{"id":28516,"date":"2019-07-09T14:14:28","date_gmt":"2019-07-09T13:14:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28516"},"modified":"2019-12-26T13:00:03","modified_gmt":"2019-12-26T12:00:03","slug":"vodic-za-prezivljavanje-eu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28516","title":{"rendered":"Vodi\u010d za pre\u017eivljavanje EU"},"content":{"rendered":"\n

Povodom novog saziva Europskog parlamenta, Politico je objavio niz tekstova objedinjenih u poprili\u010dno zanimljivom “Vodi\u010du za pre\u017eivljavanje me\u0111u europarlamentarcima<\/a>“. Dok se neki tekstovi bave prakti\u010dkim briselskim informacijama, istovremeno se \u010ditaju pomalo diskvalifikacijski, budu\u0107i da su fokusirani na centre mo\u0107i i lobisti\u010dke nemoralnosti. Drugi tekstovi bave se nekim strukturnim problemom s kojim se EU (ne)suo\u010dava. Pritom diskurs kojeg Politico koristi pomalo odudara od standarda profesionalnog i objektivnog novinarstva, kakav ina\u010de karakterizira ovaj politi\u010dki medij. Vodi\u010d za pre\u017eivljavanje i drugi tekstovi na temu izbora u EU parlamentu, sve su eksplicitnije politi\u010dni. To zna\u010di da se u tom vodi\u010du, pomalo atipi\u010dno, ne bave samo politi\u010dkim temama, nego im i pristupaju iz politi\u010dke, pristrane, perspektive. Dok su \u010ditatelji Biltena na takvo ne\u0161to navikli, oni Politicovi, vjerojatno nisu. Zanimljivo je ovo retori\u010dko zao\u0161travanje ovog respektabilnog medija. <\/p>\n\n\n\n

Kad Politico pri\u010da o EU parlamentu, govori o “europarlamentarnom mjehuru” \u2013 \u0161to podrazumijeva ne\u0161to napuhano \u0161to nema pokri\u0107a u realnim dru\u0161tvenim vrijednostima i \u0161to je na duge pruge neodr\u017eivo. Kada govori o demokraciji u EU govori o “licemjerju<\/a>“, demokratskom jazu i hibridnoj demokraciji, a izraz toga u praksi obja\u0161njava se setom op\u0107ih pravila prema kojima funkcionira parlamentarna politika. Prvo pravilo je zahvatiti \u0161to vi\u0161e mo\u0107i, po mogu\u0107nosti oteti \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e nadle\u017enosti izvr\u0161noj vlasti. Drugo pravilo je nikad ne prepustiti mo\u0107 koju se jednom steklo, a tre\u0107e ka\u017ee da se u slu\u010daju odstupanja s po\u017eeljne pozicije mora osigurati bilo koja druga pozicija s visokim stupnjem politi\u010dke mo\u0107i. <\/p>\n\n\n\n

Neuobi\u010dajeno kriti\u010dan prema strukturi Europske unije, Politico osim kratkog opisa sukoba po pitanju novog predsjednika Europske komisije, donosi i niz “vru\u0107ih krumpira” u obliku politika koje parlament mora rije\u0161iti u ovom sazivu.<\/p>\n\n\n\n

Sva\u0111a zainteresiranih strana oko spitzenkandidata odnosno novog predsjednika Europske komisije, jo\u0161 uvijek traje, no osim ako na neko \u010dudo to mjesto pripadne nekoj ljevi\u010darskoj skupini \u2013 zapravo je nebitna jer su oba kandidata iz Stranke europskih pu\u010dana. Dok je Manfred Webber vi\u0161e desno, Ursula von der Leyen je vi\u0161e centralno (njezinu potvrdu parlament bi trebao izglasati na sljede\u0107oj sjednici od 15. do 18. jula). Glupost ovog odabira primijetio je i Politico koji EU naziva hibridnom demokracijom, odnosno unijom dr\u017eava i ljudi, gdje je pravilo da politi\u010dki legitimitet proizlazi i iz mi\u0161ljenja javnosti (izbora) ali i stavova samih dr\u017eava kao tijela nezavisnih od naroda (koji ih je prvotno uop\u0107e birao). Europsko vije\u0107e stoga mo\u017ee (ali ne mora) predlo\u017eiti kandidata uzimaju\u0107i u obzir i izborne rezultate, no kandidata kao predsjednika Komisije mora potvrditi apsolutna ve\u0107ina EU parlamenta. U ovom trenutku jo\u0161 nije izvjesno tko \u0107e biti novi predsjednik EK, ali vrlo vjerojatno \u0107e to biti Ursula von der Leyen, njema\u010dka ministrica obrane i \u010dlanica demokr\u0161\u0107ana i Stranke europskih pu\u010dana. Karakterizira ju se kao politi\u010darku desnog centra sli\u010dnu Angeli Merkel. <\/p>\n\n\n\n

