Kao jedan od ozbiljnijih kandidata na predstoje\u0107im predsjedni\u010dkim izborima u Hrvatskoj nametnuo se glazbenik i komi\u010dar Miroslav \u0160koro. Na \u010demu se zasniva njegova pretkampanja i odakle ve\u0107 sada crpi popularnost?<\/p>\n\n\n\n
U posljednjih nekoliko godina mo\u017eemo pratiti kako je i u Hrvatsku stigao trend da politi\u010dku mo\u0107 po\u010dinju dobivati liste i kandidati koji \u017eestoko kritiziraju aktualni ekonomsko-politi\u010dki establishment,<\/em> tra\u017ee drasti\u010dne politi\u010dke izmjene i svojim nastupom kr\u0161e konvencije ustaljenog politi\u010dkog govora. U borbi za tim novim politi\u010dkim prostorom do izra\u017eaja ipak ne dolazi alternativni politi\u010dki program koji se komunicira glasa\u010dima, nego sam na\u010din komunikacije kojim se s publikom istovremeno dijele i politi\u010dki protest (kojim se omogu\u0107uje kanaliziranje frustracija) i pozitivne emocije (kojima se potencira osje\u0107aj ugode). Stoga ne samo \u0161to se otvara prilika za politi\u010dke inicijative van ustaljenog strana\u010dkog sastava, nego prednost imaju one kampanje koje bolje koriste kanale i tehnike popularne kulture. Tako dolazi i do smjene mo\u0107i pa, dok je nekad Miroslav \u0160koro bio saborski zastupnik HDZ-a i pjevao u kampanji stranke, sad ima dovoljno sna\u017enu poziciju da samostalno u\u0111e u politi\u010dku arenu i prezentira se kao alternativa HDZ-u. No \u0160korin slu\u010daj istovremeno ukazuje na ve\u0107i zna\u010daj popularne kulture, ali i na \u010dinjenicu da naposljetku establishment <\/em>uzvra\u0107a udarac.<\/p>\n\n\n\n Naravno, sna\u017ena veza izme\u0111u politike i popularne kulture nije novina. Ne samo \u0161to su popularne zvijezde dolazile na visoke pozicije (poput glumca Ronalda Reagana), nego su politi\u010dari sami po sebi dio popularne kulture. No uslijed ekonomske i politi\u010dke krize omiljenost politi\u010dara pada, a raste popularnost kriti\u010dkih popularnih formi poput satire ili protestne glazbe, \u0161to njihovim autorima daje i politi\u010dki potencijal \u2013 osoba koja o\u0161tro i duhovito secira politi\u010dki sustav, koja gra\u0111anima nudi i istinu i utjehu, u\u017eivat \u0107e ve\u0107e povjerenje gra\u0111ana nego profesionalni politi\u010dari. To bi objasnilo za\u0161to su u nizu europskih dr\u017eava komi\u010dari do\u0161li na visoke politi\u010dke pozicije (zadnji primjer je Ukrajina<\/a> \u010diji je predsjednik Volodemir Zelenski komi\u010dar i glumac koji je u popularnoj seriji glumio predsjednika). Popularnost komi\u010dara na izborima toliko je velika da se dobar dio tih dr\u017eava na\u0161ao u nevolji \u2013 pokazalo se da su dobri komi\u010dari ujedno i dobri politi\u010dari prije izbora, ali ne nu\u017eno i nakon dobivanja vlasti. <\/p>\n\n\n\n Popularna protestna glazba tako\u0111er je prisutna kao efikasan na\u010din preno\u0161enja politi\u010dke poruke. U tom smislu zanimljiv je senegalski hip-hop duet Keur Gui koji je 2011. imao bitnu ulogu u utjecajnom politi\u010dkom pokretu Y’en a Marre <\/em>(“Dosta nam je”). Razlog takve efikasnosti vezan je uz kontekst<\/a>: hip-hop je vrlo popularan me\u0111u mladima, a Senegal ima izrazito mladu populaciju (prosjek godina: 19). U drugom kontekstu isti tip glazbe ne bi bio toliko efikasan jer nema takav doseg \u2013 recimo, \u010dak i