{"id":26944,"date":"2019-03-05T07:00:27","date_gmt":"2019-03-05T06:00:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26944"},"modified":"2021-04-08T15:44:49","modified_gmt":"2021-04-08T14:44:49","slug":"pacja-skola-tranzicije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26944","title":{"rendered":"Pa\u010dja \u0161kola tranzicije"},"content":{"rendered":"

Bilo da se radi o izboru kurikuluma ili \u0161kolske lektire, \u0161kolstvo je posljednjih godina postalo jedno od glavnih polja borbe u hrvatskim kulturnim ratovima. No aktualna prepirka zapravo se mo\u017ee \u010ditati i kao nastavak tri desetlje\u0107a duge krize identiteta na\u0161eg dru\u0161tva.<\/strong><\/p>\n

U vrijeme tzv. prve tranzicije, narodima i dru\u0161tvima na istoku Evrope \u010desto se prigovaralo da su demokratski zapu\u0161teni, da su zaostali u razvoju glede demokratskih institucija, da se tek trebaju obrazovati za novi politi\u010dki sistem koji im pristi\u017ee, da se demokraciji tek trebaju nau\u010diti i da \u0107e im trebati neko vrijeme da se naviknu na politi\u010dke novitete. Dakle, svima nama na istoku Evrope predbacivalo se da smo totalne neznalice koje treba vratiti u \u0161kolske klupe demokracije. Na to je svojedobno odgovorio Boris Buden kada je uo\u010dio postojanje paradoksa da su “oni koji su tokom takozvanih demokratskih revolucija 1989.-1990. dokazali svoju politi\u010dku zrelost, preko no\u0107i postali djeca!” Jer, potrebno im je bilo “demokratsko obrazovanje, \u0161kola demokracije, ispit demokracije, jer demokracija mo\u017ee, naravno, bolovati od dje\u010djih bolesti…”<\/p>\n

Otprilike u isto to vrijeme ili ne\u0161to kasnije ponovno smo kao dru\u0161tvo bili prokazani kao neznalice, ponovno nas se vra\u0107alo u \u0111a\u010dke klupe, ovaj puta zato jer da ne poznajemo dovoljno dobro vlastiti jezik. Optu\u017ebe su se kretale u rasponu od toga da koristimo previ\u0161e stranih rije\u010di, da ne ka\u017eemo srbizama, \u0161to, opet, i ne treba \u010duditi jer smo zbog vi\u0161edesetljetnog dijeljenja dviju kompozitnih dr\u017eava postali inficirani stranim izrazima, pa do toga da smo kao dru\u0161tvo na podru\u010dju jezika totalno zakazali, da nam je jezi\u010dna kultura zaparlo\u017eena i sli\u010dno. Spikeri na televiziji su mucali na vlastitom jeziku, politi\u010dari su lomili jezik u svojim obra\u0107anjima, \u010dak se i obi\u010dan svijet u svakodnevnim situacijama patio s jezikom za kojeg je samo do ju\u010der mislio da ga zna. Op\u0107enito govore\u0107i, postali smo nacija s pote\u0161ko\u0107ama u govoru. Trebalo je ne\u0161to hitno poduzeti.<\/p>\n

U tom smislu po\u010dele su nicati agencije za prevo\u0111enje sa srpskog na hrvatski i obrnuto, posebno su produktivni postali prevoditelji raznih fela, bujali su razlikovni rje\u010dnici, ukratko, razdru\u017eivali smo se jezi\u010dno do ostalih naroda i narodnosti po hitnom postupku. Sjetimo se samo kako su nam novogovor uguravali prakti\u010dki svakodnevno preko jezi\u010dnih savjetnika u novinama, na radiju i televiziji. Posebno je popularna bila hateveovska<\/em> emisija Rije\u010di, rije\u010di, rije\u010di<\/em> koju smo u terminu crti\u0107a prije centralnog dnevnika pratili bez daha. Tako smo od dueta koji se sastojao od Tomislava Ladana, etimologa i prevoditelja s tuceta stranih jezika, i spikerice i novinarke Jasmine Niki\u0107 saznavali, recimo, za\u0161to se vi\u0161e ne preporu\u010da \u0161ljem, nego kaciga, i da to \u0161to imamo Horvatov klasik pod naslovom “Ma\u010dak pod \u0161ljemom”, pa jo\u0161 i dvije njegove televizijske ekranizacije, da to vi\u0161e ne va\u017ei.<\/p>\n

