{"id":2825,"date":"2014-10-10T06:45:14","date_gmt":"2014-10-10T05:45:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2825"},"modified":"2021-02-25T11:06:06","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:06","slug":"isis-u-regiji-opasnosti-i-odgovornosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2825","title":{"rendered":"ISIS u regiji: opasnosti i odgovornosti"},"content":{"rendered":"

Politi\u010dke elite u regiji su eskalaciju sukoba na Bliskom Istoku popratile dvjema reakcijama\u00a0\u2013 konfuznim, ali bezuvjetnim pridru\u017eivanjem koaliciji protiv ISIS-a i policijskom potragom za simpatizerima i regrutima Islamske dr\u017eave na svom teritoriju. Pritom iz politi\u010dkog i medijskog fokusa nestaje preispitivanje uloge Zapada, kako u samom bliskoisto\u010dnom sukobu, tako i u geopoliti\u010dkoj i ekonomskoj dinamici regije.\u00a0<\/strong><\/p>\n

U opu\u0161tenoj atmosferi otvorene sjednice hrvatske vlade 26. srpnja 2012. godine jedna je odluka izazvala osobito veselje i smijeh<\/a>. Radilo se o \u201cdonaciji oru\u017eja\u201d iz zaliha Hrvatske vojske Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama. S obzirom na nesrazmjere u vojnim silama SAD-a i RH, odluka je izazvala podsmijehe i izvan vlade, a slu\u017ebeno obja\u0161njenje kako se radi o oru\u017eju kojeg Hrvatska ima \u201cprevi\u0161e\u201d nije pomoglo sti\u0161ati zbunjene upite i razli\u010dita naga\u0111anja. Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusi\u0107 odlu\u010dno je negirala da je oru\u017eje namijenjeno sirijskoj opoziciji i to s dobrim razlogom. Naime, takva bi tajna donacija bila ilegalna ne samo po doma\u0107im zakonima, ve\u0107 i s obzirom na me\u0111unarodne zabrane naoru\u017eavanja sukobljenih strana u Sirijskom ratu.<\/p>\n

Unato\u010d tome, nekoliko \u010dinjenica sna\u017eno sugerira kako je upravo Sirija bila destinacija doniranog oru\u017eja. Naime, Hrvatska se neposredno prije anga\u017eirala u sankcijama protiv vlade Ba\u0161ara al-Asada, nalo\u017eila Industriji nafte (INA) da se povu\u010de iz zemlje, sudjelovala na konferenciji \u201cPrijatelja Sirije\u201d<\/a>, a ubrzo i priznala sirijsku opoziciju kao \u201cslu\u017ebenog predstavnika sirijskog naroda\u201d. Nadalje, u drugom sukobu koji je okupirao pa\u017enju svjetske javnosti \u2013 onom u Ukrajini \u2013 Hrvatska je ponovno \u201cdonirala\u201d svoju opremu \u201ciz otpisa\u201d<\/a>, uz istu tajnovitost. U Siriji, bez obzira na tvrdnje MVP-a, oru\u017eje proizvedeno u Hrvatskoj ili iz hrvatskih zaliha opetovano je \u201ciskrsavalo\u201d<\/a> kod boraca islamisti\u010dkih grupa. Naposljetku, gotovo identi\u010dan scenarij onom iz 2012. (iako nikad vi\u0161e na javnoj sjednici) ponovljen je i ove godine kada su sli\u010dne donacije po\u010dele odlaziti u sasvim drugom smjeru, prema Kurdskoj regionalnoj vladi u Iraku. Osim toga, sli\u010dni su zahtjevi, nedavno je objavljeno<\/a>, stigli i Bosni i Hercegovini.<\/p>\n

