Hrvatski ekonomski analiti\u010dari i kolumnisti slo\u017eno \u0161ute o burzovnom fijasku Ubera. A prije nekoliko godina su bili puni euforije. Ima poetske pravde u tome kada investitori s Wall Streeta poklope provincijske slobodnotr\u017ei\u0161ne mesije.<\/p>\n\n\n\n
Trebao je to biti poslovni spektakl godine, trijumfalna parada okupana milijardama dolara, vrhunac pohoda ulicama svjetskih gradova. Ali kada je Uber, korporativni stjegono\u0161a globalne gig-ekonomije, pro\u0161loga petka u New Yorku napokon ponudio svoje dionice na javnu prodaju, umjesto burzovnog pomazanja poslovnog modela budu\u0107nosti vidjeli smo debakl kakav se ne pamti u skorijoj pro\u0161losti. Do kraja prvog dana trgovanja cijena dionica stropo\u0161tala se za 7,6 posto: firma je izgubila vi\u0161e od 6 milijardi dolara inicijalne vrijednosti. I zato danas \u2013 dok investitori tupo zure u volstritovske indekse, menad\u017eeri doru\u010dkuju Xanaxe a profesori ekonomije sasvim ozbiljno raspravljaju o tome je li Uberova katastrofa ujedno i najgori izlazak<\/a> neke tvrtke u povijesti ameri\u010dkih burzi \u2013 nas zanima ne\u0161to skromnije pitanje. Kako je, pobogu, mogu\u0107e da su hrvatski kolumnisti i ekonomski komentatori omanuli? Kako to da nisu na vrijeme vidjeli \u0161to se sprema njihovoj omiljenoj korporaciji? I za\u0161to svi ti lokalni glasnogovornici slobodnog tr\u017ei\u0161ta, koji su do ju\u010der grozni\u010davo isporu\u010divali na stotine novinskih kartica ispisanih u slavu Ubera, sada \u2013 kada je tr\u017ei\u0161te napokon reklo svoje \u2013 nikako da progovore, istisnu tekst ili dva, objasne nam \u0161to se doga\u0111a?<\/p>\n\n\n\n A koliko je prije samo \u010detiri godine bilo druga\u010dije: koliko optimizma, koliko euforije. “Uber sti\u017ee \u2013 taksisti, prona\u0111ite drugi posao!”, zlurado je cvrkutao<\/a> Goran Vojkovi\u0107, Indexov kolumnist opremljen ma\u0161nom u obliku leptira i socijalnom osjetljivo\u0161\u0107u reptila, \u010dim je ameri\u010dka kompanija sredinom 2015. najavila dolazak na hrvatske ulice. “Tehnolo\u0161ki napredak je \u010dinjenica i ne pita nas \u017eelimo li ga u blizini”, rastuma\u010dio je aksiomatsko upori\u0161te ekonomskog razvoja dovoljno jasno da ga napokon shvati i zadnji praznoglavi talac socijalisti\u010dkog mentaliteta. Luka Popov \u2013 Vojkovi\u0107ev kolega za kojeg \u0107e se ne\u0161to kasnije ispostaviti<\/a> da je suvi\u0161e kleridikulozan \u010dak i za suterenske standarde Hrvatske radiotelevizije \u2013 ustanovljenu neumitnost tehnolo\u0161kog napretka armirao je<\/a> zatim \u010deli\u010dnim zakonima tr\u017ei\u0161ta: “U ravnopravnoj tr\u017ei\u0161noj utakmici cijena je odre\u0111ena to\u010dkom u kojoj se sijeku krivulje ponude i potra\u017enje… To mo\u017ee biti neprihvatljivo samo ljudima gladnima mo\u0107i, vlasti i kontrole nad tu\u0111im \u017eivotima.” A kada se tre\u0107i Indexov miljenik, sveprisutni poduzetnik Sa\u0161a Cvetojevi\u0107 krajem 2015. godine kao “nulti putnik” Ubera i njegov “veleposlanik u Hrvatskoj” kona\u010dno premijerno provozao<\/a> zagreba\u010dkim ulicama, dok su mediji razgla\u0161avali revoluciju gradskog prijevoza a bijesni taksisti kretali na barikade, kampanja je napokon mogla pre\u0107i u vi\u0161u brzinu. Konjskih snaga, kao \u0161to smo vidjeli, nije nedostajalo.