Politike bez rje\u0161enja<\/h2>\n\n\n\n

No, neovisno o tome tko \u0107e biti novi predsjednik EK<\/a>, novi saziv parlamenta na svom \u0107e dnevnom redu vrlo brzo na\u0107i mno\u0161tvo novih jo\u0161 nedora\u0111enih politika kojima je zasad zajedni\u010dki nazivnik nemar za socijalnu funkciju dr\u017eave, uz njeno istovremeno fingiranje. Prvi primjer na tom popisu je svakako reguliranje internet platformi. Ta \u0107e regulacija pod egidom spre\u010davanja la\u017enih vijesti i utjecaja na demokratske procese zapravo osiroma\u0161iti slobodu kreativnog izra\u017eavanja na internetu i vjerojatno onemogu\u0107iti mno\u0161tvo trenutno besplatnih resursa i alata dostupnih svima. No, budu\u0107i da je glavno na\u010delo EU naplata svih mogu\u0107ih vrsta autorskih prava, socijalno pitanje kulturnog osiroma\u0161ivanja onih koji ne mogu platiti suvremene medijske sadr\u017eaje, ovdje nije uop\u0107e pitanje. Drugi argumentacijski niz ima znatno ve\u0107u te\u017einu, a to je takozvana digitalna ekonomija. Dakle EU se pita kako da oblikuje odgovornost Googla i Facebooka za objavljeni sadr\u017eaj a da istovremeno ne umanji prihode koje takva ekonomija nosi. Googleova taktika otpora ve\u0107 je jasna: kad je EK kaznila Google News zbog preuzimanja tu\u0111eg rada, a bez ikakve naplate, te ostvarivanja prihoda od tu\u0111eg rada, Google je jednostavno povukao News servis iz Europe. Dok se mu\u010di kako da se naplati od digitalnih divova a istovremeno ne pove\u0107a poreze, EK od stabala vi\u0161e ne vidi \u0161umu. A rje\u0161enje, kad bi bilo prihvatljivo, savr\u0161eno je jednostavno: oporezovati tehnolo\u0161ke gigante pa ta sredstva samostalno distribuirati po principu pravednosti. Umjesto toga, EK se gubi u uzaludnom poku\u0161aju uspostave demarkacijskih linija izme\u0111u govora mr\u017enje i slobode govora. Izme\u0111u gu\u0161enja kreativnih sloboda i poticanja stvarala\u0161tva, izme\u0111u \u010dinjenica i “post-\u010dinjenica” tj. la\u017ei, izme\u0111u morala i la\u017enog morala, izme\u0111u progresivnih i tradicionalnih digitalnih vrijednosti, i tako dalje.<\/p>\n\n\n\n

