{"id":27288,"date":"2019-03-28T08:00:59","date_gmt":"2019-03-28T07:00:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=27288"},"modified":"2021-05-03T19:03:42","modified_gmt":"2021-05-03T18:03:42","slug":"istarska-predizborna-ofenziva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=27288","title":{"rendered":"Istarska predizborna ofenziva"},"content":{"rendered":"\n

Ovih se dana odvijaju klju\u010dni \u010dinovi u drami oko pulskog brodogradili\u0161ta Uljanika. Istodobno, lokalna vladaju\u0107a stranka vodi kampanju za euroizbore, nastoje\u0107i skinuti odgovornost za situaciju sa sebe i nude\u0107i neuvjerljiva obe\u0107anja o svijetloj postindustrijskoj budu\u0107nosti grada.<\/p>\n\n\n\n

Radnici i radnice Uljanika, nakon sedam mjeseci rada bez pla\u0107e, pro\u0161log \u010detvrtka u 13 sati zavarili su dva od tri slu\u017ebena ulaza u brodogradili\u0161te i obnovili \u0161trajk koji su privremeno prekinuli sredinom prosinca. Kontroliraju\u0107i tre\u0107i ulaz na Bulevaru ne dozvoljavaju kooperantima da nastave radove na polarnom kruzeru “Scenic Eclipse”, u \u010dijem imenu, svjedo\u010dimo li ovih dana kona\u010dnom kraju brodogradili\u0161ta, ima ne\u010deg bolno ironi\u010dnog. Za sutra je zakazano ro\u010di\u0161te na kojemu \u0107e se odlu\u010divati ide li Uljanik brodogradili\u0161te d.d. u ste\u010daj, a sve su nade polo\u017eene u mogu\u0107nost da Vlada dotad donese odluku o restrukturiranju. Upravo \u010dinjenicu da je ta odluka na Vladi, odnosno Trgova\u010dkom sudu u Rijeci, Istarski demokratski sabor (IDS) oportuno iskori\u0161tava da skrene pa\u017enju s vlastite odgovornosti. <\/p>\n\n\n\n

Izbori za Europski parlament odr\u017eat \u0107e se za manje od dva mjeseca, odnosno od 23. do 26. svibnja, a trenutni istarski \u017eupan, IDS-ov Valter Flego, prvi je na listi kandidata tzv. Amsterdamske koalicije. Flego se u utrci za mjesto u Europarlamentu na\u0161ao nakon \u0161to je trenutni zastupnik u tom tijelu, biv\u0161i vo\u0111a IDS-a i nekada\u0161nji istarski \u017eupan, Ivan Jakov\u010di\u0107, odustao od jo\u0161 jedne kandidature pod pritiscima sumnji za sukob interesa vezan uz Uljanik. Naime, Jakov\u010di\u0107 je od 2013. pa sve do kolovoza pro\u0161le godine bio \u010dlanom nadzornog odbora kompanije Afarak Group Danka Kon\u010dara. Informacija da je na pla\u0107i za niz funkcija kod Kon\u010dara javnosti je poznata od 2015., no situacija eskalira kada se Kon\u010dar pro\u0161le godine pojavljuje kao potencijalni “strate\u0161ki partner” Uljanika.<\/p>\n\n\n\n

Iz tog se razloga tada, sa stavom da je nedvojbeno rije\u010d o sukobu interesa, iz Amsterdamske koalicije povla\u010di stranka Pametno, a kao razloge navode i dublje neslaganje oko slu\u010daja Uljanik, prvenstveno vezano uz ulogu IDS-a. Ukoliko Flego izbori mjesto u Europarlamentu odnosno podnese ostavku na mjesto \u017eupana prije izbora, na lokalnoj politi\u010dkoj sceni \u0107e se, po svoj prilici, odviti sljede\u0107a preslagivanja: aktualni gradona\u010delnik Pule, Boris Mileti\u0107, kandidirat \u0107e se za \u017eupana, a poziciju gradona\u010delnika automatizmom \u0107e zauzeti sada\u0161nji dogradona\u010delnik Robert Cvek. S obzirom na to da u Istri ve\u0107 skoro tri desetlje\u0107a ne postoji opozicija, ovakva unutarstrana\u010dka preslagivanja ne donose bitne novosti. No, kampanja za predstoje\u0107e izbore koincidira s aktualnom krizom u brodogradili\u0161tu Uljanik i na neki na\u010din slu\u017ei za konsolidaciju IDS-a zamagljuju\u0107i ulogu te stranke u propasti pulskog brodogradili\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Duga povijest ni\u010dega<\/h2>\n\n\n\n