Iako su napisi<\/a> u doma\u0107im i stranim medijima opetovano demantirali demantije iz vlade vezane uz transfere oru\u017eja, bilo bi nepo\u0161teno tvrditi kako je vlada RH bila osobito entuzijasti\u010dna oko svog sudjelovanja u me\u0111unarodnim sukobima. To se osobito dobro vidjelo prilikom nedavnog samita NATO-a u Walesu na kojem je progla\u0161eno formiranje \u201ckoalicije\u201d protiv Islamske dr\u017eave, organizacije poznate po engleskom akronimu ranijeg naziva ISIS. Za vrijeme samita doma\u0107i su novinari uporno salijetali predsjednika Ivu Josipovi\u0107a i ministra obrane Antu Kotromanovi\u0107a novinarski legitimnim pitanjima o sudjelovanju Hrvatske u akcijama \u201ckoalicije\u201d, te detaljima i tijeku dogovora. No, odgovori najvi\u0161ih du\u017enosnika bili su prili\u010dno konfuzni, ako ve\u0107 nisu bili potpuno proturje\u010dni, i pokazivali su visoku razinu neupu\u0107enosti u tijek samita na kojem navodno ravnopravno sudjeluju. Iako su istodobne tvrdnje kako je Hrvatska \u201csavezni\u010dka\u201d zemlja i o\u010dito nepoznavanje ili nerazumijevanje tema i odluka koje su se tobo\u017ee donosile na samitu davale dovoljno materijala za sarkasti\u010dne komentare, bilo bi pogre\u0161no ograni\u010diti se samo na kritiku (vanjsko)politi\u010dkog amaterizma doma\u0107e politi\u010dke elite.<\/p>\n

Sigurna oklada?<\/strong><\/p>\n

Naime, izme\u0111u potvrda, negiranja, reinterpretiranja i unakrsnog ispravljanja MVP-a, premijera, predsjednika i Ministarstva obrane jedna je tvrdnja bila konstanta \u2013 ona kako \u0107e RH djelovati u skladu sa svojim obavezama. Uvr\u0161tavanje i ostalih zemalja regije na popis sudionica \u201ckoalicije\u201d pokazuje sli\u010dno razumijevanje \u201cobaveza\u201d i \u201codgovornosti\u201d. Posebno je pri tome ilustrativan primjer srbijanskog premijera Aleksandra Vu\u010di\u0107a koji je, u nemogu\u0107nosti da prisustvuje samitu NATO-a, sudjelovanje svoje zemlje u \u201ckoaliciji\u201d odlu\u010dio objaviti predajom pisma<\/a> za Baracka Obamu u ameri\u010dkoj ambasadi u Beogradu. No, razli\u010dito od cini\u010dnih kalkulacija mo\u0107i, utjecaja i ekonomskih interesa koje ina\u010de poti\u010du sile da pokre\u0107u vojne intervencije, doma\u0107e su politi\u010dke elite po svemu sude\u0107i motivirane prije svega uvjerenjem kako njihova vlastita sigurnost i pripadnost \u201cZapadu\u201d ovisi o pokazanoj predanosti vanjskopoliti\u010dkim avanturama onog \u0161to nazivaju \u201cme\u0111unarodnom zajednicom\u201d. Radi se dakle o navodno \u201csigurnoj okladi\u201d doma\u0107ih elita koja se temelji na apsolutnom uvjerenje kako u nepogre\u0161ivost strategija \u201cZapada\u201d, tako i u njegovu svemo\u0107. No upravo spomenuti sukobi izazivaju sumnju u smjer \u201cpobjedni\u010dkog vlaka\u201d na koji se lokalni dr\u017eavnici poku\u0161avaju ukrcati vi\u0161e iz uvjerenja u pozitivne u\u010dinke u u\u010dvr\u0161\u0107ivanju stabilnosti vlastite pozicije, nego iz \u017eelje za aktivnim sudjelovanjem u me\u0111unarodnoj politici.<\/p>\n

