Najave nove ekonomske krize dio su medijskog repertoara ve\u0107 nekoliko mjeseci. Uzroci i prognoze variraju, a pogre\u0161nih odgovora nema: svatko govori iz vlastite ideolo\u0161ke pozicije. Ali, kao i prije 10 godina, nemaju svi pristup javnom govoru.<\/p>\n\n\n\n
Likovi romana “<\/a>Dolazak<\/a>“<\/a> Andreja Nikolaidisa \u010ditavo vrijeme \u010dekaju najavljeni smak svijeta: ve\u010der uo\u010di apokalipse, pomireni sa sudbinom, u pijanoj orgiji iskrenosti govore ono \u0161to zaista misle jedni o drugima. Jutro nakon, obrat nastupa tako \u0161to se \u2013 paradoksalno \u2013 ni\u0161ta ne doga\u0111a. “Snijeg je i dalje padao. Ulice su i dalje bile puste. Sve se prosto nastavilo: tako je zavr\u0161ila i ova pri\u010da o kraju.” Opstanak svijeta u kojem vi\u0161e nema skrivanja, u kojem svi znaju sve o svima, pokazuje se, neusporedivo je gori od njegova nestanka. <\/p>\n\n\n\n “Nikada vi\u0161e ti ljudi ne\u0107e mo\u0107i stati jedni pred druge. Ne\u0107e mo\u0107i ni jedni sa drugima, ni sami sa sobom. \u010cak i ako ponovo budu lokali zajedno, ni\u0161ta vi\u0161e ne\u0107e biti isto. Sve ono \u0161to su bili pokopali, iz najdubljeg mraka, najgu\u0161\u0107e \u0161ume, najdubljeg leda, diglo se da ih progoni.” Apokalipsa je istina svijeta, kao da glasi Nikolaidisov pou\u010dak, a njen krajnji u\u017eas u tome je \u0161to nije tek jednokratni doga\u0111aj, nego stanje koje se sada neprestano ponavlja: ne kraj svijeta, nego svijet bez kraja. “To \u0161to katastrofe nije bilo, to je katastrofa koja je na koncu svijet u\u010dinila nemogu\u0107im. (…) Istina je bila incident koji se o\u010dekivao: istina je komet koji udara u zemlju, talas koji preplavljuje kopna, bomba koja ru\u0161i toranj. Samo kap istine i ovaj svijet postao je nemogu\u0107.”<\/p>\n\n\n\n “Dolazak” je objavljen \u2013 mo\u017eda slu\u010dajno, mo\u017eda i ne \u2013 u Zagrebu, po\u010detkom 2009. godine. U danima, dakle, kada se ekonomska kriza kotrljala svijetom, a mi smo paralizirano \u010dekali da veliki talas poklopi i nas. Ta kriza doista je zna\u010dila kraj svijeta, ili barem onog svijeta koji smo poznavali: kraj perioda naivnog tranzicijskog optimizma i nepropitanog povjerenja u kapitalisti\u010dki poredak. Bila je i povod da jedni drugima napokon ka\u017eemo ono \u0161to mislimo: kapitalisti i njihovi mediji radnicima su poru\u010dili da ih zapravo vide kao parazite, uhljebe i lijen\u010dine, s druge strane polako se formulirala kritika koja simptom problema vidi ba\u0161 u kapitalistima. Tu, otprilike, paralela zavr\u0161ava. Jer koliko god se Nikolaidisov roman trudio ispri\u010dati pri\u010du goru od najstra\u0161nije zamislive stvarnosti, stvarnost je ispala stra\u0161nija od romana. Kao i tamo, svijet je nastavio postojati. Kao i tamo, u njega smo istresli mu\u010dnu istinu. Ali nije zbog toga postao “nemogu\u0107”: naprotiv, ostao je skoro isti. Gori tek za sitnu spoznaju: da istina zapravo ne zna\u010di ni\u0161ta i da \u0107e zato nakon prve, uzaludne apokalipse, neizbje\u017eno nastupiti nove, jo\u0161 uzaludnije.