{"id":27395,"date":"2019-04-05T08:14:37","date_gmt":"2019-04-05T07:14:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=27395"},"modified":"2021-02-25T10:37:15","modified_gmt":"2021-02-25T09:37:15","slug":"27395","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=27395","title":{"rendered":"Albanija na rubu: \u0161to o\u010dekivati od aktualnih protesta?"},"content":{"rendered":"\n

Prosvjedni pokreti potresaju zemlju: nakon studenata svoju je borbu radikalizirala i opozicija. No izme\u0111u ovih borbi, njihovih ciljeva i posljedica, postoje duboke razlike.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svi su u Albaniji po\u010detkom decembra pro\u0161le godine bili iznena\u0111eni masovno\u0161\u0107u i politi\u010dkom snagom studentskog pokreta. Kroz svega nekoliko tjedana, ono \u0161to je zapo\u010delo kao mali prosvjed protiv jedne naizgled sporedne vladine odluke, pretvorilo se u veliki studentski pokret koji je doveo u pitanje cjelokupni projekt neoliberalne reforme obrazovanja. Brojni ljudi izrazili su svoju solidarnost sa studentima i tra\u017eili on njih da prodube svoje zahtjeve i zamijene postoje\u0107i sistem, koji po\u010diva na vezama ekonomske oligarhije i politi\u010dkog establi\u0161menta, s ne\u010dim novim. Studentski protesti i blokade fakulteta, ali jo\u0161 va\u017enije solidarnost naroda s tim akcijama, pokazali su ono \u0161to se uvijek moglo pretpostaviti: sve ve\u0107i dio gra\u0111ana osje\u0107a se sasvim otu\u0111eno od politi\u010dkog sustava za koji smatraju da ih ne predstavlja. <\/p>\n\n\n\n

Nije trebalo dugo da glavne stranke poku\u0161aju iskoristiti i preoteti ovu borbu. Da parafraziramo francuskog filozofa Jacquesa Ranci\u00e8rea, politika se vi\u0161e nije svodila na sva\u0111u izme\u0111u onih koji ka\u017eu bijelo i onih koji ka\u017eu crno, nego izme\u0111u dvije strane koje ka\u017eu bijelo, ali pritom misle na sasvim suprotne stvari. Ve\u0107 je po\u010detkom januara premijer Edi Rama, protiv \u010dijih su politika i vlade deseci tisu\u0107a studenata i prosvjedovali, poku\u0161ao sebe predstaviti kao autenti\u010dnog predstavnika studentskih zahtjeva. Dapa\u010de, poku\u0161ao se igrati i neku vrstu hiper-kapitalisti\u010dkog surogata Mao Ce Tunga i njegovog odnosa s Crvenom gardom, u uzaludnom poku\u0161aju da studente mobilizira protiv korumpiranih profesora.<\/p>\n\n\n\n

Glavne opozicijske snage, Demokratska stranka (PD) i Socijalisti\u010dki pokret za integraciju (LSI), se pak ve\u0107 mjesecima poku\u0161avaju predstaviti kao politi\u010dki nositelji \u0161ireg socijalnog nezadovoljstva i imitiraju taktike, simbole i dio politi\u010dkog govora studentskih pokreta. Nakon \u0161to nisu uspjeli preoteti studentski pokret preko infiltriracije \u010dlanova svojih omladinskih organizacija, \u0161to je doprinijelo razvoju sukoba unutar pokreta, opozicijske stranke su u velja\u010di zapo\u010dele svoj samostalni pokret, koji se predstavljao kao antisistemski. Kako bi poku\u0161ale smanjiti dubok jaz koji postoji izme\u0111u njih \u2013 kao i drugih stranaka u Albaniji \u2013 te ostatka dru\u0161tva, PD i LSI su napravile radikalan korak bez presedana: trajno su se povukle iz parlamenta.<\/p>\n\n\n\n

Povratak\nu pro\u0161lost?<\/h2>\n\n\n\n

Povremeni bojkoti parlamentarnog rada ra\u0161irena su taktika opozicijskih stranaka u Albaniji, ali nikada ranije se stranke i njihovi \u010dlanovi nisu slu\u017ebeno i trajno povukli iz parlamenta. Potez podsje\u0107a na odluku talijanske opozicije sredinom 1920-ih u ranih periodima uspostave fa\u0161isti\u010dkog re\u017eima. No odluka je jo\u0161 radikalnija jer uklju\u010duje i prijetnju da \u0107e opozicija bojkotirati i poku\u0161ati omesti lokalne izbore koji se trebaju odr\u017eati u junu, i to ako se premijer Edi Rama dotad ne povu\u010de, uspostavi prijelazna vlada i op\u0107i izbori organiziraju zajedno s lokalnim. PD i LSI se izgleda nadaju da bi im odustajanje od privilegija kao \u0161to su zastupni\u010dke pla\u0107e moglo pomo\u0107i da ih narodne mase prihvate kao svoje politi\u010dke predstavnike. <\/p>\n\n\n\n