<\/p>\n\n\n\n “Stotine i stotine uhljeba, neradnika i dru\u0161tvenih parazita su doslovno prestravljeni, prestravljeni kao bakterije u reklamama za sredstva za \u010di\u0161\u0107enje WC-\u0161koljke”, tresao se<\/a> u predorgazmi\u010dkom gr\u010du zahodske metaforike raspomamljeni Vojkovi\u0107. “Socijalisti, komunisti, monopolisti, neradnici i op\u0107enito budale”, secirao je<\/a> socijalnu mikrofloru koja nikako da zavr\u0161i u kanalizaciji napretka: “Ljubitelji regulacije, ljubitelji nerada, ljubitelji birokratskog i\u017eivljavanja, ljubitelji zastarjelog i op\u0107enito glupi i neupotrebljivi ljudi…” S takvima se mo\u017ee samo na jedan na\u010din<\/a>: “Seronjama treba jasno re\u0107i da su \u2013 seronje.” Cvetojevi\u0107 je u me\u0111uvremenu s funkcije poslovnog ambasadora prekomandiran na poziciju nezavisnog komentatora, odakle je zavapio<\/a> prema skleroti\u010dnim politi\u010dkim strukturama da nas “ne vra\u0107aju u 19. stolje\u0107e.” Vlast koja pod pritiskom bezobraznih taksista ko\u010di poslovanje Ubera je “glupa” i “kukavi\u010dka”, pjenio se<\/a> istodobno slobodotr\u017ei\u0161noljubivi Ante Tomi\u0107, podi\u017eu\u0107i glas u ime malog \u010dovjeka: “Za\u0161to bi dobrobit mno\u0161tva dr\u017eavi bila manje vrijedna od dobrobiti taksista?” Na potezu od ultrakonzervativnih fanatika, preko libertarijanaca tabloidnog formata pa do ljevi\u010dara koji slave kapitalizam formirana je tako \u0161iroka, navodna narodna fronta. Postavljena je dobro poznata scena primordijalnog sukoba: s jedne strane uhljebi i paraziti, s druge obi\u010dni ljudi koji samo \u017eele po\u0161teno \u017eivjeti. S jedne endemski korov doma\u0107e birokracije, s druge tehnolo\u0161ki napredak i tr\u017ei\u0161te koje uporno gu\u0161i lokalna politi\u010dka d\u017eungla. S jedne razvijen, normalan svijet: s druge zaostala, kancerogena Hrvatska. U slici stvarnosti svedenoj na mjeru razumijevanja na\u0161ih kolumnista nije stoga ostalo mjesta ni za najjednostavnija, bolno logi\u010dna pitanja.<\/p>\n\n\n\n A prvo je, recimo, moglo glasiti: kakav bi to interes imala politi\u010dka vlast, ma koliko kukavi\u010dka i glupa bila, u zastupanju stavova par hiljada na\u0161iroko omra\u017eenih taksista nasuprot \u017eeljama goleme ve\u0107ine stanovni\u0161tva? Odgovor smo, na sre\u0107u, doznali vrlo brzo: ve\u0107 krajem 2017. godine u redovnoj je proceduri zavr\u0161io Vladin nacrt zakonske liberalizacije taksi-tr\u017ei\u0161ta, da bi ga Sabor usvojio kroz nekoliko mjeseci. O smislu zakonskih promjena najuvjerljivije su govorile reakcije: dok su taksisti zapo\u010deli posljednji, o\u010dajni\u010dki prosvjed, iz Ubera su zadovoljno pozdravili<\/a> “pozitivan korak prema modernizaciji prijevoznog sektora.” Ukratko, tek je ne\u0161to vi\u0161e od dvije godine trebalo sporoj, glupoj i kukavi\u010dkoj hrvatskoj vlasti da legislativni okvir prilagodi fantazijama doma\u0107ih kolumnista: tek je ne\u0161to vi\u0161e od dvije godine trebalo jednoj me\u0111unarodnoj kompaniji da temeljito prekroji ovda\u0161nji zakon.