<\/p>\n\n\n\n Idu\u0107u \u010dekamo ba\u0161 ovih dana. Mo\u017eda ste primijetili, mo\u017eda i ne, ali na medijskim marginama ve\u0107 neko se vrijeme mno\u017ee predapokalipti\u010dne najave nove svjetske ekonomske krize: samo u posljednjih godinu dana kod nas su objavljeni deseci takvih priloga. Potaknutih, naravno, kudikamo ozbiljnijim i detaljnijim stranim prognozama, prvenstveno onom Noruriela Roubinija, razvikanog “dr. Dooma” koji je pro\u0161lu krizu predvidio jo\u0161 2006., a narednu najavljuje<\/a> za 2020. godinu. Ako je ne\u0161to zajedni\u010dko doma\u0107im odjecima mutnih globalnih proro\u010danstava, onda je to da se u najavama krize nepogre\u0161ivo razilaze. <\/p>\n\n\n\n Jedni prizivaju “mra\u010dnu budu\u0107nost”<\/a>, krizu koja \u0107e biti “razornija od prethodne”<\/a> i “uni\u0161titi Hrvatsku”<\/a>: drugi biraju mirnije tonove<\/a> i oprezno isti\u010du pozitivne pomake<\/a> doma\u0107e ekonomije u odnosu na 2008. Jedni problem postavljaju lokalno<\/a>, nagla\u0161avaju\u0107i nesposobnost ovda\u0161njih politi\u010dara<\/a>, drugi upozoravaju da kompletna Evropa, iscrpljena pro\u0161lom krizom, nije spremna<\/a> da se nosi s novom. Varira i dijagnoza uzroka<\/a>: docent zagreba\u010dkog Ekonomskog fakulteta Velibor Ma\u010dki\u0107<\/a> i ekonomski analiti\u010dar Luka Brki\u0107<\/a> slute pucanje novog balona na dereguliranom financijskom tr\u017ei\u0161tu, Ljubo Jur\u010di\u0107<\/a> i Guste Santini<\/a> strahuju od trgovinskog rata Kine i SAD-a, niz novinara<\/a> i komentatora<\/a> gleda prema Italiji, neki prema tr\u017ei\u0161tu nekretnina<\/a>, Gojko Drlja\u010da bira zdravoselja\u010dki pristup<\/a>, a Branimir Perkovi\u0107 non\u0161alantno zaklju\u010duje<\/a> da “ako kopamo dovoljno duboko u bilo kojem trenutku mo\u017eemo prona\u0107i navodne znakove dolaska krize”. <\/p>\n\n\n\n Iz razli\u010ditih dijagnoza slijede, logi\u010dno, razli\u010dite terapije: jedni preporu\u010duju \u0161to br\u017ei ulazak u eurozonu<\/a>, drugi ga odbacuju<\/a>, jedni zazivaju jo\u0161 opu\u0161teniju deregulaciju, drugi stro\u017ea pravila igre… Na kriznom kvizu nema krivih odgovora, jer svaki odgovor ionako samo reflektira ideolo\u0161ku poziciju onoga tko ga izri\u010de. Po\u0161to se ekonomska struka napaja uglavnom protr\u017ei\u0161nom strujom mi\u0161ljenja, onda raspravom dominira neoliberalna perspektiva: po\u0161to neoliberalna perspektiva dominira, unaprijed je zajam\u010dena zabava. Hrvoje Stoji\u0107, direktor odjela Ekonomskih istra\u017eivanja Addiko banke, recimo, mirno primje\u0107uje<\/a> kako su prognoze ekonomista \u010desto politi\u010dki obojene: kao da je njegova funkcija glasnogovornika bankarskog kapitala ideolo\u0161ki posve nevina. <\/p>\n\n\n\n Za komentatora Jutarnjeg lista problem u hrvatskom hrvanju s narednom krizom ve\u0107 sada predstavljaju<\/a> “zahtjevi sindikata javnih slu\u017ebi za daljnjim pove\u0107anjem pla\u0107a u javnom sektoru”: sindikati bi, valjda, u dobrim vremenima trebali insistirati na zamrzavanju pla\u0107a radnika kako ne bi opteretili prora\u010dun nakon \u0161to se, jednoga dana, vremena pogor\u0161aju. U zao\u0161trenoj konkurenciji, pobjedu ipak odnose novinari 24 sata koji dobronamjerno poku\u0161avaju primiriti histeriju<\/a>: oni pozdravljaju masovno iseljavanje radne snage iz Hrvatske jer to zna\u010di da se za vrijeme krize nezaposlenost ne\u0107e zna\u010dajno pove\u0107ati \u2013 ne\u0107e, naprosto, biti radnika koji bi mogli postati nezaposleni \u2013 a za svaki slu\u010daj dodaju i da “kriza dobro do\u0111e i majstorima poput vodoinstalatera i plinoservisera, jer ljudi tada radije pla\u0107aju popravke nego \u0161to kupuju novu tehniku.”