{"id":26797,"date":"2019-02-21T07:00:21","date_gmt":"2019-02-21T06:00:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26797"},"modified":"2021-02-25T10:50:41","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:41","slug":"jeras-r","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26797","title":{"rendered":"\u0160to su poticajne cijene struje bez razvoja industrije?"},"content":{"rendered":"

Cijenu struje odre\u0111uju, naravno, ekonomski faktori, ali, \u010dini se, prioritet se daje onim politi\u010dkima. Me\u0111utim, kada politi\u010dke razloge ne prati dosljedna implementacija mjera i u proizvodnom sektoru, rezultati mogu biti samo jalovi.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Energetika i energetska politika spadaju me\u0111u klju\u010dne grane gospodarstva i planiranja svake dr\u017eave te imaju presudan utjecaj na njen gospodarski razvoj. Sektor obnovljivih izvora energije i energetska tranzicija k obnovljivim izvorima, nezaobilazna je tema kojom se danas bave energeti\u010dari, ekonomisti i gospodarstvenici, a motivirana je cijelim nizom razloga. Iako se \u010desto potreba uvo\u0111enja obnovljivih izvora energije promatra iz perspektive smanjenja zaga\u0111enja i utjecaja na okoli\u0161, ekolo\u0161ka komponenta samo je jedna od mnogih iza sve ve\u0107e orijentacije dru\u0161tva ka proizvodnji energije iz obnovljivih izvora.<\/p>\n

Nasuprot \u010desto ra\u0161irenoj percepciji energije iz obnovljivih izvora kao “skupoj”, ekonomske \u010dinjenice zapravo pokazuju znatno druga\u010dije stanje. Istina je da je danas energija dobivena iz obnovljivih izvora energije u najve\u0107em broju slu\u010dajeva u praksi za potro\u0161a\u010de skuplja od energije iz klasi\u010dnih\/fosilnih izvora. Me\u0111utim, istina je puno kompleksnija s obzirom na to da cijenu struje odre\u0111uje niz faktora me\u0111u kojima je osim cijene energenta, najve\u0107i faktor u cijeni energije za krajnje korisnike politika direktnih ili indirektnih nameta odnosno poticaja i subvencija.<\/p>\n

Iako se ugljen \u010desto navodi kao najjeftiniji energent, niska cijena posljedica je zanemarivanja negativnog utjecaja na okoli\u0161 i zdravlje ljudi (tzv. cijena eksternalija) te cijelog niza subvencija koje dr\u017eava daje u trenutku gradnje elektrane na ugljen, za izgradnju potrebne infrastrukture, zapo\u0161ljavanje radnika u samoj elektrani, ali i ostatku proizvodnog lanca uklju\u010duju\u0107i i rudnike i transportne tro\u0161kove itd. Najbolji primjer (ne)isplativosti ugljena kao energenta mo\u017ee se na\u0107i u susjednoj Sloveniji gdje je nakon desetlje\u0107a izgradnje vlada umalo odustala od pu\u0161tanja u pogon ve\u0107 skoro zavr\u0161enog 6. bloka Termoelektrane \u0160o\u0161tanj, u koju je ulo\u017eeno 1,2 milijarde EUR. Pokazalo se naime da \u0107e ona s projiciranom cijenom struje od 70-80 \u20ac\/MWh biti neisplativa te da \u0107e generirati oko 50 milijuna EUR godi\u0161njeg gubitka, s obzirom na to da se\u00a0cijena struje na me\u0111unarodnom tr\u017ei\u0161tu<\/a> trenutno kre\u0107e u rangu izme\u0111u 35-45 \u20ac\/MWh. Od projekta, uz koji se ve\u017ee i najve\u0107a slovenska korupcijska afera vrijedna preko pola milijarde eura, nije se odustalo, i to zbog politi\u010dke \u0161tete iako bi i \u010disto ekonomski ta odluka bila itekako racionalna.<\/p>\n

Povoljnost hidroenergije<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dna ekonomska ra\u010dunica vrijedi i za, u Hrvatskoj i regiji, trenutno najpovoljniji izvor energije \u2013 hidroenergiju. Iako je cijena struje iz hidroelektrana u trenucima dobrih hidrolo\u0161kih prilika izrazito niska, to je prvenstveno rezultat \u010dinjenice da je ve\u0107ina velikih hidroelektrana u regiji izgra\u0111ena za vrijeme Jugoslavije te su tijekom svog dosada\u0161njeg radnog vijeka ve\u0107 potpuno amortizirane, \u0161to im omogu\u0107ava proizvodnju struje po cijeni od 20-30 \u20ac\/MWh. Me\u0111utim, ta cijena, sli\u010dno kao i kod ugljena, ne ura\u010dunava eksternalije tipa tro\u0161kova uni\u0161tenja okoli\u0161a i preseljenja ljudi prilikom izgradnje akumulacijskih jezera, \u0161tetu za poljoprivredu i biosvijet koja nastaje zbog promjena toka vode nizvodno od elektrane i sl. Kada bi ura\u010dunali te tro\u0161kove pa danas gradili novu veliku hidroelektranu, ovisno o lokaciji, projicirana cijena struje iz takvog izvora bi nerijetko prema\u0161ivala i 100 \u20ac\/MWh proizvedene energije<\/a>.<\/p>\n

