{"id":28246,"date":"2019-06-14T13:29:57","date_gmt":"2019-06-14T12:29:57","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28246"},"modified":"2019-06-17T10:33:46","modified_gmt":"2019-06-17T09:33:46","slug":"tko-ce-platiti-vijesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=28246","title":{"rendered":"Tko \u0107e platiti vijesti?"},"content":{"rendered":"\n

Reutersov izvje\u0161taj o stanju medija za 2019.<\/a> je izi\u0161ao. On potvr\u0111uje da se realizirala budu\u0107nost koju su predvi\u0111ali marksisti\u010dki mediolozi poput ameri\u010dkog teoreti\u010dara Roberta W. McChesneya, prije deset i vi\u0161e godina. Rezultati do kojih je do\u0161ao Reuters, opisuju ono \u0161to je marksisti\u010dka mediologija nazvala “bijegom ogla\u0161iva\u010da” ili, u ne\u0161to druga\u010dijem kontekstu, “koncentracijom ogla\u0161iva\u010da”. <\/p>\n\n\n\n

Tehnolo\u0161ki giganti (Google, Facebook, Amazon i sl.) doveli su u pitanje rad medijskih organizacija na dva na\u010dina. Prvo, tehnolo\u0161ki napredak omogu\u0107io je pojednostavljenje i radikalno pojeftinjenje procesa proizvodnje vijesti, tako\u0111er pro\u0161iriv\u0161i definicije novinarstva i novinara. Drugo, ogla\u0161iva\u010di posljednjih deset, i vi\u0161e, godina “bje\u017ee” iz tiskanih i televizijskih medija na internetske platforme, ali ne na stranice pojedinih online-medija, ve\u0107 k tehnolo\u0161kim gigantima. Oni su postali mjesta visoke koncentracije ogla\u0161iva\u010da, odakle iz jednog centralnog mjesta, trickle down<\/em>-aju na pojedine medije. Na primjer, istra\u017eivanje sociologa Pa\u0161ka Bili\u0107a i Jake Primorac s IMRO-a iz 2018. godine<\/a> pokazalo je da su 2016. godine samo dvije kompanije \u2013 Google i Facebook \u2013 u Hrvatskoj ubirale 56,3 posto prihoda od ukupnog ogla\u0161avanja na internetu.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e, digitalizacija medija dovela je i do jednog paradoksa. Naime, s pojeftinjenjem procesa proizvodnje vijesti, opali su i standardi struke \u2013 na dva na\u010dina. Jednostavan proizvodni proces zaobi\u0161ao je proces u\u010denja novinarskog zanata \u010dime je postalo lako ignorirati pravila struke. Me\u0111u digitalnim medijima ima dosta izrazito neprofesionalnih portala, \u0161to ne utje\u010de, pokazalo se, na njihovu \u010ditanost. Taj fenomen tuma\u010dimo kao smanjenu odgovornost proizvo\u0111a\u010da vijesti za objavljeni sadr\u017eaj (populizam, seksizmi, pau\u0161alne tvrdnje, poluprovjerene informacije, informacije izva\u0111ene iz konteksta, itd\u2026) Ovo je rezultiralo padom povjerenja publike u medije. Dakle, profesionalne medije “kaznili su” i ogla\u0161iva\u010di koji su utekli ka tehnolo\u0161kim gigantima, i publika koja paradoksalno, gube\u0107i povjerenje u tradicionalne ku\u0107e, obja\u0161njenja sve \u010de\u0161\u0107e pronalazi u sve populisti\u010dkijim portalima koji objavljuju sadr\u017eaj sa ruba pameti. <\/p>\n\n\n\n

Nezadovoljna publika, jo\u0161 nezadovoljniji mediji<\/h2>\n\n\n\n

No, to dakako, nije sve. Bijeg ogla\u0161iva\u010da uzrokovao je manjak prihoda medijskih ku\u0107a \u0161to je dovelo do otpu\u0161tanja, ni\u017eih pla\u0107a, izrazitog pove\u0107anja radnih obaveza novinara. To rezultira sve kra\u0107im vremenom provedenim nad obradom objavljene informacije. Zbog toga su se srozali profesionalni standardi, a pove\u0107ao populizam i gre\u0161ke. Tako se smanjila razlika izme\u0111u portala koji su u startu pisali neprofesionalno i onih profesionalnih. Ovi potonji morali su pritom po\u010deti pisati na na\u010din koji \u0107e osigurati da publika klikne na tekst, makar ga i ne pro\u010ditala. Svaki klik, pove\u0107ava u nekom promilu cijenu oglasnog prostora na nekom mediju, a nosi i prihode od “nativnog” ogla\u0161avanja, stoga kvaliteta profesionalnog teksta u mnogim medijima pada. Tako je nastao klikbejt. U kona\u010dnici, frustracije procesom po\u010deli su osje\u0107ati i profesionalni novinari i urednici. Frustrirani niskom klikano\u0161\u0107u va\u017enih dru\u0161tvenih tema, i ozbiljnih politi\u010dkih pitanja, po\u010deli su publici davati ono \u0161to tra\u017ei \u2013 senzacionalisti\u010dke naslove i sve povr\u0161nije analize. Tekstove koji se progutaju u deset sekundi i potom odmah zaborave. <\/p>\n\n\n\n

