{"id":26890,"date":"2019-03-01T08:00:21","date_gmt":"2019-03-01T07:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26890"},"modified":"2021-02-25T10:50:39","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:39","slug":"euro_radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26890","title":{"rendered":"Uvo\u0111enje eura nas li\u0161ava svake pravedne ekonomske politike"},"content":{"rendered":"

Nemamo \u0161to izgubiti jer nemamo \u0161to izgubiti: tako bi otprilike mogao glasiti argument hrvatske politi\u010dke elite u fingiranoj raspravi oko uvo\u0111enja eura. Ona je i istinita s obzirom na to \u0161to smo sve izgubili u proteklom periodu, ali uvo\u0111enjem eura se eliminira bilo kakva alternativna ekonomska politika u budu\u0107nosti.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kako zapo\u010deti raspravu o uvo\u0111enju eura u Hrvatskoj i funkcioniranju europske monetarne unije? Najbolje ju je zapo\u010deti crticom iz pretpovijesti eura, prisje\u0107aju\u0107i se skeptika koji se nisu nasukali na euforiju oko jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta i europskog projekta u razdoblju u kojem se \u010dinilo da je uspjeh Europske unije posve izvjestan. Zacijelo nije bilo jednostavno dr\u017eati skepti\u010dku poziciju oko eurointegracija u vremenu najve\u0107e samodopadnosti europskih elita, no to je bila pozicija Ralfa Dahrendorfa, poznatog sociologa koji po\u010detkom sedamdesetih postaje jedan od povjerenika Europske komisije.<\/p>\n

Usprkos liberalnom usmjerenju (bio je pod utjecajem Popperove filozofije), sna\u017enom proeuropskom stavu i zna\u010dajnom sta\u017eu u Bruxellesu, Dahrendorf je rijetko kad propustio ukazati na opasnosti koje proizlaze iz poku\u0161aja objedinjavanja Europe na temelju one-size-fits-all<\/em> ekonomsko-politi\u010dkog modela. Kad je pak rije\u010d o zajedni\u010dkoj valuti, Dahrendorf nije imao dlake na jeziku i 1996. pi\u0161e \u010dlanak pod naslovom “Disunited by a Common Currency<\/em>” koji zapo\u010dinje rije\u010dima: “Europska monetarna unija je projekt koji su izma\u0161tali politi\u010dari s vi\u0161e vjere u politi\u010dku volju, nego u ekonomsku smislenost. Monetarna unija \u0107e podijeliti Europu kao ni\u0161ta drugo nakon 1945.”<\/p>\n

Odluka je ve\u0107 donesena<\/strong><\/p>\n

Ovdje nije toliko va\u017eno \u0161to je Dahrendorf \u010dinjeni\u010dno bio u pravu. Mnogo je va\u017enije uvidjeti da su zbli\u017eavanje zemalja kroz jedinstveno tr\u017ei\u0161te koje jam\u010di \u010detiri slobode (za kretanje kapitala, radne snage, roba i usluga) i zajedni\u010dku valutu specifi\u010dno europski na\u010din organiziranja kapitalizma. Nema ni\u010dega neminovnog ili prijeko potrebnog u takvoj organizaciji, dok su, s druge strane, njezini problemi dobro poznati, osobito kada je rije\u010d o monetarnoj uniji. Ugovor iz Maastrichta uveo je 1992. takozvane kriterije konvergencije kao pretpostavke zbli\u017eavanja raznolikih europskih ekonomija prije samog uvo\u0111enja eura kao krune integracijskih procesa.<\/p>\n

Oklada je bila da kontrola deficita i dugova zemalja \u010dlanica donosi vi\u0161e od puke nominalne konvergencije, da \u0107e se euro nametnuti kao konkurent ameri\u010dkom dolaru te donijeti stabilnost i rast za sve zemlje Unije. Prva je kriza, me\u0111utim, pokazala razmjere divergencije. Eurointegracije nisu dovele do ujedna\u010davanja razlika me\u0111u \u010dlanicama monetarne unije, nego, suprotno, do \u0161irenja jaza izme\u0111u centra i periferije. Zajedni\u010dka su pravila i mehanizmi na koje su pristale zemlje korisnice zajedni\u010dke valute sa svoje su strane onemogu\u0107ili provo\u0111enje prilagodbe nakon po\u010detka krize. U raspravama o uzrocima razdvajanja centra i periferije mo\u017eemo vidjeti dva razli\u010dita interpretacijska okvira; jedan je usredoto\u010den na heterogenost u nacionalnim politikama pla\u0107a i posljedi\u010dnom formiranju cijena (npr. Flassbeck i Lapavitsas<\/a>, 2015.; Bofinger<\/a>, 2015.), dok drugi nagla\u0161ava heterogenost potra\u017enje i prekograni\u010dne financijske tokove (npr. Storm<\/a> 2016.; Wyplosz<\/a> 2013.).<\/p>\n

