Pro\u0161log smo mjeseca opet bili svjedoci nove runde afirmativnog “\u010du\u0111enja” popularnosti hrvatskih pop izvo\u0111a\u010da u Srbiji i obrnuto. I tako \u0107e biti sve dok se osnovna statistika zaobilazi, a nacionalna optika pretpostavlja kao takva.<\/p>\n\n\n\n
O \u010demu govorimo kad spominjemo pop-kulturu? O zakonu tr\u017ei\u0161ta, statusu pop-kulturnog proizvoda? A o \u010demu govorimo kad mislimo o pop-kulturi s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije? O dinamici tr\u017ei\u0161ta, statusu pop-kulturnog proizvoda? <\/p>\n\n\n\n
Stvari su jasne i jedva “imamo temu”, iako status ex-yu pop-kulture u javnosti (ponovno) frustrira primjerima svje\u017ee reprezentacije u mejnstrim medijima. Kao pred starom kramom koja je ispala iz ormara, imamo prilike \u010duditi se nad nedavnim tekstovima Jutarnjeg lista i Ve\u010dernjeg lista, objavljenima po\u010detkom o\u017eujka. <\/p>\n\n\n\n
Pod naslovom “D\u017eaba ste kre\u010dili: za\u0161to zagreba\u010dka publika hrli na srpske pjeva\u010de, a beogradska na hrvatske”, Aleksandar Draga\u0161 u Jutarnjem listu pi\u0161e osvrt o gostovanjima pjeva\u010da i muzi\u010dkih grupa biv\u0161e Jugoslavije u zagreba\u010dkim dvoranama i izja\u0161njava se prema toj \u010dinjenici “afirmativno”. Uostalom, naslov “D\u017eaba ste kre\u010dili” valjda dovoljno govori. Pitanje je o \u010demu govori.<\/p>\n\n\n\n
U Ve\u010dernjem listu Mladen Mil\u010di\u0107 objavljuje osvrt na gostovanje Darka Rundeka u Beogradu pod naslovom: “Mi na Bajagu, a Beogra\u0111ani pet dana zaredom na Rundeka”. Dovoljno informativno. Jurica Pavi\u010di\u0107 u Jutarnjem listu u osvrtu na nedavno odr\u017eani beogradski filmski FEST pod naslovom “Beogradska filmska industrija ponovno je nadma\u0161ila hrvatsku”, uz kroki historije tog najva\u017enijeg filmskog festivala u Jugoslaviji i pregled najuspje\u0161nijih filmova s programa ovogodi\u0161njeg FEST-a, zaklju\u010duje da je “bilanca beogradske filmske industrije 2018\/2019. ipak osjetno ja\u010da od one zagreba\u010dke”.<\/p>\n\n\n\n
Navikli na manipulativnu nakanu doma\u0107ih medija u svakoj temi koja doti\u010de prilike “ovih prostora”, rezignirano bismo zaklju\u010dili da valja \u0161tediti energiju na ozbiljnije teme. Ali ako ne znamo da je zakon tr\u017ei\u0161ta pop-industrije ozbiljna stvar, u kojoj nema ni mjesta niti vremena za politikantske aluzije, onda zbilja nemamo pojma. Na\u017ealost, ovdje opet “imamo pojma” o evidentnom kle\u0161u (ucijepljenih, implicitnih) postulata nacionalne kulturne politike i pop-kulture kao vje\u010ditog, neshva\u0107enog bastarda. Odjeci agresivne nacionalisti\u010dke politike iz 1990-ih te\u0161ko se ispiru iz javnog medijskog diskursa. A ako je to \u010dinjenica na koju smo pristali, za\u0161to uporno ignoriramo statistiku i ostalu golu faktografiju koja bi po kratkom postupku mogla doma\u0107e medijsko polje izvesti na tlo postjugoslavenske (pop) kulture 21. stolje\u0107a? <\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda zato \u0161to je naprosto komotnije reprizirati jugoslavensku mitologiju rivaliteta Zagreba i Beograda, koja i u uvjetima tr\u017ei\u0161nog kapitalizma izgleda zavodljivo? Mo\u017eda stoga \u0161to su pop-rock veterani danas jednako uspje\u0161ni na svim adresama nekada\u0161nje Jugoslavije i to svi znamo, ali je medijski perfidnije igrati se o\u010du\u0111enja nad banalnosti organizacije pop doga\u0111aja “ovdje i ondje”? Ili mo\u017eda ba\u0161 zato \u0161to javnost zapravo ne zna kakva je dinamika i kakva ekonomija unutar pop-kulturnog polja postjugoslavenskog kulturnog prostora. <\/p>\n\n\n\n
Ekonomija (pop) kulture je te\u0161ko pitanje za protonacionalisti\u010dki ba\u017edaren (medijski) kurs. Mo\u017eda djeluje \u010dudno, ali svakako zabrinjavaju\u0107e, nakon tolikih javnih napora kulturnih \u010dinovnika u osvje\u0161tavanju europejskih kreativnih industrija i klastera kreativnosti doma\u0107ih profesionalaca kulturnih industrija koji bi da ih se shvati “ekonomski ozbiljno” u okvirima nacionalnog bud\u017eeta. Ili, nimalo \u010dudno ako znamo da je koncept nacionalne kulture trajno zape\u010da\u0107en iskrivljenim kriterijima tr\u017ei\u0161nosti: ba\u017edaren smjernicama EU direktiva, primjenjiv po arbitrarnom klju\u010du nacionalne politike, nijem i gluh na puls \u017eivog tr\u017ei\u0161ta u vlastitom dvori\u0161tu. A to \u017eivo, autoregulativno tkivo pop-kulture postjugoslavenskog prostora rukovodi se logikom koja nikoga ne mora zanimati jer nije meritum stvari. \u0160to onda jest?<\/p>\n\n\n\n
