Slu\u010daj kina Europe nije izolirana pri\u010da bez obzira na to kakvu mu je to\u010dno budu\u0107nost namijenio zagreba\u010dki gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107. Dio je to \u0161ireg podrivanja gradske kulturne infrastrukture. Ali i ne samo kulturne.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010detkom travnja gradska vlast Milana Bandi\u0107a objavila je vijest koja mnoge nije iznenadila, ali je svakoga deprimirala. Kino Europa, najstarije i najbolje zagreba\u010dko old school<\/em> kino u centru grada prestaje s kinoprikaziva\u010dkim radom radi “neophodne renovacije”. Umjetni\u010dkoj organizaciji Zagreb film festival (ZFF) koja je kinom upravljala deset godina Iako je Bandi\u0107 par godina ranije dao naslutiti nepovoljan ishod za programere kina i zakupce prostora, ove je godine u velja\u010di Gradski ured za kulturu kinu Europa odobrio javna programska sredstva u iznosu od 420 tisu\u0107a kuna. Za\u0161to, ako je gradska vlast u velja\u010di morala znati da \u0107e do\u0107i do “neophodne renovacije” 1. lipnja, na dan kada isti\u010de desetogodi\u0161nji najam upravlja\u010da kina? O\u010dito zato, da bismo ostali u limbu samoskrivljene racionalnosti. Ne vrijedi logi\u010dki aparat, kakvo moraliziranje, \u010demu kuknjava. Svjedoci smo promjena, pa ih zbrajamo na \u0161tetu \u0161irega plana. Nije vrijedio ni napor filmskog producenta Borisa T. Mati\u0107a, direktora ZFF-a i vlasnika producentske ku\u0107e Propeler film, oko uredne dokumentacije koju je u ime produljenja najma kina posljednje dvije godine slao gradskim vlastima. <\/p>\n\n\n\n Suhe \u010dinjenice o provedenim radovima renovacije, adaptacije prostora i restauracije projekcijske opreme \u010dime je udovoljeno kriterijima zakupa koji je ZFF 2009. dobio na javnom gradskom natje\u010daju. Nulti napon interesa gradske vlasti izazvao je i fakat da je 2016. kino Europa dobitnik nagrade “Europa Cinemas” za najbolji europski program. U srazu s ja\u010dom Bandi\u0107evom retori\u010dkom valutom kojom je gradona\u010delnik “obja\u0161njavao” razloge prekida najma ZFF-u, pozitivne i progresivne \u010dinjenice poslovanja kulturnom institucijom u centru grada izgledaju pateti\u010dno ki\u010derske i jalove. Jer gradona\u010delnik “kristalno jasno” obja\u0161njava kako je bilo. Nakon \u0161to je 2006. “spasio kino od ralja tajkunske privatizacije”, kino je putem javnog natje\u010daja dodijeljeno ZFF-u, toj organizaciji ili “privatnoj firmi” koja je “zara\u0111ivala od \u0161ank-linije” u “za\u0161ti\u0107enom objektu kulture”. “Za\u0161to ne odgovaraju oni koji su 1991. i 1992. to privatizirali za nula kuna, da sam ja to morao ponovno kupovati. To je su\u0161tinsko pitanje”, izjavio je gradona\u010delnik medijima osmoga travnja uz kratku poruku “onima koji prosvjeduju ispred kina”: “uzalud vam trud svira\u010di”. Ba\u0161 su\u0161tinski, srce fakata. <\/p>\n\n\n\n Gradsko kino u najmu privatnoj organizaciji koja se bavi proizvodnjom i prikazivanjem (europskog) filma o\u010dito nije ( vi\u0161e?) javno dobro iako je kupljeno sredstvima lokalnog prora\u010duna, nego je “privatna pr\u0107ija”. Cini\u010dnu retoriku “privatne pr\u0107ije” posu\u0111ujemo, naime, iz javnog arsenala gradona\u010delnika, upu\u0107ena je Borisu T. Mati\u0107u kao “gazdi” atraktivne \u0161ank- linije