U tom smjeru idu i obe\u0107anja beskompromisnog rata protiv oligarha i organiziranog kriminala, ukidanje \u0161kolarina i uvo\u0111enje drugih socijalnih prava, a sve to uz karakteristi\u010dnu desni\u010darsku i neoliberalnu agendu poput jedinstvene stope poreza od 9% i druge fraze u korist kapitala. Potajno se nadaju i da \u0107e povla\u010denjem iz politi\u010dkog sustava natjerati povijest da se ponovi, i da ih vjerojatni socijalni nemiri postave na vlast. Na izborima 1996. tada opozicijska Socijalisti\u010dka stranka (PS) povukla je svoje kandidate nekoliko sati prije otvaranja birali\u0161ta zbog nasilja i zastra\u0161ivanja dr\u017eavnih vlasti. Ve\u0107 sljede\u0107e godine, otkri\u0107e velikog sustava financijske prijevare (tzv. piramidalna shema) potaknulo je oru\u017eanu pobunu koja je sru\u0161ila vlast PD-a i na vlast postavila “socijaliste”. No oni su, naravno, izdali siroma\u0161ne i samo produbili neoliberalne politike strukturne prilagodbe. <\/p>\n\n\n\n

Povijest se ipak ne ponavlja; osim eventualno kada se iz tragedije pretvara u farsu. Te 1997. ve\u0107ina zastupnika u parlamentu jo\u0161 je na sjednice dolazila biciklima. Ekonomske razlike u stanovni\u0161tvu bile su vrlo male, albanska bur\u017eoazija slaba, a kapital raspore\u0111en u rukama velikog broja malih poduzetnika. No nakon dubokog neoliberalnog restrukturiranja \u2013 privatizacija, javno-privatnih partnerstava, komodifikacije prostora i javnih servisa uz sudjelovanje sna\u017enog mafija\u0161kog podzemlja \u2013 danas u Albaniji postoji sna\u017ena, iako klijentelisti\u010dka i kompradorska bur\u017eoazija. Njezine veze sa svim politi\u010dkim strankama vrlo su duboke.<\/p>\n\n\n\n

Kontrolirano\nnasilje<\/h2>\n\n\n\n

Ta se bur\u017eoazija razbacuje novcem na sve strane, financira izborne kampanje i nudi usluge svojih medija. U zamjenu za sve to o\u010dekuje da joj se stranke, jednom kada do\u0111u na vlast, nekako odu\u017ee. No otkad je na izborima 2017. potvrdio svoju vlast, premijer Edi Rama i njegov PS izgleda u\u017eivaju neproporcionalno visoku potporu kompradorsko-klijentelisti\u010dko-kriminalnog dijela krupne bur\u017eoazije, vjerojatno zbog dojma da predstavljaju uvjerljivo najsna\u017eniji politi\u010dki faktor. Zahtjevom za Raminom ostavkom i iznu\u0111ivanjem prijevremenih izbora, opozicijske stranke zapravo se nadaju novoj preraspodjeli te potpore. Drugim rije\u010dima, nadaju se da \u0107e preoteti potporu dijela bur\u017eoazije i tako osvojiti vlast.<\/p>\n\n\n\n

Istodobno, glavni predstavnici opozicije su, ba\u0161 poput ostalih politi\u010dara u Albaniji, besramno bogati. Ve\u0107ina njih bili su ministri, gradona\u010delnici ili lokalni politi\u010dki mo\u0107nici koje prati reputacija korupcije i koji \u017eive u luksuznim \u010detvrtima uz svoje “socijalisti\u010dke” kolege. Stoga je malo vjerojatno da \u0107e njihova verbalna i simboli\u010dka agresivnost potaknuti socijalnu pobunu. Uzmimo primjer nasilja na opozicijskim protestima. Iako su ga glasno osu\u0111ivali i isticali \u010dlanovi vlade te predstavnici EU i SAD-a, nasilje je zapravo bilo razmjerno slabo, ako se usporedi s onim uobi\u010dajenim za zapadne zemlje. Jednom ili dvaput tjedno stotinjak prosvjednika nagurava se s desecima policajaca uz povremeno bacanje kamenja prema zgradi parlamenta (ne policiji), na \u0161to policija odgovara bacanjem suzavca.<\/p>\n\n\n\n

Cijelo vrijeme masa koja svemu svjedo\u010di ostaje relativno indiferentna i ne sudjeluje u sukobu. To pokazuje kako je dozirano politi\u010dko nasilje pod strogom kontrolom organizatora koji ne \u017eele previ\u0161e uznemiriti zapadne diplomate i \u2013 jo\u0161 va\u017enije \u2013 ne \u017eele \u0161irenje nasilja poput onog prije dvadeset i ne\u0161to godina kada su ljudi plja\u010dkali banke i skupe du\u0107ane. EU i SAD su dosad sna\u017eno osu\u0111ivali strategiju opozicije i izra\u017eavali podr\u0161ku vladi, jer se povla\u010denje iz parlamenta i prijetnja bojkota lokalnih izbora smatra opasnim i destabiliziraju\u0107im procesom koji bi mogao delegitimirati hegemonijski politi\u010dki narativ relativno stabilnog pluralisti\u010dkog politi\u010dkog sustava.<\/p>\n\n\n\n