Paradoks koji je do sada imamo razmjere katastrofe, sada poprima apokalipti\u010dne dimenzije. Kako pokazuje Reutersovo istra\u017eivanje, ljudi nisu spremni pla\u0107ati vijesti. Pove\u0107anje broja pretplatnika na vijesti u posljednjih 6 godina bilje\u017ei izrazito slab porast, ni pribli\u017eno dovoljan da izvede medijski sektor iz ekonomske krize. Uvo\u0111enje naplate vijesti publika promatra kao jo\u0161 jedno su\u017eavanje prostora slobode. Za\u0161to pla\u0107ati ne\u0161to \u0161to o\u010dito ne treba pla\u0107ati? Statistike pokazuju da osim medija koje \u010dita bur\u017eujska klasa (FT, WSJ, NYT, \u2026), ostali mediji imaju ogromnih problema s pretplatnicima i ne mogu ih prikupiti dovoljan broj. A \u010dak i u bur\u017eujskim medijima odavno se ve\u0107 bilje\u017ei pad prihoda od ogla\u0161avanja, dok medijske ku\u0107e postaju prisiljene osmi\u0161ljavati nove trikove za pove\u0107anja broja pretplatnika. \u0160to se srednje i radni\u010dke klase ti\u010de, i njihovih ograni\u010denih prihoda, one radije pla\u0107aju pristup filmovima, serijama i muzici nego novinama (Netflix, Spotify, Audible). Kao odgovor na pitanje na koje medije bi odabrali pretplatu, samo je 7 posto osoba mla\u0111ih od 45 godina odabralo informativne medije, pokazuje Reutersovo istra\u017eivanje.<\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de, u analizi gotovo istog naslova \u2013 “Tko \u0107e platiti novinarstvo<\/a>“, hrvatski mediolog Milan F. \u017divkovi\u0107 postavio je jo\u0161 2016. godine ista predvi\u0111anja koje sada dokazuje Reutersovo istra\u017eivanje. \u017divkovi\u0107 u jednom tekstu tako zaklju\u010duje: “Razvoj interneta u dominantni kanal komunikacije medijskim organizacijama omogu\u0107uje prakti\u010dno besplatnu i trenuta\u010dnu distribuciju, u\u0161tedu na tro\u0161kovima tiska i mnogo toga drugog. Me\u0111utim, novinarske sadr\u017eaje vi\u0161e nije mogu\u0107e naplatiti. Svi dosada\u0161nji poku\u0161aji pronalaska uvjerljivog poslovnog modela monetizacije digitalnog sadr\u017eaja zavr\u0161ili su neuspjehom, ali prihodi od pristupa internetu i digitalnog ogla\u0161avanja i dalje rastu. Strate\u0161ki je va\u017eno barem mali dio tako ostvarenih profita usmjeriti u financiranje proizvodnje kvalitetnih online-sadr\u017eaja. O\u010dekujemo li da ti sadr\u017eaji budu u interesu javnosti, potrebno je to u\u010diniti putem sredstava javne politike. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Reutersov izvje\u0161taj o stanju medija za 2019. je izi\u0161ao. On potvr\u0111uje da se realizirala budu\u0107nost koju su predvi\u0111ali marksisti\u010dki mediolozi poput ameri\u010dkog teoreti\u010dara Roberta W. McChesneya, prije deset i vi\u0161e godina. Rezultati do kojih je do\u0161ao Reuters, opisuju ono \u0161to je marksisti\u010dka mediologija nazvala “bijegom ogla\u0161iva\u010da” ili, u ne\u0161to druga\u010dijem kontekstu, “koncentracijom ogla\u0161iva\u010da”. Tehnolo\u0161ki giganti […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":28247,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28],"theme":[455],"country":[38,459],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-28246","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","theme-rad","country-hrvatska","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28246"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28246\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28259,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28246\/revisions\/28259"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28247"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28246"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28246"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28246"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28246"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}