Predstavnici Inicijative “67 je previ\u0161e” ju\u010der su izvijestili hrvatsku javnost da su prikupili 306.744 potpisa za raspisivanje referenduma o dobi za odlazak u mirovinu i penalizaciji prijevremenih mirovina. Za uspjeh kampanje i raspisivanje referenduma potrebno je skupiti 373.568 potpisa. Potpisivanje traje do 11. svibnja i zasad se \u010dini da je uspjeh neizvjestan, premda su \u0161anse i dalje prili\u010dno velike. <\/p>\n\n\n\n
A prili\u010dno su velike i argumentacijske dubioze onih koji se protive smanjenju dobi odlaska u mirovinu na 65 godina i bla\u017eoj penalizaciji prijevremenih umirovljenja. Kako trenutno stvari stoje, barem prema medijskoj slici, koaliciju protiv sindikalne kampanje \u010dine HDZ, Pametno, poslodavci te kolumnisti i analiti\u010dari vje\u010dno zabrinuti za slobodno tr\u017ei\u0161te. Pritom je te\u0161ko usput ne postaviti pitanje: ako su koalicijski partneri HDZ-a i cijela oporba protiv va\u017ee\u0107eg zakona, za\u0161to ga ne ru\u0161e onda u Saboru? Valjda i nisu ba\u0161 toliko protiv. U me\u0111uvremenu HDZ, odnosno Vlada, koristi javni novac kako bi reklamama “informirala” javnost o navodno \u0161tetnim u\u010dincima usvajanja sindikalnog prijedloga. Pritom se hvale pove\u0107anjem mirovina i iznose krajnje sumnjive izra\u010dune tro\u0161kova vra\u0107anja dobi za mirovinu na 65 godina.<\/p>\n\n\n\n
No, osvrnimo se na na\u010delnije argumente, sindikati su ove projekcije i izra\u010dune prili\u010dno jasno osporili<\/a>. Krenimo s onima koje podastiru analiti\u010dari i kolumnisti, a koji se, ako ih ba\u0161 ogolimo do kraja, svode na to da se mora raditi kako bi se pre\u017eivjelo. Uvid je to na razini djeteta koje \u010deka da se majka i otac vrate s posla. I da oni koji organiziraju prikupljanje potpisa, kao i oni koji potpisuju, ne \u017eele raditi, a to tako jednostavno ne mo\u017ee. Tako primjerice eksponirani analiti\u010dar Damir Novotny<\/a>, a odnedavno i ekonomski ekspert HSS-a i kandidat na euroizborima, tu nesklonost radu pripisuje mediteranskom podneblju, dok recimo narodi s protestantskom tradicijom tih problema nemaju. Takvim se mentalitetnim razumijevanjima ekonomskih odnosa pribjegava kad nema dovoljno uvjerljivih ekonomskih i politi\u010dkih obja\u0161njenja. Drugi skrbnik za op\u0107i interes, Indexov kolumnista s leptir ma\u0161nom, Goran Vojkovi\u0107, postavlja po njemu konzekventno pitanje<\/a>: ho\u0107emo li onda staviti na referendum i minimalnu pla\u0107u od 10.000 kuna?<\/p>\n\n\n\n U podlozi ovakvih tuma\u010denja sindikalne inicijative nalazi se duboko zakopana premisa: u ekonomiji se odre\u0111ene stvari doga\u0111aju prirodnim putem i svaki upliv sa strane je naprosto pogre\u0161an. Drugim rije\u010dima, ne mogu se odluke donositi o svemu, postoje jasne zakonitosti. Ne mogu sad sindikati, “populisti” ili narod odlu\u010divati kako njima pa\u0161e. Uru\u0161it \u0107e se sistem koji je na rubu odr\u017eivosti. Ono \u0161to se pritom zaboravlja jest da su odluke koje su dovele sistem na rub odr\u017eivosti ve\u0107 donesene. I da ono \u010demu svjedo\u010dimo nije nu\u017enost ekonomske stvarnosti ve\u0107 \u010dinjenica da smo taoci prije\u0111enog puta: taoci ve\u0107 davno donesenih odluka. <\/p>\n\n\n\n A o kakvim se odlukama radi? Pa ima ih svakakvih. Jedna od tih odluka jest osnivanje drugog mirovinskog stupa i prepu\u0161tanje \u010detvrtine mirovinskih doprinosa privatnim mirovinskim fondovima u vlasni\u0161tvu banaka. Dakle, dr\u017eava je svjesno prepustila \u010detvrtinu prihoda od doprinosa bankama, a onda od njih posu\u0111uje novac s kamatama kako bi pokrila isplatu mirovina. I onda govore da je sistem neodr\u017eiv. Je li to protestantska tradicija ili naprosto plja\u010dka? Tko je donio tu odluku? Za\u0161to je ve\u0107ina postsocijalisti\u010dkih zemalja ukinula drugi stup? Banke su navodno trebale oploditi taj novac na financijskim tr\u017ei\u0161tima kako bi nam mirovine bile ve\u0107e. Samo \u0161to su banke “shvatile” da im je isplativije i manje rizi\u010dno tim novcem kupovati dr\u017eavne obveznice.<\/p>\n\n\n\n Koje nas jo\u0161 odluke mu\u010de? Pa one koje su svi ti razni poslodavci donijeli u prethodnih dvadesetak godina. Naime, stopa zaposlenosti u Hrvatskoj za ljude starosne dobi od 55 do 64 godine iznosi tek 38%. Ti su ljudi, onih 62%, kako godine sugeriraju, mahom bili otpisivani kao tehnolo\u0161ki vi\u0161kovi ili kao naprosto radnici uga\u0161enih tvornica koje su se pretvarale u pogone nekretninskih \u0161pekulacija. Te odluke su donosili neki poslodavci, nerijetko uz asistenciju dr\u017eave, u svrhu ostvarivanja ve\u0107eg profita. Ti radnici nisu u tim odlukama sudjelovali ve\u0107 su bili primorani na odlazak u prijevremenu mirovinu. I to prili\u010dno mizernu. Tako\u0111er, dr\u017eava i neki potencijalni poslodavci nisu donijeli odluke o ponovnom zapo\u0161ljavanju tih ljudi. <\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to ni njihova djeca ne donose odluke o tome gdje \u0107e, koliko i kako raditi. Po novim podacima<\/a> Eurostata Hrvatska se opet nalazi na vrhu Europske unije po udjelu nesigurnih poslova. Tu prednja\u010de sezonski poslovi i mladi radnici. Velika ve\u0107ina novih zaposlenja u postkriznom periodu doga\u0111a se na odre\u0111eni rok. Tako da pri\u010de koje dolaze iz Vlade o tome da \u0107e mladi ionako prije 67. godine skupiti dovoljno godina sta\u017ea za umirovljenje naprosto ne dr\u017ee vodu. I opet, oni o tome ne odlu\u010duju, nitko ih ni\u0161ta ne pita. Odluke se donose negdje drugdje. Samo \u0161to se te odluke tretiraju kao ekonomska realnost, a referendumske odluke kao neodgovorna, populisti\u010dka zastranjenja. Jer raditi se mora.<\/p>\n\n\n\nKlasni uvjeti<\/strong><\/h2>\n\n\n\n