{"id":2744,"date":"2014-10-03T07:00:58","date_gmt":"2014-10-03T06:00:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2744"},"modified":"2021-02-25T11:06:08","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:08","slug":"dug-najamnine-i-beskucnistvo-stambene-politike-u-postsocijalistickoj-rumunjskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2744","title":{"rendered":"Diktat tr\u017ei\u0161ta nekretnina i nasilne delo\u017eacije u Rumunjskoj"},"content":{"rendered":"

Prisilne evikcije najugro\u017eenijih \u010dlanova dru\u0161tva postaju rumunjska svakodnevica. Socijalno stanovanje za dr\u017eavu ve\u0107 odavno nije prioritet, a rast tr\u017ei\u0161ta nekretnina zavr\u0161io je poslovi\u010dnim prsnu\u0107em mjehura. Posljedice su rast besku\u0107ni\u0161tva i socijalna kriza koja sve vi\u0161e poga\u0111a i srednju klasu.<\/strong><\/p>\n

Pred bukure\u0161tanskom gradskom vije\u0107nicom 16. rujna 2014. prosvjedovalo je tridesetak ljudi, zahtijevaju\u0107i da im se istog trena na\u0111e smje\u0161taj i da se stane na kraj mutnim nekretninskim ulaganjima u centru grada. 1<\/a><\/sup> Ovih trideset dio je skupine od ukupno stotinu, me\u0111u kojima je i mnogo djece, koji su dan ranije nasilno delo\u017eirani iz zgrade u Vulturilorskoj ulici, u sredi\u0161njem, tre\u0107em okrugu rumunjskog glavnog grada. Pod pratnjom sudskih slu\u017ebenika, uz nadzor interventne policije u punoj spremi, iznosili su svoje stvari preko uskog unutarnjeg dvori\u0161ta zgrade. U nedostatku boljih opcija, ve\u0107ina biv\u0161ih stanara smjestila se na ulicu ispred svojih biv\u0161ih domova<\/a>. Iako zakoni o socijalnom stanovanju i za\u0161titi stanara propisuju da su delo\u017eirane osobe prioritet te im se mora prona\u0107i novi smje\u0161taj, stanovnici Vulturilorske 50 naglo su i nasilno postali besku\u0107nici. Kako im je usput obja\u0161njeno, u gradu za njih nema dostupnog socijalnog smje\u0161taja.<\/p>\n

Delo\u017eacija iz Vulturilorske 50 samo je posljednji primjer u nizu izbacivanja stanara na ulicu. U Rumunjskoj je ta praksa posljednjih nekoliko godina u porastu. Ove evikcija je primjer kako razli\u010dite politike preferiranja tr\u017ei\u0161nih procesa kreiraju rumunjski stambeni problem koji se onda prelama preko le\u0111a najsiroma\u0161nijih i najdiskriminiranijih. Sudbina Vulturilorske 50 pogodna je ulazna to\u010dka za analizu strukture rumunjskog stambenog problema, ali i prate\u0107ih mu diskursa. U nastavku \u0107emo poku\u0161ati mapirati neke od tih procesa koji su doveli do nasilnih delo\u017eacija, poput ove iz Vulturilorske ulice. Identi\u010dni procesi su akutan problem prisutan i u drugim dijelovima zemlje.<\/p>\n