Druga to\u010dka, koja se apoliti\u010dno zove regulacija prevoznika, zapravo je jedno od najve\u0107ih radni\u010dkih pitanja proteklog saziva EU parlamenta. Regulacija prevoznika u sebi nosi odluku o jednakoj cijeni rada u centru EU i na njenoj periferiji. Radi se zapravo o Direktivi o upu\u0107enim radnicima i strukturnom ekonomskom disbalansu kojeg ona produbljuje, ne\u010dime \u0161to je zapravo ovaj problem trebalo rije\u0161iti. Zahvaljuju\u0107i francuskom predsjedniku Macronu, ovo bi mogao biti kraj iluzije o jednakosti radni\u010dkih prava u EU, a tr\u017ei\u0161te bi se moglo podijeliti na zemlje centra i zemlje periferije, \u0161to bi moglo ozna\u010diti slu\u017ebeni po\u010detak kraja EU. Tre\u0107a to\u010dka je plin. Iako smo na Biltenu o tome ve\u0107 mnogo toga kazali, ovdje moramo re\u0107i da se ovaj put formalno barem, ne radi o Sjevernom toku 2 ve\u0107 o promoviranju “zelenog plina” poput vodika i nekih sinteti\u010dkih goriva. Me\u0111utim, usprkos lijepim namjerama, plinski lobiji u Europi i dalje su neki od najmo\u0107nijih, a da su mo\u0107niji od Europske komisije pokazalo se na spomenutom primjeru Sjevernog toka 2. <\/p>\n\n\n\n

Preostale to\u010dke ti\u010du se digitalnog tr\u017ei\u0161ta, farmaceutske industrije i cijene novih lijekova, digitalne sigurnosti, klimatskih promjena i njihovog financiranja, o \u010demu \u0107emo u narednom periodu biti posebno izvijestiti, o zelenoj tranziciji \u2013 tako\u0111er ekonomski neravnomjernoj, klimatskom fondu, oporezovanju emisija stakleni\u010dkih plinova, tranziciji poljoprivredne politike koja je poseban kamen spoticanja, a njena reforma je toliko velika da zahtijeva cijeli paket novih zakona. Tako\u0111er na dnevnom redu je i peglanje bud\u017eeta EU, \u0161to je dosta problemati\u010dno s jedne strane zbog pravila raspodjele sredstava (zemljama periferije), zbog neravnomjernog punjenja bud\u017eeta (zemljama centra) i zbog nedostatka fiskalne ujedinjenosti, koju dodu\u0161e ba\u0161 nitko niti ne zaziva, osim povremeno nekog pro-EU ludo optimisti\u010dnog ljevi\u010dara. <\/p>\n\n\n\n

Ipak, najnoviji problem je odnos s Kinom koja je po novome glavni europski “strate\u0161ki suparnik”. Shvatili su to, nakon \u0161to su godinama velikodu\u0161no primali kineske investicije \u2013 u strate\u0161ki, socijalno i ekonomski zapu\u0161tenu periferiju Europe, u Junckerov investicijski fond, u energetiku i infrastrukturu. “Push-back” prema Kini o\u017eivjeli su dakako njema\u010dki i francuski industrijalci, isti oni koji zapravo europsku periferiju kontinuirano i dr\u017ee u \u017eestokoj ekonomskoj zavisnosti. Budu\u0107nost Europske unije je neizvjesna. Ona se mo\u017eda ne\u0107e raspasti u narednih pet godina, ali ovakvo ignoriranje socioekonomskih potreba naroda koji \u017eive unutar granica EU, a koje se vidi u strukturi politi\u010dkog sustava, u prioritetima EU, i prije svega u\u017easno neadekvatnom odnosu prema klimatskoj krizi zapravo ne ulijevaju nikakvu nadu u \u017eelju za njenim dugoro\u010dnim opstankom. No, svi ovi problemi koje EU smatra svojim prioritetima mogli bi pasti u vodu ukoliko se ne preorganiziraju s fokusom na klimatsku krizu. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Povodom novog saziva Europskog parlamenta, Politico je objavio niz tekstova objedinjenih u poprili\u010dno zanimljivom “Vodi\u010du za pre\u017eivljavanje me\u0111u europarlamentarcima“. Dok se neki tekstovi bave prakti\u010dkim briselskim informacijama, istovremeno se \u010ditaju pomalo diskvalifikacijski, budu\u0107i da su fokusirani na centre mo\u0107i i lobisti\u010dke nemoralnosti. Drugi tekstovi bave se nekim strukturnim problemom s kojim se EU (ne)suo\u010dava. Pritom […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":28517,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12,734],"theme":[456],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-28516","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","tag-ursula-von-der-leyen","theme-politika","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28516","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28516"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28516\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28520,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28516\/revisions\/28520"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28517"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28516"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28516"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28516"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28516"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28516"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28516"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28516"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}