U posljednjih dvadesetak godina stalno se pojavljuje neobi\u010dna potreba da se najnoviji tehnolo\u0161ki iskoraci proglase novom fazom kapitalizma. Sad su na red do\u0161le kompanije-platforme. O njihovom funkcioniranju i ulozi u suvremenom kapitalizmu pi\u0161e Mislav \u017ditko.<\/p>\n\n\n\n
Mnogobrojne usporedbe multinacionalnih kompanija kakve nalazimo u poslovnom tisku i na specijaliziranim portalima redom pokazuju da divovi energetskog i financijskog sektora prepu\u0161taju mjesta na samom vrhu novom korporativnom obliku \u2013 kompanijama-platformama. Taj proces uspona novog oblika korporacije posljednih je godina dosegao to\u010dku u kojoj komentatori imaju na raspolaganju ve\u0107 formulirane statisti\u010dke \u010dinjenice \u2013 primjerice, velika petorka (Alphabet, Amazon, Apple, Facebook i Microsoft) ima ve\u0107u tr\u017ei\u0161nu kapitalizaciju nego 100 vode\u0107ih britanskih kompanija \u2013 kako bi se u\u010dvrstilo uvjerenje ulaska u novi stadij kapitalizma ili dojam prelaska praga post-kapitalizma, ovisno o perspektivi. <\/p>\n\n\n\n
Kako je termin “nova ekonomija” ve\u0107 iskori\u0161ten za imenovanje neobuzdanih ulaganja u informacijske i telekomunikacijske tvrtke u drugoj polovini devedesetih, ulo\u017een je odre\u0111eni trud kako bismo postali i jezi\u010dno dorasli novom stanju stvari. Osim platformskog kapitalizma, recentno se zahvaljuju\u0107i Shoshani Zuboff pro\u0161irio naziv nadziru\u0107i kapitalizam<\/a>, a tu je jo\u0161 nekolicina sintagmi, mahom iz teorijske proizvodnje devedesetih, koje su ostarile otprilike jednako lo\u0161e kao cjelokupni opus Jeana Baudrillarda \u2013 primjerice informacijski kapitalizam, kognitivni ili digitalni kapitalizam. <\/p>\n\n\n\n Retorika dematerijalizacije i deteritorijalizacije, disrupcije hijerarhija i “starih” ekonomskih pojmova i podjela, pone\u0161to utihla nakon prsnu\u0107a dot-com <\/em>mjehura i recesije ameri\u010dke privrede po\u010detkom dvijetisu\u0107itih, o\u010dekivano je povratila svoju snagu, ne samo kod mainstreama<\/em>, nego i kod lijevo orijentiranih autora. Marksisti su sa svoje strane tako\u0111er dali dopirnos u obliku nove runde nedomi\u0161ljenih primjena<\/a> teorije vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n Usprkos terminolo\u0161kom i diskurzivnom va\u0161aru, poslovni se model platformi kroz brojne analize postupno ukazao, otkrivaju\u0107i istovremeno neka zna\u010dajna izvanekonomska obilje\u017eja. Same platforme, dakle digitalnu infrastrukturu koja posreduje izme\u0111u dvije ili vi\u0161e grupa, mogu\u0107e je na razli\u010dite na\u010dine klasificirati. U preglednim se tekstovima to obi\u010dno \u010dini po funkcijama, primjerice transakcijske ili trgovinske platforme se razlikuju od financijskih platformi, cloud <\/em>platformi ili reklamnih platformi. Razlikovanje i analiza funkcioniranja razli\u010ditih vrsta platformi je nesumnjivo va\u017ean aspekt, no pitanje koje se nazire u pozadini odnosi se na sam kapitalizam: podrazumijeva li uspon platformskog kapitalizma novi re\u017eim akumulacije kapitala koji tra\u017ei formuliranje novih kategorija, onkraj postoje\u0107eg vokabulara politi\u010dke ekonomije? <\/p>\n\n\n\n Spomenuta studija Shoshane Zuboff na pribli\u017eno sedamstotinjak stranica argumentira upravo u tom smjeru. Nadziru\u0107i kapitalizam (surveillance capitalism<\/em>, negdje preveden i kao kapitalizam nadzora), barem prema jednoj formulaciji koju Zuboff nudi, nije