Jedan dio odgovora o\u010dito ima veze s u\u017eitkom voajerskog virenja iza \u017deljezne zavjese: trideset godina nakon \u0161to se Isto\u010dni blok nepovratno uru\u0161io, ispada, bliska komunisti\u010dka pro\u0161lost zapadnja\u010dkoj publici mo\u017ee biti zanimljivija \u010dak i od fantasy ma\u0161tarija o drevnim vremenima i od prijete\u0107e distopije Gileada. Sam izbor teme ipak nije dovoljan jer \u2013 kako glasi interpretacijski refren eufori\u010dnih komentatora \u2013 za uspjeh serije presudna je ipak bila fascinantno precizna, vjerna i dosljedna rekonstrukcija sovjetskih osamdesetih. “Serija opravdava svoju reputaciju”, pi\u0161e,<\/a> primjerice, Boris Ra\u0161eta: “Treba samo pogledati kako je minuciozno rekonstruiran svakodnevni \u017eivot onoga doba (odje\u0107a, interijeri, eksterijeri, automobili..) da se vidi kako to rade profesionalci koji ni\u0161ta ne prepu\u0161taju slu\u010daju.” Masha Gessen u New Yorkeru tvrdi<\/a> da je “materijalna kultura Sovjetskog Saveza prikazana to\u010dno\u0161\u0107u kakva nikada do sada nije vi\u0111ena na zapadnja\u010dkoj televiziji ili na filmu \u2013 a, usput, ni na ruskoj.” Nali\u010dje op\u0107eg odu\u0161evljenja HBO-ovim hiperrealisti\u010dnim prikazom pro\u0161losti ispisuje grozni\u010dava potraga za sitnijim i krupnijim faktografskim gre\u0161kama. Neke od njih spadaju u triviju: u jednoj sceni djeca nose sve\u010dane \u0161kolske uniforme iako nije praznik, u drugoj se nakratko vidi spomenik \u017ertvama nuklearne katastrofe, podignut 25 godina kasnije. Neke su ozbiljnije: \u010ditav niz znanstvenika upozorio je kako su posljedice nuklearnog zra\u010denja u seriji senzacionalisti\u010dki preuveli\u010dane. Neke se, opet, ti\u010du politike: Gessen u svom tekstu o\u0161tro kritizira “amerikanizirano” modeliranje likova hrabrih pojedinaca, poput protagonista Valerija Legasova koji se u ime istine otvoreno suprotstavlja sistemu, a smeta joj i izmi\u0161ljotina da je taj sistem fizi\u010dki likvidirao svoje protivnike i \u2013 generalno \u2013 naivno pojednostavljen, crno-bijeli prikaz dru\u0161tveno-politi\u010dke dinamike sovjetskog \u017eivota, koji neobavezno iskrivljuje povijesne \u010dinjenice. Svi ovi prigovori \u2013 ma koliko bili opravdani \u2013 u zbroju, me\u0111utim, kao da povratno podcrtavaju fascinaciju opsesivno pedantnim realizmom serije. Zato, valjda, ni nepregledan niz tekstova koji se svode na nabrajanje \u010dinjeni\u010dnih propusta nije okrznuo njenu popularnost.<\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda je to u redu, jer faktografske distorzije ionako nisu centralni problem serije: “\u010cernobil”, naposljetku, nije dokumentarac, nego fikcionalizirana verzija stvarnih doga\u0111anja. I upravo na tome po\u010diva njegov uspjeh: ne na dokumentaristi\u010dkom nizanju \u010dinjenica, kakvo su nam ve\u0107 donijele brojne knjige i filmovi, nego na mo\u0107i pripovijedanja. A tamo gdje imamo fikcionaliziranu pri\u010du, imamo i slobodniju selekciju motiva, \u0161iri izbor pripovjednih perspektiva, elipse i akcente raspr\u0161ene pomo\u0107u specifi\u010dne narativne logike. Ime elektrane, na primjer. \u010cinjenica da se zvala Vladimir Ilji\u010d Lenjin u povijesnim knjigama ima tek status usputne informacije: ako je, me\u0111utim, vi\u0161estruko podcrtamo lajtmotivom Lenjinovih portreta i bisti, koji se provla\u010di kroz kadrove uvodnih epizoda HBO-ove serije, onda se gola povijesna \u010dinjenica brzo transformira u metonimiju kolapsa kompletnog sovjetskog socijalisti\u010dkog sustava, signaliziraju\u0107i da je smrtonosni politi\u010dki virus bio prisutan od samih njegovih revolucionarnih po\u010detaka i da je fatalna gre\u0161ka bila sistemska. Odatle pa sve do scena su\u0111enja u zavr\u0161noj, petoj epizodi \u2013 kada Legasov svjedo\u010di kako pravi uzroci katastrofe nisu bili neodgovornost i nepa\u017enja sitnih karijerista postrojenih na optu\u017eeni\u010dkoj klupi, nego velika ideolo\u0161ka la\u017e dr\u017eave i sveprisutni imperativ \u0161tednje jedne neuspje\u0161ne ekonomije \u2013 vodi nas ista, \u010dvrsta, dosljedna logika pripovijedanja. A njena zavr\u0161na konzekvenca \u2013 koju efektno sa\u017eima<\/a> Stefan Aleksi\u0107 na portalu Kriti\u010dka ma\u0161ina \u2013 sasvim je jasna: “Ako je ‘Igra prestola’ poslala poruku