\u017digosanje maloljetnice i maloljetnika upalja\u010dem koji ostavlja trag U kao Usta\u0161a, a koje je po\u010dinio u\u010denik s posebnim potrebama, \u0161to je ravnatelj jedne zadarske srednje \u0161kole nazvao “dje\u010djom igrom” posljednji je dokaz barem dvaju procesa. Nasilje je u Zadru normalna i potpuno prihvatljiva stvar, ma koliko odbijali to priznati; i problem nisu djeca, ni ona nasilna Tornadova ni ona sa slu\u017ebenom dijagnozom posebnih potreba, ve\u0107 sve ostalo (roditelji, policija, \u0161kolstvo, mediji, sustav op\u0107enito).<\/p>\n
Dokaz tome je slu\u010daj “Daruvarac”, slu\u010daj policijskog dou\u0161nika koji je prebio svoju dvostruko mla\u0111u i rubno punoljetnu djevojku razbiv\u0161i joj glavu o umivaonik, u kafi\u0107u, na javnom mjestu, pri \u010demu su prisutni svjesno sudjelovali u prikrivanju dokaza, naru\u0161avanju policijske istrage, itd… On naime upravo ovih dana izgleda izlazi iz zatvora u kojeg je uop\u0107e stavljen tek nakon prosvjedi\u0107a nekolicine svjesnijih gra\u0111ana Zadra i \u017eestoke reakcije majke \u017ertve koja se u nedostatku razumijevanja od sustava, koji bi ju na\u010delno trebao \u0161tititi, morala obratiti medijima.<\/p>\n
Nasilje, prijetnje smr\u0107u, zastra\u0161ivanja i op\u0107a osobna nesigurnost normalna su stvar s kojom se u Zadru odrasta i \u017eivi. To se ne problematizira, to je jednostavno tako. Mo\u017ee vam se dogoditi npr. da imate dredlokse u kosi i sjedite usred no\u0107i na glavnom gradskom trgu, ugodno \u010daskaju\u0107i s prijateljima, a da se nekome ne svi\u0111a kako izgledate, pa da vam se \u017eivot pretvori u proganjanje pod prijetnjom fizi\u010dkog nasilja i mogu\u0107om smr\u0107u. Ako ste djevojka pak i netko vas sretne s tim istim momkom, dobit \u0107ete “trisku” odnosno \u0161amar, od osobe s kojom dijelite \u0161kolske klupe, a samo zato \u0161to se dru\u017eite s krivom socijalnom skupinom. Djevojka i momak i s dredloksima su pre\u017eivjeli, jedno od njih potpisnik je ovih redaka, no iste sre\u0107e nije bio nedavno preminuli sredovje\u010dni mu\u0161karac koji je na Autobusnom kolodvoru u Zadru dobio udarac u glavu od kojeg se vi\u0161e nikada nije probudio.<\/p>\n
Grad za jednu no\u0107<\/strong><\/p>\n Ni silovanja nisu neuobi\u010dajena, neka su prijavljena, ve\u0107ina ne. Najpoznatiji je slu\u010daj od prije nekoliko godina, grupnog silovanja djevojke na pla\u017ei Kolovare, u kojoj je sudjelovao sin nekog mo\u0107nika. Dogodilo se to u neposrednoj blizini konfekcijskog zadarskog no\u0107nog kluba s najjeftinijom doma\u0107om muzikom i precijenjeno skupim pi\u0107ima. Ina\u010de, za Grad Zadar to je najprihvatljiviji oblik zabave, masovan, jeftin, netalasaju\u0107i, glasan i bu\u010dan, da ih turisti mogu locirati, makar i na tu jednu no\u0107, koliko se u pravilu zadr\u017eavaju u Zadru.<\/p>\n Nacrtate li u gradu Zadru kakav liberalan grafit, budu\u0107i da ste anonimni, kaznu sami ne\u0107ete snositi, ali \u0107e umjesto vas platiti lokacije i grupacije prepoznate kao mjesta proizvodnje nezavisne kulture. Kultura je u Zadru uvijek politi\u010dna, jer prostora za druge politi\u010dke izraze jednostavno nema. Nema tribina, nema predavanja, nema javnih rasprava ni o \u010demu. Jedno od mjesta koje ispunjava ove nedostaju\u0107e funkcije grada, a koje ne\u0107emo imenovati radi za\u0161tite osobne sigurnosti ugro\u017eene politi\u010dke skupine zadarskih ljevi\u010dara i aktivista, redovno je na meti udara. U vi\u0161estrukim napadima, dosad je sre\u0107om stradala samo imovina, ali na primjer i vrt s vo\u0107em i povr\u0107em lokalne aktivisti\u010dke skupine.