Planiranje je pola budu\u0107nosti. No, u Hrvatskoj se poduze\u0107a umjesto za zelenu tranziciju i otvaranje novih radnih mjesta pripremaju za propast. Primjeri me\u0111utim pokazuju da ne mora tako biti.<\/p>\n\n\n\n
Pravednu tranziciju i otvaranje radnih mjesta budu\u0107nosti u korak prati energetska tranzicija. Uvrije\u017eeno je mi\u0161ljenje da se razvoj energetskog sektora doga\u0111a samo kroz razvoj velikih industrija i infrastrukture, \u0161to predvode velike korporacije, no iskustva zemalja koja su pro\u0161le preobrazbu pokazuju druga\u010dije. Naime, upravo je razvoj manjih, lokalnih sustava taj koji \u0107e vi\u0161e pridonijeti energetskoj tranziciji. Dok su u Sjevernoj Europi lokalne zajednice u velikoj mjeri uklju\u010dene u proizvodnju energije i stvaranje radnih mjesta, u jugoisto\u010dnim zemljama EU-u, u obnovljive izvore investiraju uglavnom velike kompanije (naj\u010de\u0161\u0107e privatne) kojima na kraju pripadne dobit ste\u010dena proizvodnjom, a od \u010dega lokalne zajednice i dru\u0161tvo u cjelini nemaju koristi.<\/p>\n\n\n\n
Zabrinjavaju\u0107a je \u010dinjenica da je u Hrvatskoj energetska tranzicija odnosno prijelaz u postkarbonsko dru\u0161tvo prihva\u0107eno olako ili nije uop\u0107e prihva\u0107eno. Jo\u0161 uvijek su teme javnih rasprava investicije u bu\u0161otine u Jadranu ili termoelektrane na ugljen, na primjer Plomin C. Radi se o industrijama koje izumiru, a transformacija radnih mjesta odnosno restrukturiranje proizvodnje jo\u0161 se ne doga\u0111a. Primjera ima bezbroj, neke od najve\u0107ih kompanija koje su se nekada nalazile u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, tipa INA, Petrokemija, brodogradili\u0161ta Uljanik i 3. Maj uglavnom otpu\u0161taju radnike uz zanemarive otpremnine. Radnici su opravdano godine proveli u strahu od gubitka radnih mjesta jer nije postojala naznaka da bi se na postoje\u0107im pogonima mogla razviti neka druga, odr\u017eiva industrija. Pritom, da je restrukturiranje kompanija provedeno na vrijeme i da je do\u0161lo do modernizacije ili u nekim slu\u010dajevima prenamjene pogona, radnici bi uz edukaciju i prekvalifikacije mogli ostati u svojim firmama do kraja radnog vijeka. Sve ovo zvu\u010di kao bajka, no neke od kompanija u Europi znale su iskoristiti zanat i znanje koje su radnici godinama stjecali na radnim mjestima. Primjerice, jedan njema\u010dki gradi\u0107 nakon propadanja brodogradili\u0161ta radnu snagu s dokova preusmjerio je u izgradnju vjetoroelektrana. U Hrvatskoj radnici u pravilu ostaju bez posla, prepu\u0161teni su sami sebi te su osu\u0111eni na tra\u017eenje poslova u inozemstvu ili na prekvalifikacije o vlastitom tro\u0161ku, \u0161to je daleko najlo\u0161ije rje\u0161enje.<\/p>\n\n\n\n
Od ve\u0107ih dr\u017eavnih kompanija, jedino HEP nije privatiziran, no ni to nije pomoglo kako bi kompanija ulo\u017eila u obnovljive izvore u u\u017eem smislu (ne ra\u010dunaju\u0107i hidroenergiju), u energiju vjetra i sunca. Naime, prije nekoliko godina HEP je imao tvrtku k\u0107er “Obnovljivi izvor”, ali je ona zbog lo\u0161eg planiranja zavr\u0161ila bez “doma\u0107ih<\/a>” investicija. Kako to kod nas obi\u010dno biva, situaciju su iskoristili strani ulaga\u010di koji su potpisali povoljne ugovore s HEP-om i dobili sva prava, a nikakve obveze. Postoje rijetki pozitivni primjeri pravedne tranzicije u Hrvatskoj, a doga\u0111aju se na lokalnim razinama. Kod nas su svijetli primjeri otok Krk i kr\u010dko komunalno poduze\u0107e Ponikve gdje se ve\u0107 godinama radi na energetskoj tranziciji koja doprinosi razvoju lokalne zajednice i otvaranju zelenih radnih mjesta. Lokalna zajednica u suradnji s lokalnim komunalnim poduze\u0107em radi na sustavu odvojenog prikupljanja otpada od 2005. godine, te od 2014. razvijaju razli\u010dite energetske programe. Osmislili su i izradili strategiju prema kojoj do 2030. godine planiraju emitirati nula posto \u0161tetnih plinova i postati energetski neovisan otok. Takve lokalne inicijative pridonose lokalnoj ekonomiji i generiraju prijeko potrebna radna mjesta, a ukazuju na to da promjenama na op\u0107em ekonomskom planu treba te\u017eiti kroz lokalni razvoj.