{"id":28252,"date":"2019-06-17T07:00:45","date_gmt":"2019-06-17T06:00:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28252"},"modified":"2019-06-18T08:52:25","modified_gmt":"2019-06-18T07:52:25","slug":"zoran-milanovic-drugo-ime-za-nemoc-ljevice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28252","title":{"rendered":"Zoran Milanovi\u0107: drugo ime za nemo\u0107 ljevice"},"content":{"rendered":"\n

Iako jo\u0161 nije slu\u017ebeno objavio kandidaturu za mjesto predsjednika dr\u017eave svi znaju da \u0107e se Zoran Milanovi\u0107 kandidirati. A ni\u0161ta drugo ne oslikava tako plasti\u010dno politi\u010dku situaciju lijevo od centra.<\/p>\n\n\n\n

Srbija je “\u0161aka jada”, Bosna i Hercegovina “big shit”, a Marxov “Kapital” je “obi\u010dna improvizacija”. Majka premijera Andreja Plenkovi\u0107a bila je “vojna lekarka”, a pozdrav “Za dom spremni” u osnovi je neva\u017ean. Kada bi netko neupu\u0107en slagao foto-robot politi\u010dara samo od ovih \u010detiri-pet izjava, dobili bismo jo\u0161 jednog u nizu sirovih, nacionalisti\u010dki nabrijanih desnih populista kakvi danas ni\u010du po \u010ditavoj Evropi. Ovako, hrvatski lijevi centar dobiva svog najuvjerljivijeg predsjedni\u010dkog kandidata. Mjesecima prije nego \u0161to je njegova kandidatura uop\u0107e potvr\u0111ena, Zoran Milanovi\u0107 je uredno osvajao po 20 posto glasova u anketama i rezervirao ulogu prvog izaziva\u010da aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107: sve to postigao je bez ijednog javnog nastupa, bez ijedne izjave. Na njegovu \u017ealost \u2013 i na nesre\u0107u lijevog centra \u2013 sada, kada je napokon potvr\u0111en, makar ne i slu\u017ebeno jo\u0161, ipak \u0107e morati progovoriti.<\/p>\n\n\n\n

Komentatorice i analiti\u010dari zato su unaprijed uzbu\u0111eni: \u010deka se povratak arogantnog huligana, cini\u010dnog egotripera, otrovnog fajtera hipertrofirane ta\u0161tine. Napokon malo suspensa na politi\u010dkoj sceni kojom dominiraju anemi\u010dni Plenkovi\u0107, dezorijentirani Davor Bernardi\u0107 i koloplet \u017eivozida\u0161kih lunatika u misiji bizarnog javnog raspada: napokon netko tko \u0107e se vakumiranoj prvoj dami populisti\u010dke scene suprotstaviti o\u0161tro i beskompromisno. Na\u017ealost, \u010dinjenica da se novog-starog lijevoliberalnog lidera percipira prvenstveno kroz njegov karakter, a ne kroz jasne i dosljedne stavove, ujedno je i jedan od ve\u0107ih lijevoliberalnih poraza. <\/p>\n\n\n\n

Nije, naravno, nemogu\u0107e skicirati njegovu politi\u010dku poziciju: Ivica \u0110iki\u0107, recimo, u jednoj od rijetkih medijskih analiza<\/a> ideolo\u0161kog, a ne psiholo\u0161kog Milanovi\u0107evog profila opisuje ga kao svojevrsni miks “progresivnog liberalizma”, umjerenog ekonomskog etatizma i kriti\u010dkog patriotizma, s \u010dim bi se ve\u0107im dijelom dalo slo\u017eiti. S druge strane, upravo tamo gdje je takva pozicija vjerojatno najzanimljivija i potencijalno najsubverzivnija \u2013 na planu otvorene dr\u017eavne intervencije u tr\u017ei\u0161ne odnose radi pravednije distribucije resursa \u2013 predsjedni\u010dka funkcija za koju se Milanovi\u0107 kandidira ostavlja daleko najmanje manevarskog prostora. S tre\u0107e strane, ma koliko precizna bila \u0110iki\u0107eva skica, sam Milanovi\u0107 je u svojoj politi\u010dkoj karijeri ipak suvi\u0161e \u010desto vrludao izvan njenih okvira. Deklarirani liberal iznikao iz nominalno socijaldemokratske stranke, znao je povu\u0107i neo\u010dekivano radikalne “lijeve” poteze poput suprotstavljanja stranim bankama oko potro\u0161a\u010dkih kredita u \u0161vicarcima 2015. godine, ali i otklizati u degutantni \u0161ovinizam izjavama o “\u0161aci jada” i “majki lekarki” samo godinu kasnije. U zbroju, \u010dini se da Milanovi\u0107 vi\u0161kom karaktera ipak naj\u010de\u0161\u0107e nadokna\u0111uje manjak \u010dvrstih stavova.<\/p>\n\n\n\n

