Rumunjska je 1990-ih pro\u017eivjela val antiromskog nasilja i pogroma koji su obilje\u017eili kolektivno sje\u0107anje zajednice. No posljednjih godina, suprotno onome \u0161to se doga\u0111a u drugim zemljama, takav tip napada je nestao. Zna\u010di li to da je nasilje nestalo?<\/p>\n\n\n\n
Ve\u0107inu rumunjskih Roma nedavne vijesti o antiromskom nasilju u zemljama poput Bugarske, Francuske, Italije i Ukrajine lako \u0107e podsjetiti na pro\u0161lost. Horde gad\u017eija 1<\/a><\/sup> koji pale romske ku\u0107e, kao nedavno u bugarskom Gabrovu, antiromski prosvjedi poput onih u Italiji ili Ma\u0111arskoj, nasilni\u010dke grupe koje nasumce napadaju Rome, poput doga\u0111aja u Francuskoj u o\u017eujku, te dr\u017eavne vlasti koje odobravaju ili \u010dak ohrabruju to nasilje: sve ovo nekako se \u010dini poznato, a opet daleko. Poznato je jer sve toliko li\u010di na iskustva antiromskog nasilja koje je obilje\u017eilo 1990-te i ostavilo tako dubok trag na ve\u0107inu Roma koji su tada \u017eivjeli u Rumunjskoj. Deseci incidenata dogodili su se tijekom prvog desetlje\u0107a postsocijalizma: romska naselja napadali su njihovi gad\u017eijski susjedi koji su palili ku\u0107e i protjerivali obitelji. U mjestima poput H\u0103d\u0103renija, Ogrezenija, Casinul Noua, Pl\u0103ie\u0219ii de Susa, Bolintin Deala, i mnogim drugima<\/a>, Romi su morali pobje\u0107i kako bi spasili vlastite \u017eivote.<\/p>\n\n\n\n Razlog za\u0161to se sve istodobno ono \u0161to se doga\u0111a u drugim zemljama \u010dini tako daleko je taj \u0161to se ovaj tip kolektivnog, spontanog, neistitucionalnog nasilja nad Romima posljednjih godina u Rumunjskoj vi\u0161e ne doga\u0111a. Ni\u0161ta se u ovoj zemlji nedavno nije dogodilo \u0161to bi podsje\u0107alo na vje\u010dnu paranoju o Romima koji kradu djecu, a koja je u o\u017eujku obuzela pari\u0161ka predgra\u0111a. Niti su nedavno horde gad\u017eija tjerale Rome iz njihovih domova kao \u0161to je bilo uobi\u010dajeno tijekom pogroma u Rumunjskoj 1990-ih. U periodu kada je anticiganizan preuzeo aktivisti\u010dki oblik, uz spontane napadaje kolektivnog nasilja i uz gra\u0111anske inicijative usmjerene protiv romskih zajednica, Rumunjska se \u010dini kao neoubi\u010dajeno mirno podru\u010dje u kontrastu, kako prema okolnim zemljama, tako i prema vlastitoj pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n Sve to ne zna\u010di da je nasilje \u010darobno nestalo iako je promijenilo oblik. Uzmimo za primjer romsku obitelj u Bukure\u0161tu koju je u o\u017eujku 2014. policija obavijestila kako je njihov 26-godi\u0161nji \u010dlan progla\u0161en mrtvim ubrzo nakon \u0161to ga je policija uhitila tijekom rutinske provjere. U vrlo neuspje\u0161nom poku\u0161aju prebacivanja odgovornosti na \u017ertvu, policija je ispo\u010detka samo objavila kako je preminuli bio ovisnik zara\u017een HIV-om koji je iznenada neobja\u0161njivo umro ba\u0161 kada je sasvim slu\u010dajno bio u njihovim rukama. Kasnija istraga je pokazala kako je dobio smrtonosne udarce od jednog od policajaca. Svega nekoliko mjeseci kasnije, ista je obitelj opet bila suo\u010dena s policijom, ovog puta iz drugog razloga. <\/p>\n\n\n\n Sada su prisilno iseljeni iz svoje ku\u0107e u kojoj su \u017eivjeli dvadeset godina, \u0161to je posljedica nasilne