nakon izbora Trumpa te\u0161ko je zamisliti da se popularni crni reper kandidira za predsjednika. Ulogu ne igraju tek poruka i popularnost, nego \u0161irina dosega i logisti\u010dka podr\u0161ka kakvu, recimo, bijeli biznismen Trump ima, a npr. Kendrick Lamar nema. \u010cak i kad se bori\u0161 protiv establishmenta<\/em>, treba\u0161 biti njegov dio. <\/p>\n\n\n\n Tako dolazimo do Miroslava \u0160kore, popularnog glazbenika, poduzetnika, doktora ekonomije, povremenog satiri\u010dara i izglednog predsjedni\u010dkog kandidata. Za\u0161to se \u0160koro nametnuo kao “popularni odabir”? S jedne strane, paradoksalno, \u0160koro se svojom glazbom doista uspio nametnuti kao kriti\u010dki glas s kojim se identificira zna\u010dajan dio populacije. Time se pokazuje koliko je iluzorno vjerovati da samo odre\u0111eni glazbeni \u017eanrovi i njen progresivni politi\u010dki sadr\u017eaj mogu poslu\u017eiti kao protestna glazba koja mobilizira publiku \u2013 u smislu efikasnosti, \u0160koro je ve\u0107i pank od Debelog predsjednika. U smislu sadr\u017eaja, \u0160korine poruke politi\u010dki su anga\u017eiranije od trenutno najpopularnijeg hip-hop izvo\u0111a\u010da<\/a>. O genezi takvog stanja pisao je Nikola Vukobratovi\u0107<\/a> ovdje prije \u010detiri godine i pokazao kako su tijekom SDP-ove vlasti ranih 2000-ih \u0160koro i Thompson pogurani kao kriti\u010dari aktualne vlasti: “Visokoproducirani pop izravno vezan uz politi\u010dku agendu opozicije postaje neobi\u010dna verzija protestne glazbe koja (izme\u0111u ostalog) socijalno nezadovoljstvo agresivnim privatizacijskim i antisocijalnim politikama liberalne vlade kanalizira prema bizarnoj pseudofeudalnoj fantasy-estetici i teorijama zavjere.” <\/p>\n\n\n\n Ma koliko bizarna bila, \u0160korina glazba i danas uspijeva prenijeti poruku. Vukobratovi\u0107 zaklju\u010duje: “U susretu s elitisti\u010dkim prijezirom i srednjoklasnim nerazumijevanjem dubokog bijesa zbog politi\u010dkih i ekonomskih neuspjeha vladaju\u0107ih klasa posljednjih desetlje\u0107a, ‘gubitnici tranzicije’ se neminovno okre\u0107u barem onim utopijama s kojima se jo\u0161 mogu identificirati, pa \u010dak iako \u2013 redovito i uporno \u2013 protiv vlastitih interesa i pod krivim pretpostavkama. Visokoproducirana reakcionarna mitologija jo\u0161 nije ni blizu potro\u0161ila svoju upotrebljivost u doma\u0107em kapitalizmu.”<\/p>\n\n\n\n Satiri\u010dari, pak, imaju potencijal, ali nemaju podr\u0161ku sustava koja bi im dala stabilnost za rad i \u0161iri doseg. NewsBar, vjerojatno najpopularnija politi\u010dki anga\u017eirana satiri\u010dka skupina, ima internetski medij koji, kao ni drugi srodni mediji, ne mo\u017ee ra\u010dunati na stabilnu i neovisnu financijsku potporu za rad. Na televiziji, pak, NewsBar ne uspijeva dobiti emisiju ni na jednoj od tri velike TV ku\u0107e, pri \u010demu im je HRT dodijelio i ubrzo naprasno ukinuo emisiju Montirani proces <\/em>zbog \u2013 govora mr\u017enje. Trenutno skupina vodi tjednu emisiju Prime Time <\/em>na kabelskoj televiziji N1 koja nema nacionalnu distribuciju. S druge strane \u0160koro je imao luksuz podijeliti svoje politi\u010dke planove s najve\u0107im medijima. Povod za njegovu eventualnu kandidaturu, nakon po\u010detnog impulsa u notornoj Bujici<\/em>, dao je upravo HRT koji je objavio rezultate svog redovnog istra\u017eivanja o