Kako je mogu\u0107e da rezultat moralnog pona\u0161anja i civilizacijske vrednote, kako se ovih dana u medijima naziva tzv. priziv savjesti, bude izvo\u0111enje operativnog zahvata bez anestezije, i ako to jest rezultat vrhunskog eti\u010dkog postupanja, nije li onda trenutak da ga preispitamo? <\/p>\n\n\n\n
Izvo\u0111enje operativnog zahvata na unutarnjem organu bez anestezije, zvu\u010di kao scena iz horor filma, ipak \u010dini se da je to uobi\u010dajena pojava u hrvatskim bolnicama, barem na ginekolo\u0161kim odjelima. Prije nekoliko mjeseci razlog za to su, kako smo doznali kroz kampanju Prekinimo \u0161utnju, bila “pravila struke”, a ovaj put je tzv. priziv savjesti. Oba puta se \u017eenama (a i javnosti) poku\u0161ava normalizirati ove postupke i objasniti da se radi o kompleksnim pojmovima i stru\u010dnim znanjima koje ne mo\u017ee svatko razumjeti, i da je potrebno da bespogovorno vjerovati svim odlukama medicinskog osoblja pa tako i odluci oko uskrate skrbi zbog osobnih stavova.<\/p>\n\n\n\n
Uvjerenje o nedodirljivosti tzv. priziva savjesti nedavno je ipak poljuljano, kroz mistifikaciju se uspjela probiti ideja da je to tema o kojoj mo\u017eemo i moramo razgovarati, za to je bilo potrebno da se javnost suo\u010di s pri\u010dom o \u017eeni kojoj je poba\u010daj ra\u0111en “na \u017eivo” jer je anesteziolog odbio raditi svoj posao. Bilo je potrebno da netko pro\u017eivi takvo nasilje, da bismo se kao javnost ohrabrili preispitati mit, prije svega, o lije\u010dnicima koji moraju imati pravo na iskazivanje svojih stavova kroz uskra\u0107ivanje skrbi i da je to pravo u svakoj prilici va\u017enije od svega drugog, pa i patnje ili prava pacijenta. <\/p>\n\n\n\n
Kako procijeniti moralnost ne\u010dijeg postupanja? Je li neki \u010din uvijek eti\u010dan, ili je va\u017eno u obzir uzeti kontekst i posljedice djelovanja? Oni koji brane tzv. priziv savjesti u medicini koriste argumente koji namjerno \u010ditavu pri\u010du postavljaju izvan konteksta, koriste\u0107i sintagme “civilizacijska ste\u010devina” i sl., namjerno se ne doti\u010du\u0107i pitanja kada i gdje se u medicini ova praksa pojavljuje i za\u0161to te kakve posljedice ostavlja za pacijente.<\/p>\n\n\n\n
Tzv. priziv savjesti u medicini vezan je prije svega za podru\u010dje ginekologije, naj\u010de\u0161\u0107e za postupak poba\u010daja, ali ne isklju\u010divo. Dio medicinskog osoblja priziva se i kod nekih dijagnosti\u010dkih postupaka (npr.amniocenteza) te kod postupaka vezanih za medicinski potpomognutu oplodnju, a vidjeli smo da se tzv. prizivom koriste i ljekarnici\/ice kod izdavanja kontracepcije. Povijesno, s druge strane, kako stoji u UN-ovoj deklaraciji iz 2012. godine “Priziv savjesti u vojnoj slu\u017ebi” priziv savjesti vezan je uz otpor obaveznoj vojnoj slu\u017ebi i prvi prigovara\u010di se pojavljuju za vrijeme 1.svjetskog rata. U medicini, prisutan je posljednjih \u010detrdesetak godina.<\/p>\n\n\n\n
Je li mogu\u0107a usporedba priziva savjesti u medicini i u vojsci? Austrijski ginekolog Christian Fiala i kanadska aktivistica Joyce Arthur u tekstu “There is no defense for ‘Conscientious objection’ in Reproductive Health Care<\/em>” smatraju da je op\u0107enito pogre\u0161no koristiti termin priziv savjesti u medicini, te da je potrebno koristi termin uskra\u0107ivanje skrbi. Razlog je to \u0161to priziv savjesti u vojsci postoji kod vojne obaveze, dakle, kada postoji prisila, dok je lije\u010dni\u0161tvo profesija i izbor. Tako\u0111er, navodi se dalje u tekstu, posljedica priziva savjesti u medicini za medicinsko osoblje naj\u010de\u0161\u0107e nema, posljedice trpe pacijenti, a kada govorimo o prizivu savjesti u vojsci, situacija je obrnuta, posljedice \u0107e trpjeti onaj tko se priziva.<\/p>\n\n\n\n Zbog toga \u0161to se bazira na osobnim te neznanstvenim i medicinski neprovjerenim uvjerenjima koja su neprikladna i \u0161tetna za pacijente, navode autori, tzv. priziv savjesti u medicini smatra se neeti\u010dnim i neprofesionalnim \u010dinom, te povredom medicinske etike i pravom pacijenata. Istodobno privilegiraju\u0107i savjest lije\u010dnika u odnosu na savjest pacijenata ova praksa pokazuje i oja\u010dava odnose mo\u0107i u zdravstvu na na\u010din koji dovodi u pitanje temelje medicinske etike i prava na zdravstvenu skrb.