Naime, izme\u0111u dubioza vezanih uz ranije spomenutu duhovitu sjednicu vlade RH i dubioza oko sudjelovanja zemalja regije u \u201ckoaliciji\u201d, malo je prostora ostalo za razumijevanje kako se, iako je geografski prostor uglavnom ostao isti (Sirija), sukob u me\u0111uvremenu zapravo dramati\u010dno promijenio. Dok je dobar dio 2012. protjecao u dubokom uvjerenju kako je smjena re\u017eima Ba\u0161ara al-Asada Sirijskim nacionalnim vije\u0107em smje\u0161tenim u Istanbulu (odnosno ponavljanje libijskog scenarija<\/a>) samo pitanje vremena, u aktualnom ratu protiv terorizma u Siriji niti jedan od dva ranija aktera vi\u0161e ne igra klju\u010dnu ulogu. To je posljedica prije svega kolapsa \u201clibijske strategije\u201d \u010diji je kona\u010dni poraz postao sasvim o\u010dit tijekom mirovne konferencije \u201cGeneva II\u201d po\u010detkom ove godine. Konferencija je naime djelovala po ve\u0107 tada nepotpunoj pretpostavci kako se sukob odvija izme\u0111u vlade i \u201copozicije\u201d dok dijelovi samostalnijih islamisti\u010dkih snaga, kao i kurdske organizacije, koji su ve\u0107 vojno kontrolirali znatan dio zemlje, nisu uop\u0107e razmatrani kao mogu\u0107i sudionici razgovora o budu\u0107nosti zemlje. Naposljetku, kako su se jedine dvije sirijske sudionice konferencije vojno na\u0161le u pat-poziciji, obje su, zajedno sa svojim stranim za\u0161titnicima, zaklju\u010dile kako je nastavak sukoba jednostavnije rje\u0161enje od poku\u0161avanja pronalaska kompromisa.<\/p>\n

No privremeno odustajanje stranih faktora od nametanja brzih rje\u0161enja nije \u201czamrznulo\u201d sukob, ve\u0107 je ubrzalo raspad labavog saveza \u201copozicije\u201d i prelazak dijela njezinih snaga (zajedno s doniranim oru\u017ejem) novom faktoru koji \u0107e svijet ubrzo prepoznati kao ISIS, \u0161to je proces za koji je i Sirijsko nacionalno vije\u0107e optu\u017eilo SAD<\/a> i njegovu post\u017eenevsku pasivnost. Nije nu\u017eno na ovom mjestu ulaziti u detalje uspona ISIS-a koji su ve\u0107 dobro razja\u0161njeni drugdje 1<\/a><\/sup>, pa ilustrirajmo samo trenutnu razinu konfuzije na terenu. U najavi anga\u017emana \u201ckoalicije\u201d u Iraku i Siriji kao jedan od saveznika apostrofirana je i sada sasvim oslabljena \u201csirijska opozicija\u201d, no njezini su ostaci brzo nakon toga sklopili dogovor<\/a> o nenapadanju s ISIS-om inzistiraju\u0107i pritom da njihov glavni neprijatelj jo\u0161 uvijek re\u017eim al-Asada. SAD i dalje planira ru\u0161enje al-Asada ali istodobno odbija napadati njegove snage koje se tako\u0111er bore protiv ISIS-a i time, mnogi primje\u0107uju<\/a>, zapravo osna\u017euje njegovu poziciju. U Iraku, mnoge zapadne zemlje naoru\u017eavaju \u201cira\u010dku\u201d vojsku u \u010dijim redovima se bore i snage Irana<\/a>, ina\u010de glavnog regionalnog suparnika ve\u0107ine sudionica \u201ckoalicije\u201d, te saveznika Asadovog re\u017eima. U Siriji, osobito prilikom opsade grada Kobanea, Turska Republika, kao \u010dlanica \u201ckoalicije\u201d, izolacijom i zatvaranjem granice de facto<\/i> sudjeluje u opsadi grada dok su borbu protiv ISIS-a (na sjeveru Sirije, kao i na sjeveru Iraka) zapravo iznijele snage povezane s Radni\u010dkom strankom Kurdistana (PKK), koju \u010dlanice koalicije ina\u010de smatraju \u201cteroristi\u010dkom organizacijom\u201d.<\/p>\n