Bez obzira na ishod te rasprave, postoji zajedni\u010dko ishodi\u0161te koje se sastoji u odbacivanju jo\u0161 uvijek pro\u0161irene pripovijesti o rastro\u0161nim dr\u017eavama europske periferije i njihovim neobuzdanim javnim sektorima. To se mo\u017ee \u010diniti kao ve\u0107 dobro poznata, empirijski utvr\u0111ena lekcija, dok ne obratimo pozornost na raspravu o uvo\u0111enju eura u Hrvatskoj. Naime, odluka o uvo\u0111enju eura je ve\u0107 donesena, te su Vlada RH i Hrvatska narodna banka (HNB) trenutno u procesu prono\u0161enja radosne vijesti. Ako bismo pratili samo slu\u017ebenu medijsku kampanju, mogli bismo zaklju\u010diti kako krize eurozone u stvari nije ni bilo, ili da su, ako se i dogodila, institucionalni i drugi nedostaci davno uklonjeni. Slu\u017ebena interpretacija uvo\u0111enja eura temelji se na selektivnom biranju pozitivnih u\u010dinaka poput uklanjanja valutnog rizika i sni\u017eavanja transakcijskih tro\u0161kova. Ipak, ostaje nejasno kakav \u0107e biti te\u010daj u trenutku konverzije i kojim se politikama namjeravaju osigurati pozitivni u\u010dinci pada kamatnih stopa. Naime, jeftiniji uvjeti zadu\u017eivanja proizveli su u zemljama periferije nekretninske mjehure i porast potro\u0161nje uvoznih proizvoda uz porast zadu\u017eenosti ku\u0107anstava. To se uostalom dogodilo i u Hrvatskoj nakon 2000. te nema razloga vjerovati da \u0107e sni\u017eavanje kamata automatski pove\u0107ati proizvodne investicije, iako promid\u017ebeni materijal HNB-a uvjerava da \u0107e biti upravo tako.<\/p>\n

Niz propu\u0161tenih pitanja<\/strong><\/p>\n

No, mo\u017eda najva\u017eniji ili barem najupe\u010datljiviji dio kampanje za uvo\u0111enje eura vezan je uz monetarnu politiku. U Strategiji Vlade RH<\/a> iz listopada 2017. se navodi kako gubitak samostalne monetarne politike ne predstavlja velik problem jer je prostor za aktivnu monetarnu i te\u010dajnu politiku ionako ograni\u010den. Ovdje dolazimo do to\u010dke koja je va\u017ena za svaku progresivnu ekonomsku politiku, dakle za svaku lijevo orijentiranu ekonomsku politiku. Prvo, ulaskom u zajedni\u010dki monetarni re\u017eim zemlja gubi instrumente monetarne politike, dakle ni na papiru vi\u0161e ne kontrolira kamatnu stopu i devizni te\u010daj. Fiskalni prostor ograni\u010den je, barem nominalno, pravilima i procedurama Europske unije, \u0161to zna\u010di da \u0107e teret prilagodbe u kriznim vremenima pasti na tri\u017ei\u0161te rada putem smanjivanja pla\u0107a i rasta nezaposlenosti. Prema tome, takozvana interna devalvacija bit \u0107e mehanizam osiguranja konkurentnosti i ona \u0107e vjerojatno prvo pogoditi sindikalno neza\u0161ti\u0107eni dio privatnog sektora. Me\u0111utim, nije rije\u010d samo o nepravednoj distribuciji tro\u0161kova krizne prilagodbe, ve\u0107 se postavlja pitanje konteksta u kojem se tako va\u017ene ekonomske politike poput monetarne pojavljuju kao suvi\u0161ne. Odgovor Vladine Strategije glasi kako relativno male europske ekonomije otvorene prema me\u0111unarodnim financijskim tokovima ionako moraju odr\u017eavati stabilnosti doma\u0107e valute uzimaju\u0107i euro za monetarno sidro.<\/p>\n