<\/p>\n\n\n\n Za Hrvatsku postoje studije kao \u0161to je ona iz 2015. godine koju je naru\u010dio Greenpaece<\/a> Hrvatska u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje i Zelenom energetskom zadrugom. Istra\u017eivanje ukazuje da u Hrvatskoj postoji veliki potencijal za iskori\u0161tavanje sunca, vjetra, vode i ostalih obnovljivih izvora energije. Prema toj studiji u proizvodna postrojenja trebalo bi investirati 13 milijardi eura, a analiza pokazuje da bi se tijekom tranzicije uvelike smanjio uvoz energenata, \u010dime bi se u\u0161tedjelo 4 do 5 milijardi eura godi\u0161nje te bi se otvorilo 65.180 novih radnih mjesta, ili u boljem scenariju 192.000, ako uklju\u010dimo radna mjesta za proizvodnju biogoriva. Dodatno bi se izbjeglo 1,8 do 1,9 milijuna tona emisija CO2, a u\u0161te\u0111eni novac mogao bi se upotrijebiti za druge investicije koje bi otvarale dodatna radna mjesta. Ove brojke lijepo zvu\u010de na papiru, no trenutno ne postoje politi\u010dko ekonomski uvjeti koji bi potaknuli implementaciju sli\u010dnih projekata.<\/p>\n\n\n\n EU se obvezala do 2030. zadovoljavati 32 posto svojih potreba za energijom iz obnovljivih izvora energije. Dr\u017eave \u010dlanice tako\u0111er trebaju osigurati da najmanje 14 posto goriva u sektoru prometa dolazi iz obnovljivih izvora. Zajedno, ove direktive daju okvir za razvoj kako energetskog sektora tako i op\u0107enito ekonomije Europske unije do 2050. godine, s krajnjim ciljem da se potpuno prije\u0111e na odr\u017eivo kori\u0161tenje resursa. Prema podacima Europske komisije, vi\u0161e od 20 milijuna poslova u Europi ve\u0107 je povezano s okoli\u0161em, a taj sektor i u godinama krize bilje\u017ei rast. Od 2008. do 2010. godine u sektoru obnovljive energije stvoreno je oko milijun radnih mjesta, a cijeli se sektor pokazao otpornim na krizu. Ako Europa uspje\u0161no usvoji klimatske strategije s ciljem smanjenja emisija na 90 posto u odnosu na stanje iz 1990. godine, do 2050. godine u sektoru obnovljivaca prema nekim prora\u010dunima nastalo bi do 6 milijuna novih radnih mjesta. Otvaranja zelenih radnih mjesta naro\u010dito su \u010desta u sektorima poput graditeljstva, proizvodnje solarnih elektrana i vjetroelektrana te istra\u017eivanja tehnologija namijenjenih \u0161tednji energije i resursa, u \u010demu su predvodnici Norve\u0161ka, Danska i Njema\u010dka, no i u drugim, manje razvijenim zemljama EU, doga\u0111aju se pozitivni pomaci.<\/p>\n\n\n\n Na primjer, \u010ce\u0161ka je provela nacionalni program zelenih u\u0161teda<\/a> na temelju potpora financiranih iz javnih sredstava prikupljenih iz kvota za ispu\u0161tanje uglji\u010dnog dioksida. Taj je program rezultirao otvaranjem 16.000 radnih mjesta, uglavnom u sektoru graditeljstva. U istom \u010dlanku navodi se i podatak da organska poljoprivreda u Velikoj Britaniji kreira \u010dak 32 posto vi\u0161e radnih mjesta nego konvencionalna poljoprivreda. Ako uzmemo u obzir da udio organske, u ukupnoj poljoprivredi iznosi svega 4 posto, jasno je da bi se taj pozitivni efekt mogao i uvi\u0161estru\u010diti. Tako\u0111er, navodi se i podatak da recikliranje 10.000 tona otpada u EU otvara u prosjeku 250 radnih mjesta, a spalionice otpada ili zakopavanje otpada u zemlju svega 20 do 40. Navedeni primjeri govore koliko investiranje u odr\u017eive, zelene poslove mo\u017ee biti od koristi, kako za ekonomsku ra\u010dunicu tako i za lokalnu zajednicu i \u010ditavu planetu.<\/p>\n\n\n\n Premda se u navedenim zemljama Europske unije otvaraju “zelena” radna mjesta, to ne zna\u010di nu\u017eno da je tranzicija za radnike jednostavna i sigurna. Za prekvalifikaciju i prelazak na nova radna mjesta radnicima je potrebno osigurati socijalnu sigurnost, odnosno egzistenciju dok prolaze edukaciju za novi posao. Problemati\u010dno \u0161to je javna potro\u0161nja za obuku i potporu radne snage u ve\u0107ini zemalja \u010dlanica OECD-a neprestance u padu. Kako bi se dr\u017eao korak s promjenama, dosada\u0161nji model obrazovanja potrebno je nadograditi kontinuiranim stjecanjem znanja na radnom mjestu. Programi strukovnog usavr\u0161avanja i obrazovanja moraju omogu\u0107iti