u centru grada. Naravno, \u010dinjenica da je “\u0161ank” odnosno “pru\u017eanje ugostiteljskih usluga” u prostoru kina bio jedan od uvjeta njegova zakupa iz 2007. godine, sad izgleda nekako blijedo. Javnosti uvjerljivije djeluje privatno- difamacijska linija koju proizvode mediji skloni Bandi\u0107evoj mo\u0107i po kojoj je Mati\u0107 “kriv” jer posjeduje vilu u Istri, jer radnike “dr\u017ei na minimalcu” i usput navodno reketari podnajmom dvorane napla\u0107uju\u0107i ju Udruzi \u017eena domovinskog rata. <\/p>\n\n\n\n Kakve koristi od demantija i postavljanja meritorne kazaljke na klju\u010dni doga\u0111aj prvoga lipnja, kad se na zgradu kina Europa planiraju postaviti gra\u0111evinske skele za “neophodnu renovaciju” \u0161to \u0107e se finanirati “sredstvima iz europskih fondova”? Koliko je poznato, za ovaj “kulturni objekt pod konzervatorskom za\u0161titom” nije izra\u0111ena projektna dokumentacija niti su za obnovu predvi\u0111ena prora\u010dunska sredstva. U procesu prekrajanja gradske kulturne infrastrukture gradona\u010delnik do sada nije koristio sredstva EU fondova, ali je opet te\u0161ko shvatiti da nema pojma koliko traje proces prikupljanja pripremne dokumentacije za renovaciju javnog kulturnog dobra. Godinu, dvije, tri? Koga briga? <\/p>\n\n\n\n U kadru medijskog “dr\u017e’te lopova”, nema smisla tra\u017eiti logi\u010dnu nit. Svi nisu lopovi, ali u privatno-javnom partnerstvu Milana Bandi\u0107a, nevinih nema. Da bi pobolj\u0161ao svoje izglede za najam kina, 2007. godine Boris T. Mati\u0107 je potpisao listu Bandi\u0107evih simpatizera. Bilo je to davno, gledao se javni interes, gradona\u010delnik je kupio kino nakon gra\u0111anske akcije \u201eDaj mi kino\u201c u organizaciji ZFF-a i Hrvatskog filmskog saveza, demokracija je navodno pobijedila. Sada gledamo ishod \u0161to je u bandi\u0107evskom sistemu partnerstva \u201ekristalno jasan\u201c. A onaj tko virtuozno vodi gradsko kumsko gazdinstvo, \u201ene podnosi\u201c politi\u010dku nelojalnost i ne\u0107e, primjerice, tolerirati Mati\u0107evo javno podupiranje politi\u010dke platforme zelene ljevice. Previ\u0161e gre\u0161aka, nimalo poniznosti. <\/p>\n\n\n\n \u010cak niti pojam arhitektonske “nevinosti javnog dobra” ne nudi jamstva. Postoje\u0107a konzervatorska za\u0161ita zgrade kina Europa nije, naime, garancija da \u0107e se nakon “neophodne obnove” nastaviti s primarnom djelatno\u0161\u0107u. Izgra\u0111ena je 1925. godine prema ideji bra\u0107e Alfreda i Lea M\u00fcllera i nacrtima arhitekta Sre\u0107ka Florschutza. \u017didovska obitelj M\u00fcller koja je po\u010detkom 20.stolje\u0107a industrijalizirala zagreba\u010dku Kusto\u0161iju ulagala je u kulturnu infrastrukturu grada. Adolf M\u00fcller je ve\u0107 1913. ulo\u017eio novac u gradnju kina Helios u \u010dijoj se zgradi danas nalazi kazali\u0161te Gavella, a potom je 1919. godine kupio stambeno-poslovni kompleks izme\u0111u Masarykove i Var\u0161avske i dao na upravljanje sinovima Afredu i Leu. Stara je zgrada sru\u0161ena i zapo\u010dela je gradnja projekta “Kino Balkan i trgova\u010dko-stambene zgrade Alfreda i Lea M\u00fcllera”. Projekcijom dvodijelne sage “Nibelunzi” Fritza Langa i filmskim \u017eurnalom “Dalmacija, zemlja sunca\u201c”tada\u0161nje kino Balkan otvoreno je 8. travnja 1925. godine., a privatizacijom 1990-ih promijenilo