Spa\u0161avanje reforme<\/strong><\/p>\n

Najnovije, u najmanju ruku otprije tri do \u010detiri godine, otkad se krenulo najprije s Joki\u0107evom, a onda ministri\u010dinom revizijom \u0161kolskog kurikuluma, opet nas se uvjerava da ne\u0161to ne znamo. Ovaj puta navodno ne znamo u\u010diti. Tako Hrvoje Klasi\u0107 tvrdi “opet je glavno postalo \u0161to u\u010dimo, a ne kako. Naglasak mora biti na onome kako se u\u010di.” Ili kad detronizirani Joki\u0107 ponovi to isto: “Cjelovita kurikularna reforma je reforma svih dijelova odgoja i obrazovanja, nije reforma samo onoga \u0161to se u\u010di, nego kako se u\u010di…”<\/p>\n

Me\u0111utim, nije ovo prvi puta da nas se po pitanju kurikuluma, ali i lektire, vra\u0107a u pa\u010dju \u0161kolu. Sada ve\u0107 davne 1997. godine odvijala se slavna prepiska izme\u0111u Igora Mandi\u0107a i Stanka Lasi\u0107a, dakle, dvojice krle\u017eologa, od kojih je prvome srpska knji\u017eevnost bila i ostala bliska, pa dr\u017ei da tako treba ostati i dalje, a drugome je ona nakon ratnih zbivanja daleka ba\u0161 kao, recimo, jedna bugarska. Me\u0111utim u toj prepisci manje nas zanima “izdajnik” Mandi\u0107 i pravovjerac Lasi\u0107, a puno vi\u0161e onaj dio iz Lasi\u0107eve prepiske gdje on podu\u010dava novostasalog hrvatskog mladog intelektualca u novim okolnostima, daje mu savjete da ne gubi vrijeme s malim i neznatnim knji\u017eevnostima (kakve su recimo bugarska, srpska ili makedonska) i isto takvim kulturama, nego da se vine direktno u duhovne Himalaje, jer \u0107e samo tako nadoknaditi izgubljeno vrijeme pro\u0107erdano u prou\u010davanju regionalnih drugorazrednih predstavnika filozofske i svake druge misli.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de dana\u0161nje lektirne rasprave, tu se sukobljava vi\u0161e interesa. Ve\u0107 je primije\u0107eno da su primjedbe aktualnih pisaca za\u0161to oni sami nisu vi\u0161e zastupljeni u lektiri ponajvi\u0161e lukrativno motivirane, jer biti lektirni pisac zapravo zna\u010di osigurati do\u017eivotnu apana\u017eu i tako de facto<\/em> biti manje-vi\u0161e materijalno osiguran. Neki su prigovarali tome za\u0161to bi ba\u0161 u\u010ditelji trebali imati toliku slobodu pa da s popisa izborne lektire biraju \u0161to \u0107e \u0111aci \u010ditati. Ako je \u0161to bilo dobro u Joki\u0107evoj reformi, onda je to bila upravo velika sloboda koja je bila dana nastavni\u010dkom kadru da on sam kreira i realizira kurikulum.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de izostavljanja Dnevnika Ane Frank<\/em> s popisa obavezne lektire, bojimo se da ni njezino eventualno naknadno uvr\u0161tavanje ne bi bitno promijenilo situaciju. Naime, nakon odustajanja od ranije emancipatorne pedagogije, temeljne vrijednosti danas se u \u0161kolskom sistemu ionako relativiziraju do to mjere da to nikakav lektirni naslov ne mo\u017ee spasiti.<\/p>\n