gentrifikacije koja je zahvatila romska nasilja kada su krajem krize cijene nekretnina u glavnom gradu ponovo porasle. Od policijskog nasilja do gentrifikacije, oblici antiromskog nasilja u Rumunjskoj su se znatno promijenili od pogroma 1990-ih. Lokalno spontano nasilje, koje \u010dine oni koji su desetlje\u0107ima \u017eivjeli uz svoje \u017ertve, ustupilo je mjesto vi\u0161e institucionaliziranim oblicima nasilja, integriranim bilo u policijske strukture dr\u017eave ili u \u0161iri proces akumulacije kapitala kao kroz gentrifikaciju koja zahva\u0107a ve\u0107e rumunjske gradove. Kako objasniti tu promjenu?<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na to radi li se o selu Pl\u0103ie\u0219ii de Sus gdje je romska zajednica 1991. kolektivno napadnuta od strane gad\u017eija ili o selu H\u0103d\u0103reni gdje su 1993. dvojica Roma prakti\u010dki grupno lin\u010dovana, oblici antiromskog nasilja 1990-ih bili su prili\u010dno jednostavni. Sve bi zapo\u010delo malim lokalnim incidentom zbog kojeg bi romska zajednica bila kolektivno optu\u017eena za neki \u010din, poput kra\u0111e, a zatim bi sljedio kolektivni nasilni odgovor susjeda. Policija je odobravala ili \u010dak ohrabrivala te postupke, \u010desto optu\u017euju\u0107i Rome za “provokaciju\u201d, a zatim poku\u0161ala obraniti svoj monopol na nasilje formalnom osudom pogroma. Kako su pokazala<\/a> kasnija su\u0111enja ubojicama iz H\u0103d\u0103renija, po\u010dinitelji su pogrome vidjeli kao neku vrstu pravde koju provodi zajednica. Policija je prozvana nesposobnom da zaustavi “romsku prijetnju\u201d, a nasilje je do\u017eivljavano kao odgovor na nemo\u0107 dr\u017eavnih institucija. Tijekom 1990-ih takve optu\u017ene u Rumunjskoj nisu bile nimalo neobi\u010dne.<\/p>\n\n\n\n Nakon pada socijalizma dr\u017eava se suo\u010davala s cijelim nizom mo\u0107nih konkurenata: od sindikata koji su poku\u0161avali utjecati na radne odnose do privatnog kapitala koji je poku\u0161ao kontrolirati odluke o javnim investicijama ili pak svjetine koja je povremeno poku\u0161avala preuzeti policijske funkcije. Stoga ne \u010dudi da su najnasilnije epizode rumunjske postsocijalisti\u010dke povijesti bile opravdavane poku\u0161ajima odr\u017eanja dru\u0161tvenog reda u kontekstu u kojem se dr\u017eava \u010dinila preslabom, nesposobnom da ispuni svoje funkcije. Doga\u0111aji poput rudarskih prosvjeda <\/a>u Bukure\u0161tu ili etni\u010dkih konflikata <\/a>u Transilvaniji bili su pravdani kao poku\u0161aji da se nadoknadi navodni izostanak funkcionalne dr\u017eave. Radilo se o visoko mobiliziranom<\/a> civilnom dru\u0161tvu koje je poku\u0161alo popuniti navodnu rupu mo\u0107i i u kojem su se mije\u0161ale progresivne inicijative, poput otpora privatizacijama i reakcionarni porivi koji su povremeno zavr\u0161avali u smrtonosnom rasisti\u010dkom nasilju.<\/p>\n\n\n\n Zavr\u0161etak kolektivnog antiromskog nasilja u Rumunjskoj poklapa se s postepenim kro\u0107enjem visoko mobiliziranog gra\u0111anstva, demonta\u017eom kompleksne mre\u017ee organizacija koje su nastale 1990-ih, od sindikata do mjesnih komiteta i kulturnih udru\u017eenja. Po\u010detkom procesa europskih integracija i reformi 2000-ih, dru\u0161tvena mobilizacija u Rumunjskoj je dramati\u010dno opala: to se podjednako odnosi na \u0161trajkove kao i na napade na Rome. Nesigurne i nemirne 1990-te, koje su neprestano lelujale izme\u0111u progresivnih inicijativa i nasilne reakcionarnosti, do\u0161le su svome kraju.