je ime. <\/p>\n\n\n\n I ne ispada paradoksalno nego posve normalno to da su nekada\u0161nji ekonomski i modernisti\u010dko filmski napori obitelji M\u00fcller u onda\u0161njem “kapitalizmu s ljudskim licem”, danas tek predmet klijentelisti\u010dke sprdnje “privatno-javnog partnerstva”. M\u00fclleri su po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a vodili brigu o filmskoj pismenosti gra\u0111ana, marljivo slijede\u0107i europske trendove filmske industrije. Profesionalci suvremene doma\u0107e filmske industrije, na\u017ealost, znaju \u0161to gube s prestankom rada kina Europa. Znaju, a nemaju na\u010dina da javnosti objasne vitalni zakon spojenih posuda u doma\u0107oj filmskoj kulturi i industriji, nakon \u0161to je doma\u0107a krovna filmska instituicija HAVC prije par godina morbidno nastradala pod kota\u010dima politi\u010dke desnice. Tko se, ipak, tek mutno sje\u0107a Hribara, mo\u017ee se u zalog suvremenosti situacije s doma\u0107om filmskom industrijom poslu\u017eiti njezinom svje\u017eom statistikom bijednog tempa i jo\u0161 jadnijeg bud\u017eeta. Pa onaj tko misli da je rije\u010d o moralizatorskom pretjerivanju u usporedbi nacionalne filmske Mo\u017ee li mjesto s takvom reputacijom, uhodanim programskim usmjerenjem i, \u0161to je najva\u017enije, naivnom navikom gra\u0111ana da ga smatraju javnim kulturnim dobrom, naprosto promijeniti adresu i “voziti dalje” s drugom administracijom? Mo\u017eda mo\u017ee, mo\u017eda ne mo\u017ee. Odgovor je dovoljno prozirnog dometa, da ga vidimo u sistemskoj taktici gradona\u010delnika kojega “profesionalno” iritira kulturna infrastruktura u srcu grada. Vo\u0111eni, dakle, nametnutom birtija\u0161kom logikom umjesto potrebom javnoga dobra u kulturi, sla\u017eemo kronologiju. Hrvatski filmski savez HFS, krovna udruga neprofesijskih filmskih i video udruga u Hrvatskoj koju vode doma\u0107i profesionalci filma, u gradski najam je prije petnaest godina dobila zapu\u0161teno kino Tu\u0161kanac. <\/p>\n\n\n\n Od Grada su stizala sredstva za program, a problem renovacije prema suvremenim tehnolo\u0161kim standardima rije\u0161io je HFS. U planu je bio, u suradnji s ZFF-om, gradski Filmski centar, kao kona\u010dno mjesto u kojemu kinote\u010dna gra\u0111a “sre\u0107e” suvremenu filmsku produkciju. I to nakon \u0161to je, iz tehnolo\u0161kih razloga, zatvorena dvorana Kinoteke, malog kina koji je vlastitu kinote\u010dnu slavu skon\u010dao 1980-ih. Ideja Filmskog centra bila je zgodna, podupirao ju je na po\u010detku i gradona\u010delnik Bandi\u0107, iako su se programska sredstva HFS-u smanjivala. Ipak, prije dvije godine sinkroniciet nekoliko gradskih odluka otkrio je bandi\u0107evsku kri\u017ealjku. HFS-u su se 2017. drasti\u010dno smanjile gradske dotacije, a mobing birtija\u0161a koji je uzurpirao fizi\u010dki prostor kina Tu\u0161kanac postao je nepodno\u0161ljiv. Gradona\u010delnik nije imao komentar nego je iste godine sve\u010dano otvorio, u me\u0111uvremenu s pravom zaboravljenu i tehnolo\u0161ki zapu\u0161tenu Kinoteku \u010diji je prostor u vlasni\u0161tvu katoli\u010dke Crkve.