<\/p>\n Zadarska “op\u0107a mjesta”<\/strong><\/p>\n Bilo da netko pre\u0161ara fa\u0161isti\u010dki grafit navija\u010dke skupine Tornado koji prikazuje vojni\u010dku glavu s kacigom i prvim bijelim poljem nacrtanoj u estetici koja asocira na onu fa\u0161isti\u010dkih divizija. Bilo da netko doda slovo “lj” grafitu “ubi Srbina”. Navija\u010di Tornada imaju \u0161esto \u010dulo na primjer za prepoznati ljude koji nisu iz Zadra, pa ih nerijetko gotovo nasmrt pretu\u0107i (probijene slezene, rebra, ozbiljne kontuzije glave, ozljeda organa disanja i gutanja, itd…) radi radnje kakva je prelazak gradskog mosta s krivim naglaskom (ne mora se pritom biti druge nacionalnosti, naglasak, makar bio iz susjednog grada dovoljan je kriterij za zadobivanje fizi\u010dkih ozljeda).<\/p>\n U\u010dinkovitiji su od policije za koju je sve ovo dje\u010dja igra. Sve dok se kao ono jednom, prije 15-ak godina, nije pojavio do\u017eupan koji je naivno smatrao da mo\u017ee rije\u0161iti problem korupcije u zadarskoj policiji. Poslana poruka sasvim je nedvosmislena: auto mu je odletio u zrak dok je bio parkiran u dvori\u0161tu ku\u0107e njegove majke. Premre\u017eenost slu\u017ebenih struktura s ovim kriminalnima, u Zadru op\u0107e je mjesto, pri \u010demu je slu\u010daj Daruvarca tek posljednji u nizu primjera. Nasilje se u Zadru op\u0107enito masovno tolerira, posebno ako ga provode (a u pravilu ga provode) pripadnici navija\u010dke skupine Tornado, ili mu\u0161ki adolescenti koji u “gradu za jednu no\u0107” jednostavno nemaju nikakvog sadr\u017eaja kojim bi si zaokupili slobodno vrijeme. Tinejd\u017eeri u Zadru slobodno vrijeme u pravilu provode “vanka” \u2013 oznaka je toliko apstraktna da jednostavno zna\u010di boravak s prijateljima van ku\u0107e \u2013 \u0161to nikad ne zahtijeva dodatna pitanja, “vanka s kim?”, “vanka gdje?” “vanka \u0161to?” jer su “vanka” sve generacije. U malom gradu kao \u0161to je Zadar, gdje ve\u0107ina mladih \u017eivi s roditeljima ili u boljem slu\u010daju, u odvojenom stanu u istoj ku\u0107i, socioekonomske i kulturne frustracije (“a di\u0161, nema\u0161 di i\u0107, ni\u0161ta se ne doga\u0111a”) izrazito su visoke, no istovremeno i neartikulirane u javnim raspravama kojih, ponavljamo, nema.<\/p>\n Dapa\u010de, da ih i ima, nakon nekoliko takvih Grad bi sigurno isklju\u010dio struju na tom lokalitetu, pristigla bi pokoja kazna za naru\u0161avanje javnog reda i mira, a potom bi frustrirani Tornadovi klinci porazbijali imovinu, \u010disto da bude jasno \u0161to se smije, a \u0161to ne. A ne smije se politizirati, ne smije se pisati, ne smije se talasati, ne smije se graditi urbane vrtove, niti dovoditi izbjeglice, graditi nezavisnu kulturu, odr\u017eavati koncerte koji nisu nastali u produkciji “Hulji\u0107”, itd. Jer “ako ti ne pa\u0161e, odi \u0107a”.<\/p>\n Politi\u010dko-povijesni kontekst<\/strong><\/p>\n Treba pritom imati na umu da Zadar nije siroma\u0161an i bezperspektivni grad. Bogat je ekonomski, strate\u0161ki, geografski, klimatski. Dugo je ovo podru\u010dje bilo jedino u Hrvatskoj s pozitivnim prirodnim prirastom. Ima luku, plodne Ravne kotare koji mogu hraniti barem milijun ljudi, bogatu povezanost s otocima, bezbroj pla\u017ea, itd… U tom je gradu valjda sve turisti\u010dka destinacija, \u0161to nije neobi\u010dno, s povijesti dugom vi\u0161e od tri tisu\u0107e godina kontinuiranih naselja, od \u010dega grad postoji barem 2000 godina, a osnovali su ga rimski carevi Julije Cezar ili August Oktavijan, njegov nasljednik.<\/p>\n Bogat je (na\u017ealost?) i povijesno, ali je siroma\u0161an kulturno, jer se nikada nije nau\u010dio toleranciji i prihva\u0107anju, su\u017eivotu. Stolje\u0107ima potla\u010deno slavensko stanovni\u0161tvo nalazilo se pod brojnim tu\u0111im vlastima, od Rima i Venecije do Be\u010da i Pe\u0161te. No, najve\u0107i \u0161ok, dogodio se 1943. kada je iz grada s infrastrukturom za 40.000 stanovnika iz njega zajedno s talijanskim fa\u0161istima izmar\u0161iralo 90 posto populacije nastaniv\u0161i se u Italiji (ti se prastanovnici jo\u0161 uvijek povremeno vra\u0107aju, primjerice za “Ferragosto” i “Svisvete”). Nakon savezni\u010dkog bombardiranja, u gradu je bilo toliko malo ljudi da je slu\u017ebeno ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje sravnjenog grada po\u010delo tek 1951. a