Ritam udara desnica<\/h2>\n\n\n\n

Kontraargument takvoj tezi mogao bi po\u0107i od tvrdnje da su svjetonazorska lelujanja ionako obavezan dio notornog predizbornog folklora: dovoljno je sjetiti se kako je, recimo, Ivo Sanader \u2013 kojeg danas pamtimo uglavnom kao arhitekta proevropskog, umivenog HDZ-a \u2013 uo\u010di svakih izbora tempirano skretao u nacionalisti\u010dku retoriku. Pa ipak, postoji razlika. Predizbornu taktiku na skoro svim izborima od uspostave vi\u0161estrana\u010dkog sustava diktirala je desnica: lijevom centru preostajalo je da se prilago\u0111ava. A na tom mjestu pri\u010da o Zoranu Milanovi\u0107u prestaje govoriti samo o njemu i pretvara se u pri\u010du o dinamici kompletnog hrvatskog politi\u010dkog polja. Svoje jedine izbore \u2013 od ukupno osam na kojima je vodio SDP \u2013 osvojio je zato \u0161to mu ih je HDZ, dotu\u010den tek razotkrivenim sanaderovskim aferama, prakti\u010dno prepustio: Milanovi\u0107 je te 2011. primirio tenzije, olabavio gard i pustio da inercija odradi svoje. <\/p>\n\n\n\n

Na idu\u0107im parlamentarnim izborima, krajem 2015., ostvario je neo\u010dekivani uspjeh mahom zato \u0161to je bira\u010de prestra\u0161ila radikalno desna retorika Tomislava Karamarka: iako je prema anketama samo nekoliko mjeseci prije izbora SDP-ova koalicija dobivala jedva 20-ak posto glasova naspram vi\u0161e od 30 posto tada\u0161nje Domoljubne koalicije, na kraju su obje osvojile skoro jednak broj saborskih mandata, a u formiranju vlasti presudilo je tek svrstavanje tre\u0107eplasiranog Mosta. Sljede\u0107e godine, naglo Milanovi\u0107evo skretanje udesno \u2013 koje mu mnogi lijevoliberalni glasa\u010di do danas ne\u0107e oprostiti \u2013 opet su isprovocirali oponenti: procijenio je kako je to jedini na\u010din da se suprotstavi novom HDZ-ovom lideru, briselski ispoliranom Andreju Plenkovi\u0107u. I nema u svemu tome ni\u010deg neobi\u010dnog. Naposljetku, od ukupno 23 nacionalnih, lokalnih i evropskih izbora odr\u017eanih od 1990. naovamo, SDP je pobijedio samo na dva: oba puta \u2013 predvo\u0111en 2001. Ivicom Ra\u010danom i 2011. Milanovi\u0107em \u2013 tako \u0161to se HDZ prethodno nakratko uru\u0161io i oba puta tako \u0161to je, da bi uop\u0107e iskoristio rijetku priliku, morao okupiti \u0161iroku lijevo-centristi\u010dku koaliciju. Ritam hrvatskog politi\u010dkog \u017eivota, naprosto, udara desnica: lijevi centar ga prati, s vi\u0161e ili manje uspjeha.<\/p>\n\n\n\n

A tako \u0107e ostati i uo\u010di idu\u0107ih predsjedni\u010dkih izbora. Jer evo kratkog previewa: Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 koja se odjednom pribli\u017eava Andreju Plenkovi\u0107u, razo\u010darana radikalna desnica koja nasuprot njoj planira isturiti popularnog pjeva\u010da Miroslava \u0160koru, Plenkovi\u0107 koji evidentno ne uspijeva kontrolirati vlastitu strana\u010dku bazu, uspon populisti\u010dke “jake figure” Tomislava Kolaku\u0161i\u0107a… Kompletna dinamika, kao toliko puta do sada, dolazi zdesna. S lijeve strane centra, Milanovi\u0107 je potpuno sam: nema nikoga tko bi bio makar pribli\u017eno utjecajan. Jo\u0161 uvijek je, naravno, prerano da se procijeni koliko mu takav raspored snaga mo\u017ee i\u0107i na ruku i ho\u0107e li ga umjeti iskoristiti: kandidati, napokon, jo\u0161 nisu povukli prve ozbiljnije poteze pa se podjednako mogu\u0107ima \u010dine razli\u010dite permutacije. Je li Miroslav \u0160koro, entertainer i prili\u010dno popularan medijski lik, stvarna konkurencija aktualnoj predsjednici? Ili prvenstveno nagriza Milanovi\u0107eve \u0161anse za ulazak u drugi krug? Ho\u0107e li Grabar-Kitarovi\u0107 na pritisak zdesna reagirati kontranapadom, mirnijom retorikom ili populisti\u010dkim batrganjem bez jasnijeg plana? Se\u017ee li Kolaku\u0161i\u0107ev plafon iznad dosada\u0161njih “tre\u0107ih opcija”, koliko razo\u010daranih bira\u010da on mobilizira? <\/p>\n\n\n\n