i radniku koji je 30 godina radio u rudniku ugljena prekvalifikaciju i usvajanje novih vje\u0161tina potrebnih na zelenom radnom mjestu. <\/p>\n\n\n\n Sljede\u0107ih nekoliko godina svjetsko gospodarstvo suo\u010dit \u0107e se s preraspodjelom desetaka milijuna radnika, a automatizacija rada i energetska tranzicija promijenit \u0107e svijet rada kakvim ga poznajemo danas. Prema nedavnom izvje\u0161taju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD<\/a>) automatizacija bi u idu\u0107ih 15 do 20 godina mogla rezultirati ga\u0161enjem do 14 posto radnih mjesta u 36 zemalja \u010dlanica ove organizacije. Tako\u0111er, prema izvje\u0161\u0107u McKinsey Global Instituta<\/a> do 2030. godine \u010dak 375 milijuna radnika diljem svijeta suo\u010dit \u0107e se s promjenom kategorije zanimanja. Transformacija radnih mjesta kroz 20. stolje\u0107e tekla je relativno sporo i odvijala se kroz nekoliko desetlje\u0107a, \u0161to je radnicima pru\u017eilo priliku da ostanu na jednom radnom mjestu dok ne ispune uvjete za mirovinu. <\/p>\n\n\n\n Danas se promjene odvijaju puno br\u017ee i veliki broj radnika potrebu za prekvalifikacijom ili prelazak na potpuno novo radno mjesto do\u017eivi i nekoliko puta za vrijeme radnog vijeka. Navedeno je ogromni izazov kako za pojedinca tako i za tr\u017ei\u0161te rada i ekonomski sustav u cjelini. S druge strane, potrebno je uzeti u obzir da i zelena radna mjesta nastaju vo\u0111ena strategijama onih koji kontroliraju sredstva za proizvodnju i krupni kapital, a koji su primarno navo\u0111eni profitnim interesima, \u0161to bez sna\u017enog pritiska dr\u017eave koja bi trebala \u2013 u \u017eanru proklamiranog “socijalnog dijaloga” stati na stranu slabijih i za\u0161titi njihova radna i socijalna prava kako bi se realizirali, makar neki elementi, pravedne tranzicije.<\/p>\n\n\n\n Da se vratimo na po\u010detak teksta, rje\u0161enje za pravednu tranzciiju pokretanje je zelene ekonomije na lokalnim nivoima, te naravno pritisak na politi\u010dke i ekonomske donosioce odluka, a s ciljem usugla\u0161avanja socijalno i ekonomski pravednih zakonskih regulativa. Iako je te\u0161ko za vjerovati da je u uvjetima ekonomske periferije mogu\u0107e i\u0161ta iole sli\u010dno pravednoj tranziciji, pritisak odozdo i djelovanje na lokalnim razinama i dalje nude nadu u male subverzije. Primjer tome je otok Krk, a pokazuje u kona\u010dnici koliko je pravovremeno planiranje bitno za razvoj ekonomskih potencijala.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Planiranje je pola budu\u0107nosti. No, u Hrvatskoj se poduze\u0107a umjesto za zelenu tranziciju i otvaranje novih radnih mjesta pripremaju za propast. Primjeri me\u0111utim pokazuju da ne mora tako biti. Pravednu tranziciju i otvaranje radnih mjesta budu\u0107nosti u korak prati energetska tranzicija. Uvrije\u017eeno je mi\u0161ljenje da se razvoj energetskog sektora doga\u0111a samo kroz razvoj velikih industrija […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":27834,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[85],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[412],"class_list":["post-27832","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-radnicki-pokret","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27832","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27832"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27832\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27840,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27832\/revisions\/27840"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27834"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27832"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27832"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27832"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27832"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27832"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27832"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27832"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Zelena radna mjesta u EU
<\/h2>\n\n\n\nAutomatizacija i socijalna sigurnost<\/h2>\n\n\n\n