naprosto stvar tehnologije, nego je rije\u010d o ekonomskoj logici oslonjenoj na tehnologiju, novoj vrsti ekonomske mo\u0107i, odnosno, radi se o “novoj tr\u017ei\u0161noj formi s posebnom logikom akumulacije koja uku\u010duje nadziranje kao temeljni mehanizam transformacije investicije u profit”. Teza o novoj logici akumulacije kapitala nije do\u010dekana s afirmacijom u svim krugovima. U vjerojatno najdu\u017eoj recenziji<\/a> Evgenij Morozov, enfant terrible<\/em> teku\u0107ih rasprava o tehnologiji, ponudio je po intenciji, iako ne i po u\u010dinku, razornu kritiku cjelokupnog opusa Shoshane Zuboff. Nema sumnje da sprega nadzora i kapitalizma na na\u010din na koju ju prikazuje Zuboff ima nekoliko ozbiljnih nedostataka. <\/p>\n\n\n\n Upravo zato \u0161to se primarno ne radi o odre\u0111enju kapitalizma tehnologijom, Zuboff mo\u017ee postulirati dru\u0161tvenu dvozna\u010dnost digitalne tehnologije: s jedne strane ona predstavlja potencijalno pobolj\u0161anje s obzirom na ono \u0161to je nudio industrijski kapitalizam koji je, dodu\u0161e, htio odgovoriti na specifi\u010dne individualne zahtjeve potro\u0161a\u010da, ali nije mogao dobaciti dalje od serijske proizvodnje i masovne potro\u0161nje. Digitalna tehnologija, tako glasi argument, otvara mogu\u0107nost ne samo racionalnijeg susreta ponude i potra\u017enje i obe\u0107anje samoostvarenja pojednica, ona potencijalno korespondira s emancipacijskim idealima “druge modernosti” koji se pomaljaju nakon \u0161to je fordisti\u010dka praksa masovne proizvodnje i potro\u0161nje dosegla svoj zenit. Spominjanje prve i druge modernosti proizlazi iz sociologije Urlicha Becka pri \u010demu se, ukratko re\u010deno, nadziru\u0107i kapitalizam pojavljuje kao neka vrsta izdaje druge modernosti, koncepta koji nema precizno zna\u010denje, ali za ovu priliku ga mo\u017eemo shvatiti kao preuranjeno oslanjanje na “digitalnu interakciju”, “nomadske identitete” i sli\u010dna sredstva “oslobo\u0111enja” od ograni\u010denosti dru\u0161tva masovne proizvodnje i konfekcijskog konzumerizma.<\/p>\n\n\n\n No, ako \u017eelimo biti ozbiljni, treba re\u0107i da Zuboff ne nudi nikakvu teoriju modernosti, niti ikakvu razra\u0111enu ekonomsku povijest unutar koje se nadziru\u0107i kapitalizam pojavljuje, \u0161to su kriti\u010dari poput Morozova brzo uvidjeli i iskoristili. Samo za ilustraciju, potkrijepa za tuma\u010denje modernosti na Beckovom tragu trebala bi se na\u0107i u mnogobrojnim studijama skupljenim u fusnoti 19. Me\u0111utim, kada \u010ditatelj okrene posljednje stranice kako bi se detaljnije informirao tamo nalazi na marksisti\u010dke autore kao \u0161to su Gerard Dumenil i Dominique Levy, analize neoliberalizma Philipa Mirowskog i Wendy Brown, ukratko ni\u0161ta \u0161to ne bi bilo miljama udaljeno od sociologije modernosti Urlicha Becka. Budu\u0107i da su takvi nedostaci vidljivi ve\u0107 u prvim poglavljima nepotrebno je u Mozorovljevom stilu udarati mrtvog psa i tra\u017eiti u ostatku knjige ono za \u0161to nakon prva dva poglavlja mo\u017eemo utvrditi da bjelodano nedostaje, tim vi\u0161e \u0161to Zuboff nudi neke druge polazne to\u010dke za raspravu o platformskom kapitalizmu. <\/p>\n\n\n\n Ponajprije, prednost koju Zuboff ima nad nekim marksisti\u010dkim pristupima sastoji se u eksplicitnom odbijanju ideje da se upotreba platformi kao \u0161to su Facebook i Google tretira kao nepla\u0107eni rad. Na prvi pogled mo\u017ee izgledati prikladno da se provo\u0111enje vremena