U dnevnopoliti\u010dkom kontekstu, rije\u010d je o zamornom ping-pongu na relaciji Istra \u2013 Zagreb (Hrvatska). Uobi\u010dajena je to dinamika stranke koja svoj ideolo\u0161ki oslonac (tzv. ideologija vina i tartufa) pronalazi u konstruktu istarske posebnosti, nagla\u0161avanjem regionalnog identiteta te distinkciji i antagonizmu naspram “ostatka Hrvatske”. 1<\/a><\/sup> Stvar je u interpretaciji IDS-a uvijek prili\u010dno banalna \u2013 toj stranci, naravno, pripadaju sve zasluge, a ukoliko treba prokazati odgovorne za, primjerice, zastoj odre\u0111enih projekata, tada krivca valja potra\u017eiti uvijek i isklju\u010divo “preko U\u010dke”.<\/p>\n\n\n\n

A nerealizirani, “vizionarski” mega-projekti, za IDS se ispostavljaju gotovo kao pravilo. Jedan od njih je sad ve\u0107 metonimijska Brijuni Rivijera koja je jo\u0161 u vrijeme osnutka ranih 2000-ih postala drugo ime za me\u0161etarenje nekretninama i privatizaciju “atraktivnih lokacija” na obali. Podsjetimo, radi se o projektu izgradnje elitnog turisti\u010dkog resorta, s oto\u010djem Brijuni kao oazom elitnog turizma, koji je u svojoj inicijalnoj fazi, prema zamislima Ivana Jakov\u010di\u0107a, predvi\u0111ao da se na podru\u010djima napu\u0161tenih vojnih zona du\u017e 24 kilometra obalnog pojasa, od Rovinja do Li\u017enjana, ali i Rta Kamenjaka, izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nauti\u010dke luke. Naknadno, projekt spada na \u010detiri lokacije: Muzil i Sv. Katarina \u2013 Monumenti u Pulskom zaljevu, Hidrobaza u \u0160tinjanu i Pineta u Fa\u017eani. Ta duga povijest ni\u010dega \u2013 jer novih radnih mjesta kao ni realizacije najavljenih projekata i dalje nema \u2013 financirana je javnim novcem. Brijuni Rivijera nije privatna firma te su pla\u0107e njezinih zaposlenika, sve do nedavno, kad na upravljanje dobiva kamp Pineta, financirane iz \u017eupanijskog i dr\u017eavnog prora\u010duna.<\/p>\n\n\n\n

Dvije od spomenute \u010detiri lokacije okru\u017euju upravo brodogradili\u0161te Uljanik. Rije\u010d je o poluotoku Muzil s ju\u017ene strane te otoku Katarina te Monumentima sa sjeverne strane zaljeva. Prva i jedina koncesija u sklopu nekad vrlo ambicioznog projekta Brijuni Rivijera dodijeljena je 2012. godine Danku Kon\u010daru i to na 50 godina, a on ve\u0107 tada Uljanik navodi kao smetnju i prepreku turisti\u010dkoj djelatnosti. Na podru\u010dju Katarina-Monumenti njegovim je projektom predvi\u0111ena izgradnja dviju luka nauti\u010dkog turizma i suha marina te hotel s \u010detiri ili pet zvjezdica. Gospodarska studija Kon\u010dareve tvrtke predvi\u0111a<\/a> tek 160 radnih mjesta, mahom sezonskih. <\/p>\n\n\n\n

