Ako bismo tra\u017eili jednu stvar koja je godinama slu\u017eila kao glavna prepreka euroatlantskoj integraciji zemalja biv\u0161e Jugoslavije, to bi vjerojatno bio odnos prema ratnim zlo\u010dinima. Negdje od druge polovice 1990-ih pa sve do pred par godina “otvaranje poglavlja” i “napredak u pristupnim pregovorima” bile su stvari koje su prije svega odre\u0111ivane zadovoljstvom ili nezadovoljstvom tu\u017eiteljstva Ha\u0161kog suda suradnjom lokalnih vlasti u progonu ratnih zlo\u010dina. Strani ministri vanjskih poslova i ambasadori te su ha\u0161ke izvje\u0161taje uzimali kao orijentire za svoj odnos prema pojedinoj zemlji. Krajnji rezultati toga su, kao \u0161to je poznato, razo\u010daravaju\u0107e skromni. Dodu\u0161e, ne toliko skromni kao \u0161to \u0107e skromni biti rezultati potrage za pravdom u SAD-u i Britaniji, \u010diji su du\u017enosnici ovih dana najavili amnestiju za svoje ratne zlo\u010dince.<\/p>\n\n\n\n
Prvo je novoimenovana britanska ministrica obrane Penny Mordaunt kao svoj prvi potez predlo\u017eila da se britanskim vojnicima koji su slu\u017eili u Iraku i Afganistanu \u2013 dva uz Siriju najkrvavija rata u ovom stolje\u0107u \u2013 a koji su prekr\u0161ili ne samo me\u0111unarodna pravila nego i britanske zakone, sve jednostavno oprosti. “Krajnje je vrijeme da promijenimo sustav i pru\u017eimo pravnu za\u0161titu za na\u0161e vojnike kako strah od progona ne bi utjecao na njihove odluke na fronti”, objasnila je ministrica. Kao da strah od progona nije upravo ono \u0161to sprje\u010dava zvjerstva nad civilima u ratnim situacijama. Da stvar bude gora, najglasniji prigovori ministri\u010dinoj odluci dolazili su \u2013 zdesna, od onih koji su prigovarali zato \u0161to se amnestija ne odnosi u potpunosti i na Sjevernu Irsku, gdje su britanske sigurnosne slu\u017ebe ratne zlo\u010dine \u010dinile uglavnom nad vlastitim stanovni\u0161tvom.<\/p>\n\n\n\n