otprilike tada po\u010dinje i novi val naseljavanja. Savez boraca komunista \u0161alje pozive diljem Jugoslavije da svi borci mogu do\u0107i u Zadar (ili Pulu) gdje \u0107e dobiti nekretninu i posao. Do po\u010detka osamdesetih, rije\u010dima zlatne socijalisti\u010dke generacije koja je imala sre\u0107u odrastati u Zadru tih godina, “grad je ponovno ba\u0161 postao grad”. No, i ta se tradicija uskoro prekida, ratom iz devedesetih, kada istom tom slavenskom i stolje\u0107ima ga\u017eenom stanovni\u0161tvu sada krucijalnu podjelu radi nikad premo\u0161tena razlika Srba i Hrvata. I Zadru se doga\u0111a nova kulturolo\u0161ka \u010distka. Ba\u0161 kao i 1945., 1990. ponovno se zaboravlja povijest, a kulturna izgradnja kre\u0107e ispo\u010detka: “sve staro van, novo unutra”. Ovaj put “novo” je toliko usko konceptualno zami\u0161ljeno, da ovaj grad od nastanka posljednje mu dr\u017eave u kojoj se trenutno nalazi, usprkos svim nevjerojatnim strate\u0161kim i ekolo\u0161kim prednostima, prvi put bilje\u017ei negativan prirodni prirast.<\/p>\n Izvrsna cestovna povezanost, ovom nesiroma\u0161nom gradu osigurava masovni odlazak mozgova na studije u Zagreb, gdje se zadarski identitet rado i lako gubi, kad se jednom na\u0111e\u0161 u nenasilnoj sredini u kojoj je mogu\u0107e organizirati otpor, raznu kulturnu i politi\u010dku djelatnost. Zadru, toj HDZ-ovskoj utvrdi pak ostaje Hrvatstvo koje kulminira u korupciji, nepotizmu, nikakvoj kulturnoj produkciji, nikakvoj socijalnoj izgradnji i prije svega potpunom gubitku bilo kakvog identiteta.<\/p>\n Dok se ne po\u010dnu sankcionirati fa\u0161isti\u010dki izgredi, dok dr\u017eava ne preboja Tornadov fa\u0161isti\u010dki grafit, dok silovatelji koji su sinovi mo\u0107nika ne zavr\u0161e iza re\u0161etaka, dok se ne prestanu penalizirati i kriminalizirati politi\u010dki i kulturni stavovi koji nisu isklju\u010divo hrvatsko-usta\u0161ki, Zadar ne\u0107e postati grad siguran za romsku, albansku pa i srpsku manjinu. A djecu koja \u017eigo\u0161u drugu djecu oznakom U misle\u0107i da je to ne\u0161to \u010dime se treba ponositi treba promatrati tek kao rezultat svega \u0161to taj grad jeste. Prije svega, ovakav kakav je danas, Zadar je rezultat gotovo 30 godina kontinuirane vlasti HDZ-a. HDZ je taj koji je udario temelje politike koja danas dovodi do negativnog prirodnog prirasta, grada s najve\u0107im prirodnim potencijalom u Hrvatskoj.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017digosanje maloljetnice i maloljetnika upalja\u010dem koji ostavlja trag U kao Usta\u0161a, a koje je po\u010dinio u\u010denik s posebnim potrebama, \u0161to je ravnatelj jedne zadarske srednje \u0161kole nazvao “dje\u010djom igrom” posljednji je dokaz barem dvaju procesa. Nasilje je u Zadru normalna i potpuno prihvatljiva stvar, ma koliko odbijali to priznati; i problem nisu djeca, ni ona […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":26647,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[446,445],"theme":[],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-26646","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-crna-kronika","tag-zadar","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26646","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26646"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26646\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26657,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26646\/revisions\/26657"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26647"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26646"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26646"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26646"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26646"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26646"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26646"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26646"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}