Hipotekarni krediti za \u201cdostojno\u201d stanovanje<\/strong><\/p>\n

Rumunjska postsocijalisti\u010dka stambena politika oblikovana je redefiniranjem koncepata \u201cdostojnog\u201d stanovanja i \u201cdostojnih\u201d \u017eivotnih uvjeta kroz institucionalizaciju privatnog vlasni\u0161tva i prate\u0107e prakse. Socijalisti\u010dka dr\u017eava po\u010dela je ve\u0107 krajem 1960-ih godina, putem raznih hipotekarnih shema, me\u0111u rastu\u0107om srednjom klasom promicati ideju privatnog vlasni\u0161tva nad stambenim prostorom, a nau\u0161trb drugih modela stanovanja 2<\/a><\/sup>. Tako je primjerice najam stanova postupno diskreditiran, budu\u0107i da ga se poistovje\u0107ivalo s prekarno\u0161\u0107u, ni\u017eom klasom i\u00a0 dru\u0161tvenim neuspjehom, dok je tipi\u010dno socijalno stanovanje (npr. radni\u010dke spavaonice) poprimilo neprijatnu auru kakvu su u 19. stolje\u0107u u\u017eivale proleterske \u010detvrti. \u201cDostojno\u201d stanovanje postalo je usko vezano uz pojam vlasni\u0161tva. Me\u0111utim, i unutar vlasni\u010dkih obrazaca tako\u0111er svjedo\u010dimo nejednakostima socijalisti\u010dke distribucije stambenih jedinica. Nekvalificiranim su radnicima naime, osobito \u010desto dodjeljivane nacionalizirane zgrade izgra\u0111ene u me\u0111uratnom periodu u koje je dr\u017eava davno prestala ulagati, pritom favoriziraju\u0107i izdatke za blokove stanova koji su bili njen za\u0161titni znak. Zahvaljuju\u0107i ustrajnim rasnim predrasudama, ve\u0107ina rumunjskih Roma, ako i nisu bili potpuno isklju\u010deni iz socijalisti\u010dke ekonomije, bili su samo dio mase niskokvalificiranih radnika i pomo\u0107nog osoblja. Morali su se snalaziti s oronulim ku\u0107ama koje su im davane u najam 3<\/a><\/sup>.<\/p>\n

Socijaldemokratske vlade neposredno nakon preokreta 1989. ubrzanim su korakom nastavile s programima dr\u017eavnog subvencioniranja privatnog vlasni\u0161tva nad stambenim prostorom. Rumunjsko je stanovni\u0161tvo u tom periodu nevjerojatnom brzinom pokupovalo najve\u0107i dio stambenog fonda u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu 4<\/a><\/sup>. To je bilo mogu\u0107e radi galopiraju\u0107e stope inflacije, ali i na temelju dekreta kojim je Vlada 1990. omogu\u0107ila prodaju dr\u017eavnih stanova. Cijena dvosobnog stana u Bukure\u0161tu do 1993. godine iznosila je otprilike jednu prosje\u010dnu pla\u0107u, odnosno 100 ameri\u010dkih dolara.<\/p>\n

Diskurs koji je dominirao kampanjom bio je ispunjen govorom o osiguravanju dostojnih stambenih uvjeta za najve\u0107i dio stanovni\u0161tva. Tim se diskursom pripremalo temelje za pokretanje tr\u017ei\u0161ta nekretnina zasnovanog na nepovredivom pravu privatnog vlasni\u0161tva 5<\/a><\/sup>. Usred entuzijazma oko kraja povijesti koji je vladao devedesetih, \u010dinilo se da socijalna pitanja i tr\u017ei\u0161na racionalnost idu ruku pod ruku. Usporedo s tim diskursom doga\u0111alo se i postupno povla\u010denje dr\u017eave iz svih projekata stanogradnje: ako je projekt socijalnog stanovanja opao ve\u0107 u osamdesetima, nakon 1989. ve\u0107inu gra\u0111evinskih poslova obavljale su privatne tvrtke i stanovi su stoga direktno prodavani na tr\u017ei\u0161tu. Izravna posljedica manjka dr\u017eavne inicijative bilo je postupno smanjivanje socijalnih stambenih jedinica i samog socijalnog stanovanja: socijalno stanovanje polako se ograni\u010dilo na stare, tro\u0161ne ku\u0107e iz me\u0111uratnog razdoblja. To su \u010desto bile iste one zgrade koje su prije 1989.\u00a0dodjeljivane ni\u017eim klasama socijalisti\u010dke ekonomije. U isuvi\u0161e poznatoj mje\u0161avini rasizma i klasizma te se zgrade postupno po\u010delo percipirati kao ba\u0161tinu koju upropa\u0161tavaju Romi koji putem subvencioniranih najmova \u017eive na grba\u010di dr\u017eave. Uz problemati\u010dan ideolo\u0161ki, te su zgrade stekle u me\u0111uvremenu i nesiguran pravni status, jer vlasnici u \u010dijem su vlasni\u0161tvu zgrade bile prije nacionalizacija 1945. tra\u017ee povrat imovine. Rezultat svega toga jest da su njihovi stanari posljednjih 25 godina pod stalnom prijetnjom delo\u017eacije. Prijetnja je to koja svakim danom postaje sve stvarnija.<\/p>\n

