Nedavno pari\u0161ko okupljanje europskih kulturnih profesionalaca iznjedrilo je zaklju\u010dak: projekt europske kulturne politike nije uspio. Radni uvjeti su i dalje oskudni, demokratizacija je izostala, a jaz izme\u0111u istoka i zapada nije se smanjio. <\/p>\n\n\n\n
“Ve\u0107i dio profesionalne karijere posvetio sam istra\u017eivanju i podu\u010davanju moderne kulturne politike. Ali se posljednjih godina pitam: jesmo li se primakli kraju? Je li razdoblje moderne kulturne politike zavr\u0161ilo? Je li to bio tek privremeni ciklus? Jesam li se posvetio pogre\u0161noj akademskoj disciplini?” \u2013 povjerio je javnosti norve\u0161ki sociolog kulture Per Mangset otvaraju\u0107i skup Kompendija kulturnih politika i trendova u Europi \u0161to se po\u010detkom lipnja odr\u017eao u Parizu. Okupilo se pedesetak europskih profesionalaca iz podru\u010dja kulturne politike u Europi, a sesija “Kraj kulturne politike?” otvorila je debatni program \u010dije naglaske pratimo online, kakav je ve\u0107 obi\u010daj unutar \u0161irega kruga zainteresirane javnosti. <\/p>\n\n\n\n
Naravno, problem centrifugalne dinamike kruga zainteresirane javnosti u ovom polju pristojno je zaobi\u0107i, iako ga je uvodni\u010dar Mangset postavio implicitno u ideji neuspje\u0161nog kraja epohe. Nakon gotovo dva desetlje\u0107a profesionalnog napora u uvjeravanju zainteresirane javnosti da je umre\u017eavanje iskustava kulturnih politika u okvirima EU \u2013 po na\u010delu supsidijarnosti politika s analiti\u010dkim kapacitetima, a ne tek kao puko skupljanje sli\u010dica za zajedni\u010dki album \u2013 elita profesionalaca kulturne politike reterirala je u prigodnoj debati. Gledamo to bez traga cinizma, raspolo\u017eeniji od o\u010dekivanoga, jer se ispostavlja da je album sa sli\u010dicama iskustava kulturnih politika unutar EU onoliko respektabilna stvar koliko se nekom zenitu “jedinstva u razli\u010ditosti” kulturnih politika mo\u017ee uop\u0107e pripisati analiti\u010dko u bilanci. <\/p>\n\n\n\n
Upitnik u naslovu “kraja kulturnih politika” produktivan je pak u onoj mjeri u kojoj ima smisla iznijeti klju\u010dne misli i naglaske sudionika Kompendija. Za po\u010detak, u blagotvornom izostanku uobi\u010dajene hipertrofije profesionalnog diskursa u ime le\u017eernijeg, personaliziranijeg, ponegdje i komi\u010dnijeg “pristupa” problematici. Koliko le\u017eernosti, zanimljivo je pitanje. U kojim registrima se preporu\u010da i signalizira personalizacija problema? Gdje se poku\u0161ava vu\u0107i linija stro\u017eeg mi\u0161ljenja? U kojoj paradigmi se sugerira drama, a gdje laka dru\u0161tvena satira? Pojmovi nisu daleki nego neobi\u010dno tijesno postavljeni.<\/p>\n\n\n\n
Mangset ponovno: \u201cModernu politiku promatramo u u\u017eem smislu, kao polje primarno sektorski orijentirano i usmjereno prema javnosti u smislu javnog dobra od kraja Drugog svjetskog rata naovamo. Dr\u017eava kao korektiv autonomnosti institucija od tr\u017ei\u0161nih anomalija izbjegavala je politi\u010dke tenzije u ovome polju. U trenutku kad je zakon tr\u017ei\u0161ta preuzeo konstitutivnu ulogu, dogodio se kolaps sistema. Ne bih proricao budu\u0107nost, ali je rastakanje krovnih institucija zadu\u017eenih za kulturnu politiku vrlo izgledan scenarij. Dogodi li se, kako se \u010dini logi\u010dnim, da \u0107e ministarstva za kulturu izgubiti status institucije, a kulturna administracija obavljati sli\u010dne poslove u drugim tijelima dr\u017eavne uprave, o \u010demu mo\u017eemo govoriti negoli o kraju politike kakvu poznajemo? Priznajmo, nismo uspjeli u demokratizaciji kulture. O kakvoj, naime, kulturnoj politici govorimo ako ona ne mo\u017ee demokratizirati kulturu u dru\u0161tvu?”<\/p>\n\n\n\n