na nekoj platformi u pseudo-marksisti\u010dkoj maniri ra\u010duna kao nepla\u0107eni rad, u analogiji s nepla\u0107enim ku\u0107anskim radom. Taj potez podjenako obesmi\u0161ljava Marxovu teoriju vrijednosti i onemogu\u0107uje raspravu o digitalnim platformama u kapitalizmu. Umjesto besmislice guranja vremena provedenog na primjerice Facebooku pod kategoriju nepla\u0107enog radnog vremena, Zuboff stavlja naglasak na podatke koje ostavljaju korisnici platforme, shva\u0107aju\u0107i ih kao neku vrstu primarne sirovine u poslovnom modelu. Kompanije-platforme \u010diji se poslovni model temelji na posredovanju izme\u0111u razli\u010ditih grupa korisnika, svejedno je li rije\u010d o ogla\u0161iva\u010dima i korisnicima neke dru\u0161tvene mre\u017ee, voza\u010dima i putnicima ili nekoj tre\u0107oj kombinaciji, usmjerene su na prikupljanje i obradu podataka, organiziranje podataka u prikladne standardizirane formate i, kona\u010dno, monetizaciju. <\/p>\n\n\n\n Nadziranje o kojem govori Zuboff samo je drugo ime za izvla\u010denje i upotrebu podataka korisnika platforme. Kompanije-platforme u njezinoj su analizi usmjerene prema ekstrakciji takozvanog bihevioralnog vi\u0161ka, dakle podataka \u010dije prikupljanje ne stoji u slu\u017ebi pobolj\u0161anja rada platforme, nego predstavlja input za proizvodnju prediktivnih proizvoda za prave ekonomske partnere, primjerice tvrtke za marketing i ogla\u0161avanje. Kao \u0161to vrijeme utro\u0161eno na interakcije putem platforme nije radno vrijeme, jednako tako ne vrijedi razmi\u0161ljati u terminima dvostranih tr\u017ei\u0161ta<\/a>, tr\u017ei\u0161ta bez cijena (zero price markets<\/em>) i sli\u010dnih ekstenzija tr\u017ei\u0161ne utakmice jer se upravo radi o monetizaciji netr\u017ei\u0161nog online<\/em> (i offline<\/em>) pona\u0161anja. <\/p>\n\n\n\n Zuboff pripovijest o usponu platformi pri\u010da kroz povijest Googlea, proto-platforme kad je rije\u010d o nadziranju i ekstrakciji podataka, kompaniji koja za platformski kapitalizam ima zna\u010daj kakav je General Motors imao za uspon menad\u017eerskog kapitalizma. Analogija nije sasvim prikladna jer razdvajanje vlasni\u0161tva i upravljanja prethodi najboljim danima General Motorsa, ali svejedno, dojam o va\u017enosti Googlea je prenesen. Ako je dopu\u0161teno ekonomsku sagu od nekoliko stotina stranica svesti na jednu re\u010denicu, Zuboff pripisuje Ericu Schmidtu, dovedenom u Google 2001. da vodi kompaniju, “otkri\u0107e” i razradu poslovnog modela usmjerenog na monetizaciju bihevioralnog vi\u0161ka \u010dime je otvoren novi put profitabilnosti za druge platforme i kompanije. Razlog zbog kojeg su rane platforme poput Napstera izostavljene iz pripovijesti le\u017ei u poku\u0161aju da se prona\u0111e to\u010dka nakon koje platforme nisu samo potencijalni i utoliko riskantni izvor budu\u0107ih prihoda, nego zajam\u010deni izvor profita, \u0161to je klju\u010dna razlika izme\u0111u razdoblja dot-com financijskog mjehura i poslovnog modela proiza\u0161log iz Googla po\u010detkom dvijetistu\u0107itih. <\/p>\n\n\n\n U ekonomskom smislu to zna\u010di da kompanije-platforme postaju vidljive, ne tek po tr\u017ei\u0161noj kapitalizaciji, nego i po visini prihoda. Neke vrste platformi, osobito reklamne, ovisne su o u\u010dinku mre\u017ee (network effect<\/em>) koji podrazumijeva da vrijednost platforme raste kako se pove\u0107ava broj njezinih \u010dlanova ili korisnika (primjerice, pove\u0107anje broja pretraga na Google