predsjedni\u010dkim izborima: \u0160koro, koji je u anketu uvr\u0161ten mada nikad nije slovio kao kandidat, dobio je 9,4% glasova i zauzeo tre\u0107e mjesto iza aktualne predsjednice Grabar-Kitarovi\u0107 i Milanovi\u0107a. Ni tjedan dana kasnije za Jutarnji list dao je veliki intervju<\/a> u kojem je iznio svoje politi\u010dke ambicije i stavove o goru\u0107im pitanjima. Njegovi su odgovori promi\u0161ljeni i jasno artikulirani \u2013 to nije razgovor sa zate\u010denim pjeva\u010dem koji prvi put razmi\u0161lja o kandidaturi, nego s osobom koja je pomno osmislila politi\u010dku kampanju i uskladila svoju pri\u010du s ulogom koju bi trebao igrati kao opcija protiv establishmenta<\/em>.<\/p>\n\n\n\n \u0160koro u odgovorima pa\u017eljivo zaobilazi identifikaciju s politi\u010darima, strankama i ustaljenim opcijama. Navodi: “Ne rasu\u0111ujem ljude po \u010dlanskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome \u0161to \u010dujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti.” Eskivira pojmove ljevice i desnice, poziva na njihovo zajedni\u0161tvo te relativizira njihove razlike, \u0161to se prote\u017ee na izjedna\u010davanje Bleiburga i Jasenovca. U tom smislu prote\u017ee se na desni centar, dakle i bira\u010de HDZ-a. <\/p>\n\n\n\n Svoj politi\u010dki anga\u017eman vje\u0161to povezuje s \u010dinjenicom da je politika sastavni dio zajednice: “Vaditi \u017eivot iz konteksta politike je nonsens. Ako ja prodajem na tr\u017enici robu, i do\u0111e redar i ka\u017ee da vi\u0161e ne mogu prodavati, onda se politika direktno umije\u0161ala u moj \u017eivot. (…) Svi smo u politici. Ja ne ulazim u politiku, ja ve\u0107 jesam u politici. Ali ja u toj politici \u017eelim biti odgovoran.” No kad se potpuno izjedna\u010de formalna politika i svakodnevica, onda se lako relativiziraju i granice tradicionalnih politi\u010dkih formi: “Predsjednik se bira izravno i iz te \u010dinjenice crpi svoju snagu. Ili jesi ili nisi. I u ovoj situaciji predsjednik ima onoliko mo\u0107i koliko ho\u0107e, koliko se trudi, koliko zna i koliko je ovisan ili neovisan o strana\u010dkoj pripadnosti…” Time se naravno otvara prostor za kritiku i sustava i aktualnih nositelja vlasti koji “nisu” taj kalibar, a ujedno se implicitno obe\u0107aju podvizi koji nadilaze realna ograni\u010denja aktualnog sustava. <\/p>\n\n\n\n Naposljetku, ali ne i neva\u017eno, u skoro svakom odgovoru \u0160koro iznosi neki narodni izraz, mudrost ili anegdotu: “Volim sam piti, sam platiti, sam pasti, sam se di\u0107i. (…) \u2018Ajmo svi, od lijevog preko centra do desnog puhati u taj rog. (…) Samo budala i mrtav \u010dovjek ne mijenjaju mi\u0161ljenje. (…) Na parlamentarnim izborima zapravo glasujete za ma\u010dka u vre\u0107i. (…) Svi koji \u0107e teoretizirati o tome kolike ovlasti i prava ima predsjednik zapravo rade ono onako kako to na\u0161 narod ka\u017ee – mlate ne\u010dim po ledini.” Njegova retorika jasno je promi\u0161ljena tako da bude razumljiva i dopadljiva ciljanoj publici. <\/p>\n\n\n\n Tu su prepoznatljive osobine populizma: odbijanje svih tradicionalnih politi\u010dkih pojmova (razlikovanje ljevice i desnice, formalne politike i svakodnevne subpolitike…), poziv na zajedni\u0161tvo i prikaz sebe kao hrabrog malog \u010dovjeka iz naroda koji samo preuzima odgovornost. No unato\u010d trudu \u2013 odnosno, upravo zbog tog