Pravosu\u0111e u Hrvatskoj ve\u0107 neko vrijeme postaje sve prisutnijom temom, i to ne zbog impresivne prakse koja gra\u0111ane ostavlja s osje\u0107ajem zadovoljene pravde. Katastrofalno stanje kojem danas svjedo\u010dimo jo\u0161 je jedan rezultat davno zapo\u010detih procesa. <\/b><\/p>\n\n\n\n
Hrvatsko pravosu\u0111e nije normalno. Ili: hrvatsko pravosu\u0111e je trulo do sr\u017ei. Ili, ne\u0161to kreativnije: hrvatsko pravosu\u0111e je krivosu\u0111e. Kako god uzeli, te i sli\u010dne konstatacije sve \u010de\u0161\u0107e odjekuju javnim prostorom. Njihovi autori u napadno velikoj mjeri spadaju u ono \u0161to prepoznajemo kao glas naroda, pa bio \u010dujan posredstvom brojnih internetskih foruma ili prigodnih medijskih anketa. Ljudi relativno lako i otvoreno reagiraju na institucionaliziranu krivdu, onu koja se pojavljuje na mjestu rezerviranom za odmjeravanje zvani\u010dne pravde. Naro\u010dito ako nije posrijedi apstraktnija razina, npr. odre\u0111ena sistemska.
<\/p>\n\n\n\n
Vi\u0161e se tako senzibiliziramo oko sudske neobjektivnosti u korist razuzdanog \u010deda nekog mo\u0107nika, recimo, nego u slu\u010daju kolosalnog miniranja javnih financija kapitaliziranjem mirovinskih doprinosa. Ne samo zato \u0161to je potonje te\u017ee razumljivo, i \u0161to glavna naplata slijedi tek u budu\u0107nosti. Konkretni primjeri iz svakodnevice, s nerijetko \u017eivopisnim protagonistima, a uz opipljivu fabulu, sami sebe pri\u010daju tako da se publika u\u017eivljava u njih sasvim li\u010dno. Problem nastaje tamo gdje koli\u010dina iritantnih i odioznih slu\u010dajeva preo\u010dito narasta u sindrom, u pravilo umjesto izuzetka. A klini\u010dki opisi pravosu\u0111a Republike Hrvatske ponovljeni su javno ve\u0107 toliko puta, naime, da ih radi sagledavanja ukupnosti slike nu\u017eno moramo i usustaviti, klasificirati njihove pojavnosti.
<\/p>\n\n\n\n
Uz napomenu – sad razmatramo pravosu\u0111e u naju\u017eem smislu, kao sudstvo, bez dr\u017eavnog odvjetni\u0161tva, penolo\u0161ke egzekutive, itd. Predlo\u017eit \u0107emo tri odvojene cjeline. Prva neka bude sve pristranije svrstavanje doma\u0107ih sudaca uz nacionalisti\u010dki motivirane aktere procesa, tu\u017eitelje ili optu\u017eenike. Dr\u017eat \u0107emo se dakle op\u0107epoznatih tema, bez potrebe da iznosimo ve\u0107i broj primjera. Za ilustraciju, od novijih doga\u0111aja, prisjetimo se nedavne presude u korist glumca Bo\u017eidara Ali\u0107a povodom njegova koketiranja s usta\u0161tvom. Tom je prigodom benevolentno uzeto u obzir<\/a> da je Ali\u0107 veli\u010dao samo pozitivne zna\u010dajke usta\u0161kog re\u017eima. U tako relativiziranom kontekstu prihva\u0107eno je i njegovo kori\u0161tenje pozdrava “Za dom \u2013 spremni!”. <\/p>\n\n\n\n Svijetla strana ina\u010de jednozna\u010dnog zlo\u010dina\u010dkog re\u017eima, naravno, ono je \u0161to nazivamo pri\u010dom za malu djecu. Primjerice, za sina Bo\u017eidara Ali\u0107a, budu\u0107i da je taj glumac snimio vlastito dijete dok mali\u0161an pozdravlja navedenim pokli\u010dem, i objavio video na Facebooku, uz naknadno priznanje. Ali pustimo sad preglumljavanja ocvalog umjetnika, na\u0161 predmet je sud. Jer, upravo mno\u017eina sli\u010dnih predmeta omogu\u0107uje revizionisti\u010dko etabliranje Endehazije. Usta\u0161ki pozdrav nije apsolutno zabranjen, nego su dopu\u0161teni odre\u0111eni izuzeci. I, kao \u0161to vidimo, ne samo za izvjesne hrvatske paravojne jedinice iz pretpro\u0161log desetlje\u0107a koje su ga uvele u javnost na mala vrata. Dopu\u0161teno je i na\u0161emu razbaru\u0161enom artistu, uz slu\u017ebeno ispisanu ogradu da on ipak “nije veli\u010dao zlo\u010dine”. No istim sudskim procesom koji abolira evidentno svrstanog glumca, medij 24 sata progla\u0161en je krivim. Zato \u0161to je pisao o Ali\u0107evoj sklonosti usta\u0161ama.Trn u oku<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Zbog objave te politi\u010dke \u010dinjenice, izgleda, glumac \u0107e dobiti i nov\u010danu od\u0161tetu. Time ujedno dolazimo na drugu cjelinu ovog pregleda \u2013 sudski tretman medija i njihova prava na izra\u017eavanje. S pro\u0161lom godinom, kao i s po\u010detkom ove, uo\u010deno je da pravosudni pritisak na medije poprima dosad nevi\u0111ene razmjere. \u0160tovi\u0161e, ta je anomalija rezultirala udru\u017eivanjem novinara i medija koji se ina\u010de razilaze po toliko drugih relevantnih politi\u010dkih pitanja. Broj tu\u017ebi protiv novinara i medija u RH u ovom trenutku prelazi tisu\u0107u. Tu\u017eitelji su veoma \u010desto poznate i utjecajne javne osobe, politi\u010dari na vlasti, tajkuni, itd. Sudovi su namjerili zatrti \u010dak i satiru, s ponekad takvim obja\u0161njenjima presuda kakvih bi se i satiri\u010dari te\u0161ko dosjetili.
<\/p>\n\n\n\nDiskriminirane skupine<\/h2>\n\n\n\n