Kad se stvar ogoli do elementarne logike dobijemo povijesno bizaran zaklju\u010dak: u Zagrebu \u0107e se postaviti spomenik \u017ertvama fa\u0161izma s namjerom da se fa\u0161iste li\u0161i odgovornosti za te \u017ertve. Bizarnosti zaklju\u010dka pridonosi i demokratski \u0161tih: odluku je u Gradskoj skup\u0161tini podr\u017ealo 37 zastupnika, dok ih je tek troje bilo protiv – i to vije\u0107nika Lijevog bloka.<\/p>\n\n\n\n
A odluka je donesena u utorak i ti\u010de se, konkretnije, postavljanja spomenika \u017ertvama holokausta na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Inicijator je gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107, a legitimitet i autenti\u010dnost projektu vjerojatno daje Branko Lustig, filmski producent i pre\u017eivjeli zato\u010denik Auschwitza koji, na\u017ealost, u posljednje vrijeme postaje politi\u010dka moneta u rukama desnih ili oportunisti\u010dkih krugova za “pristojno” povijesno sje\u0107anje. Bilo da je rije\u010d o Bandi\u0107u ili predsjednici dr\u017eave Kolindi Grabar-Kitarovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n
Vratimo se na elementarnu logiku. Kako joj funkcionira dru\u0161tvena pozadina i koji joj je politi\u010dki sadr\u017eaj? Odgovor se ve\u0107 krije u rije\u010di holokaust. Ona u hrvatskom kontekstu zvu\u010di krajnje apoliti\u010dki, poput sje\u0107anja na neku prirodnu katastrofu ili neki film katastrofe. Njome se zapravo ozna\u010dava Zlo kao takvo: bez ikakve potrebe za obja\u0161njavanjem njegove povijesne pozadine ili politi\u010dkih odluka koje su do njega dovele. Kad je stvar tako postavljena, onda se oni koji su zlo provodili li\u0161avaju bilo kakve odgovornosti. Naprosto se dogodilo zlo, a tko normalan nije protiv zla. Nema tu nikakve politike.<\/p>\n\n\n\n
A jedan od uvjeta depolitizacije bilo \u010dega u Hrvatskoj jest da se iz jednad\u017ebe isklju\u010de Srbi. Njihovim brisanjem iz \u017ertava ovda\u0161njeg fa\u0161isti\u010dkog terora usta\u0161e se i njihovi nasljednici naprosto dezinficiraju. I, klju\u010dno, dana\u0161nji se antisrbizam, jedna od popularnijih politi\u010dkih opcija u Hrvatskoj, li\u0161ava povijesne prtljage. Drugim rije\u010dima, ako se iz povijesnog sje\u0107anja izbri\u0161e usta\u0161ko ubijanje Srba u Drugom svjetskom ratu, onda antisrbizam nije opcija optere\u0107ena fa\u0161isti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u ve\u0107 samo jedna od brojnih opcija na politi\u010dkom tr\u017ei\u0161tu ideja. To je prva konkretna dru\u0161tvena i politi\u010dka funkcija ovog spomenika. A na kraju \u0107emo do\u0107i i do druge.<\/p>\n\n\n\n
Danas u hrvatskom dru\u0161tvu, osim valjda na najopskurnijim marginama, nema politi\u010dki artikuliranog antisemitizma. Iako ga se redovito mo\u017ee sresti u slojevima svakodnevne politi\u010dke svijesti. Naime, hrvatskoj ekstremnoj desnici Dr\u017eava Izrael figurira<\/a> u prili\u010dnoj mjeri kao uzor dru\u0161tvenog ure\u0111enja. Iako se u slu\u010daju komemoriranja \u017ertava fa\u0161izma poput ovog sa spomenikom na Glavnom ne spominje konkretna usta\u0161ka uloga u protjerivanju i ubijanju \u017didova, ona se svejedno mo\u017ee relativizirati i ako ju se uvrsti u “slu\u017ebeno” sje\u0107anje. Naprosto su potpali pod utjecaj Zla, dogodi se. Dokaz tom slu\u010dajnom potpadanju je upravo u tome \u0161to danas antisemitizma nema.<\/p>\n\n\n\n Istom logikom kao i Bandi\u0107, poslu\u017eila se i Katoli\u010dka crkva<\/a> po\u010detkom godine kad je na zagreba\u010dkoj katedrali izvjesila veliki transparent u znak sje\u0107anja na \u017ertve Auschwitza. Oni su to u\u010dinili u prvom redu kako bi malo podigli sveta\u010dke dionice Alojzija Stepinca, ali logika je ista. Genocid nad \u017didovima se iskori\u0161tava kao sredstvo za politi\u010dku rehabilitaciju doma\u0107eg fa\u0161isti\u010dkog pokreta. Ili rije\u010dima BIRN-ova komentatora Svena Mileki\u0107a<\/a>: “Brojka od \u0161est miliona slu\u017ei kao \u0161tit protiv specifi\u010dnih i lokalnih konteksta masovnih ubistava u kojima je tako\u0111e u\u010destvovalo i doma\u0107e stanovni\u0161tvo.” Te\u0161ko da postoji gnjusnija politi\u010dka akrobacija.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, nisu te akrobacije specifi\u010dne samo za na\u0161e prilike. Kontekst je, dakako, specifi\u010dan, ali sli\u010dna klima povijesnog revizionizma i odnosa prema Drugom svjetskom ratu vlada \u0161irom Europe posljednja tri-\u010detiri desetlje\u0107a. A to se najplasti\u010dnije ogleda u odabiru heroja tog perioda. Kao \u0161to isti\u010de talijanski povjesni\u010dar Enzo Traverso u predgovoru svojoj knjizi “Vatra i krv: europski gra\u0111anski rat, 1914-1945<\/a>“, danas su nam heroji oni koji su tu i tamo spasili kojeg \u017didova od nacisti\u010dke ruke, a ne oni koji su uzeli pu\u0161ke u ruke kako bi se borili protiv onih koji te \u017didove \u017eele ubiti. Tu svoju ulogu igra i ovaj spomenik. On nije spomenik \u017ertvama holokausta, ve\u0107 spomenik zaboravu partizana. To mu je druga funkcija. Sve ostalo je folklor.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kad se stvar ogoli do elementarne logike dobijemo povijesno bizaran zaklju\u010dak: u Zagrebu \u0107e se postaviti spomenik \u017ertvama fa\u0161izma s namjerom da se fa\u0161iste li\u0161i odgovornosti za te \u017ertve. Bizarnosti zaklju\u010dka pridonosi i demokratski \u0161tih: odluku je u Gradskoj skup\u0161tini podr\u017ealo 37 zastupnika, dok ih je tek troje bilo protiv – i to vije\u0107nika Lijevog […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":28164,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275,74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-28162","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28162"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28162\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28170,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28162\/revisions\/28170"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28164"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28162"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28162"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28162"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28162"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}