Katoli\u010dka crkva, desna vlast i radni\u010dki sindikati zapleli su se proteklih tjedana u zanimljivim sukobima. Dok onaj hrvatske desnice i Crkve poprima karikaturalne razmjere okretanjem ina\u010de lojalne desnice protiv pape Franje, sukob sindikata i Crkve pro\u0161ao je bez dovoljno zaslu\u017eene pa\u017enje.<\/p>\n\n\n\n
Latentni sukob izme\u0111u Rimokatoli\u010dke crkve u Hrvatskoj i nadre\u0111enog mu Vatikana, tinjaju\u0107i ve\u0107 godinama, pro\u0161log je tjedna postao naprosto sukob. Puklo je na pitanju kanonizacije Alojzija Stepinca. To\u010dnije, na izjavi pape Franje da \u0107e o tome konzultirati Irineja, patrijarha Srpske pravoslavne crkve. I tako sad danima traje javno razgla\u0161eno mu\u010deni\u0161tvo velikog dijela ozloje\u0111enog hrvatskog klera i pridru\u017eenih mu katoli\u010dkih intelektualaca, uslijed donekle neo\u010dekivanog odvijanja procesa koji su ve\u0107 unaprijed bili ubilje\u017eili kao svoj trijumf.<\/p>\n\n\n\n
Kad napokon raspetljamo motivaciju iza \u010ditave pompe, uvidjet \u0107emo da se ona temelji na suvremenim te poslovnim vezama koje uvjetuju dominaciju Crkve u Hrvatskoj, kao i sada\u0161nje Vlade RH. Najaktualniji predmet u kojem se to o\u010dituje jest vladin poku\u0161aj da produ\u017ei radni vijek sa 65. do 67. godine \u017eivota. Ali, vratit \u0107emo se jo\u0161 tome, \u010dim bar malo razmotrimo otpor koji spram Vatikana ispoljava navedeno desnije krilo desnice.<\/p>\n\n\n\n
Primjeri takve pizme nadomak \u0161izme ni\u017eu se do masovnih razmjera<\/a>. Ne\u0107emo ih pojedina\u010dno navoditi, izuzev stava glavnog sve\u0107enika te kr\u0161\u0107anske denominacije u ovoj zemlji, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107, dakle, kazao je da “uplitanje SPC-a u Stepin\u010devu kanonizaciju predstavlja presedan u Katoli\u010dkoj crkvi”. A potom je taj papin \u010din jasno okarakterizirao i kao “politikantstvo”. Upamtit \u0107emo njegov izbor rije\u010di, zatrebat \u0107e nam u ovom pregledu afere, no dotad ostavimo slu\u017ebene rimokatolike, hrvatske i vatikanske, da se sa impresivnim unutarnjim prijeporima oko Stepinca nose kako znaju i umiju. Promotrimo nakratko samo jo\u0161 i lik te djelo potonjeg.<\/p>\n\n\n\n Alojzije Stepinac bio je figura svog doba u mnogom smislu. Kao srpski dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu, ostao je rojalist u prvoj Jugoslaviji. Zahvaljuju\u0107i tome, i naklonosti kraljevske dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, imenovan je za prvo lice svoje crkve u Hrvatskoj. Postao je ujedno najmla\u0111i nadbiskup u Europi. Po osnutku Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, me\u0111utim, zaokrenuo je kurs.<\/p>\n\n\n\n Najvi\u0161e su to osjetili Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Usta\u0161e su ih istrebljivali kako su znali i umjeli, dok se na\u0161 dana\u0161nji bla\u017eenik u najboljem slu\u010daju bunio kod vlasti \u0161to su interirani u konc-logor Jasenovac u sto\u010dnim vagonima. Spasio je ne\u0161to \u017didova usput, dodu\u0161e, ali je mimo toga ostao krajnje lojalan re\u017eimu Ante Paveli\u0107a. Ulagao je dopisne proteste, vremenom pone\u0161to i javno prigovorio, mada nikad nije alarmirao niti me\u0111unarodnu rimokatoli\u010dku zajednicu o u\u017easima koji su se zbivali po njegovim dijecezama. Sporenje s komunistima nakon oslobo\u0111enja Jugoslavije izgledalo je pak uvelike druk\u010dije.<\/p>\n\n\n\n Pokazat \u0107e se da je kao najve\u0107eg svog neprijatelja pojmio tek \u2013 komuniste. Ba\u0161 kako dolikuje Rimokatoli\u010dkoj crkvi, a i ne samo toj, znamo li da se uz narod svrstavala samo dok on ne bi svoju sudbinu uzeo u vlastite ruke. Martirij koji \u0107e Crkva zatim pripisivati Stepincu temelji se ponajvi\u0161e na tezi da ga je komunisti\u010dka vlast polagano trovala za vrijeme boravka u zatvoru i ku\u0107nom pritvoru, gdje umire 1960. godine.