<\/p>\n\n\n\n U beskrajnim medijskim varijacijama na temu dolaska nove katastrofe jedan se refren ipak nepogre\u0161ivo ponavlja: skoro da nema \u010dlanka koji nas ne podu\u010dava kako su krize “prirodan” dio ekonomskog ciklusa, neophodni periodi pada koji ra\u0161\u010di\u0161\u0107avaju tr\u017ei\u0161ni teren od slabijih igra\u010da i omogu\u0107avaju nova razdoblja uspona. Prosta \u010dinjenica cikli\u010dkog kretanja s uvodnih stranica ekonomskih ud\u017ebenika pretvara se tako u vrhunac medijske mudrosti, obavljaju\u0107i usput zada\u0107u normalizacije kriznog diskursa: to je klju\u010dna razlika u odnosu na vrijeme prije 2008. godine, kada nas je, jo\u0161 nenavikle na sve prednosti kapitalizma, globalna recesija itekako iznenadila. <\/p>\n\n\n\n Druga zajedni\u010dka karakteristika predapokalipti\u010dnih fantazmagorija ne\u0161to je opasnija: sve se, bez iznimke, kre\u0107u utabanim teritorijem ekonomske struke, nailaze\u0107i ondje na eksperte i analiti\u010dare koji \u017eongliraju repertoarom apstraktnih makroekonomskih kategorija. Ako smo, me\u0111utim, ne\u0161to dobro upamtili iz doga\u0111aja otprije deset godina, onda je to \u010dinjenica da ekonomski stru\u010dnjaci nisu bili dio rje\u0161enja, nego dio problema: upravo je jaz izme\u0111u visokosofisticirane ekonomske znanosti i pogubnih u\u010dinaka krize na svakodnevne \u017eivote ljudi bio rodno mjesto kasnijeg populisti\u010dkog otpora elitama, koji su najuspje\u0161nije artikulirale radikalno desne politi\u010dke opcije. O tome kako bi se nova kriza mogla reflektirati na dinamiku politi\u010dkog polja, kako se to polje preslo\u017eilo u posljednjih deset godina, kako bi mogli izgledati dru\u0161tveni efekti nove recesije i koliko je ona pro\u0161la promijenila na\u0161e dru\u0161tvo ba\u0161 nitko \u2013 usred inflacije predkriznih razmatranja \u2013 ipak ne govori ni rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n Jedan od prvih lateralnih u\u010dinaka velike krize iz 2008. godine bio je, sje\u0107amo se, medijski prodor lijevog, vi\u0161e ili manje zao\u0161trenog, antikapitalisti\u010dkog diskursa: ljevica je, naprosto, tada ponudila neke odgovore na pitanja za koje ovda\u0161nja desnica i liberali nisu niti znali da ih treba postavljati, razotkriv\u0161i tako prvu u nizu slijepih pjega njihovog neo\u010dekivanog preklapanja. Jedno od preliminarnih upozorenja ljevice, sje\u0107amo se i toga, glasilo je da su vremena ekonomskih kriza pogodna za ja\u010danje radikalno desnih, nerijetko pro(to)fa\u0161isti\u010dkih pokreta. Ta je prognoza \u2013 pokazat \u0107e se \u2013 istodobno bila savr\u0161eno precizna i \u017ealosno nedovoljna. <\/p>\n\n\n\n Jer dok se kasniji ulazak radikalne ekonomske desnice, svih tih protr\u017ei\u0161nih opinionfejkera poput Nenada Baki\u0107a ili Matije Babi\u0107a u medijski mainstream<\/em> mogao prili\u010dno lako predvidjeti ve\u0107 u prvim kriznim godinama, upozorenje nije govorilo ni\u0161ta o \u0161irokom asortimanu desni\u010darskih frakcija koje \u0107e zavladati ovda\u0161njim javnim prostorom i institucijama, naro\u010dito nakon \u0161to su s ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju potro\u0161ene posljednje tranzicijske iluzije o “normalizaciji” dru\u0161tva. Ni\u0161ta o me\u0111unarodno koordiniranom pokretu obitelja\u0161a, ni\u0161ta o deklarativnom povratku tu\u0111manizma i revizionisti\u010dkom revivalu<\/em> usta\u0161tva, ni\u0161ta o autohtonom politi\u010dkom ludilu \u017divog zida, ni\u0161ta o interesno-klerikalnom ovladavanju Zagreba\u010dkim sveu\u010dili\u0161tem… Ni\u0161ta, uostalom, ni o refleksnoj reakciji liberalnih intelektualaca koji su se, suo\u010deni sa svjetonazorskim “povratkom devedesetih”, neobi\u010dno brzo ukopali u svoje stare rovove, instantno zaboraviv\u0161i iskustvo ekonomske krize. <\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda bi ba\u0161 zato ve\u0107 sada, dok medijski bubnjevi najavljuju novu apokalipsu ne govore\u0107i nam zapravo ni\u0161ta o njenim mogu\u0107im