Ceremonijalna pozicija za “ljevi\u010dara”<\/h2>\n\n\n\n

Jedino \u0161to Zoranu Milanovi\u0107u za sada sasvim sigurno ide u prilog naizgled je atipi\u010dna sklonost hrvatskih bira\u010da da za predsjednike biraju umjereno lijeve kandidate: u o\u0161troj suprotnosti spram skora od 21 naspram 2 za HDZ na svim ostalim izborima, Stipe Mesi\u0107 i Ivo Josipovi\u0107 su \u2013 nakon perioda neprikosnovenog Franje Tu\u0111mana \u2013 osvojili \u010dak tri od \u010detiri mogu\u0107a mandata, a Grabar-Kitarovi\u0107 dokopala se svoga, posljednjega, s manje od jedan i po posto glasova razlike. Mo\u017eda je rije\u010d o nizu koincidencija, a mo\u017eda su ovda\u0161nji glasa\u010di ipak ne\u0161to racionalniji nego \u0161to to politi\u010dki analiti\u010dari vole priznati: predsjedni\u010dka funkcija nakon Tu\u0111mana postala je prvenstveno ceremonijalna i podrazumijeva \u0161to “civiliziranije” predstavljanje Hrvatske “pred svijetom”, istovremeno isklju\u010duju\u0107i kontrolu ekonomskih poluga o kojima je veliki dio bira\u010da, upleten u HDZ-ovu mre\u017eu utjecaja, egzistencijalno ovisan. U takav okvir svaki se lijevo-liberalni kandidat elegantno uklapa.<\/p>\n\n\n\n

\nNaposljetku – neovisno o\nrealnim \u0161ansama Zorana Milanovi\u0107a da postane predsjednik dr\u017eave,\nkoje \u0107e biti lak\u0161e procijeniti kada prava kampanja zapo\u010dne \u2013 ono\n\u010dime sada sigurno raspola\u017eemo sna\u017ean je kontrast izme\u0111u naj\u0161ire\nshva\u0107enog desnog spektra i svega onoga \u0161to se nalazi lijevo od\ncentra. S jedne strane freneti\u010dna dinamika savezni\u0161tava, sukoba,\nnovootkrivenih aktera, tinjaju\u0107ih afera; s druge kompletna\nlijevo-liberalna scena okupljena iza odavno poznatog lica, a onda\ndugo, dugo, sve do krajnjih lijevih margina, nema nikoga.\nKratkoro\u010dno, za lijevoliberalne strana\u010dke aktere ovo je dobro: ne\nsamo \u0161to zajedni\u010dki kandidat ima ve\u0107u priliku za pobjedu nego \u0161to\nbi je imalo vi\u0161e njih, nego \u0107e Milanovi\u0107eva kandidatura nesumnjivo\npomo\u0107i privremenom ujedinjenju umjerene ljevice. U duljoj vremenskoj\nperspektivi, me\u0111utim, to je ujedinjenje samo simptom izostanka novih\ni uspje\u0161nih lijevih politika. \u010cinjenica da s lijeve strane centra\nnije nastalo nijedno novo ime koje bi Milanovi\u0107evom politi\u010dkom\nkameleonizmu moglo iole ozbiljno konkurirati \u010dvrstim i jasnim\nstavovima govori dovoljno o nemo\u0107i tog dijela ideolo\u0161kog polja.\nUtoliko, vi\u0161ak Milanovi\u0107evog karaktera ne skriva samo manjak\nnjegovih vlastitih stavova, nego i politi\u010dku impotenciju kompletne\nljevice. Ba\u0161 kao \u0161to njegova brojna vrludanja nisu bila samo stvar\npredizbornog taktiziranja, nego su proizlazila iz sistemske\nsubmisivnosti lijevog pola. I zato \u2013 \u010dak i ako na kraju doista\npostane peti izabrani predsjednik dr\u017eave \u2013 Zoran Milanovi\u0107 ostat\n\u0107e tek drugo ime za poraznu nemo\u0107 hrvatske ljevice. \n<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako jo\u0161 nije slu\u017ebeno objavio kandidaturu za mjesto predsjednika dr\u017eave svi znaju da \u0107e se Zoran Milanovi\u0107 kandidirati. A ni\u0161ta drugo ne oslikava tako plasti\u010dno politi\u010dku situaciju lijevo od centra. Srbija je “\u0161aka jada”, Bosna i Hercegovina “big shit”, a Marxov “Kapital” je “obi\u010dna improvizacija”. Majka premijera Andreja Plenkovi\u0107a bila je “vojna lekarka”, a pozdrav […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":28254,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[547,12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-28252","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-hrvatska","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28252","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28252"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28252\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28255,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28252\/revisions\/28255"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28254"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28252"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28252"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28252"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28252"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28252"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28252"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28252"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}