“Mediteranski” grad bez industrije<\/h2>\n\n\n\n

Ve\u0107 je suvi\u0161no spominjati da su probijeni svi najavljeni rokovi za izgradnju najavljenog \u2013 za sezonu 2018. godine voditeljica Kon\u010darovog projekta svojedobno je najavila zgotovljenu prvu fazu projekta \u2013 na Svetoj Katarini tako su dosad trebali biti ure\u0111eni recepcija, charter uredi, sanitarni \u010dvorovi, restoran, caffe bar na mjestu sada\u0161njeg bunkera, parkirali\u0161te te muzej u prostoru gdje se nalazi veliko zvono, no zasad gradili\u0161te krasi tek \u017eica i zabrana<\/a> pristupa. Muzil se pak nudi u koncesiju na 99 godina, dosad bez zainteresiranih investitora. Spomenimo i da je jedan od ciljeva Brijuni Rivijere, kako je navedeno u osniva\u010dkom ugovoru \u2013 “u\u010dinkovita privatizacija dr\u017eavne imovine”.<\/p>\n\n\n\n

Ako se vratimo na Uljanik, lako je primijetiti da je brodogradili\u0161te, utkano u tkivo grada na najrazli\u010ditije na\u010dine, nemogu\u0107e zaobi\u0107i. Nije te\u0161ko zaklju\u010diti ni koju va\u017enost u gradu od pedesetak tisu\u0107a stanovnika ima pogon koji zapo\u0161ljava gotovo tri tisu\u0107e ljudi. Nalazi se u samom centru grada, na moru, opkoljen turisti\u010dkim zonama u nastajanju. Ideje i nakane o transformaciji Pule iz “vojno-industrijskog u mediteranski grad”, u re\u017eiji vladaju\u0107e stranke poluotoka, odavno su poznate. Inzistiranje na postavljanju industrije i Mediterana u suprotstavljen, reduciraju\u0107i odnos binarnih opozicija, konstrukt je kojim se retori\u010dki nastoji naturalizirati procese komodifikacije i deindustrijalizacije. S namjerom navedene transformacije, jo\u0161 prije \u0161est godina preure\u0111ena je pulska riva, no \u010dini se da je jedina novost preure\u0111ene \u0161etnice uz rivu nekoliko zdravih stabala manje, ali ni jedan novi sadr\u017eaj uslu\u017ene, turisti\u010dke namjene vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu, jo\u0161 je jedna firma s “atraktivne lokacije” na rivi oti\u0161la u ste\u010daj. Unatrag pet godina, na rivi su radnice Arena trikota\u017ee mjesecima \u0161trajkale, tra\u017ee\u0107i isplatu gotovo godi\u0161nje pla\u0107e, ali i pokradenu internu \u0161tednju u iznosu od oko \u0161est milijuna kuna. Nitko nije odgovarao, a zgrada je preprodana u rekordnom roku. U jednom drugom ste\u010dajnom postupku prodan je i suvlasni\u010dki udio u zgradi do Arenine, odnosno nekada\u0161nja redakcija Glasa Istre. Na slu\u010daj Glasa Istre korisno se podsjetiti i kad Boris Mileti\u0107 u jednom recentnom medijskom gostovanju, upitan o utjecaju IDS-a na upravu Uljanika, ne trepnuv\u0161i izjavi da je politika njihove stranke da se nikad ne mije\u0161a u poslovanje privatnih poduze\u0107a. Neke od izda\u0161nih pozajmica javnih \u017eupanijskih poduze\u0107a privatnom Glasu Istre ogrezlom u nekretninskom biznisu na \u0161tetu izdava\u010dkog, tada su osobno potpisivali \u010delni ljudi IDS-a.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n\n\n

