{"id":27359,"date":"2019-04-02T08:00:04","date_gmt":"2019-04-02T07:00:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=27359"},"modified":"2021-02-25T10:42:15","modified_gmt":"2021-02-25T09:42:15","slug":"analiticke-muke-s-vojkom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=27359","title":{"rendered":"Analiti\u010dke muke s Vojkom"},"content":{"rendered":"\n

Splitski reper Vojko V. je, \u010dini se, sasvim neobi\u010dan “fenomen”: svi su upinju iz petnih \u017eila objasniti \u0161to je tu posrijedi, e da bi se konsenzualno zaklju\u010dilo da se tu ba\u0161 i nema \u0161to objasniti. <\/p>\n\n\n\n

Zbog jednog solo-prodora s liberalnog krila u sredinu na ja\u010du nogu, minijaturno polje suvremenog hrvatskog popa u posljednje vrijeme pokazuje, za vlastite standarde, neobi\u010dno visok stupanj dinamike. “Mo\u017eda netko je sabotira, protiv nje lobira, mo\u017eda je vlada, mo\u017eda su Srbi, mo\u017eda masoni”, recitira Gordan Jandrokovi\u0107, glavni tajnik HDZ-a i predsjednik Sabora, ispred grupice novinara koju zanima \u0161to misli o tvrdnjama Gabrijele \u017dalac, Jandrokovi\u0107eve strana\u010dke suigra\u010dice i ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije, o tome da je parkirani crni Mercedes ispred jedne vinkova\u010dke prizemnice ru\u017ei\u010daste fasade tek unutarstrana\u010dki udarac ispod pojasa. <\/p>\n\n\n\n

Drugim rije\u010dima, postoji li uvjerljivija potvrda da je Vojko V, splitski reper i producent sada ve\u0107 s ozbiljnim glazbenim radnim sta\u017eem, pro\u0161logodi\u0161njim debitantskim solo albumom naslova “Vojko”, odnosno u kona\u010dnici hit-singlom “Kako to”, revitalizirao jednu popularnu formu na na\u010din koji ne trpi usporedbe novijeg datuma od toga da je njezin sadr\u017eaj bez ve\u0107ih zastoja proputovao udaljenost od Splita dva do Markova trga?<\/p>\n\n\n\n

Doista, cijela pri\u010da na neki karikaturalan na\u010din posjeduje primamljiv retro-\u0161tih, kao da se odvija u zlatnom dobu poslijeratnog niskog (pop) modernizma, unutar okvira jedne nezasi\u0107ene i neparcelizirane “monokulture” popa, za \u010dijim je nestajanjem, primjerice, jo\u0161 prije pola stolje\u0107a \u017ealio stari Robert Christgau. Danas u ve\u0107oj mjeri ozlogla\u0161eni prefiks tada nije imao negativne konotacije. Naprotiv, radilo se o popu (jer i rock je, naravno, samo pop) u jednom od svojih najboljih socijalnih izdanja, o inkluzivnoj formi ozbiljnih demokratskih potencijala koja je olabavila devetnaestostoljetnu gra\u0111ansku hijerarhiju ukusa – ukratko o zajedni\u010dkom, dijeljenom i djeljivom kulturnom iskustvu. <\/p>\n\n\n\n

Ne\u0161to sli\u010dno, \u010dini se, posrijedi je i s “fenomenom Vojko” koji se u lokalnom medijskom polju kolektivnim naporom vjerojatno zahvaljuju\u0107i poslovi\u010dnom uredni\u010dkom raskoraku sa suvremeno\u0161\u0107u sada poku\u0161ava glazbeno-kriti\u010darski i sociolo\u0161ki “dubinski” osvijetliti s jedne ili druge ili tre\u0107e strane. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to god autor ka\u017ee<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