Viktimizacija umjesto borbe<\/strong><\/p>\n

Da ni na tzv. ljevici oko na\u010dina tretiranja traumati\u010dnih perioda iz na\u0161e pro\u0161losti nema jedinstvenog stava, naime kakav bi kurikulum trebao biti u svojoj osnovici, dovoljno je kao ilustraciju navesti jedan primjer. Nakon \u0161to se saznalo da Ana Frank<\/em> nije u obaveznoj lektiri, po\u010dele su diskusije na tu temu, pa je izme\u0111u ostaloga jedna diskutantkinja na tu temu bila rekla “… za\u0161to je izba\u010dena, pa nema bolje literature za djecu te dobi da shvate \u0161to je bio nacizam. Pa mi pada na pamet, nas ni u Jasenovac nisu vodili, iako sam neko vrijeme \u017eivjela relativno blizu, u Po\u017eegi. I \u0161to smo mi uop\u0107e u \u0161koli saznali o NDH, Jasenovcu, usta\u0161ama? Da, futrali su nas NOB-om, ofenzivama, antifa\u0161izmom, bratstvom i jedinstvom…”<\/p>\n

I to je doista bila istina. Potpisnik ovih redaka je tako, recimo, u nastavi povijesti u\u010dio o antifa\u0161isti\u010dkom otporu u svom zavi\u010daju i nau\u010dio kako su na\u0161i partizani porazili talijansku vojsku na prijevoju Ljubovo 1942. godine, dok su istovremeno o nedalekom Jadovnom jedva i\u0161ta znali, a nikad ga nismo posjetili. Danas dr\u017eim da je upravo taj pristup u\u010denju povijesti bio ispravan, pristup koji afirmira otpor, pobjede i borbu, a ne onaj koji inzistira na viktimizaciji, \u017ertvama, strati\u0161tima, mu\u010denjima i sli\u010dno. Me\u0111utim, nemamo samo mi muke s pristupom tzv. bolnim to\u010dkama iz pro\u0161losti. Pate se s time i drugi. Tako recimo, ju\u017enoafri\u010dki sociolog J. Grossman o ju\u017enoafri\u010dkoj postaparthejdskoj Komisiji za istinu i pomirenje ka\u017ee: “Komisija je primarno tra\u017eila one koji su patili \u2013 u zatvorima, mu\u010dili\u0161tima \u2013 kao \u017ertve<\/em>. Ljudi su, pogotovo mladi, htjeli dati svoje izjave Komisiji, ali kao borci, kao oni koji su pru\u017eali otpor, kao oni koji su se ovako ili onako suprotstavljali re\u017eimu. Me\u0111utim, u Komisiji za takav tip izjava nije bilo mjesta, oni nisu tra\u017eili borce, tra\u017eili su isklju\u010divo \u017ertve.”<\/p>\n

Danas kad ne postoje stari na\u010dini isklju\u010divanja iz demokratskog na\u010dina odlu\u010divanja kao \u0161to je, recimo, bio imovinski cenzus (jer bi to provoditi danas ipak bilo malo nezgodno), morali su se prona\u0107i novi. Pa se tako rje\u0161enje na\u0161lo u identitetskom tipu politike kroz koji provijava stari liberalni refleks ekskluziviteta, a iza \u010dega zapravo stoji stalna nelagoda zbog postojanja masovnog tipa demokracije.<\/p>\n

Vje\u010dno obrazovanje<\/strong><\/p>\n

Naime, kod identitetskih politika \u010dlanovi tih zajednica zapravo uvijek kasne, oni po definiciji ne mogu dose\u0107i ideal potpunog poklapanja s nekim zami\u0161ljenim identitetom. Uvijek postoji manjak. U po\u010detku je bilo dovoljno da si bio gra\u0111anin. Vrlo brzo, samo ako si htio zadovoljiti kriterije, morao si postati hrvatski<\/em> gra\u0111anin. Nedugo iza toga morao si biti i dobar katolik i poha\u0111ati vjeronauk, zatim si morao znati govoriti novi<\/em> hrvatski jezik, jer poznavanje starog nije bilo dovoljno. Na kraju se cijelo tvoje znanje p(r)okazalo kao nedovoljno, a ti kao vje\u010dni maloljetnik, prakti\u010dki u svemu. Stoga ti je bila potrebna nova \u0161kola, s novim kurikulumom, novim na\u010dinom usvajanja znanja, jer da je staro bilo nedostatno, dirigirano i sl. Dakle, najprije je uo\u010dena demokratska insuficijencija, pa nacionalna, pa jezi\u010dna nekompetencija i na kraju ustanovljena nam je poptuna nepismenost i analfabetizam. A tko sve to odre\u0111uje? Nitko i svi, jer se sve odre\u0111uje potpuno proizvoljno, odnosno ovisno je isklju\u010divo o politi\u010dkom oportunitetu trenuta\u010dnih obna\u0161atelja vlasti.<\/p>\n