Opasnosti delo\u017eacije koje prijete odre\u0111enom dijelu stanovni\u0161tva me\u0111utim nisu dovele ni do kakvog javnog protesta. Istovremeno su pitanja regulacije najmova stanova u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu po\u010dela nestajati iz vladinog diskursa i politike: nakon 1996., ve\u0107ina se vladinih \u201csocijalnih programa\u201d vrtjela oko dono\u0161enja zakona o stjecanju vlasni\u0161tva. Ponekad i pod svaku cijenu. Socijalno stanovanje za socijalno ugro\u017eene vi\u0161e nije bilo pitanje od javnog interesa i utopilo se na tr\u017ei\u0161tu nekretnina \u010diji je rast dr\u017eava aktivno poticala. \u201cSocijalni programi\u201d ciljali su na poticanje rumunjske srednje klase koja se i dalje oslanjala na dr\u017eavne institucije u potrazi za financijskom neovisno\u0161\u0107u 6<\/a><\/sup>. Mali fond ku\u0107a koji je izgradila dr\u017eava nakon 2000. bio je stoga usmjeren mladim, zaposlenim, kreditno-sposobnim profesionalcima i njihovim obiteljima. Socijalno deprivirane skupine i potrebiti podnositelji molbi bili su osu\u0111eni na stari fond nacionaliziranih ku\u0107a koje im je dodijelila dr\u017eavna vlast. Zajedno s nesta\u0161icom projekata socijalne gradnje, jedini oblik politike socijalnog stanovanja za socijalno ugro\u017eene postao je subvencionirani najam unutar starih, oronulih i dosad ve\u0107 i pravno osporenih ku\u0107a.<\/p>\n

Prsnu\u0107e mjehura tr\u017ei\u0161ta nekretnina i previsoke cijene najma<\/strong><\/p>\n

Nakon 2001. politi\u010dki naglasak je stavljen na stjecanje vlasni\u0161tva na \u0161tetu prava najmoprimaca. To je potaknulo razvoj ogromne hipotekarne industrije koja je 2000-ih pumpala stambeni mjehur. Riskantne kreditne politike bankarskog sektora bile su potpomognute izravnom dr\u017eavnom potporom za stjecanje vlasni\u0161tva. Nedostaci projekta postali su vidljivi kad je bilo prekasno i kad je financijska kriza ve\u0107 zahvatila Rumunjsku. 7<\/a><\/sup> Pa ipak, kako je te hipoteke jam\u010dila dr\u017eava, bankarski sektor ostao je relativno neokrznut krizom iz 2008.\/2009. Davanje prioriteta kreditnim politikama na \u0161tetu ulaganja u socijalno stanovanje, zna\u010dilo je vjetar u le\u0111a agencijama za prodaju nekretnina, no ni srednja ni radni\u010dka klasa od takvih prioriteta nisu imale nikakve koristi. Posljedice rasta tr\u017ei\u0161ta nekretnina i krize koja je potom uslijedila mogu se osjetiti jo\u0161 i danas: za njima su ostale tisu\u0107e du\u017enika pod stalnom prijetnjom delo\u017eacija i prisilne prodaje krova nad glavom. Prema Rumunjskom kreditnom uredu, pod bankarskim je nadzorom samo u 2011., provo\u0111eno i do dvije tisu\u0107e ovrha mjese\u010dno, \u0161to je golem udarac snu o rumunjskom srednjoklasnom domu iz 2000-ih godina.<\/p>\n