Doma\u0107i glazbeni i filmski kriti\u010dari pouzdano dobro razumiju zakonitosti i modele proizvodnje glazbene i filmske industrije. Dobro znaju kontekst, anomalije i statuse proizvo\u0111a\u010da. Poznata im je dinamika i statistika kulturnih programa. Abeceda pop-kulture, po kojoj kriteriji etniciteta ne igraju ba\u0161 nikakvu ulogu, pretpostavka je svakog ozbiljnijeg interesa. Otkud onda \u010dudna rezonanca Draga\u0161a o tome da \u0107e “hrvatski klubovi, festivali i dvorane lak\u0161e opstajati\u2026 ako u njima nastupaju i srpski izvo\u0111a\u010di”? <\/p>\n\n\n\n
O\u010dito, pozitivna ekonomija je, ovaj put bez metodi\u010dke sumnje, ujedno i pozitivna geografija za doma\u0107e izvo\u0111a\u010de \u010dija \u0107e, ka\u017ee Draga\u0161, “egzistencija biti lak\u0161a ako imaju koncerte izvan Hrvatske poput pro\u0161le godine Aerodroma, Leta 3, Vatre i M.O.R.T.-a na Belgrade Beer Festu gdje ih je u\u017eivo moglo \u010duti i vidjeti po 50.000 posjetitelja”. <\/p>\n\n\n\n
“Ve\u0107 iz tog razloga bilo bi glupo zatvarati vrata srpskim izvo\u0111a\u010dima, kako ona koja vode na pozornice, tako i ona koja vode u eter”, zaklju\u010duje potom Draga\u0161 ostavljaju\u0107i nas posve zbunjenima. \u010cekajte, kako bi to sad “bilo glupo zatvarati vrata srpskim izvo\u0111a\u010dima”, kad svi izvo\u0111a\u010di iz regije ve\u0107 (najmanje) petnaest godina posve nesmetano grade karijere na gostovanjima u Hrvatskoj i obrnuto?!<\/p>\n\n\n\n
Ili kad Pavi\u010di\u0107 govori o “boljoj berbi” srpske filmske produkcije od hrvatske, kakva je to usporedba? Koji referentni okvir, osim ve\u0107e sezonske bilance filmskih naslova, ima smisla proizvesti za potrebe usporedbe hrvatske i srpske kinematografije, izvan natjecateljskog ringa festivala? Uvjeti proizvodnje svake nacionalne audiovizualne industrije razlikuju se, naravno, pa bi o tome, uva\u017eavaju\u0107i aktualije stanja doma\u0107e mati\u010dne filmske ku\u0107e HAVC, valjalo voditi ra\u010duna u eventualnoj usporedbi s bilo kojom drugom kinematografijom. Bez toga, usporedba broja “hrvatskih i srpskih filmova” postaje tek bizarna. Komentar broja srpskih i bosanskih pop-autora koji, navodno odjednom i navodno hrpimice, nastupaju u dvoranama Hrvatske, i to uz forsiranu potrebu za medijskim “autorskim stavom”, djeluje upravo bizarno. <\/p>\n\n\n\n
Ipak,\nopasnost u bizarnom ruhu tinja u lako\u0107i (medijskog) pristajanja na\npotro\u0161ene, protonacionalisti\u010dke retori\u010dke modele umjesto poku\u0161aja,\nnaznake analiti\u010dke historizacije doma\u0107eg pop-kulturnog polja od\n1990-ih nadalje. \n<\/p>\n\n\n\n
Bez ambicija dekontekstualizacije doma\u0107eg polja popularnog, dovoljno je podsjetiti na klju\u010dnu simbiotsku paralelu dominantne kulturne produkcije koja je u nacionalisti\u010dkom klju\u010du doslovno o\u010distila (nacionalni i lokalni) radijski eter i televizijski program od natruha “ekavice”, kao i \u017eilave tr\u017ei\u0161ne povijesti pop-kulturnog kapitala regije (od turbo folka do rocka i nazad) na tlu Hrvatske. <\/p>\n\n\n\n