Mala Irska?<\/h2>\n\n\n\n

Formula tranzicijskog procesa s kojim smo dobro upoznati vrlo je bazi\u010dna \u2013 privatizaciju slijedi uni\u0161tenje proizvodnje te kona\u010dna prenamjena i me\u0161etarenje nekretninama. Kad je rije\u010d o Uljaniku, Jakov\u010di\u0107 \u0107e re\u0107i da je diversifikacija gospodarske aktivnosti nu\u017ena, a trenutni glavni urednik Glasa Istre pak da se poslovno-nekretninski i turisti\u010dko-ugostiteljski biznis, kao dio potencijalne Uljanikove budu\u0107nosti, treba javnosti, ni manje ni vi\u0161e nego detabuizirati. U trenutku nastanka ovog teksta, USKOK je u sklopu opse\u017enog kriminalisti\u010dkog istra\u017eivanja poslovanja Uljanik grupe uhitio 12 biv\u0161ih Uljanikovih menad\u017eera koje se sumnji\u010di da su brodogradili\u0161te i dr\u017eavni prora\u010dun o\u0161tetili za vi\u0161e od milijardu kuna. Menad\u017eerski je to kadar blizak IDS-u, a iako je 47% dionica Uljanika u rukama radnika, radnicima vlasni\u0161tvo nije donijelo i mogu\u0107nost utjecaja na upravu i poslovanje. U me\u0111uvremenu, ostaje nam vidjeti na koje na\u010dine IDS poku\u0161ava simboli\u010dki profitirati od ove ozbiljne krize, osiguravaju\u0107i si daljnji monopol na poluotoku.<\/p>\n\n\n\n

Kad prosvjeduju\u0107i radnici Uljanika nose transparente s natpisima “Ne\u0107emo u Irsku” ili “Obitelji sa djecom selimo u Irsku. kIDS d.o.o.”, za IDS-ove PR stru\u010dnjake oni su tek inspiracija. Tako \u0107e Flego u aktualnoj predizbornoj kampanji naglasiti kako se Istru danas \u010desto naziva i “malom Irskom”. Mnogi \u0107e, naravno, tu sintagmu \u010duti po prvi put. IDS-ov se kandidat za Europarlament razbacuje brojkama, gotovo nikad ne navode\u0107i izvore tih procjena \u2013 one za Istru uklju\u010duju BDP iznad hrvatskog prosjeka kao i stopu nezaposlenosti ni\u017eu od prosjeka EU te stopu useljavanja vi\u0161u od stope iseljavanja, \u010demu pak ova \u017eupanija duguje navodni nadimak. No, kad bi izvori bili poznati, vjerojatno bi se lako potvrdile sumnje o podacima friziranim sezonskim, prekarnim oblicima zaposlenja, mahom u turizmu i posljedi\u010dnim periodi\u010dnim migracijama sezonskih radnika.<\/p>\n\n\n\n

Dok se zabija i posljednji \u010davao u lijesu industrije na poluotoku, u kakofoniji aktualne kampanje isplivaju i biseri poput: “Istra kao silicijska dolina, Pula kao San Francisco“<\/em>, a rije\u010d je tek o retori\u010dkim poku\u0161ajima amortizacije desperatnog stanja u gradu. Glavni propagandni posrednik davno je ukro\u0107eni regionalni dnevni list, \u010dije je izvje\u0161tavanje ispod svakog novinarskog standarda. Tako duplerica posve\u0107ena budu\u0107em i navodnom istarskom tehnolo\u0161kom procvatu, transformaciji u digitalno doba, prenosi mnogo neslu\u017ebenih informacija, a za sugovornike redom ima “vlasnike jedne IT tvrtke” ili pak isklju\u010divo IDS-ove du\u017enosnike. Takav gospodarski uspjeh Istri donosi, izgleda, nova \u2013 a kako tvrdi Flego i nu\u017ena \u2013 ekonomska paradigma koja po\u010diva na na\u010delu \u010detiri “i”: istra\u017eivanju, investicijama, inovacijama i izvozu.<\/p>\n\n\n\n