A ako Mangsetov uvid ima temperaturu tople vode, nije te\u0161ko naslutiti daljnji tijek rasprave. Online izvje\u0161taj \u010dini se pouzdanim. Primjerice, britanska mediologinja Eleonora Belfiore reagira na resentimansku aromu prethodnika tvrde\u0107i da su “kulturna proizvodnja i potro\u0161nja izuzetno vitalne, pa ne treba imati straha za vitalitet kulturne politike.” <\/p>\n\n\n\n
Ipak, primje\u0107uje Belfiore: “stari modeli kulturne politike su u krizi. Ono \u0161to je po\u010delo kao kriza legitimiteta, razbuktalo se u moralnu krizu kulturne politike u dru\u0161tvu. Drugim rije\u010dima, strate\u0161ka legitimacija EU fondova temelji se na sistemskoj eksploataciji radnika u kulturi kojima je primarna djelatnost socijalno anga\u017eirana praksa. Kako to mo\u017eemo rije\u0161iti? Jedino zajedni\u010dkim naporima svih aktera: alternativnih istra\u017eiva\u010da, dr\u017eavnih kulturnih institucija, investitora i fondova na putu prema socijalnoj pravdi za radnike u kulturi. Pri tome bi se vode\u0107i princip morao temeljiti na specijalno osjetljivom pristupu problemu: strategijom feministi\u010dke etike brige koja bi mogla postupno oja\u010dati i umjetnike, publiku, amatere, kulturu u cjelini”. Osna\u017eivanje kao diskurzivna i socijalna praksa i, ujedno, alat? <\/p>\n\n\n\n
Mangset, kra\u0107e: “Ako su razlike u primanjima umjetnika i ostalog dijela dru\u0161tva u svim dr\u017eavama u kojima se provodi kulturna politika desetlje\u0107ima u stabilnom omjeru na \u0161tetu umjetni\u010dkih, za\u0161to bismo uop\u0107e trebali imati kulturnu politiku? Treba li nam ambiciozna kulturna politika ako takva nimalo ne\u0107e utjecati na promjenu \u017eivota umjetnika? Bit \u0107e veliki izazov sljede\u0107oj generaciji da prona\u0111e novo opravdanje za kulturnu politiku.”<\/p>\n\n\n\n
Poljska ekonomistica Dorota Ilszuk i kulturna menad\u017eerica Anna Karpinska ilustriraju \u017eivljenu kulturu rezultatima istra\u017eivanja o broju i radnom statusu umjetnika i nezavisnih kulturnih radnika u Poljskoj. Uz smanjivanje broja umjetnika u posljednjih deset godina, suvremeni poljski umjetnici rade 2,5 posla u prosjeku, a njihova su mjese\u010dna primanja ispod minimalnog poljskog dohotka, pri \u010demu \u017eene zara\u0111uju manje od mu\u0161karaca. Istra\u017eiva\u010dice rje\u0161enje vide u politi\u010dkom zahtjevu za uspostavljanjem posebnog radnog statusa za umjetnike u dr\u017eavi, koji bi se, radno i socijalno, moralo izjedna\u010diti umjetnika s ostalim profesijama.<\/p>\n\n\n\n
Ma\u0111arski profesionalac kulturne politike i direktor regionalnog centra za financiranje kulture u sredi\u0161njoj i isto\u010dnoj Europi (The Budapest Observatory) P\u00e9ter Inkei izradio je SWOT analizu kojom je pokazao razlike umjetni\u010dke proizvodnje centralne i isto\u010dne Europe izme\u0111u 2009. i 2019. godine. Simplificiraju\u0107a, funkcionalno o\u010dito odgovaraju\u0107a, podjela Inkeove analize izme\u0111u starog zapada i “zaostalijeg” istoka u polju kulturne proizvodnje pokazala je da su od ekonomske krize 2008. nacionalni bud\u017eeti za kulturu smanjivani ili stagniraju, a umjetni\u010dka proizvodnja “statisti\u010dki opada”, iako su se iznosi EU fondova iskoristivih u tom polju u posljednjih deset godina na terenu isto\u010dne Europe pove\u0107avaju. Tako\u0111er, nagla\u0161ava Inkei, “jaz izme\u0111u zapada i istoka u deset je godinu ostao jednak ili se pogor\u0161ao u pitanjima socijalne inkluzije, pogotovo u ruralnim sredinama”.<\/p>\n\n\n\n