<\/p>\n\n\n\n Ili, primjerice, druga enigma: ako su otpori Uberu bili tipi\u010dan primjer iracionalnosti doma\u0107e birokracije, provincijalne zaostalosti i socijalisti\u010dkog mentaliteta, kako to da se doga\u0111aju \u0161irom svijeta? Kako to da pari\u0161ki taksisti izlaze na ulice i tamo pale automobilske gume, kako to da je London uvodio slu\u017ebene zabrane, kako to da Uber sa svoga tr\u017ei\u0161ta protjeruje Danska? Odgovor, opet, zna svatko tko nije osu\u0111en na nojevsku perspektivu hrvatskog medijskog autorasizma. Provociranje otpora spada naprosto u poslovnu strategiju Ubera. On na nova tr\u017ei\u0161ta ulazi agresivno, mimo zakonskih regulacija, srozavaju\u0107i cijene i podrivaju\u0107i radna prava. Pritom svjesno stvara gubitke: Uber nije jeftiniji od klasi\u010dnih taksija zato \u0161to se zaputio trasom slobodnotr\u017ei\u0161nog ekvilibrija, elegantno prate\u0107i okuke ponude i potra\u017enje, nego zato \u0161to cijenu dampin\u0161ki sni\u017eava tako \u0161to tro\u0161kove vo\u017enji subvencionira milijardama dolara svojih investitora. I \u0161to se vi\u0161e \u0161iri, to su mu gubici ve\u0107i: samo pro\u0161lu godinu zavr\u0161io je u minusu od 1,8 milijardi. “Mi vjerojatno nikada ne\u0107emo poslovati s dobitkom”, izjavio je<\/a> nedavno njegov direktor Dara Khosrowshahi. U pozadini naizgled bizarnog modela otpo\u010detka je ipak bila dugoro\u010dna oklada: investitori o\u010dekuju da \u0107e firma \u017eestokim financijskim pritiskom s vremenom ugu\u0161iti konkurenciju, a tu je i mutna perspektiva samovoze\u0107ih automobila koji bi jednoga dana \u2013 pod uvjetom da prestanu ubijati pje\u0161ake<\/a> \u2013 mogli zauvijek eliminirati tro\u0161ak radne snage. Sve ovo su doma\u0107i komentatori slo\u017eno pre\u0161utjeli, jer poslovna praksa Ubera itekako odudara od kolumnisti\u010dki destilirane ideologije slobodnog tr\u017ei\u0161ta. Mo\u017eda je tako bolje: kao \u0161to smo pro\u0161log petka vidjeli na njujor\u0161koj burzi, u takvu praksu ionako sve manje vjeruju i oni \u010dije mi\u0161ljenje ipak zna\u010di vi\u0161e od stavova Vojkovi\u0107a, Cvetojevi\u0107a ili Popova. <\/p>\n\n\n\n I, napokon, tre\u0107e pitanje, mo\u017eda najzanimljivije: ako su na\u0161im komentatorima doista na srcu samo interesi malog \u010dovjeka, iskrena \u017eelja da se ovaj provoza po pristupa\u010dnijoj cijeni ili zaradi za \u017eivot prevoze\u0107i druge, za\u0161to onda tako lako zastaju na Uberu? Ne bi li velikom broju malih ljudi ipak bilo dra\u017ee da umjesto kratkotrajne sezonske zarade u Dubrovniku ili Splitu imaju stalan posao, pla\u0107en godi\u0161nji odmor, bolovanje i sve ono \u0161to im Uber nikada ne\u0107e omogu\u0107iti? Ne bi li im od jeftinog auto-transporta bio jo\u0161 dostupniji kvalitetan i besplatan javni prijevoz? Za\u0161to se istim pobunjeni\u010dkim gnjevom ne zalagati za njega? Ili, da parafraziramo Tomi\u0107a: za\u0161to bi dobrobit mno\u0161tva dr\u017eavi bila manje vrijedna od dobrobiti Ubera? Ovaj set pitanja, naravno, iz perspektive doma\u0107ih kolumnista spada u \u017eanr nerealnih ljevi\u010darskih papazjanija. Ali ba\u0161 zato je dobro vidjeti kako to\u010dno izgleda njihova mjera realnosti: tu mjeru postavlja firma koja uredno posluje s desetocifrenim gubicima, \u010diji \u0161ef ne vjeruje da \u0107e ikada ostvariti profit i koju je upravo ismijala najve\u0107a ameri\u010dka burza. Eto tragikomedije hrvatskih zagovornika slobodnog