“Sedmo, Vojko je uspio premostiti i jaz izme\u0111u undergrounda i mainstreama. Njegovu statusu na hrvatskoj i regionalnoj pop-sceni ne smeta (naprotiv, samo mu poma\u017ee) \u0161to su mu spotovi me\u0111u najemitiranijima istodobno i na CMC-u i u underground-klubovima. Dakle, kod njega mo\u017ee i jedno i drugo. On se izruguje mainstreamu, ali, opet, koristi se pojedinim elementima mainstreama da bi i sam postao \u2013 mainstream”, zapa\u017ea, primjerice, Drago Hudelist u Globusu u tekstu<\/a> koji bi bilo mogu\u0107e podvesti pod nekakav glazbeno-kriti\u010darski \u017eanr beskona\u010dne taksacije.<\/p>\n\n\n\n

Zadr\u017eavaju\u0107i se na konkretnom primjeru, isti povijesni moment i optere\u0107enja prisutni su i u proizvodnoj to\u010dki popularno-kulturnog kru\u017enog toka. “Sve je po\u010delo od toga da smo htjeli impresionirati curice s ne\u010dim, a nismo imali s \u010dim: nisam imao mi\u0161i\u0107e niti sam bio cool<\/em>, nisam se znao pona\u0161ati u nekakvim socijalnim situacijama, jedino \u0161to sam znao je slo\u017eiti dobru rimu i onda je to krenulo, dobio sam \u0161to sam htio”, prisjetio se tako\u0111er za Globus, dodu\u0161e ne\u0161to ranije, Vojko V. hip-hoperskih i romanti\u010dnih poro\u0111ajnih muka. Tako\u0111er, malo pozitivizma nikoga nije ubilo. “To je jedan jako lijep kvart, u kojem nema kriminala kao u nekim drugim kvartovima i nije selja\u010dki kao neki drugi kvartovi koji su se u zadnjih par godina dosta poselja\u010dili. Spinut je ostao vi\u0161e-manje \u2018urbani\u2019 \u0111ir”, ka\u017ee Vojko o sredini koja ga je formirala nakon \u010dega prva re\u010denica idu\u0107eg paragrafa ka\u017ee pak da Vojko “na novom albumu ismijava malogra\u0111an\u0161tinu”.<\/p>\n\n\n\n

Ali nema veze. Otprilike, kao \u0161to je Elvis Presley 1965. godine zaljuljao kukovima na nacionalnoj televiziji ili kao \u0161to je, jo\u0161 bolje, deset godina kasnije Mick Jagger zapjevao “polako, curo”, tako je Vojko, izme\u0111u ostalog, sada putem YouTubea ba\u0161 \u0161irokoj javnosti rekao “Ne mo\u017ee”, \u0161to je bio znak za uzbunu i mobilizaciju ovog ili onog raspolo\u017eivog i raspolo\u017eenog doma\u0107eg “pop fenomenologa”. Na svu sre\u0107u, vrijeme ipak te\u010de, pa je zainteresirana publika, u skladu s klasi\u010dnom logikom izlaganja prvo pa\u017eljivo obavije\u0161tena o razvoju novih tehnologija glazbene proizvodnje i novih na\u010dina distribucije u posljednjih vi\u0161e od pola stolje\u0107a, bila li\u0161ena naklapanja o vrijednosti i statusu hip-hopa kao glazbene forme. <\/p>\n\n\n\n

Dakle, potrebe za nekom posebnom vrstom dodatne kulturne legitimacije o\u010dito nema, \u0161to je, naravno, dobra stvar. Sugerira to i strogo autorski pristup “fenomenu” \u2013 u smislu ekskluzivnog pripisivanja zna\u010denja “teksta” kreativnom individualcu koji nad istim “tekstom” pola\u017ee pravo vlasni\u0161tva pa je na kraju dana, obi\u010dno u formi intervjua, i jedini ovla\u0161teni serviser procesa njegova tuma\u010denja. Osim toga, zadovoljeni su i svi nu\u017eni kvantitativni kriteriji popularnog. Moglo se pro\u010ditati kako su svi singlovi s “Vojka” na YouTubeu pokupili vi\u0161e od milijun pregleda i kako je Vojko samo pola godine nakon \u0161to je hvaljeni album pu\u0161ten u digitalni i fizi\u010dki optjecaj (Croatia Records) uspio napuniti malu dvoranu Doma sportova. <\/p>\n\n\n\n