Aktivnim poticanjem obiteljskog stambenog vlasni\u0161tva (1990-te godine) i potporom klimavom hipotekarnom tr\u017ei\u0161tu (nakon 2001.), postsocijalisti\u010dka dr\u017eava postala je glavni klasni akter koji usmjerava stvaranje tr\u017ei\u0161ta nekretnina punog nejednakosti i aktivno podr\u017eava riskantne kreditne politike. To je ideolo\u0161ki omogu\u0107eno sveprisutnim diskursom kojim se nagla\u0161avalo vrijednost i presti\u017e obiteljskog stambenog vlasni\u0161tva nau\u0161trb drugih modela stanovanja.<\/p>\n

Posljedice su zastra\u0161uju\u0107e. Rumunjska ima najvi\u0161u stopu privatnog vlasni\u0161tva nad stanovima u Europi. Me\u0111utim, prema podacima Eurostata i napu\u010denost tih objekata je najve\u0107a u Europskoj uniji. U ve\u0107ini rumunjskih gradova, tr\u017ei\u0161ne cijene iznajmljivanja prema\u0161uju 80 posto srednjeg prihoda: stoga je \u017eivot s najmom neodr\u017eiv ne samo za siroma\u0161ne, nego za glavninu Rumunja s jedinom iznimkom mo\u0107ne vi\u0161e klase. U isto vrijeme, nakon debakla kreditnog tr\u017ei\u0161ta u 2008.\/2009., uvjeti za dobivanje hipotekarnog kredita postali su sve stro\u017ei, isklju\u010duju\u0107i tako \u010dak i one koji su si tijekom 2000-tih jo\u0161 mogli priu\u0161titi dom. 8<\/a><\/sup> Ujedno, nedostatak bilo kakve regulacije ugovora o najmu (na primjer gornja granica najamnine ili pove\u0107anje broja mogu\u0107ih korisnika subvencioniranog najma umjesto subvencioniranja kredita) ostavlja tr\u017ei\u0161te najma u potpunom kaosu, s cijenama koje su previsoke u usporedbi s realnim prihodima.<\/p>\n

U tom se kontekstu rumunjska srednja klasa, kojoj nedostaju kako hipotekarne mogu\u0107nosti, tako i mogu\u0107nost odr\u017eivog \u017eivota na tr\u017ei\u0161tu iznajmljenih stanova, nalazi u sli\u010dnoj situaciji kao delo\u017eirani iz Vulturilorske ulice. Isti strukturni uvjeti koji su dr\u017eavu pretvorili u slu\u0161kinju tr\u017ei\u0161ta nekretnina i bankarskog sektora, blokiraju bilo kakvu mogu\u0107nost izlaska iz stambene krize u jednakoj mjeri za rumunjske Rome na ivici siroma\u0161tva i za zadu\u017eenu srednju klasu (etni\u010dkih) Rumunja kojima je nemogu\u0107e ste\u0107i vlastiti dom. Rasne i klasne predrasude onemogu\u0107avaju me\u0111utim bilo kakvu vrstu suradnje izme\u0111u urbane sirotinje i rumunjske srednje klase: zbog \u017eivota u dr\u017eavnim stanovima, \u0161to izaziva prezir jo\u0161 od 1960-ih, stanare Vulturilorske 50 ne smatra se mogu\u0107im saveznicima, ve\u0107 samo Ciganima koji poku\u0161avaju ne\u0161to u\u0161i\u0107ariti od osiroma\u0161ene dr\u017eave koju na okupu dr\u017ei samo marljivost po\u017ertvovno zaposlenih (etni\u010dkih) Rumunja. Nekima je jo\u0161 uvijek ne\u010duveno strpati u isti ko\u0161 savjesnog Rumunja optere\u0107enog dugovima i siroma\u0161nog rumunjskog Roma koji si za po\u010detak ne mo\u017ee ni priu\u0161titi zadu\u017eivanje. Suprotno sabla\u017enjenoj liberalnoj graji, u kontekstima kao \u0161to je Bukure\u0161t, rasizam nije predrasuda, on je korisno sredstvo koje u\u010dinkovito sprje\u010dava bilo kakvu me\u0111uklasnu solidarnost. Ipak, jedino otvaranjem mogu\u0107nosti me\u0111uklasnog saveza mo\u017eemo se nadati stvaranju dru\u0161tvenog pritiska koji bi bio dovoljno sna\u017ean da pokrene dru\u0161tvene promjene, kako u stambenim tako i u kreditnim politikama. U ovom trenu, nakon lo\u0161ih posljednjih godina, tr\u017ei\u0161te nekretnina se oporavlja, \u0161to \u0107e, raspirivanjem procesa gentrifikacije u gradovima poput Bukure\u0161ta ili Cluja, uvelike pove\u0107ati pritisak na marginalne skupine kao \u0161to su ljudi iz Vulturilorske 50, podi\u017eu\u0107i broj besku\u0107nika. U sada\u0161njem kontekstu, savezi su nu\u017enost.<\/p>\n

