Beogradsku kulturnu i nezavisnu scenu posljednjih tjedana potresa mizogino proganjanje \u017eena koje djeluju u javnom prostoru. Gadarije kakve je predava\u010d na Fakultetu za medije i komunikaciju Zoran \u0106irjakovi\u0107, godinama upu\u0107ivao novinarki Danasa, dvjema aktivistkinjama (od kojih je jedna Biltenova autorica), jednoj teoreti\u010darki feminizma i jednoj povjesni\u010darki zaposlenoj na fakultetu, zaista se rijetko mogu vidjeti u javnosti. <\/p>\n\n\n\n
U otvorenom pismu<\/a> ovih \u0161est \u017eena obja\u0161njava da su nakon du\u017eeg perioda koje su provele izlo\u017eene proganjanju, nasilju na dru\u0161tvenim mre\u017eama i seksisti\u010dkim uvredama Zorana \u0106irjakovi\u0107a, predava\u010da na Fakultetu za medije i komunikacije odlu\u010dile napokon reagirati. Isti\u010du kako za uvrede ovog predava\u010da “nije postojao poseban povod”, kako “nije bilo li\u010dnog ili javnog sukoba” me\u0111u njima:<\/p>\n\n\n\n \u0106irjakovi\u0107 je u razli\u010ditim trenucima tokom prethodne tri godine targetirao svaku od nas vre\u0111aju\u0107i nam dostojanstvo seksisti\u010dkim uvredama, diskreditovanjem na\u0161eg rada i sposobnosti, \u010desto na rodnoj osnovi, i to na dru\u0161tvenim mre\u017eama, u tekstovima koje je objavljivao na svom blogu, u medijima za koje pi\u0161e i tokom nastupa u televizijskim emisijama. Nastojao je da sazna informacije iz na\u0161ih privatnih \u017eivota da bi ih zatim objavljivao u svojoj zlonamernoj interpretaciji. Nekima od nas je slao ne\u017eeljene e-mail poruke, pozivao autor\/ke emisija u kojima je trebalo da gostujemo da nas “opozovu”, pravio profile na dru\u0161tvenim mre\u017eama koriste\u0107i na\u0161a imena i fotografije, prakti\u010dno se, na taj na\u010din, la\u017eno predstavljaju\u0107i u ime nekih od nas. I dan-danas, na svom blogu i (nedavno deaktiviranom) Tviter nalogu objavljuje na\u0161e fotografije stavljaju\u0107i ih u podsme\u0161ljiv ili uvredljiv kontekst, organizuju\u0107i onlajn hajke na nas. Pojavljivao se na doga\u0111ajima na kojima smo javno nastupale i poku\u0161avao da isprovocira na\u0161u reakciju.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n Iz ovoga je jasno da je svrha ovih napada bila u\u0161utkavanje \u017eena koje pretendiraju na javne i intelektualne dru\u0161tvene funkcije. Budu\u0107i da ih ne uspijeva intelektualno diskvalificirati na temelju njihovog rada i dru\u0161tvenih vrijednosti za koje se u tom radu zala\u017eu, preostalo mu je samo da ih diskvalificira po rodnoj osnovi. Ono \u0161to se pri diskvalifikaciji mu\u0161karaca vr\u0161i ad hominem<\/em> metodom, u slu\u010daju \u017eenskih meta ne treba uop\u0107e biti pojedina\u010dno, dovoljno je to poop\u0107iti na razinu roda i spola. Zaista, najlak\u0161a je to diskvalifikacija, a opet mnogim mu\u0161karcima i \u017eenama potpuno inherentna i \u010desto nesvjesna. \u0106irjakovi\u0107 je od ovih demona rodne nejednakosti, s kojima se svi svakodnevno borimo, izgradio agresivnu socijalno-politi\u010dku strategiju. Jer lijeve ideje su opasne, znamo svi. One su destruktivne, a njihovi nositelji su totalitarni, stoga je napad na ljevi\u010darke idealna opcija za ubiti dvije muhe jednim udarcem. <\/p>\n\n\n\n Isti\u010du to i beogradske “vje\u0161tica iz Rija”: “odsustvo polemi\u010dkog duha preta\u010de se \u010desto u izravno vre\u0111anje kada su u pitanju njegove neistomi\u0161ljenice. S obzirom na tip i u\u010destalost uvredljivih izjava o svakoj od nas, mi\u0161ljenja smo da je re\u010d o strate\u0161kom zastra\u0161ivanju i zlostavljaju \u017eena u javnom prostoru.”<\/p>\n\n\n\n Argumenti za diskvalificirati \u017eenu zapravo uop\u0107e niti nisu potrebni. Dovoljno ju je poniziti kao \u017eenu, a primjere kada je demonstrirala neku od stereotipnih \u017eenskih karakteristika uop\u0107e nije te\u0161ko prona\u0107i. I zaista, rijetko kad se dogodi neki sukob mi\u0161ljenja izme\u0111u \u017eene i mu\u0161karaca koji se ubrzo ne svede na njezine karakterne osobine. Ono \u0161to je obi\u010dno posebno socijalno pora\u017eavaju\u0107e u tome je op\u0107a dru\u0161tvena prihva\u0107enost takvih strategija. Dakako, proglasimo li kao \u017eene neku \u017eenu ludom ili histeri\u010dnom, slabom ili tihom, agresivnom ili previ\u0161e pasivnom, automatski sebe afirmiramo kao slobodnu od tih inherentnih \u017eenskih mana. Ne sla\u017eu li se dvije \u017eene me\u0111usobno, mizoginija je i dalje opcija: jedna od njih sigurno ne zna ni \u0161to misli, ni \u0161to govori, a perspektiva koju gradi u tom sukobu mo\u017ee biti ili emotivna ili se nu\u017eno radi o zlonamjernosti. Opravdana ljutnja zbog nepravde svakako ne mo\u017ee biti relevantan argument, smatra se. Bilo kako bilo, ovo su realni dru\u0161tveni problemi iznad kojih nisu ni mu\u0161karci ni \u017eene. Razlika u pristupu ovim problemima svodi se stupanj prioritetnosti koji dajemo tom problemu. \u0160to smo mu izlo\u017eeniji, vi\u0161e smo ga svjesni.