Problem financiranja javne kulture i umjetni\u010dkih praksi, osnovna zada\u0107a europskih kulturnih politika kakve poznajemo, oduvijek se nalazi u \u010dudnoj diskrepanciji s “tvdokuhanim” pojmom radnih prava umjetnika i (nezavisnih) kulturnih radnika u Europi: i tu toplu vodu sudionici Kompendija usmjeravali su, prema izvje\u0161tajima kojima baratamo, u dozama pristojnosti prema temi diskusija. <\/p>\n\n\n\n
Koji bi bio finiji krovni pojam u ovoj prigodi? Poga\u0111ate, pojam “odr\u017eivosti” kao teorem koji je najlak\u0161e “kriti\u010dki elaborirati” kao “nejasnu ali dominantnu paradigmu \u0161to slo\u017eeno i intenzivno utje\u010de na polja ekologije i kulture”, kako isti\u010de francuski profesionalac kulturne politike Thomas Perrin. A u\u017ei problem odr\u017eive nacionalne kulturne politike financiranja iznijela je Milena Dragi\u0107evi\u0107 \u0160e\u0161i\u0107, s beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti, u “kontroverznoj naravi” programiranja javnog bud\u017eeta “izme\u0111u neprofitnih umjetni\u010dkih praksi i onih koje su projektno, ali mandatorno, samoodr\u017eive”. <\/p>\n\n\n\n
Treba li javna kulturna politika odlu\u010diti koji su umjetni\u010dki i kuturni projekti “predodre\u0111eni” na odr\u017eivost, a kojima se nikad ne\u0107e mo\u0107i dati takva mogu\u0107nost? Javna politika bi, ako brine o javnom interesu, morala imati kriterije financiranja u odluci “izme\u0111u novca i umjetnosti”, zaklju\u010duje Dragi\u0107evi\u0107 \u0160e\u0161i\u0107. I tako dalje. Imaju li suvremene europske kulturne politike status politi\u010dkog subjekta i\/ili javnog interesa u suvremenom politi\u010dkom trenutku, ionako je odgovoreno naslovom nosive debate Kompendija. <\/p>\n\n\n\n
Nije, naravno, ni nakana niti uvjerenje suvremenih kulturnih profesionalaca da zao\u0161tre sindrome suvremenih trendova u kolektivni nazivnik eventualnog, mo\u017eda klju\u010dnog, politi\u010dkog problema. Uostalom, Kompendij je oformljen na incijativu Vije\u0107a Europe 1998. godine kao zajedni\u010dki projekt u suradnji s Europskim institutom za komparativna kulturna istra\u017eivanja gdje se, u suradnji neovisnih istra\u017eiva\u010da kulturnih politika, predstavnika nevladinog sektora i nacionalnih vlada isklju\u010divo provodi “monitoring kulturnih politika, njihovih instrumenata rasprava i trendova”. Ali tko ka\u017ee da monitoring trendova kulturnih politika mora biti ubojito suhoparan?<\/p>\n\n\n\n
Sudionici Kompendija, u sistemskoj dekadenciji svoga polja, a mnogogdje i profesionalnog interesa, nalaze kreativne strategije da se “igrivo\u0161\u0107u” priklone trendu. Ovom su pari\u0161kom prigodom, primjerice, svi panelisti pozvani da se pod tematskim disputom “Kraj kulturne politike?” oku\u0161aju u interpretaciji tarot-karata \u010diji je ekskluzivni \u0161pil “Instant Archetypes: A New Tarot For The New Normal” izradila grupa dizajnera: za ovakve i sli\u010dne prigode na kojima se o budu\u0107nosti kreativnog polja mo\u017ee (psihoanaliti\u010dki?) “potentnije otvoriti nesvjesno” u problemima kreativnih industrija i umjetni\u010dke proizvodnje. <\/p>\n\n\n\n