<\/p>\n\n\n\n Gradska vlast je s Crkvom potpisala ugovor o najmu pa je Kinoteka, uz privatnog obrtnika birtija\u0161a u auli kina, dana na upravljanje kadrovima iz gradskog Centra za kulturu i film August Cesarec. Javno partnerstvo s Crkvom, javno upravljanje kulturnom institucijom, \u0161to ne \u0161tima? Jedino to, da kino Tu\u0161kanac \u010diji su voditelji, ba\u0161 poput kolega profesionalaca iz kina Europa, obnovili prostor i projekcijsku dvoranu o vlastitom tro\u0161ku, a sada mogu mirno \u010dekati sli\u010dnu sudbinu “kristalno jasnog” rje\u0161enja o otkazu najma i selidbi, ako ne i zatvaranju, vlastite djelatnosti. Ho\u0107e li u tom atraktivnom gradskom prostoru ostati isti ili \u0107e se useliti neki poduzetniji birtija\u0161 ili hotelijer, neva\u017eno je. Zar doista ne postoji alternativna adresa za sve filmske, festivalske i sli\u010dnokultulturnja\u010dke gardske sadr\u017eaje? Sistem dela, gradona\u010delnik ima rje\u0161enje! <\/p>\n\n\n\n Naime, pro\u0161le godine su iz nejasnih lokalno-politikantskih razloga otpu\u0161teni organizatori i voditelji kulturnog programa “Kultura promjene” u Studentskom centru \u0161to je opremljen kino dvoranom (iako lo\u0161ijeg standarda od onoga na koji su navikli naivni gra\u0111ani) i stigla je nova upravlja\u010dka ekipa raspolo\u017eena za suradnju, podnajam i svaki poslovno-kulturni dogovor. Javna institucija je u vlasni\u0161tvu zagreba\u010dkog Sveu\u010dili\u0161ta, s bandi\u0107evski ba\u017edarenom upravom. Javno dobro, javni interes na lokalnoj razini: \u0161to ne valja? Cinizmu birtija\u0161kog reket-sistema ne mo\u017ee, na\u017ealost, parirati cinizam zbroja Bandi\u0107evih suludih devastacija. Kino Europa u toj je slici tek pokazni primjer nepopravljive \u0161tete: kao u pro\u0161losti, tako i ubudu\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Eto, prije godinu dana je jedva izbjegnuta hotelijerska privatizacija Hrvatskog glazbenog zavoda, pa \u0107e takav nesigurni status quo bandi\u0107evska gradska uprava motriti sa zanimanjem, sljede\u0107ih par godina. Radi gradona\u010delnikove tragi\u010dnokomi\u010dne ideje “Pje\u0161a\u010dkog centra izvrsnosti” pro\u0161le godine je divlja\u010dki devastiran okoli\u0161 Me\u0161trovi\u0107evog paviljona. Gra\u0111ani su prosvjedovali uz parolu #vratitemagnoliju, gradona\u010delnik je “obe\u0107ao” da \u0107e i\u0161\u010dupanu floru vratiti, a rezlutat je asepti\u010dni travnjak koji njeguju gradske slu\u017ebe. Uzalud je bila ta iluzija racionalnosti konzervatorskih profesionalaca. <\/p>\n\n\n\n Najavu takve reprize slu\u0161amo ovih dana, kad postaje jasno da se gradona\u010delnikova vizija obnove Zagreba\u010dkog velesajma ne\u0107e sretno poklopiti s vapajem arhitektonsko-konzervatorske struke koja se o\u0161tro protivi “skidanju” konzervatorske za\u0161tite nad paviljonima u sklopu Velesajma. Kakva \u0107e krasota ondje izniknuti, zna samo u\u017ea bandi\u0107evska sistemska ekipa koja cilja uskoro “preurediti” velesajam i Hipodrom u “zagreba\u010dki Manhattan”. Preure\u0111uje se i Savski nasip, gra\u0111ani zbunjeno promatraju bagere \u0161to oru ogromne povr\u0161ine koje barem dvaput godi\u0161nje poplavi rijeka, a na kojima \u0107e, neslu\u017ebeno se pri\u010da, niknuti \u201ene\u0161to komercijalno\u201c. \u0160tekati, birtije? Gradske bagerske slu\u017ebe rade svoj posao ispred zapu\u0161tene tvornice Jedinstvo, koju je gradona\u010delnik davno, kao neadvekvatan prostor jedva adaptiran u klub Mo\u010dvara, dao na kori\u0161tenje nezavisnoj zagreba\u010dkoj udruzi u kulturi. \u0160teta jedino \u0161to je gradona\u010delnik, onako usput, posljednjih godina Mo\u010dvari smanjio javne dotacije do bizarnog minimuma.