truda \u2013 \u0160korini odgovori ne djeluju istinito. Prepomno su osmi\u0161ljeni i predosljedno izvedeni da bi bili autenti\u010dni. Trudi se prikazati kao \u010dovjek van establishmenta <\/em>koji nudi alternativu, ali on je jedan od mo\u0107nih ljudi u dr\u017eavi koji je inteligentno, ali prora\u010dunato procijenio da ovaj put svoje politi\u010dke ambicije ne\u0107e ostvariti kao HDZ-ovac, nego kao protivnik HDZ-a. Ho\u0107e li mu strategija uspjeti i koliko \u0107e ga daleko dovesti? Vjerojatno \u0107emo saznati na predsjedni\u010dkim izborima: osoba koja tvrdi da \u0107e se kandidirati jer “nisam od onih koji \u0107e bje\u017eati od odgovornosti ako to moj narod tra\u017ei od mene” \u2013 ve\u0107 je u izbornoj trci.<\/p>\n\n\n\n \u0160korina retorika mo\u017ee biti primjer kako se mogu koristiti tehnike popularne kulture da bi se etablirao kao simpati\u010dan i legitiman politi\u010dki kandidat. U tom smislu vjerujem da se \u0160koro svojim nastupom i statusom izdvaja od trenutnih snaga desnice van HDZ-a i da bi zaista mogao postati politi\u010dki faktor. Netko bi se mogao zapitati za\u0161to ljevica nema svog \u0160koru, odnosno za\u0161to se lijevi kandidati ne potrude promisliti svoju retoriku i popularizirati svoju kampanju. O retorici bi se dalo raspravljati, ali nemojmo se zavaravati \u2013 \u0160koro trenutno ima resurse i logisti\u010dku podr\u0161ku koje mnogi drugi kandidati (pogotovo ljevice) nemaju. Na kraju ipak nije bitno tek kako pjeva\u0161 i koje viceve pri\u010da\u0161 \u2013 ne mo\u017ee\u0161 napuniti Poljud ako nema\u0161 pristup stejd\u017eu. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kao jedan od ozbiljnijih kandidata na predstoje\u0107im predsjedni\u010dkim izborima u Hrvatskoj nametnuo se glazbenik i komi\u010dar Miroslav \u0160koro. Na \u010demu se zasniva njegova pretkampanja i odakle ve\u0107 sada crpi popularnost? U posljednjih nekoliko godina mo\u017eemo pratiti kako je i u Hrvatsku stigao trend da politi\u010dku mo\u0107 po\u010dinju dobivati liste i kandidati koji \u017eestoko kritiziraju aktualni […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":28084,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12,146],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[593],"class_list":["post-28078","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","tag-muzika","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28078","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=28078"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28078\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28085,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/28078\/revisions\/28085"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/28084"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=28078"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=28078"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=28078"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=28078"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=28078"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=28078"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=28078"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Popularna kultura i politika<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Promi\u0161ljena kampanja<\/strong><\/h2>\n\n\n\n