Poznato je da karte nikad ne la\u017eu. “La\u017ee” netko ili ne\u0161to drugo, \u0161to znaju panelisti tarota koji su umjesto uobi\u010dajenih motiva Velike i Male arkane tarota prionuli interpretacijama karata s motivom dr\u017eave, korisnika, kolapsa, aktivista, autoriteta, hakera, tr\u017ei\u0161ta\u2026 Trend kulturnih politika europskog smjera ionako je, oduvijek, u interpretativnoj arbitrarnosti a tarot je novi, njuejd\u017eerski alat za “novu normalnost” kulture 21. stolje\u0107a. Tako pi\u0161e u izvje\u0161taju Kompendija, ako dobro \u010ditamo.<\/p>\n\n\n\n
Jedini preostali evergrinski trend, baza svake europske kulturne politike, sastoji se, ako dobro shva\u0107amo, od “mapiranja”. Pa ako revijalnom prikazu trendova kulturne politike nedostaje suvremena doma\u0107a perspektiva, treba znati da se administracija kabineta ministrice Obuljen Kor\u017einek dr\u017ei stabilne diskurzivne valute. <\/p>\n\n\n\n
“Nakon gotovo dvadeset godina zati\u0161ja”, javlja Ve\u010dernji list krajem svibnja, “Ministarstvo kulture krenulo je u izradu doista potrebnog Izvje\u0161taja o hrvatskoj kulturnoj politici”. “Izradit \u0107e se analiza po podru\u010djima i sagledati trenutno stanje, identificirati klju\u010dna pitanja i dati procjena razvojnih trendova, prepreka, izazova i potencijala u podru\u010djima kulture i kulturne politike. Rezultat ove analize stanja treba biti publikacija u kojoj se mapiraju i procjenjuju razvojni trendovi, prepreke i potencijali kulturnog razvoja u Hrvatskoj”, izjavila je ministrica u trendu politi\u010dke situacije. \u010cinjenica izvan takvog trenda ti\u010de se jednog nesretnog, strate\u0161kog dokumenta \u0161to je politi\u010dki elegantno udavljen. Antimapiraju\u0107a, antitrendovska roba “Radni dokument medijske strategije” u mandatu prethodne vlade tako je ostao jedini relikt cinizma ozbiljne javne politike. U zamislivom panelu nekog sljede\u0107eg Kompendija kulturnih politike, pod naslovom: “Bacanje kocki nikad ne\u0107e ukinuti slu\u010daj”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nedavno pari\u0161ko okupljanje europskih kulturnih profesionalaca iznjedrilo je zaklju\u010dak: projekt europske kulturne politike nije uspio. Radni uvjeti su i dalje oskudni, demokratizacija je izostala, a jaz izme\u0111u istoka i zapada nije se smanjio. “Ve\u0107i dio profesionalne karijere posvetio sam istra\u017eivanju i podu\u010davanju moderne kulturne politike. Ali se posljednjih godina pitam: jesmo li se primakli kraju? […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":28412,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74],"theme":[458],"country":[495],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-28410","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","theme-drustvo","country-europska-unija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28410","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28410"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28410\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28411,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28410\/revisions\/28411"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28412"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28410"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28410"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28410"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28410"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28410"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28410"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28410"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}