Raspad\nsistema<\/h2>\n\n\n\n

Postojanje\ndviju stranaka, tobo\u017ee lijevog i desnog centra, koje se periodi\u010dno\nsmjenjuju na vlasti samo da bi provodile zapravo iste strukturne\npolitike, dugoro\u010dna je investicija predstavnika EU i SAD-a.\nNovootkriveni “radikalizam” PD-a i LSI-a ih je uznemirio.\nOno \u010dega se najvi\u0161e boje je da \u0107e opozicijska strategija potaknuti\ndru\u0161tvene snage koje je nemogu\u0107e kontrolirati, a koje bi, kao u\nsvim revolucijama, izgurale la\u017eno radikalne umjerenjake i zapo\u010dele\nproces politi\u010dkih nemira koji bi mogli destabilizirati ne samo\nAlbaniju, ve\u0107 i cijelu regiju. Upravo ra\u010dunaju\u0107i na taj strah,\nopozicija moli zapadne vlade da stave pritisak na Ramu kako bi se\nsklopio dogovor o podjeli vlasti.<\/p>\n\n\n\n

Postoje dva scenarija za naredne mjesece. Najvjerojatniji je onaj prema kojem, preko me\u0111unarodnog pritiska, dvije strane dolaze do dogovora o podjeli vlasti i provode neke formalne ustavne promjene koje bi ostavile dojam demokratizacije. Uostalom, sukobom obje strane puno riskiraju. Ako PD i LSI bojkotiraju lokalne izbore, a predsjednik republike (iz redova LSI) podnese ostavku, Rama i PS \u0107e kontrolirati sve grane i sektore politi\u010dkog sistema, bez ikakve opozicije. Premijer \u0107e gotovo ostavljati dojam despota bez demokratskog legitimiteta, goreg od svog prijatelja Erdo\u011fana, koji barem mora pobijediti na izborima protiv prave opozicije. No istodobno, opozicijske stranke bi se zbog bojkota izbora lako mogle i raspasti. Ki\u010dma njihove organizacije su tisu\u0107e zaposlenika op\u0107ina pod njihovom kontrolom, koje sada \u010dine najradikalniji dio prosvjednika, ali bi uskoro mogle ostati bez posla ili bi barem morale promijeniti politi\u010dku lojalnost. Bez ovog \u0161irokog sloja politi\u010dkih oportunista, svaka stranka u Albaniji je prakti\u010dki mrtva.<\/p>\n\n\n\n

Druga opcija je da uz zapadnu pomo\u0107 Rama sam iza\u0111e na izbore i uspije nagovoriti neke manje stranke da igraju ulogu opozicije kako bi si osigurao nekakav legitimitet. Politi\u010dki raspad PD-a i LSI-a bi tada bio brz, \u010dime bi Rama ostao bez tampon zone izme\u0111u sebe i narodnih masa. U toj bi situaciji najnapredniji sektori dru\u0161tva (studenti, mladi kvalificirani radnici itd…) mogli formirati nove i radikalnije politi\u010dke snage. Oni bi mogli predstavljati organske intelektualce<\/em> za izgradnju novog historijskog bloka<\/em> \u010diji bi potencijali mogli biti doista eksplozivni. Ekonomsko nezadovoljstvo, socijalni nemir i otu\u0111enje od politi\u010dkog sustava pro\u017eimaju cijelo dru\u0161tvo. Tko \u0107e ih iskoristiti \u2013 da bi ih postepeno ugu\u0161io ili razbuktao \u2013 je pitanje koje \u0107e odlu\u010diti sudbinu Albanije sljede\u0107ih nekoliko desetlje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

S\nengleskog preveo Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prosvjedni pokreti potresaju zemlju: nakon studenata svoju je borbu radikalizirala i opozicija. No izme\u0111u ovih borbi, njihovih ciljeva i posljedica, postoje duboke razlike. Svi su u Albaniji po\u010detkom decembra pro\u0161le godine bili iznena\u0111eni masovno\u0161\u0107u i politi\u010dkom snagom studentskog pokreta. Kroz svega nekoliko tjedana, ono \u0161to je zapo\u010delo kao mali prosvjed protiv jedne naizgled sporedne vladine […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":27398,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[516,12,63,33,517],"theme":[456],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-27395","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-albanija","tag-izbori","tag-obrazovanje","tag-protest","tag-studenti","theme-politika","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27395","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27395"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27395\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27416,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27395\/revisions\/27416"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27398"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27395"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27395"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27395"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27395"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27395"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27395"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27395"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}