Dugoro\u010dno, ve\u0107a je \u0161ansa da \u0107e one zloupotrijebiti svoju mo\u0107 nego da \u0107e javne organizacije prona\u0107i mehanizam za spre\u010davanje toga. No, ironi\u010dno, rje\u0161enje \u0107e mo\u017eda ponuditi dobra, stara, nevidljiva ruka tr\u017ei\u0161ta<\/em>: kao \u0161to su forumi ostali bez priljeva novih ljudi, tako i dana\u0161nje velike dru\u0161tvene mre\u017ee polako gube publiku ne zato \u0161to ih posjetitelji “ka\u017enjavaju” nego jer mla\u0111e generacije naprosto pronalaze nove prostore. U budu\u0107nosti stoga mo\u017eemo o\u010dekivati nove dru\u0161tvene mre\u017ee i nove potencijale, ali vjerojatno iste moderacijske probleme u novim varijacijama. Na\u017ealost, javna tijela, \u010dija je zapravo odgovornost braniti slobodu govora i osigurati provedbu zakona, u toj situaciji \u0107e vjerojatno ostati gledatelji \u2013 SAD dosljedno pristupa dru\u0161tvenim mre\u017eama krajnje liberalno, a Europska unija, i kad odlu\u010di kazniti korporacije zbog drasti\u010dnog kr\u0161enja zakona, zapravo ne \u010dini ni\u0161ta bitno<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Naposljetku, kad govorimo o opasnostima aktualnog moderiranja dru\u0161tvenih mre\u017ea, va\u017eno je ne izjedna\u010diti moderiranje sadr\u017eaja s cenzurom medija ili totalitarnom kontrolom. Sadr\u017eaj dru\u0161tvenih medija nu\u017eno je moderirati jer pojedini korisnici uistinu mogu nanijeti zna\u010dajnu \u0161tetu ili destruirati prostor za raspravu \u2013 pitanje stoga nije treba li moderirati, nego kako<\/em>. Tako\u0111er, ne moramo brinuti da korporacije potpuno kontroliraju sve \u0161to stavljamo na mre\u017ee. Dapa\u010de, na temelju dosada\u0161njeg iskustva, \u010dini se da se one moderiranjem bave aljkavo i nemarno. No ba\u0161 zato \u0161to toliko nisko vrednuju moderiranje kao takvo, lak\u0161e je mogu\u0107e da \u0107e ta aktivnost biti korumpirana, npr. da \u0107e se legitimni politi\u010dki sadr\u017eaji uklanjati ili marginalizirati isklju\u010divo zato \u0161to nisu u ekonomskom interesu korporacije. No, kao u slu\u010daju Cambridge Analytice, korijen problema nije u tome \u0161to korporacije “zapravo rade” s na\u0161im podacima, nego \u0161to im je uop\u0107e prepu\u0161teno slobodno baratanje tim podacima. I iako nam se mo\u017ee \u010diniti da je na\u0161 osobni arhiv s dru\u0161tvenih mre\u017ea potpuno bezvrijedan, pokazalo se da skup tih podataka ima itekakvu vrijednost \u2013 i u ekonomskom i u politi\u010dkom smislu. Dok tome \u0161to proizvodimo na internetu ne pridamo adekvatan zna\u010daj, dok sadr\u017eaj interneta ne po\u010dnemo promatrati kao odre\u0111eni politi\u010dki kapital, korporacije \u0107e za \u0161aku endorfina mo\u0107i slobodno kupovati i bezuvjetno koristiti taj sadr\u017eaj \u2013 uglavnom u svoju korist i na op\u0107u \u0161tetu. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Internet je, povrh svega, postao i prostor u kojem se odvijaju politi\u010dke rasprave i vr\u0161i propaganda. Te se rasprave uglavnom odvijaju na “posjedima” velikih kompanija, a moderaturu odra\u0111uju algoritmi i “digitalni smetlari”. Za sada je jedino o\u010dito da se moderatura oslanja na profitni motiv, a sve ostalo je u domeni jalovih pritisaka. Skandal o poveznici […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":28577,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[554,74],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[593],"class_list":["post-28574","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-internet","tag-kultura","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28574","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28574"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28574\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28576,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28574\/revisions\/28576"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28577"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28574"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28574"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28574"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28574"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28574"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28574"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28574"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Pretpovijest: moderatura na forumima<\/h2>\n\n\n\n
Automatizacija i digitalni smetlari<\/h2>\n\n\n\n
Profit kao prioritet<\/h2>\n\n\n\n