posljedicama, vrijedilo hipotetski zamisliti aktualnu politi\u010dku scenu u scenariju nove krize. Koliko bi ta kriza naru\u0161ila naizgled pouzdanu vladavinu HDZ-a Andreja Plenkovi\u0107a, iznenada izvrgnutog zao\u0161trenim zahtjevima razli\u010ditih dru\u0161tvenih skupina? Bi li ona napokon dokraj\u010dila dezorijentirani SDP Davora Bernardi\u0107a? Koliko bi u recesiji profitirala \u017deljka Marki\u0107, koliko Ivan Pernar i kompanija? Kako bi se sna\u0161li oko\u0161tali sindikati? Kako po\u0161tena liberalna inteligencija? Bi li makar jedan ili dva ekonomska stru\u010dnjaka stidljivo spomenuli klase? Bi li neoliberalni zeloti biti podjednako uvjerljivi govore\u0107i o nu\u017enosti tr\u017ei\u0161nih reformi ljudima koji ostaju bez posla? I koliko bi daleko mogao dobaciti lijevi odgovor na krizu ako bi ostao zarobljen formulama otprije deset godina?<\/p>\n\n\n\n Jedino \u0161to pouzdano znamo o narednoj krizi \u2013 kao \u0161to nas s vrhunaca papagajske mudrosti ovih dana podsje\u0107aju mediji \u2013 jest da \u0107e prije ili kasnije do\u0107i: mo\u017eda \u0107e biti bla\u017ea od pro\u0161le, mo\u017eda o\u0161trija. Znamo i da \u0107e \u2013 kao \u0161to mediji slo\u017eno pre\u0161u\u0107uju \u2013 vratiti ekonomska i socijalna pitanja u sredi\u0161te politi\u010dkih sukoba. Ovoga puta, me\u0111utim, dobronamjerno upozorenje da u kriznim vremenima desnica \u010desto ja\u010da ne\u0107e biti dovoljno: ovoga puta, desnica do\u010dekuje krizna vremena sna\u017enija i organiziranija nego ikada. Ako ni\u0161ta drugo, sada barem znamo kako ta desnica izgleda i u kojim se smjerovima razvija. A znamo i da s apokalipsom, ba\u0161 kao u onom Nikolaidisovom romanu, svijet ne zavr\u0161ava. Nego po\u010dinje borba. Tko se za tu borbu ne spremi na vrijeme, bit \u0107e osu\u0111en da apokalipsu ponavlja. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Najave nove ekonomske krize dio su medijskog repertoara ve\u0107 nekoliko mjeseci. Uzroci i prognoze variraju, a pogre\u0161nih odgovora nema: svatko govori iz vlastite ideolo\u0161ke pozicije. Ali, kao i prije 10 godina, nemaju svi pristup javnom govoru. Likovi romana “Dolazak“ Andreja Nikolaidisa \u010ditavo vrijeme \u010dekaju najavljeni smak svijeta: ve\u010der uo\u010di apokalipse, pomireni sa sudbinom, u pijanoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":27573,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228,64],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-27571","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","tag-kriza","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27571","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27571"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27571\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27574,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27571\/revisions\/27574"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27573"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27571"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27571"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27571"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27571"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27571"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27571"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27571"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Raspon prognoza<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Eksperti na tankom ledu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Nova politi\u010dka kulisa<\/strong><\/h2>\n\n\n\n