<\/p>\n\n\n\n Umro je ne pristav\u0161i okrenuti le\u0111a autoritetu Vatikana po zahtjevu novog jugoslavenskog re\u017eima. To bi mu ve\u0107 prethodnici pape Franje honorirali sveta\u010dkom aurom, samo da je bilo mogu\u0107e dokazati pri\u010du o intoksikaciji. Ali, nikako nije i\u0161lo<\/a>. Bez obzira \u0161to su u tu svrhu bili anga\u017eirani Crkvi povjerljivi znanstvenici rimskih akademskih ustanova, uz vi\u0161ekratna istra\u017eivanja. A onda su prelati za svoga Svetog Oca izabrali Jorgea Marija Bergoglija, koji poduzima ne\u0161to ozbiljnije mjere u kanonizaciji, imaju\u0107i na umu integralni kontekst i \u010dinjenicu da je kardinal Alojzije Stepinac osiguravao moralni i \u0161iri legitimitet re\u017eimu koji je pobio na desetke tisu\u0107a srpskih civila, da ne ponavljamo gradivo o ostalim njegovim \u017ertvama.<\/p>\n\n\n\n Bliskost njegove crkve usta\u0161koj ideologiji nastavila se u zna\u010dajnoj mjeri do dan danas. No sam Vatikan je Bergogliom najednom pokazao otklon od vi\u0161e tradicionalnih upori\u0161ta Crkve izvan same dogme. To se vode\u0107im hrvatskim katolicima nije dopalo ve\u0107 i prije razmimoila\u017eenja oko Stepinca. Primjer su njegov odnos prema Gospi me\u0111ugorskoj<\/a>, i podr\u0161ka austrijskoj Katoli\u010dkoj crkvi oko stava prema svakogodi\u0161njem prousta\u0161kom propagandizmu kod Bleiburga<\/a> pod maskom zadu\u0161nog celebriranja.<\/p>\n\n\n\n Sve to ipak predstavlja samo jedan aspekt ove spektakularne politi\u010dke drame s elementima nabo\u017enog fantasy \u017eanra. Onaj nama zanimljiviji dio jest \u010disto svjetovne prirode. Ti\u010de se naime ukupnog odnosa sada\u0161nje hrvatske dr\u017eave s tom i takvom Crkvom.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to znamo, Hrvatska s Vatikanom i njegovom hrvatskom ispostavom odr\u017eava konkordat, odnosno sporazumnu povla\u0161tenost izme\u0111u svih drugih konfesija. Do toga je statusa do\u0161lo upravo kroz izuzetnu sljubljenost Crkve i HDZ-a, najve\u0107e i najmo\u0107nije hrvatske politi\u010dke stranke posljednjih 29 godina. One su zajedno i neodvojivo ogreznule u revizionizmu, prvo na temu Drugog svjetskog rata i NDH, potom i Domovinskog rata. Ve\u0107 tri desetlje\u0107a tako jedna drugoj osiguravaju utjecaj i nadasve pouzdano ispunjenje svakog materijalnog interesa.<\/p>\n\n\n\n U tom svjetlu treba promatrati i pozicioniranje svjetovne vlasti u Hrvatskoj, premda je katkad te\u0161ko razlikujemo od vjerske. Jer, hrvatske vlasti, da ostanemo samo na primjeru bla\u017eenika Stepinca, neuobi\u010dajeno se \u2013 za jednu necrkvenu elitu \u2013 zauzimaju oko ishoda njegove kanonizacije. Niti ovdje ne\u0107emo inzistirati na mno\u017eini pobrojanih slu\u010dajeva. No jedan primjer zorno pokazuje<\/a> da se nisu birala sredstva, pa su u funkciju agitacije stavljani i posve neovla\u0161teni \u010dlanovi premijerskih obitelji. Nismo iznena\u0111eni \u0161to se pritom \u0161kropilo i medijskom vodicom; naknadna ispovijed time se \u010dini jo\u0161 uvjerljivija.<\/p>\n\n\n\n Ostaje enigma o mjestu naroda u svemu tome, osim u vidu krotke pastve. Podalje od oltara nalazimo ga, recimo, u danas goru\u0107oj problematici mirovinske politike, gdje se Crkva postavila itekako pristrano<\/a> kontra naroda. Tako je ranije postupala i prema onima mahnitijim u vlastitim redovima, ali samo ako<\/a> je taj referendum tako\u0111er i\u0161ao na \u0161tetu HDZ-u, ina\u010de nipo\u0161to<\/a>.<\/p>\n\n\n\nMuke po Stepincu<\/h2>\n\n\n\n
Konkordat <\/h2>\n\n\n\n
Crkva suprotiva narodu<\/h2>\n\n\n\n