Iz perspektive tro\u0161ka gradnje novih postrojenja za proizvodnju elektri\u010dne energije, koja bi u obzir uzela sve eksternalije i tro\u0161kove gradnje, za usporedbu cijene energije koristi se mjera koja se u stru\u010dnoj javnosti naziva LCOE (Levelized Cost of Energy). Usporedbom razli\u010ditih dostupnih tehnologija<\/a> proizvodnje elektri\u010dne energije vidimo da su ve\u0107 s dana\u0161njom tehnologijom energija iz vjetroelektrana i solarna energija najjeftiniji izvori, s cijenom proizvodnje od 30-40 $\/MWh. Za o\u010dekivati je da \u0107e taj trend rasti, prvenstveno zbog toga \u0161to je struktura tro\u0161ka na temelju kojih se formira cijena iz obnovljivih izvora energije potpuno druga\u010dija od one iz klasi\u010dnih\/fosilnih goriva. Naime, u slu\u010daju fosilnih goriva, o\u010dekivano je da \u0107e cijena energije rasti s obzirom na ograni\u010denost dostupnog energenta bez obzira na to o kojem se energentu radi (ugljen, nafta, plin, uran,\u2026). Kako koli\u010dina dostupnog energenta opada, tako su potrebne ve\u0107e investicije kako bi se do njega do\u0161lo \u2013 va\u0111enje iz ve\u0107ih dubina, s daljih lokacija, manje bogatih nalazi\u0161ta i sl.<\/p>\n

Istovremeno, iako tehnologija proizvodnje napreduje, tako\u0111er rastu i standardi za\u0161tite okoli\u0161a i zaga\u0111ivanja \u0161to kontinuirano unosi nove tro\u0161kove pri proizvodnji samih postrojenja te sve zajedno rezultira porastom cijene proizvodnje energije. S druge strane, u slu\u010daju obnovljivih izvora energije, energent je Sunce te je time besplatan i ne postoji tro\u0161ak njegovog dobavljanja. Razvojem tehnologije, cijena gradnje postrojenja kontinuirano se smanjuje i kombinacijom tih dvaju faktora doprinosi stalnom smanjenju cijene proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije.<\/p>\n

Politi\u010dki motivi<\/strong><\/p>\n

Iz ove analize jasno je zbog \u010dega se i putem ekonomskih analiza sve \u010de\u0161\u0107e dolazi do zaklju\u010daka kako gradnja novih postrojenja na fosilna goriva vi\u0161e nije isplativa, neovisno o tome radi li se o ve\u0107 prije spomenutoj TE \u0160o\u0161tanj u Sloveniji ili o drugom kontroverznom megaprojektu gradnje nove nuklearne elektrane Hinkley Point C<\/em> od 3.200 MW u Velikoj Britaniji koja \u0107e u izgradnji ko\u0161tati oko 20 milijardi funti. Britanskoj ekonomiji i gra\u0111anima prema najnovijim analizama elektrana \u0107e kreirati nepotrebnog tro\u0161ka oko milijardi funti godi\u0161nje, s obzirom na garantiranu proizvodnu cijenu struje u ugovoru o gradnji na nivou od \u00a392.50\/MWh, \u0161to je i u najkonzervativnijim procjenama dvostruko skuplje od ekvivalentne gradnje elektrana iste snage bazirane na vjetro- i solarnim elektranama.<\/p>\n