<\/p>\n\n\n\n Prema op\u0107im odredbama Zakona o pravima pacijenata \u010clanak 3. za\u0161tita prava pacijenata temelji se na na\u010delima humanosti i dostupnosti. Dostupnost poba\u010daja u Hrvatskoj ote\u017eana je upravo zbog tzv. priziva savjesti zbog kojeg se u \u010dak 5 bolnica poba\u010daji ne izvode. Praksa kod ovakvih situacija jest da se ova medicinska usluga autsorsa tj. da se dovede lije\u010dnik izvana koji \u0107e izvoditi poba\u010daje i kojeg je potrebno dodatno platiti. \u0160to se zapravo ovdje pla\u0107a? Privilegija medicinskog osoblja, koje uz to \u0161to odbija raditi svoj posao te kr\u0161i prava pacijenata, uzrokuje jo\u0161 dodatne tro\u0161kove sustavu u kojem se istodobno provode mjere \u0161tednje zbog nagomilanih dugova (istovremeno cijena poba\u010daja raste iz godine u godinu). Iz ovoga je posve jasno da je odbijanje obavljanja poba\u010daja neeti\u010dan i neprofesionalan postupak na vi\u0161e razina, dok su lije\u010dnici koji obavljaju poba\u010daje zapravo oni koji postupaju profesionalno i eti\u010dno, stavljaju\u0107i potrebe i prava pacijenata prije vlastitih privilegija. Postavlja se pitanje i u \u010dijem je interesu da postoji mogu\u0107nost tzv. priziva savjesti u javnom zdravstvu. U interesu sustava zasigurno nije jer pove\u0107ava tro\u0161kove, nije u interesu pacijenta jer direktno kr\u0161i prava pacijenata, a nije ni u interesu medicinskog osoblja koje profesionalno obavlja svoj posao, pa biva stigmatizirano zbog obavljanja poba\u010daja i dodatno optere\u0107eno zbog onih koji ne rade svoj posao. Name\u0107e se zaklju\u010dak da je rije\u010d o zloupotrebi mo\u0107i privilegirane manjine koja koristi svoj polo\u017eaj za napad na pravo na izbor. To zdravstveni sustav pretvara u popri\u0161te ideolo\u0161kih borbi, vje\u0161to zamaskiranih u tzv. pravo na priziv savjesti kojim se preko le\u0111a \u017eena vodi borba za zabranu poba\u010daja, ali i protiv ideje javnog zdravstva kroz tretiranje poba\u010daja kao usluge koja se mo\u017ee dodatno napla\u0107ivati te koju se mo\u017ee odbiti obaviti. Kroz podr\u0161ku tzv. prizivu savjesti razara se sustav iznutra jer se na prvo mjesto stavlja pravo medicinskog osoblja, te se time udara na temelje ideje javnog zdravstva kojem je u sredi\u0161tu pacijent, dovode se u pitanje prava pacijenata, a otvara se prostor za zloupotrebe i manipulacije od strane dijela medicinskog osoblja, te se kroz napla\u0107ivanje i autsorsanje usluge poba\u010daja ja\u010da se ideja pla\u0107anja za zdravstvene usluge. U tom smislu borba za pravo na dostupan, siguran i legalan poba\u010daj u javnom zdravstvu koje nema bez zabrane “priziva savjesti” istodobno je i borba za javno zdravstvo koje \u0107e u sredi\u0161tu imati skrb za pacijente i po\u0161tovanje prava pacijenata. Kao \u0161to smo vidjeli iz slu\u010daja iz dubrova\u010dke bolnice posljedice tzv.priziva savjesti su izlaganje pacijenata patnji i mogu\u0107im posljedicama za zdravlje. Da posljedice mogu biti i te\u017ee i ugroziti, ne samo zdravlje nego i \u017eivot \u017eene, pokazuje slu\u010daj iz Italije iz 2015. godine. Italija kao i Hrvatska ima legaliziran poba\u010daj, ali i veliki broj lije\u010dnika s tzv. prizivom savjesti. Preko 70% lije\u010dnika na dr\u017eavnoj razini su “priziva\u010di”, a na jugu Italije taj broj je ve\u0107i, npr. na Siciliji broji 87% lije\u010dnika. Valentina Milluzzo, 2015. je primljena u bolnici na Siciliji zbog spontanog poba\u010daja u 19 tjednu trudno\u0107e, unato\u010d riziku od sepse zbog smrti jednog od fetusa, lije\u010dnik je odbio izvesti zahvat jer je srce drugog kucalo. Poslije 12 sati agonije Valentina je umrla zbog sepse koja je prouzro\u010dila otkazivanje organa. <\/p>\n\n\n\nJe li mogu\u0107e imati sustav u kojem postoji priziv savjesti, a koji po\u0161tuje prava pacijenata?
<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nKoje su posljedice tzv. priziva savjesti i kako funkcioniraju sustavi u kojima priziva nema?
<\/h2>\n\n\n\n