Jedino pravo i temeljito prekrajanje \u0161kolskog plana i programa bilo je ono 1990. godine. Onda kad je radikalno promijenjen dru\u0161tveno-politi\u010dki sistem, promijenjen je jednako tako temeljito, i po svemu sude\u0107i, ireverzibilno, i \u0161kolski kurikulum. Onda kad je socijalisti\u010dku pedagogiju definitivno zamijenila nacionalisti\u010dka pedagogija, s tim smo u paketu dobili ideolo\u0161ke pertinencije kojih \u0107e se te\u0161ko biti otresti, ako \u010dak ne i nemogu\u0107e. Tako smo dobili vjeronauk koji je de<\/em> jure<\/em> izboran, ali je de<\/em> facto<\/em> obavezan i koji \u010desto slu\u017ei u oportunisti\u010dke svrhe, odnosno za polit-ideolo\u0161ko legitimiranje roditelja u lokalnoj zajednici, ali i, posve prakti\u010dki, za pobolj\u0161anje prosjeka ocjena. Uvo\u0111enjem vjeronauka u \u0161kole pada svaka nada u razvijanje kriti\u010dke misli u malih \u0161kolaraca i kurikulum se jednim svojim dijelom pretvara u vjersku indoktrinaciju. Tad su se u \u0161kole tako\u0111er u\u0161uljale i alternativne \u010dinjenice. Sjetimo se samo opetovanih poku\u0161aja da se na mala vrata u \u0161kole pro\u0161vercaju opskurantisti\u010dki stavovi suprotstavljeni, recimo, evolucionizmu. I kona\u010dno, tim smo promjenama dobili, jednom zauvijek, kako se sada \u010dini, relativizaciju antifa\u0161isti\u010dke borbe i naslje\u0111a pobjede u Drugom svjetskom ratu. Zato u novom prijedlogu u kurikulumu povijesti i mo\u017ee stajati da se holokaust od 1941. do 1945. odvijao u \u2013 Jugoslaviji ili to da se \u017eidovsko stradanje ne mora nigdje reflektirati, pa ni u lektiri.<\/p>\n

\u010cini se da tu ni\u0161ta ne\u0107e mo\u0107i napraviti ni jedan pedago\u0161ki entuzijast kakav je Boris Joki\u0107 koji je predlo\u017eio \u0161kolske izmjene koje su skroz up<\/em> to<\/em> date<\/em> s modernim gibanjima na tom polju, \u010dega bi rezultat, kako je bilo obe\u0107avano, bio zavr\u0161eni \u0161kolarac sav poduzetan, inicijativan i stemovski<\/em> nabrijan, a u tome jo\u0161 manje mo\u017ee napraviti aktualna ministrica obrazovanja, jedna posve smu\u0161ena politi\u010dka persona \u010diji je kurikulum sklepan poput kakvog franken\u0161tajnovskog \u010dudovi\u0161ta, \u0161to je samo odraz njezinog kompromiserski vo\u0111enog mandata.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U vrijeme tzv. prve tranzicije, narodima i dru\u0161tvima na istoku Evrope \u010desto se prigovaralo da su demokratski zapu\u0161teni, da su zaostali u razvoju glede demokratskih institucija, da se oko tek trebaju obrazovati za novi politi\u010dki sistem koji im pristi\u017ee, da se demokraciji tek trebaju nau\u010diti i da \u0107e…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":26945,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103,34],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-26944","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","tag-tranzicija","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26944"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26951,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26944\/revisions\/26951"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26945"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26944"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26944"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26944"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26944"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}