<\/p>\n\n\n\n Tako se, realno, krug javne kulturne infastrukture Zagrebu zatvara, nestaje u “nekada\u0161njem pojmu”, formi i sadr\u017eaju. Maratonci jo\u0161 mo\u017eda tr\u010de po\u010dasni krug, ali u re\u017eiji kojoj se nema \u0161to oduzeti, niti dodati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Slu\u010daj kina Europe nije izolirana pri\u010da bez obzira na to kakvu mu je to\u010dno budu\u0107nost namijenio zagreba\u010dki gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107. Dio je to \u0161ireg podrivanja gradske kulturne infrastrukture. Ali i ne samo kulturne. Po\u010detkom travnja gradska vlast Milana Bandi\u0107a objavila je vijest koja mnoge nije iznenadila, ali je svakoga deprimirala. Kino Europa, najstarije i najbolje […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":20653,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-27695","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27695","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27695"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27695\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27696,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27695\/revisions\/27696"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/20653"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27695"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27695"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27695"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27695"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27695"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27695"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27695"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
prekinut je ugovor o najmu zbog \u010dega je neizvjesna budu\u0107nost \u010detrdeset i pet radnika – od \u010dega njih dvadeset na stalnom radnom mjestu. Kino je godi\u0161nje, u prosjeku, posje\u0107ivalo sto tisu\u0107a gledatelja a kafi\u0107 s terasom u sastavu kina (bila) je ultimativna gradska lokacija. <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nPrivatna pr\u0107ija<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Kristalno jasno<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
I kao \u0161to je lokalna bandi\u0107evsko-medijska sprega “maknula” Mati\u0107a iz kina Europa, doma\u0107a desnica je difamacijski mrcvarila i sru\u0161ila nekada\u0161njeg ravnatelja HAVC-a Hrvoja Hribara, u \u010dijem je mandatu doma\u0107i film do\u017eivio procvat. <\/p>\n\n\n\n
industrije i lokalnog kina kojemu je gradska vlast- ne\u0107e\u0161 ti velike stvari- otkazao najam jednom “birtija\u0161u” da bi stavio drugoga, mo\u017eda bi mogao uva\u017eiti sljede\u0107i fokus, \u0161to pokazuje sistemsku devastaciju lokalnog (i) na \u0161tetu nacionalnog. Kino Europa bilo je, naime, jedino takvo “filmsko” mjesto u zemlji, koje je osim festivalskih doga\u0111anja raznih \u017eanrova, funkcioniralo kao javna platforma doma\u0107e krovne filmske ku\u0107e HAVC. Je li to lo\u0161e, ili je to krivo?<\/p>\n\n\n\nProfesionalna iritacija<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Pokazni primjer<\/strong><\/h2>\n\n\n\n