Istarska \u017dica<\/em><\/h2>\n\n\n\n

Istovremeno, svjedo\u010dimo kumovanju propasti posljednjeg pogona koji je ta \u010detiri “i” obuhva\u0107ao. U gospodarstvu Istre dominira uslu\u017eni sektor. Investitora za ranije spomenute mega-projekte nema. Istra\u017eivanje kao i inovacije zahtijeva i infrastrukturu u vidu, izme\u0111u ostalog, javnih obrazovnih i istra\u017eiva\u010dkih institucija. No, Pula i tu priliku propu\u0161ta. Jedan od posljednjih primjera koji prati negativne trendove u visokom obrazovanju u vidu sve u\u017ee specijalizacije, koja odgovara tek na potrebe tr\u017ei\u0161ta (u ovda\u0161njem slu\u010daju onog turisti\u010dkog) je i nedavno pokrenuti studij Jezi\u010dne i interkulturalne medijacije, nasuprot tradicionalnim filolo\u0161kim usmjerenjima. Tu je i slu\u010daj<\/a> Politehnike, koju je nedavno potresla afera vezana uz strana\u010dko kadroviranje koja pak osim kompromitacijom tog studija, rezultira i gubitkom kvalitetnog kadra.<\/p>\n\n\n\n

Scenarij za istarsku verziju \u017dice<\/em> sam se pi\u0161e. U tom slu\u010daju \u017eica se materijalizira u silnim ogradama, mahom du\u017e obalne linije, jer za\u0161tita kapitala i privatnog vlasni\u0161tva eksplicitno stoji u programskim, osniva\u010dkim dokumentima IDS-a. Deindustrijalizacija, sprega lokalne politike, medija i obrazovanja, sve je tu. U tom smislu, Istra ni po \u010demu nije posebna, a budu\u0107i da je vode\u0107a stranka marginalna na dr\u017eavnom nivou, iscrtavanje mape vi\u0161egodi\u0161njeg procesa planskog uni\u0161tavanja proizvodnje, otima\u010dine javnih dobara, klijentelizma i privatnog interesa tim je zahtjevnije. I dok se prije tri mjeseca na Muzilu spominjalo i golf i novu gradsku \u010detvrt, odnedavno je tamo u budu\u0107nosti mogu\u0107e smjestiti i tehnolo\u0161ki park, IT kampus, a zapravo ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107a \u2013 ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Iznova najaviti po\u010detak izgradnje pulskog terminala za kruzere mogu\u0107e je nebrojeno puta. Istra istovremeno \u017eeli i ekopoljoprivredu i kruzere, i elitni i masovni turizam. Pula, \u010dija su komunalna i prometna infrastruktura ve\u0107 sada usred sezone u kolapsu, nema ni\u0161ta za nau\u010diti od iskustava Dubrovnika, Venecije, Marseillea. IDS-ova je predizborna ofenziva u punom zamahu. A dok se odvija rasap grada, plebsu ostaje tek da se dalje razjedinjuje brkaju\u0107i uzroke i simptome, tro\u0161e\u0107i se u kvazi ideolo\u0161kim raspravama o urbanoj Puli, \u010diji je podtekst uvijek ksenofobija. Kona\u010dno, urbanu Pulu nisu izgradili tartufi, ali je industrija. I ona se brani na kapiji na Bulevaru.<\/p>\n

  1. Ivan Jakov\u010di\u0107 nedavno je pokrenuo inicijativu da se “kultura \u017eivljenja u Istri” za\u0161titi kao UNESCO-ova nematerijalna ba\u0161tina. O genezi tzv. “ideologije vina i tartufa” vidi ovdje<\/a>.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Ovih se dana odvijaju klju\u010dni \u010dinovi u drami oko pulskog brodogradili\u0161ta Uljanika. Istodobno, lokalna vladaju\u0107a stranka vodi kampanju za euroizbore, nastoje\u0107i skinuti odgovornost za situaciju sa sebe i nude\u0107i neuvjerljiva obe\u0107anja o svijetloj postindustrijskoj budu\u0107nosti grada. Radnici i radnice Uljanika, nakon sedam mjeseci rada bez pla\u0107e, pro\u0161log \u010detvrtka u 13 sati zavarili su dva od […]<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":27289,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[511,51,510,94],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[434],"class_list":["post-27288","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-istra","tag-privatizacija","tag-pula","tag-turizam","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27288","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=27288"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27288\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37945,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/27288\/revisions\/37945"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/27289"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=27288"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=27288"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=27288"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=27288"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=27288"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=27288"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=27288"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}