Tupost mladih<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

“Koncert je zapo\u010deo pjesmom ‘Bach’, prigodno obu\u010den kao \u010duveni skladatelj, i odmah je bilo vidljivo koliko ga publika voli. Jer na prvim taktovima pjesme cijela je dvorana po\u010dela skandirati ‘Vojko V je Bach’, a sli\u010dno se nastavilo i na ostalim pjesmama, pa smo na trenutke imali dojam da se nalazimo na koncertu Mi\u0161e Kova\u010da”, moglo se pro\u010ditati u Ve\u010dernjem listu u reporta\u017ei sa spomenutog koncerta. A kada se na stranicama Ve\u010dernjeg lista u dvije re\u010denice granice visoke i niske kulture \u010dak dva puta zamute, onda ne preostaje drugo nego do\u0107i do zaklju\u010dka kako se doista radi o pravoj stvari. U tom smislu, niti tri subotnja Porina (za “video broj”, za “album godine”, za “klupski album”) niti nedjeljno gostovanje u gra\u0111anski najpresti\u017enijoj emisiji javne televizije nisu djelovali posebno impresivno. <\/p>\n\n\n\n

Povratak u granice dobro poznatog modela zato je odra\u0111en u pristupu “fenomenu” kroz generacijsku optiku, u stvari poku\u0161aju opravdavanja nedostatka analiti\u010dkih kapaciteta i kondicije rezigniranim zaklju\u010dkom da je, iako formalno samouvjereno sposobna, ve\u0107ina “fenomenologa” jednostavno prestara da se ozbiljnije uhvati u ko\u0161tac s “fenomenom Vojko”. To, dakako, ne zna\u010di da se u istoj poziciji ne koristi sposobnost farbanja jedne druge, puno ve\u0107e ve\u0107ine, one dovoljno mlade da isti “fenomen” konzumira prirodno, valjda poput maj\u010dinog mlijeka, kao u najboljem slu\u010daju intelektualno nedorasle ili u najgorem zakinute. <\/p>\n\n\n\n

Uostalom, poziciju najbolje ilustrira dobra stara autorska namjera. “Ono \u0161to ti mladi slu\u0161aju – to je lobotomija, bijeg od informacija, kojima su neprekidno bombardirani. Oni vi\u0161e nemaju vremena za formiranje mi\u0161ljenja, kod njih misaoni proces jednostavno vi\u0161e ne prolazi. Ti ljudi ne \u017eele konzumirati nikakav preoptere\u0107uju\u0107i sadr\u017eaj, kod njih se sve vi\u0161e razvija \u2013 tupilo. I kad sam radio ovaj album, trudio sam se imati balans izme\u0111u ove starije generacije, koja jo\u0161 uvijek \u017eeli \u010duti ne\u0161to konkretno u tekstovima, i ovih najmla\u0111ih koji \u017eele pobje\u0107i od bilo kakve informacije”, govori nam Vojko u natjecanju intervjuisti\u010dkog povla\u0111ivanja u kojem se poredak na vrhu mijenja od jednog paragrafa do drugog. <\/p>\n\n\n\n

Tehni\u010dki, dijagnoza nije posve pogre\u0161na. Jasno, \u017eivotnost bilo koje kulturne forme po\u010diva na pretpostavci postojanja publike koja \u0107e za nju biti ili bi mogla biti zainteresirana. Ali ako je inicijalni pop prodor iz pedesetih bio vrlo brzo shva\u0107en kao posljedica miksa mladosti i rastu\u0107e poslijeratne ekonomije, a njegovi u\u010dinci ne\u0161to sporije ne kao posljednji oblik degeneracije nego kao korak naprijed, za\u0161to se u jednom kontekstu koji je, eto, igrom slu\u010daja, materijalno posve druga\u010diji, ba\u0161 “tuposti” ne bi pristupilo s ne\u0161to vi\u0161e razumijevanja i ne\u0161to manje veteranske arogancije. <\/p>\n\n\n\n

