Op\u0107a je ocjena svih koji su makar i ovla\u0161 pratili kampanju za euroizbore u Hrvatskoj da je ona bila prili\u010dno dosadna i nezanimljiva. Osim usta\u0161kog cmizdrenja Neovisnih za Hrvatsku povodom obljetnice partizanskog oslobo\u0111enja Zagreba i krajnje inovativne i uspje\u0161ne marketin\u0161ke kampanje Samostalne demokratske Srpske stranke (SDSS), sve je ostalo uglavnom bilo dio standardnog folklora. A kritika tog folklora u o\u010dima analiti\u010dara svodi se na sljede\u0107e: jo\u0161 jedni euroizbori koji se nisu doticali europskih tema.<\/p>\n\n\n\n
I tu su uglavnom u pravu. Iako je mo\u017eda bilo vi\u0161e takvih tema nego u ranija dva slu\u010daja euroizbora u Hrvatskoj, one su i dalje ostali u zape\u0107ku. Kao da je ve\u0107ina stranaka procijenila da to bira\u010dima ne mogu “prodati”. Ili da ih to ne zanima. Kriti\u010dari \u0107e takav stav \u010desto pripisivati vlastitoj nemo\u0107i ve\u0107ine stranaka: oni ili ne znaju predo\u010diti javnosti europske teme ili ih uop\u0107e ne zanimaju. Me\u0111utim, ima i onih, \u010desto brojnijih, koji \u0107e krivce prona\u0107i u narodu kao takvom: i nakon godina ve\u0107 provedenih u Europskoj uniji njih i dalje ne zanima \u0161to se tamo doga\u0111a. A to bi trebala potvr\u0111ivati i poslovi\u010dno niska izlaznost.<\/p>\n\n\n\n
Pretpostavimo da je ta opaska to\u010dna. Da narod nije usvojio europsku politi\u010dku kulturu, da ga ne zanima \u0161to se doga\u0111a u Bruxellesu i da Uniju ne do\u017eivljava kao vlastitu politi\u010dku zajednicu. Ukratko, da je “demokratski nezreo”. A \u0161to ako je s tim stavom u pravu? \u0160to ako je svjestan da je put od njegova listi\u0107a u kutiji na glasa\u010dkom mjestu u lokalnom vrti\u0107u do odluke u Bruxellesu zapravo labirint? \u0160to ako je ta “demokratska nezrelost” zapravo pragmati\u010dan odgovor na demokratski deficit? \u0160to ako svi ti koji ne glasaju zapravo bolje razumiju EU od stru\u010dnjaka za europske fondove i zakonodavstvo?<\/p>\n\n\n\n
Jer Europski parlament sam ne mo\u017ee donositi zakone. Jer Europsku komisiju bira Vije\u0107e EU, a to zna\u010di da je plod odnosa mo\u0107i me\u0111u \u010dlanicama, a ne demokratskog procesa. Iako su se izbori “demokratizirali” uvo\u0111enjem takozvanih spitzenkandidata<\/em>, Vije\u0107e EU nije obvezno pri izboru predsjednika i sastava Komisije voditi se rezultatima izbora ve\u0107 ih samo mo\u017ee uzeti u obzir. Jer je europski prora\u010dun ionako mizeran da bi se vodile ozbiljne koordinirane politike na razini Unije. Jer Europski sud pravde ionako sve odluke koje izlazi iz postavljenog okvira vra\u0107a nazad bez obzira na demokratsku pozadinu. Jer je Jean-Claude Juncker na po\u010detku Sirizina mandata rekao da “ne mo\u017ee biti demokratskog izbora protiv Europskih ugovora” i jer je tada\u0161nji njema\u010dki ministar financija Wolfgang Sch\u00e4uble rekao da se na izborima ne mogu mijenjati ekonomske politike.<\/p>\n\n\n\n Sve ovo ne zna\u010di da je izlazak na izbore sasvim besmislen i da se ne mo\u017ee izabrati suvisle kandidate. I da se u Europskom parlamentu ne mo\u017ee ba\u0161 ni\u0161ta napraviti. Samo zna\u010di da se radi o krajnje restriktivnom demokratskom protokolu. I koliko god ljudi eventualno ne razumjeli funkcioniranje Europske unije i njenih institucija, nisu nimalo krivi \u0161to ih osje\u0107aju kao strana tijela na koje nemaju utjecaja i koja ne smatraju dijelom svog politi\u010dkog krajolika. Zato nije ni \u010dudno da ekstremna desnica mo\u017ee komotno na tome graditi svoje teorije zavjere o Bruxellesu. A ljevica je prili\u010dno u krivu ako misli da si mo\u017ee priskrbiti politi\u010dku prednost pribli\u017eavanjem tih institucija javnosti i obja\u0161njavanjem njihova funkcioniranja u smislu ostvarivanja \u0161irih koristi. One naprosto nisu pode\u0161ene tako.<\/p>\n\n\n\n I tu je na djelu jasna klasna podjela: briselske institucije, birokratski \u017eargon i europski fondovi mogu biti interesantni samo kao sredstvo daljnje socijalne mobilnosti obrazovanim srednjim i vi\u0161im klasama. Svima ostalima oni predstavljaju politi\u010dku kulisu koja ih se ne ti\u010de previ\u0161e. Oni Europsku uniju osje\u0107aju tek apstraktno, iako konkretno na vlastitoj ko\u017ei: npr. rezanjem socijalnih davanja jer ne smije biti prora\u010dunskog deficita, gubljenjem posla zbog dolaska konkurencije sa Zapada ili odlaskom njihove djece na rad na taj isti Zapad. To ne zna\u010di da je EU kriva za sve, ve\u0107 samo da njene institucije i pravne ste\u010devine odre\u0111uju okvir na\u0161ih politi\u010dkih i ekonomskih \u017eivota, a taj okvir nije podlo\u017ean demokratskoj promjeni. <\/p>\n\n\n\n Sretno svima onima koji misle da se branjenjem tog okvira mo\u017ee zaustaviti rast fa\u0161isti\u010dkih snaga. Jer ti koridori demokracije su preuski.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Op\u0107a je ocjena svih koji su makar i ovla\u0161 pratili kampanju za euroizbore u Hrvatskoj da je ona bila prili\u010dno dosadna i nezanimljiva. Osim usta\u0161kog cmizdrenja Neovisnih za Hrvatsku povodom obljetnice partizanskog oslobo\u0111enja Zagreba i krajnje inovativne i uspje\u0161ne marketin\u0161ke kampanje Samostalne demokratske Srpske stranke (SDSS), sve je ostalo uglavnom bilo dio standardnog folklora. A […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":27998,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[243],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-27992","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-eu","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27992","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27992"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27992\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28005,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27992\/revisions\/28005"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27998"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27992"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27992"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27992"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27992"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27992"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27992"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27992"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}