Nije stoga \u010dudno da su izvje\u0161taji ekipe Hrvatske radiotelevizije (HRT) poslane u neposrednu blizinu Kobanea ponekad bili nesigurni oko pitanja \u201ckoji su zapravo na\u0161i\u201d. To pitanje \u010dini se sasvim nerazja\u0161njenim i unutar \u201ckoalicije\u201d. Izjava<\/a> koju je dao, pa kasnije povukao, ameri\u010dki potpredsjednik Joe Biden, a u kojoj optu\u017euje klju\u010dne \u010dlanice \u201ckoalicije\u201d da su stvorile ISIS, to dobro ilustrira.<\/p>\n

Islamizam i islamofobija<\/strong><\/p>\n

Ukratko, politika \u201csaveznika\u201d ne samo da je nekonzistentna, nego je povremeno i kontradiktorna. Nasuprot ideji jasne i o\u010dite \u201cdu\u017enosti demokratskih dr\u017eava\u201d, sudjelovanje zapravo samo dodatno komplicira slo\u017eenu situaciju, iako je nastoji banalizirati idejom da se klju\u010d rje\u0161avanja svakog sukoba nalazi u upotrebi oru\u017eja protiv jedne i dostavljanju oru\u017eja drugoj strani. Kao glavno sredstvo banalizacije name\u0107e se \u201cislamisti\u010dka opasnost\u201d ilustrirana fantasti\u010dnom, ali medijski dobro zastupljenom \u201ckartom budu\u0107eg kalifata<\/a>\u201d, ina\u010de preuzetom s jednog nacisti\u010dkog sajta. Sasvim neuobi\u010dajno, mediji u regiji posljednjih tjedana ne samo da se intenzivno bave vanjskom politikom, ve\u0107 je redovito stavljaju na naslovnice: ne toliko iz interesa za geopoliti\u010dke sukobe koliko zbog \u0161okantnih slika. Odrubljivanje glava dr\u017eavljana zapadnih zemalja (pogotovo ako imaju lokalne veze<\/a>) kao simbol islamisti\u010dke nazadnosti i brutalnosti toliko je fasciniralo lokalne medije da su propustili primijetiti kako jedna od klju\u010dnih \u010dlanica \u201ckoalicije\u201d, Saudijska Arabija, koristi odrubljivanje glava<\/a> kao dio svoje redovne kaznene prakse. To je ona ista Saudijska Arabija, prisjetimo se, preko koje je oru\u017eje iz Hrvatske navodno odlazilo u Siriju.<\/p>\n

No islamisti\u010dka prijetnja u lokalnim medijima jo\u0161 je va\u017enija u kontekstu \u201cdoma\u0107e fronte\u201d. Ako zemlje regije i ne mogu slu\u017eiti kao va\u017ean vojni faktor u bliskoisto\u010dnim operacijama, njihova je \u201csigurnosna\u201d uloga va\u017enija bli\u017ee doma. Gotovo da nema zemlje u regiji u kojoj se mediji, a onda i snage sigurnosti nisu upustili u potjeru za simpatizerima i suradnicima ISIS-a. Dok su naslovnice medija karakteristi\u010dno odra\u017eavale kombinaciju fascinacije<\/a> i panike<\/a> zbog d\u017eihadisti\u010dkih dobrovoljaca, policijsko-pravno postupanje je sporo i manje zanimljivo te redovito zahtjeva produ\u017eavanja pritvora<\/a> za potrebe daljnje istrage u nedostatku konkretnih dokaza. No, razumljivo je kako te procedure ne poti\u010du osobit interes. Doista, kome bi lov na pripadnike toliko brutalne bande svim dostupnim sredstvima moglo smetati. Osim onima koji \u0107e se sjetiti kako je prije desetak godina ve\u0107ina zemalja regije sudjelovala u transferu zarobljenika u logor Guantanamo u kojem je ve\u0107ina zarobljenika provela vi\u0161e godina bez podizanja optu\u017enica i kako je taj logor zadnjih deset godina slu\u017eio kao dokaz zapadnog cinizma i islamofobije te argument za regrutaciju \u201cislamista\u201d.<\/p>\n