tra\u017eilici pobolj\u0161ava algoritme za pretra\u017eivanje pove\u0107avaju\u0107i tako korisnost budu\u0107ih pretra\u017eivanja). Nick Srnicek, jedan od marksisti\u010dkih autora koji razumije, nasuprot besmislicama o mno\u0161tvu i op\u0107em intelektu, podatke kao ekonomski resurs i klju\u010dni input u poslovnom modelu platformi, ukazuje na njihovu “prirodnu tendenciju ka monopolizaciji”. <\/p>\n\n\n\n Tendencija ka monopolizaciji samo je drugi naziv za potrebu pro\u0161irenja platforme u svrhu daljnjeg, intenzivnijeg izvla\u010denja bihevioralnog vi\u0161ka, \u0161to se opet konkretno mo\u017ee vidjeti u broju i vrijednosti spajanja i akvizicija vode\u0107ih kompanija-platformi u proteklih godina. Vode\u0107e kompanije-platforme u protekla su dva desetlje\u0107a napravile<\/a> preko 700 akvizicija vrijedne vi\u0161e od 25 milijardi dolara. U tom se pogledu mo\u017ee re\u0107i da kori\u0161tenje poreznih oaza i offshore<\/em> financijskih centara predstavlja sastavni dio njihovog poslovnog modela, iako nije direktno vezan uz proces izvla\u010denja, obrade i monetizacije podataka. Izbjegavanje pla\u0107anja poreza daje kompanijama-platformama potrebnu financijsku snagu za spanjanja i preuzimanja (nerijetko tek obe\u0107avaju\u0107ih startupova i neprofitabilnih kompanija koje su ipak korisne kao novi kanal prikupljanja podataka). <\/p>\n\n\n\n Naravno, mnogi su o\u010dekivali da \u0107e sabiranje nadzora i kapitalizma pod jednu sintagmu otvoriti raspravu prema manje ekonomskom, a vi\u0161e dru\u0161tveno-politi\u010dkim i kulturnim aspektima djelovanja platformi. Taj se pomak u raspravi na odre\u0111eni na\u010din i dogodio potaknut Cambridge Analytica<\/em> skandalom 2018. iako je u\u017ea javnost bila svjesna na\u010dina na koji su privatnost i politi\u010dki \u017eivot u demokracijama dostupni platformskom kapitalizmu. No, takve teme, iako va\u017ene, izlaze izvan ekonomskih okvira, te mogu \u010dak zamagliti temeljno pitanje o promjeni logike akumulacije. Sasvim jednostavno, da bismo mogli utemeljeno govoriti o novom re\u017eimu akumulacije potrebno je vidjeti do koje mjere djelovanje kompanija-platformi prodire u postoje\u0107e sektore prera\u0111iva\u010dke industrije i usluga. <\/p>\n\n\n\n Cloud<\/em> i industrijske platforme, kako ih Srnicek klasificira, mogu se uzeti kao momenti razvoja platformskog kapitalizma izvan tehnolo\u0161kog sektora. Ve\u0107 sada Amazon zna\u010dajan dio svojih prihoda ostvaruje zahvaljuju\u0107i AWS-u (Amazon web services<\/em>), iznajmljuju\u0107i drugim kompanijama usluge ra\u010dunalstva u oblaku (usluge kori\u0161tenja procesne snage, pohrane podataka, aplikacijske usluge). Cloud <\/em>platforme ili platforme u oblaku omogu\u0107uju kompanijama da umjesto financiranja informacijske tehnologije za potrebe vlastitog poslovanja, pla\u0107aju rentu Amazonu ili Microsoftu za kori\u0161tenje AWS-a, odnosno Azurea. U Srnicekovoj jezgrovitoj formulaciji, “cloud<\/em> platforme omogu\u0107uju outsoucing<\/em> informacijske tehnologije”, ostavljaju\u0107i kompanijama vrijeme i financijska sredstva za bavljenje vlastitim poslovanjem. <\/p>\n\n\n\n Uz to, cloud<\/em> platforme element su strategije za takozvanu industriju 4.0<\/a> \u010diju os \u010dine industrijske platforme, poznatije pod nazivom internet stvari. Internet stvari ozna\u010dava povezivanje razli\u010ditih ure\u0111aja (pametni ure\u0111aji, senzori, ure\u0111aji za pohranu podataka itd.) pri \u010demu