S obzirom na ove, za obnovljive izvore energije itekako atraktivne brojke, postavlja se pitanje zbog \u010dega uop\u0107e postoje tzv. poticane cijene struje (feed-in-tariffs<\/em>, FIT) za struju iz obnovljivih izvora energije kad su oni ve\u0107 i samom svojom ekonomskom ra\u010dunicom isplativi. Odgovor na to pitanje treba tra\u017eiti u shva\u0107anju da su poticane cijene struje prvenstveno politi\u010dka, a tek onda i ekonomska mjera. Naime, kao \u0161to smo vidjeli u primjerima TE \u0160o\u0161tanj i NE Hinkley, iako se tu ne radi o obnovljivim izvorima energije nego o klasi\u010dnim fosilnim, odnosno o nuklearnom gorivu, niti jedan od ta dva projekta se ne bi mogao realizirati bez dr\u017eavne garancije minimalne otkupne cijene struje, odnosno jamstva pokrivanja gubitaka eventualno uzrokovanih padom cijene struje na tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Kao i svaka druga politi\u010dka odluka, ova o reguliranoj cijeni struje ima politi\u010dki motiv. Ovdje se radi o potrebi osiguranja energetske suverenosti, i za\u0161titi radnih mjesta vezanih uz pojedini ekonomski lanac, uz odre\u0111enu elektranu, a mo\u017ee se raditi i o ostvarivanju nekog od drugih politi\u010dkih ciljeva: razvoju novih segmenata ekonomije, ostvarenju ciljeva za\u0161tite okoli\u0161a ili pobolj\u0161anja zdravlja stanovni\u0161tva i sli\u010dno. Na\u017ealost, kada mjere i ciljevi nisu dovoljno jasno specificirani i kada nemaju iza sebe i vrlo striktan mehanizam pra\u0107enja tro\u0161kova i ekonomske u\u010dinkovitosti, oni lako mogu postati i izrazito plodno tlo za razne oblike koruptivnog djelovanja, a s obzirom na golemu financijsku vrijednost energetskih projekata.<\/p>\n

Iste mjere, razli\u010diti rezultati<\/strong><\/p>\n

Poticane cijene struje iz obnovljivih izvora energije najbolji su primjer kako naizgled identi\u010dne mjere u razli\u010ditim dr\u017eavama mogu imati potpuno razli\u010dite efekte na razvoj gospodarstava tih dr\u017eava. Na primjer, u zapadnoj Europi poticane cijene za struju iz obnovljivih izvora imale su kao cilj razvoj tehnologije i prilagodbu elektroenergetskog sustava novim izvorima. Putem garantirane otkupne cijene postizalo se osiguravanje stabilnog financijskog povrata investitorima koji odlu\u010de ulo\u017eiti u sektor obnovljivih izvora energije kako bi se stvorila potra\u017enja za opremom za solarne i vjetroelektrane te time potaknuo razvoj industrije. Odli\u010dan primjer uspjeha tog modela mo\u017eemo vidjeti u ve\u0107ini zapadnoeuropskih zemalja u kojima je osim naglog porasta broja elektrana na sunce i vjetar, istovremeno do\u0161lo i do velikog pove\u0107anja broja poduze\u0107a u cijelom sektoru energetike. Na primjeru Velike Britanije mo\u017eemo vidjeti da je uspje\u0161na primjena FIT-a dovela do ukupnih investicija od oko 30 milijardi funti u sektor, \u010dime je kreirano vi\u0161e od 100.000 radnih mjesta<\/a>. Na temelju statisti\u010dkih podataka zaposlenosti procjenjuje se da obnovljivi izvori energije stvaraju pribli\u017eno jedno novo radno mjesto po GWh proizvodnje \u0161to je vi\u0161e od dvostruko vi\u0161e od 0,4 radna mjesta po GWh proizvodnje kod fosilnih izvora energije.<\/p>\n

S druge strane, Hrvatska na\u017ealost, a ni druge zemlje regije nisu uspjele ostvariti navedene benefite, prvenstveno zbog toga \u0161to FIT tarife nisu pratila financijska ulaganja u doma\u0107i industrijski sektor, ve\u0107 se ve\u0107ina koristi prelila izvan Hrvatske, u ruke stranih investitora i stranih proizvo\u0111a\u010da opreme. U 2017. godini proizvo\u0111a\u010dima je na ime poticajne naknade Hrvatski operator tr\u017ei\u0161ta energije (HROTE) isplatio malo manje od dvije milijarde kuna<\/a>. Ipak, samo malen dio tih sredstava zavr\u0161io je u rukama gra\u0111ana, odnosno doma\u0107ih proizvodnih poduze\u0107a, umjesto toga, ve\u0107ina se direktno se ili indirektno odlijeva iz Hrvatske. Zbog toga su vrlo va\u017eni projekti osvje\u0161tavanja gra\u0111ana o va\u017enosti ulaganja u obnovljive izvore energije koje rade organizacije poput UNDP-a, Zelene energetske zadruge (ZEZ) i Zadruge za eti\u010dno financiranje (ZEF) kako bi i Hrvatska po\u010dela u najve\u0107oj mogu\u0107oj mjeri koristiti benefite koje im budu\u0107nost energetike donosi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Energetika i energetska politika spadaju me\u0111u klju\u010dne grane gospodarstva i planiranja svake dr\u017eave te imaju presudan utjecaj na njen gospodarski razvoj. Sektor obnovljivih izvora energije i energetska tranzicija k obnovljivim izvorima, nezaobilazna je tema kojom se danas bave energeti\u010dari, a motivirana je cijelim nizom razloga…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":26799,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[128],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[399],"class_list":["post-26797","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-energetika","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26797","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26797"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26797\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26811,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26797\/revisions\/26811"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26799"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26797"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26797"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26797"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26797"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26797"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26797"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26797"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}