tr\u017ei\u0161ta: ono \u0161to njima jo\u0161 uvijek predstavlja osnovni kriterij stvarnosti nerealnim su ve\u0107 proglasila sama svjetska tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n I zato ovih dana na stranicama lokalnih novina i portala nismo pro\u010ditali ni\u0161ta o njujor\u0161kom debaklu Ubera. Zato, uostalom, ni koji dan uo\u010di Uberovog izlaska na burzu nismo pro\u010ditali skoro ni\u0161ta o velikom me\u0111unarodnom \u0161trajku voza\u010da, koji su od SAD-a do Brazila i od Velike Britanije do Australije tra\u017eili pristojne pla\u0107e i zahtijevali elementarna radni\u010dka prava. \u0160teta, jer takva bi tema sasvim lijepo legla na kolumnisti\u010dki volej: pri\u010da koja je otvorena demonstracijama omra\u017eenih taksista sada, evo, zavr\u0161ava prosvjedima Uberovaca. Zatvoren krug, po\u010detak i kraj, jasna poanta. Uzalud, naime, poduzetni\u010dke fantazmagorije: prije ili kasnije, na povr\u0161inu izranjaju potisnuta radni\u010dka pitanja. A ostalo bi mjesta i za nijansu neophodnog auto\u0161ovinizma. Na primjer: dok napredan i razvijen svijet, eto, na sve strane prosvjeduje, blesavi Hrvati pu\u0161taju da ih se voza \u010dak i kada sami sjede za volanom… \u0160teta, ka\u017eemo, \u0161to takva tema izmi\u010de kapacitetima doma\u0107ih komentatora, beznade\u017eno provincijalnih ba\u0161 onda kada tuma\u010de velika svjetska pitanja. Njima zato ostaje lov na parazite i uhljebe, raspomamljeno paljenje medijskih loma\u010da i dirljivo infantilna vizija kapitalizma. Ostaju im \u017eanrovi prilago\u0111eni nje\u017enoj intelektualnoj dobi i gruba stvarnost koja \u0107e ih svaki put iznova iznenaditi. Ostaje im dakle ne\u0161to poput hajke za malu djecu: ostaje im ne\u0161to kao Kinder Uberraschung.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hrvatski ekonomski analiti\u010dari i kolumnisti slo\u017eno \u0161ute o burzovnom fijasku Ubera. A prije nekoliko godina su bili puni euforije. Ima poetske pravde u tome kada investitori s Wall Streeta poklope provincijske slobodnotr\u017ei\u0161ne mesije. Trebao je to biti poslovni spektakl godine, trijumfalna parada okupana milijardama dolara, vrhunac pohoda ulicama svjetskih gradova. Ali kada je Uber, korporativni […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":27872,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-27870","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27870","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27870"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27870\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27875,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27870\/revisions\/27875"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27872"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27870"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27870"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27870"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27870"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27870"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27870"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27870"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Navodna narodna fronta<\/h2>\n\n\n\n
Medijski autorasizam<\/strong><\/h2>\n\n\n\n