<\/p>\n\n\n\n Na lokalnoj razini, ovo kro\u0107enje civilnog dru\u0161tva uklju\u010divalo je postepenu profesionalizaciju policije i \u010dvr\u0161\u0107u kontrolu nad gradovima. Time je nasilje protiv Roma delegirano od nemirnog civilnog dru\u0161tva na profesionalnu policiju sposobnu “pacificirati opasne kvartove\u201d. Ve\u0107 krajem 1990-ih rumunjska je policija zapo\u010dela praksu velikih racija u romskim zajednicama: koordiniranih operacija koje su uklju\u010divale stotine policajaca i \u017eandara koji upadaju u romska nasilja kako bi “sprije\u010dili antisocijalna pona\u0161anja\u201d. Te su racije, koje se i danas nastavljaju, uklju\u010duju ogromnu primjenu sile nad ina\u010de neza\u0161ti\u0107enim zajednicama i dovode su do bezbrojnih zloupotreba ovlasti. Ni policijska ubojstva nisu rijetka.<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dno delegiranje nasilja nad Romima od privatnih gra\u0111ana prema javnim institucijama tako\u0111er je vidljivo u dubokim transformacijama urbanog krajolika. Pored sta\u017ene gentrifikacije koja zahva\u0107a velike gradove poput Bukure\u0161ta, izravne antiromske politike sveprisutne su i na ni\u017eim nivoima: od segregacije i separacije Roma i Gad\u017eija u Baia Mereu, do nasilnih iseljavanja romskih zajednica u Alexandriji, Constan\u021bi i Alba Iuliji. Sve to je razlog za\u0161to se rumunjski politi\u010dari tako lako razme\u0107u antiromskim diskurzom bez straha od bilo kakve kazne. Od biv\u0161eg predsjednika Traiana B\u0103sescua koji je u poznatom incidentu novinara nazvao “smrdljivim Ciganom\u201d do cijelih zajednica koje su iseljene odlukom lokalnih vlasti kao \u0161to je to nedavno bio slu\u010daj<\/a> u Alexandriji.<\/p>\n\n\n\n Kako onda ocjenjivati posljedica institucionalizacija nasilja nad rumunjskim Romima? Nema sumlje da je atmosfera straha iz 1990-ih ve\u0107inom nestala. S druge strane, ukro\u0107eno nasilje je sredinom 2000-ih dovelo do normalizacije antiromskog diskurza koji je sada ra\u0161iren i u lokalnoj i u nacionalnoj politici: od urbanog planiranja preko reformi radnog zakonodavstva do migracijskih politika. Uz to, ova institucionalizacija ne sadr\u017eava prakti\u010dki nikakve garancje da se kolektivno spontano nasilje ne\u0107e ponoviti. Dapa\u010de, izgleda kao da ga opravdava i priprema za budu\u0107nost. Dokaz tome mogao bi biti pasivni stav rumunjske dr\u017eave prema \u010dinjenici da su njezini dr\u017eavljani romskog porijekla \u017ertve napada u Francuskoj i Italiji. Navikle da se odnose prema njima kao prema “problemu\u201d, a ne kao prema gra\u0111anima, rumunjske vlasti se pokazuju nevoljkima ili nesposobnima da ih brane.<\/p>\n\n\n\n Barem jednako va\u017eno je to \u0161to je nasilje zapravo naglasilo socijalne razlike me\u0111u samim Romima: policijsko nasilje i diskriminatorne politike na poga\u0111aju sve Rome jednako. Oni koji su u najgorem polo\u017eaju su ponovno oni Romi koji su ve\u0107 ispod granice siroma\u0161tva.<\/p>\nLica nasilja<\/h2>\n\n\n\n
Kro\u0107enje nasilja<\/h2>\n\n\n\n
Razlike unutar zajednice<\/h2>\n\n\n\n