S engleskog prevela Mirna \u0160imat<\/p>\n

  1. Ovdje<\/a> se mo\u017ee saznati vi\u0161e o autorskom kolektivu.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Hipotekarni programi su po\u010detkom 1980-ih, rezani zbog ekonomske krize, dok je istovremeno izgradnja novih stanova opadala. Za vi\u0161e informacija, pogledati Turnock, David, “Housing Policy in Romania”. Housing policies in Eastern Europe and the Soviet Union. Izd. J. Sillince (Routledge, New York) Pp, 1990., 135-65.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Vincze, E. i Rat, C. (2013). Spatialization and Racialization of Social Exclusion. The Social and the Cultural Formation of ‘Gypsy Ghettos in Romania in a European Contex. Studia UBB Sociologia, 58(2): 5\u201321[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Chelcea, L. (2000). Marginal Groups in Central Places: Gentrification, Property Rights and Post-Socialist Primitive Accumulation. Sociologie Rom\u00e2neasc\u0103, Vol. 3-4: 51\u201368.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  5. Zerilli, F. M. (2006). Sentiments And\/as Property Rights: Restitution and Conflict in Post-Socialist Romania. U M.Svasek (izd.): Postsocialism: Politics and Emotions in Central and Eastern Europe, New York: Berghahn Books, str. 74\u201394.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  6. Vidi na primjer program Na\u0161 prvi dom (Prima Cas\u0103) koji je, ohrabruju\u0107i mlade parove u kupnji doma, tako\u0111er predstavljao pogodnost za rumunjske banke i njihove hipotekarne portfelje, budu\u0107i da je dr\u017eava na sebe preuzela popratne rizike. To je pitanje stalno bilo kamen spoticanja izme\u0111u Centralne banke i sektora komercijalnih banaka. [↩<\/a>]<\/span><\/li>
  7. \u0002Za u\u010dinke ekonomske krize na stambeno tr\u017ei\u0161te vidi K\u0131y\u0131lar, Murat i Ali Hep\u015fen, “Analysing the Housing Market Structure in Romania and Turkey under the Global Financial Crisis Effect” u Annales Universitatis Apulensis Series Oeconomica, 1.2 (2010). [↩<\/a>]<\/span><\/li>
  8. Rumunjska dr\u017ei izniman rekord vlasni\u0161tava bez hipoteke (0,6 posto prema Eurostatu). [↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Pred bukure\u0161tanskom gradskom vije\u0107nicom 16. rujna 2014. prosvjedovalo je tridesetak ljudi…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":2750,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[136,161],"theme":[458,455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[172],"class_list":["post-2744","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-infrastruktura","tag-ljudska-prava","theme-drustvo","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2744","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2744"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2744\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36825,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2744\/revisions\/36825"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2750"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2744"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2744"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2744"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2744"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2744"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2744"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2744"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}