Oni “veteranski” pop-rock bendovi koji su u Jugoslaviji bili “veliki”, takvi su ostali i danas. Eto, zna se urbi et orbi<\/em> da je Bajaga je u prepunoj zagreba\u010dkoj Areni nedavno odr\u017eao dvoipolsatni koncert. Slabo se, me\u0111utim, medijski govori da je Bajaga u posljednjih deset godina u Hrvatskoj odr\u017eao \u010dak tridesetpet koncerata, i to uvijek rasprodanih. Rundek je, saznali smo, nedavno u Beogradu punio dvorane pet dana zaredom. Vrlo logi\u010dno, jer je Darko Rundek u Beogradu, jo\u0161 za vrijeme njegova Haustora u Jugoslaviji, vrlo lako prodavao nekoliko velikih, beogradskih koncerata zaredom. <\/p>\n\n\n\n Pop-kulturna statistika tako\u0111er svjedo\u010di da je Haustor u Jugoslaviji bio “ve\u0107i” u Beogradu nego u Zagrebu, kao \u0161to je EKV u Zagrebu bio popularniji nego u Beogradu. Parni valjak i Prljavo kazali\u0161te desecima godina sviraju u najve\u0107im, prepunim gradskim dvorana Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Slovenije. Hladno pivo je, ka\u017eu upu\u0107eni, trenutno jedan od najpopularnijih bendova u Beogradu. Jinxi su na novosadskom Exitu uvijek bili klju\u010dna programska atrakcija. Tko jo\u0161?<\/p>\n\n\n\n Zdravko\n\u010coli\u0107 rasprodaje dvorane u regiji i tome se nitko ne \u010dudi. Ali se\nslabo medijski nagla\u0161ava ono \u0161to bi, sigurno, itekako trebalo.\n\u010coli\u0107 je svoj petnaesti studijski album 2017. godine objavio kao\nprvi album suradnje dviju najve\u0107ih diskografskih ku\u0107a u regiji, PGP\nRTS-a i Croatia Reordsa. Otkako je diskografija na umoru, tr\u017ei\u0161na\nekonomija regije na\u0161la je jedino rje\u0161enje: suradnju zagreba\u010dke i\nbeogradske diskografske ku\u0107e, da se spasi, \u0161to se spasiti mo\u017ee.\nDiskografska logika, naime, jo\u0161 uvijek etablira i dinamizira\npop-rock tr\u017ei\u0161te u regiji po starom i dobrom principu: novi album,\nstari bend. \n<\/p>\n\n\n\n Tr\u017ei\u0161nom logikom, srpski i bosanski turbo folk od 1990-ih lavira izme\u0111u \u017eanrova pa osim bujnog klupskog \u017eivota, posljednjih godina u “mek\u0161em” registru folk popa \u017deljka Joksimovi\u0107a bez problema rasprodaje zagreba\u010dku Arenu. A nova turbo folk srpska zvijezda Maya Berovi\u0107 ovih dana juri\u0161a na Spaladium Arenu. I nitko ozbiljan ne postavlja pitanje po \u010demu je sve to, pobogu, \u010dudno. <\/p>\n\n\n\n \u010cudno je, me\u0111utim, kad svu ovu jednostavnu postjugoslavensku pop-rock statistiku koncerata posljednjih desetak godina, izostavimo iz medijske “interpretacije” nedavnog, navodno velikog, interesa zagreba\u010dke i beogradske publike prema izvo\u0111a\u010dima “s one strane granice”. <\/p>\n\n\n\n U okru\u017eenju ovakvih kalendarskih \u010dinjenica, osvrti na terenu “d\u017eaba ste kre\u010dili”, \u010disti su fejk njuz. La\u017ean alibi za dublje probleme, one koje je davno proizvela doma\u0107a “politika nacionalnog kulturnog identiteta”. Va\u017enije, mnogo va\u017enije pitanje od trenutnih afiniteta i zagreba\u010dke ili beogradske publike jednostavno je postaviti. Za\u0161to srpski bendovi poput S.A.R.S-a ili Goribora koje “jako voli” hrvatska klupska publika jo\u0161 uvijek ne smiju prije\u0107i nevidljivu rampu doma\u0107eg radijskog etera \u2013 klju\u010dno je pitanje nacionalne kulturne politike.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pro\u0161log smo mjeseca opet bili svjedoci nove runde afirmativnog “\u010du\u0111enja” popularnosti hrvatskih pop izvo\u0111a\u010da u Srbiji i obrnuto. I tako \u0107e biti sve dok se osnovna statistika zaobilazi, a nacionalna optika pretpostavlja kao takva. O \u010demu govorimo kad spominjemo pop-kulturu? O zakonu tr\u017ei\u0161ta, statusu pop-kulturnog proizvoda? A o \u010demu govorimo kad mislimo o pop-kulturi s […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":27342,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74,146],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-27339","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","tag-muzika","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27339"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27339\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27341,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27339\/revisions\/27341"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27342"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27339"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27339"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27339"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27339"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}La\u017ean alibi<\/strong><\/h2>\n\n\n\n