<\/p>\n\n\n\n I \u0161to nam je kao dru\u0161tvu preostalo u\u010diniti? Reakcije na ovakve stvari uvijek su izrazito socijalno polariziraju\u0107e. A, iako se vi\u0161e od 100 godina sistemski bavi nasiljem mu\u0161karaca nad \u017eenama, liberalni feminizam (i njegovi prethodnici) nije nam dao mehanizme no\u0161enja s ovim polariziraju\u0107im sukobom. Osim moralnih paradoksa i zahtjeva koji ponekad djeluju kao spaljivanje mu\u0161karaca na loma\u010dama, liberalni feminizam ne nudi nikakva sistemska rje\u0161enja, tek nove moralne paradokse iz kojih se nemogu\u0107e izvu\u0107i kao cjelovita osoba i kao zdravo dru\u0161tvo. Lijeve strategije rje\u0161avanja rodno uvjetovanog nasilja moraju nu\u017eno uz sankciju sadr\u017eavati i na\u010dela socijalne reintegracije, a moralni paradoksi moraju se mo\u0107i razrije\u0161iti, jer iako je rodno nasilje uvjetovano rodom, to ne zna\u010di da se ono prenosi samo s mu\u0161kog roda na \u017eenski.<\/p>\n\n\n\n Srpsko dru\u0161tvo kao i ve\u0107ina ostalih na svijetu, zasad ne pokazuju interes da u\u0111e u ko\u0161tac s ovim problemom. Kako isti\u010de beogradska \u0161estorka u otvorenom pismu “tu\u017eila\u0161tvo za visokotehnolo\u0161ki kriminal je obave\u0161teno o pojedinim ispadima Zorana \u0106irjakovi\u0107a, ali nikada nije reagovalo.” Ali reagirali su branitelji prava nasilnika na slobodu govora<\/a>. No, \u0106irjakovi\u0107ev slu\u010daj mo\u017eda jednoga dana ostane zabilje\u017een u ud\u017ebenicima kao \u0161kolski primjer u kojem ne postoji pitanje gdje je granica izme\u0111u govora mr\u017enje i slobode govora \u2013 jer vi\u0161egodi\u0161nje zlostavljanje nije sloboda govora, nego strategija mr\u017enje. Dekan fakulteta na kojem predaje \u0106irjakovi\u0107 ogradio se od cijele situacije, prepustiv\u0161i se institucijama u nadi da \u0107e one obaviti svoj posao<\/a>. Takvo pranje ruku od suodgovornosti za pona\u0161anje svog radnika ne bi trebalo biti mogu\u0107e prodati akademskoj i medijskoj zajednici. Poku\u0161aj pranja ruku tek je potvrda suodgovornosti institucija koje trebaju da brinu o javnosti i smjeru razvoja dru\u0161tva. Toleriranje \u0106irjakovi\u0107evog pona\u0161anja stoga je istovremeno i to\u010dka u socijalnoj optu\u017enici protiv dekana Fakulteta za medije i komunikaciju.<\/p>\n\n\n\n Zanemarene od sustava koji bi ih trebao \u0161tititi, na\u0161ih \u0161est drugarica moralo je pristupiti jedinoj preostaloj ljevi\u010darskoj metodi: udru\u017eivanju u kolektiv i upu\u0107ivanju javnog apela gra\u0111anima, u nadi da \u0107e stvoriti dovoljnu inerciju da se ovo zlostavljanje zaustavi. No, slu\u010daj Zorana \u0106irjakovi\u0107a tako\u0111er svjedo\u010di i o\u010diglednoj granici izme\u0111u mu\u0161karaca koji jednom pogrije\u0161e u odnosu prema \u017eenama i mu\u0161karaca koji su predatori i koji godinama koriste svoju rodnu mo\u0107 kako bi dr\u017eali \u017eene pod kontrolom. Razlika je to koju uvijek treba imati na umu ako mislimo ikad iza\u0107i iz moralnih paradoksa u kojima nas je odgojio liberalni feminizam. Nisu svi mu\u0161karci uvijek krivi, i nisu sve \u017eene uvijek nedu\u017ene. Ipak, u slu\u010daju \u0106irjakovi\u0107a nema takve nedoumice, stvar je jasna, zato ovo i jest \u0161kolski primjer. Nitko ne mo\u017ee tri godine kontinuirano poni\u017eavati nekoga i biti nedu\u017ean.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Beogradsku kulturnu i nezavisnu scenu posljednjih tjedana potresa mizogino proganjanje \u017eena koje djeluju u javnom prostoru. Gadarije kakve je predava\u010d na Fakultetu za medije i komunikaciju Zoran \u0106irjakovi\u0107, godinama upu\u0107ivao novinarki Danasa, dvjema aktivistkinjama (od kojih je jedna Biltenova autorica), jednoj teoreti\u010darki feminizma i jednoj povjesni\u010darki zaposlenoj na fakultetu, zaista se rijetko mogu vidjeti u […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":28522,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[174],"theme":[458],"country":[11],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-28521","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-feminizam","theme-drustvo","country-srbija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28521","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28521"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28521\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28547,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28521\/revisions\/28547"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28522"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28521"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28521"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28521"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28521"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28521"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28521"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28521"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Mizoginija nema ni rod ni spol<\/h2>\n\n\n\n