No, onda se postavlja dodatno pitanje: za\u0161to postsocijalisti\u010dke zemlje poput \u010ce\u0161ke, Poljske ili Ma\u0111arske nisu ve\u0107 uvele euro, odnosno za\u0161to inzistiraju na odgodi ulaska u eurozonu? Mogli bismo nabrajati razli\u010dite faktore, no odgovor je zapravo jednostavan: te zemlje, svaka na svoj na\u010din, imaju \u0161to izgubiti uslijed mogu\u0107ih turbulencija eurozone i stoga ostaju oprezne, pa\u017eljivo razabiru\u0107i tro\u0161kove i koristi. Ono \u0161to dominantni dio politi\u010dke klase implicitno poru\u010duje bezrezervnom potporom uvo\u0111enju eura jest da Hrvatska nema \u0161to izgubiti budu\u0107i da mala, visoko euroizirana i uglavnom uslugama okrenuta ekonomija po definiciji nema \u0161to izgubiti.<\/p>\n

Tokom dvadeset i pet godina tranzicije hrvatski se monetarni i ekonomski prostor oblikovao tako da, paradoksalno, zemlja u odre\u0111enom smislu dobiva odri\u010du\u0107i se zna\u010dajnog dijela ekonomske politike. Stoga nam proces uvo\u0111enja eura ne govori samo o mehanizmu prilagodbe u momentima krize, nego sugerira kako \u0107e izgledati svaka budu\u0107a strategija razvoja. Ona \u0107e naime biti ograni\u010dena na provo\u0111enje strukturnih reformi, isklju\u010duju\u0107i svaki ambiciozniji plan reindustrijalizacije (sa ili bez zelene komponente). Rije\u010d je ukratko o nastavku ideje da \u0107e tr\u017ei\u0161te sve samo rije\u0161iti, samo ovoga puta \u0107e ta ideja biti utjelovljena u institucijama. Dakle, uvo\u0111enje eura iz pozicije “tr\u017ei\u0161te \u0107e sve rije\u0161iti” ima posve jasan smisao. Samo progresivne politike koje su zainteresirane za bolja (ne samo bolje pla\u0107ena) radna mjesta, socijalnu pravednost i odr\u017eivost ekonomije mogu vidjeti uvo\u0111enje zajedni\u010dke valute kao problem.<\/p>\n

Na koncu, va\u017eno je naglasiti da argumenti za odgodu uvo\u0111enja eura nemaju veze s tuma\u010denjem takozvanog monetarnog suvereniteta prisutnog kod desno orijentiranih stranaka poput Mosta ili \u017divog zida. Prvo, monetarni suverenitet dolazi u stupnjevima i samo u slu\u010daju SAD-a mo\u017eemo govoriti o relativno najizra\u017eenijem suverenitetu poznatim pod nazivom “exorbitant privilege<\/em>“. Druge zemlje, pa \u010dak i one koje imaju vlastitu valutu i plutaju\u0107i te\u010daj jo\u0161 uvijek ne moraju imati monetarnu suverenost, ovisno o resursima i trgovinskim vezama s drugim, ve\u0107im ekonomijama. Monetarni suverenitet kakav se pojavljuje u desni\u010darskom imaginariju uvelike je himera. Nasuprot tome, za lijeve politike relativna monetarna suverenost ostaje va\u017ena u mjeri u kojoj se monetarna i te\u010dajna politika pojavljuju kao sredstvo za postizanje va\u017enih dru\u0161tvenih ciljeva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako zapo\u010deti raspravu o uvo\u0111enju eura u Hrvatskoj i funkcioniranju europske monetarne unije? Najbolje ju je zapo\u010deti crticom iz pretpovijesti eura, prisje\u0107aju\u0107i se skeptika…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":26894,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,243],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[147],"class_list":["post-26890","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-eu","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26890","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26890"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26890\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26924,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26890\/revisions\/26924"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26894"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26890"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26890"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26890"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26890"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26890"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26890"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26890"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}