Slavljena “apoliti\u010dnost”<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Zato je barem u jednom aspektu na\u010din na koji je “fenomen” obra\u0111en i na koji se obra\u0111uje ostao sasvim suvremen. U teku\u0107em kontekstu u kojem je ultimativni indeks pameti u medijskoj reprezentaciji bilo kojeg tipa jednak re\u010denicama u stilu “umjesto partizanima i usta\u0161ama, moramo se napokon okrenuti budu\u0107nosti, prakti\u010dnim stvarima, pametnim tehnologijama” ili ne\u010dem desetom, nije \u010dudno da je kao jedan od glavnih vrijednosnih kriterija albuma o kojem je rije\u010d zapravo prepoznata njegova apoliti\u010dnost u istoj ideolo\u0161koj podvali u kojoj se danas i okretanje budu\u0107nosti do\u017eivljava apoliti\u010dnom prognozom.<\/p>\n\n\n\n

Odnosno broj osam. “I osmo, ni Vojko V ni njegova publika nisu politi\u010dki anga\u017eirani; oni su, u biti, apoliti\u010dni”. Ili, odmah na startu: “Isto tako, Vojko se na prvi pogled mo\u017ee u\u010diniti kao politi\u010dki anga\u017eirani glazbenik. Primjerice, u pjesmi ‘Kako to’ izruguje se hrvatskom mentalitetu po kojem je uvijek netko drugi kriv za vlastite propuste, nedostatke, neuspjehe i padove; u pjesmi ‘Zovi \u010dovika’ spominje, u ironi\u010dnom kontekstu, ‘Todu’, tj. Ivicu Todori\u0107a… Ali ipak su to mnogo prije puke politi\u010dke konotacije nego dru\u0161tveni i politi\u010dki anga\u017eman u pravom smislu rije\u010di, kakav je (bio) karakteristi\u010dan za neke druge hiphopere i rokere iz Dalmacije i Hrvatske.”<\/p>\n\n\n\n

Analiti\u010dko a\u017euriranje odra\u0111eno je odavno ili mo\u017eda ne dovoljno odavno, o\u010dito, uglavnom taman sredinom sedamdesetih, ba\u0161 kada su uvjeti u kojima je nastala najva\u017enija moderna popularno-glazbena forma nepovratno nestajali. U u\u017eem, banalnom smislu, politi\u010dka anga\u017eiranost ili neanga\u017eiranost jesu, naravno, stvar (svjesnog) autorskog izbora, a na razini teksta dosadnog mjerenja stupnja vjernosti zrcaljenja onoga \u0161to se izvan njega nalazi. Me\u0111utim, u praksi, svi autorski izbori, kako formalni tako i tematski, nisu apstraktni, nego specifi\u010dni i konkretni, neodvojivi od aktualne situacije i njome ve\u0107im dijelom definirani i ograni\u010deni. <\/p>\n\n\n\n

Pop tako, kao i bilo koja druga kulturna forma, jednom uronjen u bazen dru\u0161tvenih odnosa posjeduje iritantnu naviku da odre\u0111enu razinu politi\u010dnosti zadr\u017eava posve neovisno o \u017eeljenom autorskom plasmanu u jednom ili drugom smjeru. Iz tako pode\u0161ene perspektive mogu\u0107e je, napokon, tu i tamo zapaziti i ne\u0161to doista zanimljivo, u tekstu i izvan teksta. Recimo, samo za po\u010detak, ba\u0161 na primjeru singla “Kako to”, neki tip poeti\u010dkog premje\u0161tanja – od gotovo kriti\u010dko-realisti\u010dkog zahvata tranzicijskih dru\u0161tvenih procesa prema ismijavanju onih koji su u njima prisiljeni uglavnom neuspje\u0161no sudjelovati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Splitski reper Vojko V. je, \u010dini se, sasvim neobi\u010dan “fenomen”: svi su upinju iz petnih \u017eila objasniti \u0161to je tu posrijedi, e da bi se konsenzualno zaklju\u010dilo da se tu ba\u0161 i nema \u0161to objasniti. Zbog jednog solo-prodora s liberalnog krila u sredinu na ja\u010du nogu, minijaturno polje suvremenog hrvatskog popa u posljednje vrijeme pokazuje, […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":27363,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[146],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-27359","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-muzika","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27359","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27359"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27359\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27377,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27359\/revisions\/27377"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27363"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27359"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27359"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27359"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27359"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27359"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27359"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27359"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}