stvari, odnosno ure\u0111aji, samostalno razmjenjuju podatke i komuniciraju. Primjerice termostat i drugi senzori u prostoriji mogu otvarati prozore kada temperatura (ili neka druga vrijednost) prije\u0111e zadani prag. Onkraj takvih primjera iz domene ku\u0107anstva, kompanije poput Siemensa ve\u0107 razvijaju industrijske platforme putem kojih se povezuju postrojenja, strojevi i oprema s ciljem izvla\u010denja podataka iz razli\u010ditih izvora (u\u010dinak mre\u017ee), njihove obrade i monetizacije. Ideja Siemensove platforme MindSphere<\/a><\/em> jest, opet, prikupljanje podataka koji su dosad bili razasuti unutar procesa proizvodnje i utoliko neiskori\u0161teni, njihova analiza i kori\u0161tenje za optimizaciju bilo proizvodnje ili proizvoda. <\/p>\n\n\n\n Brojna pitanja koja se otvaraju u analizi rada platformi koje naizmjence mo\u017eemo gledati kao poslovni model i kao novi korporativni oblik, ne\u0107e dobiti definitivni odgovor jo\u0161 neko vrijeme. Primamljiv je kli\u0161ej koji sugerira da se putem cloud<\/em> platformi, interneta stvari i sli\u010dnih novih oblika mo\u017ee osigurati druga\u010diji, zajedni\u010dki na\u010din upravljanja ekonomijom i dru\u0161tvenim potrebama. Me\u0111utim, uspon kompanija-platformi i njihova prisutnost i “preure\u0111enje” drugih djelatnosti u sektorima proizvodnje i usluga ukazuje tek na zao\u0161travanje od ve\u0107 poznate logike akumulacije, ovaj put na temelju novog resursa: podataka. Nadziranje, monopolizacija i koncentracija vlasni\u0161tva uz poreznu evaziju trenutna su obilje\u017eja uspona platformskog kapitalizma i njegove, mo\u017eda samo privremene stabilizacije. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U posljednjih dvadesetak godina stalno se pojavljuje neobi\u010dna potreba da se najnoviji tehnolo\u0161ki iskoraci proglase novom fazom kapitalizma. Sad su na red do\u0161le kompanije-platforme. O njihovom funkcioniranju i ulozi u suvremenom kapitalizmu pi\u0161e Mislav \u017ditko. Mnogobrojne usporedbe multinacionalnih kompanija kakve nalazimo u poslovnom tisku i na specijaliziranim portalima redom pokazuju da divovi energetskog i financijskog […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":28569,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228,554],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[147],"class_list":["post-28566","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","tag-internet","theme-rad","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28566","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28566"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28566\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28573,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28566\/revisions\/28573"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28569"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28566"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28566"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28566"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28566"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28566"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28566"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28566"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Novi model akumulacije?<\/h2>\n\n\n\n
Logika platformi<\/h2>\n\n\n\n
Izvla\u010denje bihevioralnog vi\u0161ka<\/h2>\n\n\n\n
Nadziranje, monopolizacija i koncentracija<\/h2>\n\n\n\n