Tvrdnju navodne neposredne opasnosti od islamisti\u010dkog napada na zemlje regije koristili su jednako protivnici i zastupnici sudjelovanja u vojnim intervencijama. U oba slu\u010daja radi se o pretjerano pani\u010dnim, a premalo informiranim procjenama, ne samo zato \u0161to je vjerojatnost da civili na Bliskom Istoku poginu od hrvatskog oru\u017eja ili srbijanske municije<\/a> daleko ve\u0107a od vjerojatnosti da se na Balkanu dogodi obrnuto, ve\u0107 i stoga \u0161to takav \u201cargument\u201d zapravo mistificira ISIS. U toj viziji pojava \u201cislamisti\u010dke\u201d prijetnje ne samo da nema nikakve veze s regijom, nego se \u010dini kao da u nju dolazi ravno iz pakla. Kosovski premijer Hashim Tha\u00e7i je u nedavnom odgovoru<\/a> Guardianu objasnio kako simpatizeri ISIS-a u toj zemlji uglavnom dolaze iz \u201cmarginaliziranih zajednica\u201d. Doista, u zemlji sa preko 60% nezaposlenih mladih lako je pretpostaviti kako takvih \u201czajednica\u201d ne nedostaje. Ako uzmemo u obzir da je sada\u0161nje ure\u0111enje poluotoka sa svim svojim nefunkcionalnostima i bijedom dobrim dijelom i posljedica dvadesetogodi\u0161njeg rada Zapada na \u201cstabilizaciji\u201d, privla\u010dnost grupa poput ISIS-a pokazat \u0107e nam se manje \u0111avoljom, a vi\u0161e materijalnom.<\/p>\n

Sve dok po\u0161tovanje \u201cme\u0111unarodnih obaveza u borbi protiv terorizma\u201d ima primat pred poku\u0161ajima suo\u010davanja s uzrocima i odgovornostima za privla\u010dnost grupa poput ISIS-a, djelovanje lokalnih elita \u0107e se svoditi s jedne strane na represiju, a s druge na sudjelovanje u avanturama intervencija. Drugim rije\u010dima na lov na one osumnji\u010dene da \u017eele oti\u0107i kao borci u Siriju i istodobno dr\u017eavno (pa makar i tajno i povremeno suprotstavljenim stranama) slanje oru\u017eja u tu istu Siriju. Obje stvari zapravo vode u za\u010darani krug stalnog pogor\u0161anja problema s kojim bi se navodno trebali suo\u010diti. Malo pri tome vrijede obja\u0161njenja kako politika, kakva god da jest, ionako originalno nije politika na\u0161ih lokalnih elita. Jer i nedostatak politike je zapravo oblik<\/b> politike. Samo najgori oblik.<\/p>\n

  1. vidi npr. Peter Harling: \u201cGeopolitic\u030cki uzroci uspjeha Islamske drz\u030cave\u201d i druge \u010dlanke o Siriji i Iraku u hrvatskom izdanju Le Monde diplomatiquea<\/a>[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    U opu\u0161tenoj atmosferi otvorene sjednice hrvatske vlade 26. srpnja 2012. godine jedna je odluka izazvala osobito veselje i smijeh. Radilo se o \u201cdonaciji oru\u017eja\u201d iz zaliha Hrvatske vojske Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2824,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[78,137],"theme":[456],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[175],"class_list":["post-2825","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nato","tag-rat","theme-politika","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2825","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2825"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2825\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36821,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2825\/revisions\/36821"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2824"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2825"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2825"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2825"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2825"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2825"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2825"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2825"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}