da je emancipacija opasna, onda je ‘\u010cernobil’ poslao poruku da je ona socijalisti\u010dka emancipacija radioaktivna.” <\/p>\n\n\n\n Aleksi\u0107eva kritika jedna je od rijetkih suvislijih koje smo do sada mogli pro\u010ditati upravo zato \u0161to “\u010cernobil” tretira kao pripovjednu napravu, konstruiranu \u2013 neizbje\u017eno \u2013 oko vlastitih slijepih pjega. Na njenom nali\u010dju otkriva tako “utvare neispri\u010danih pri\u010da”: jo\u0161 uvijek, podsje\u0107a, \u010dekamo serije o tragedijama kapitalisti\u010dkog tr\u017ei\u0161ta, primjerice o najve\u0107oj industrijskoj katastrofi u povijesti, onoj \u0161to se sredinom osamdesetih dogodila u komercijalnoj tvornici pesticida u indijskom Bopalu, ili o nesre\u0107i u privatnoj nuklearki u Fuku\u0161imi. I \u010dekat \u0107emo jo\u0161 neko vrijeme: “Nema sumnje da je ova serija pala ba\u0161 u trenutku (\u2026) nezgodnog o\u017eivljavanja politi\u010dkih alternativa u SAD i Velikoj Britaniji \u2013 ekolo\u0161ka kataklizma sada je sasvim izvesna, milenijalci bi rado menjali kapitalizam za socijalizam, Berni Sanders i D\u017eeremi Korbin opasno prete iz pozicija underdoga uprkos svim naporima establi\u0161menta u njihovoj diskreditaciji\u2026” U takvom kontekstu, “\u010cernobil” ima jasnu ideolo\u0161ku funkciju: “dodati malko istorijski zaboravljenog ga\u0111enja prema socijalisti\u010dkoj alternativi”.<\/p>\n\n\n\n To mu, o\u010dito, dosta dobro polazi za rukom. Serija se zapravo gleda kao svojevrstan preview sloma socijalizma koji slu\u017ei tome da iznova doka\u017ee njegovu inherentnu neodr\u017eivost. Odatle i crno-bijeli raspored likova: s jedne strane “obi\u010dni” i nevini ljudi, hrabri rudari koji se \u017ertvuju, in\u017eenjeri koji slijede nau\u010dnu istinu; s druge KGB-ovi \u0161pijuni, partijski aparat\u010dici, cini\u010dni vo\u0111e koji hladnokrvno otpisuju ljudske \u017eivote. S jedne strane, ukratko, ljudi koji samo \u017eude za normalnim \u017eivotom i slobodom, s druge sluge sistema koji im takav \u017eivot onemogu\u0107uju. I tek kad sistem, kroz koju godinu, kona\u010dno kolabira, sloboda \u0107e postati mogu\u0107a. Pretvaranje pri\u010de o \u010cernobilu u najavu socijalisti\u010dkog sloma dodatno \u0107e, u zavr\u0161nim kadrovima, podcrtati citat Mihaila Gorba\u010dova: “Mo\u017eda je nuklearna katastrofa u \u010cernobilu bila pravi uzrok raspada SSSR-a.” Ba\u0161 kao \u0161to \u0107e implicitnu osudu socijalisti\u010dkog sistema u ime obi\u010dnog, malog \u010dovjeka naglasiti zavr\u0161na posveta: “U sje\u0107anje na sve one koji su patili i \u017ertvovali se.”<\/p>\n\n\n\n Postoji samo jedan \u2013 ali krupan \u2013 problem s ovakvim rasporedom uloga: od \u017eivota “obi\u010dnih”, “malih” ljudi u seriji vidimo zapravo malo toga. Ako se “\u010cernobil” samo malo pa\u017eljivije pogleda, postaje jasno da on skoro uop\u0107e ne prikazuje svakodnevne interakcije, privatne rituale, ku\u0107anske objede, \u0161etnje, izlaske, obiteljske sva\u0111e, mirenja, kupovinu u du\u0107anima, provo\u0111enje slobodnog vremena: sve one etnografske indiskrecije koje bi pred nama razvile \u017eivo tkivo “obi\u010dnog \u017eivota”. Zato \u2013 nimalo slu\u010dajno \u2013 kada, primjerice, Boris Ra\u0161eta hvali “minucioznu rekonstrukciju” tog istog “svakodnevnog \u017eivota”, on kao primjere navodi “odje\u0107u, interijere, eksterijere, automobile”: golu scenografiju i kostimografiju. Zato Masha Gessen isti\u010de to\u010dnost prikaza “materijalne kulture Sovjetskog Saveza”: ne i prikaz \u017eivljenog iskustva onoga vremena. A to je neobi\u010dno iz najmanje dva razloga. Jedan je taj \u0161to bismo od serije koja otvoreno igra na u\u017eitak historiografskog voajerizma o\u010dekivali da svojoj publici poka\u017ee kako su ljudi u SSSR-u osamdesetih “zaista” \u017eivjeli. Drugi razlog diktira sama \u017eanrovska logika: pripovijesti o velikim katastrofama gotovo po pravilu pretpostavljaju prikaz normalnog \u017eivota, ne bi li kontrapunkt kataklizme koja dolazi bio izra\u017eeniji. U “\u010cernobilu”, me\u0111utim, kompletna je svakodnevica grada Pripjata, kasnije opusto\u0161enog eksplozijom reaktora, stisnuta u nekoliko uvodnih, panoramskih kadrova finalne epizode: otprilike minutu i po gledamo djecu na igrali\u0161tu, ljubavni par na klupi u parku, ljude koji plivaju u javnom bazenu\u2026 I to je, manje-vi\u0161e, sve. U seriji koja traje pet i po sati. \u010cak i kada se privatne sudbine povremeno pojave \u2013 poput narativne linije koja prati trudnu suprugu vatrogasca \u010dije dijete, ozra\u010deno, umire, ili sekvence sa starom seljankom koja stoi\u010dki muze svoju kravu dok je vojnici poku\u0161avaju otjerati \u2013 one su tu isklju\u010divo u funkciji povi\u0161ene metaforike. Nije li to ipak pomalo paradoksalno: HBO-ove re\u017eisere i scenariste, koje svi hvalimo zbog precizne rekonstrukcije sovjetske svakodnevice, ta svakodnevica zapravo nimalo ne zanima. <\/p>\n\n\n\n Kada se rasklopi pripovjedna naprava “\u010cernobila”, upravo ovaj prividni paradoks postaje te\u017ei\u0161te njezine ideolo\u0161ke la\u017ei. Jer nije la\u017e samo to da su stanovnicima SSSR-a osamdesetih prijetile fizi\u010dke likvidacije, niti da su se odva\u017eni pojedinci ondje javno suprotstavljali politi\u010dkom sistemu, niti bilo koji od brojnih drugih faktografskih propusta. La\u017ei su i pa\u017eljivo skrojena odijela, muzejski vjerni automobili, interijeri rekonstruirani do posljednjeg detalja: \u010ditav taj hiper(soc)realisti\u010dni \u0161ik samo prikriva temeljnu scenaristi\u010dku indolenciju prema ljudima koji su takva odijela nosili, automobile vozili, \u017eivjeli u gotovo identi\u010dnim sobama. La\u017e je, stoga, i ona dirljiva zavr\u0161na posveta koja im je upu\u0107ena. La\u017e je, napokon, i kritika sovjetskog sistema koja se pretvara da govori u njihovo ime. Ako nas kontekst nastanka “\u010cernobila” \u2013 kao \u0161to s pravom isti\u010de Stefan Aleksi\u0107 \u2013 upu\u0107uje na njegovu ulogu u medijskom krpanju ideolo\u0161kih kontradikcija dana\u0161njeg sistema, onda je cijena pla\u0107ena premje\u0161tanjem kontradikcije na razinu “teksta” serije. Navodno vjerna slika svakodnevnog \u017eivota u sovjetskim osamdesetim neprimjetno ignorira svakodnevicu “obi\u010dnih” ljudi, koriste\u0107i njihove \u017eivote \u2013 koji je evidentno ne zanimaju \u2013 tek kao alibi za pseudopoliti\u010dku moralku. Zavr\u0161na je ironija stoga pogubna: ba\u0161 onaj grijeh zbog kojeg \u017eestoko kritizira birokratizirani, jednopartijski sovjetski sistem, apsolutno ravnodu\u0161an spram \u017eivota “malih” ljudi, sam “\u010cernobil” nesvjesno reproducira. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tek \u0161to se pojavila, HBO-ova serija “\u010cernobil”, o najpoznatijoj svjetskoj nuklearnoj katastrofi, pomela je svu konkurenciju postav\u0161i najbolje ocijenjenom serijom kako od kritike, tako i publike. Me\u0111utim, ovaj pedantan kola\u017e osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a u sebi sadr\u017ei i perfidnu, jedva vidljivu ideolo\u0161ku podvalu. Mislili smo da \u0107e ovu TV-sezonu obilje\u017eiti finale “Igre prijestolja”, a onda […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":28432,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103,28],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-28427","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","tag-mediji","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28427","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28427"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28427\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28444,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28427\/revisions\/28444"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28432"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28427"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28427"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28427"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28427"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28427"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28427"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28427"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/\u010cernobil-3-STF-AFP-1024x743.jpg\")
Radioaktivnost socijalisti\u010dke emancipacije<\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/\u010dernobil-5-gas-maske-sergey-supinski-afp-1024x684.jpg\")
Kostimografija i scenografija: zamjena za sociologiju?<\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2019\/07\/\u010cernobil-4-marcel-mochet-afp-1024x665.jpg\")