{"id":2663,"date":"2014-09-26T07:00:43","date_gmt":"2014-09-26T06:00:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2663"},"modified":"2021-02-25T11:06:10","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:10","slug":"uloga-politicke-muzike-i-hegemonija-desnice-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2663","title":{"rendered":"Uloga politi\u010dke muzike i hegemonija desnice"},"content":{"rendered":"

Jedan od nezaobilaznih mehanizama redefiniranja \u201cNove desnice\u201d je muzika. U balansiranju izme\u0111u margine i mainstreama desni\u010darska muzika igra ulogu nametanja odre\u0111enih problemskih sklopova u specifi\u010dnom, politi\u010dki nebru\u0161enom obliku. Nakon \u0161to procirkuliraju i zauzmu va\u017eno mjesto u javnom imaginariju, slu\u017ee kao oslonac i plodno tlo za artikulaciju desnih politi\u010dkih programa i rje\u0161enja.<\/strong><\/p>\n

Krenimo od samog po\u010detka. Krenimo dakle od biblijskog narativa o Isto\u010dnom grijehu. To je isuvi\u0161e poznata pri\u010da da bi ju trebalo na ovome mjestu prepri\u010davati, no ostaje pitanje interpretacije. Bez pretenzija ulaska u detaljne teolo\u0161ke diskusije i bez pretenzija da se kona\u010dno razotkriju duboke metafizi\u010dke tajne ovozemaljskog i onozemaljskog, mo\u017eemo posve neobavezno spekulirati o tome \u0161to je zapravo uzrok iskonskog grijeha. Interpretacije mogu i\u0107i putem dvaju razli\u010ditih kolosijeka. Jedan vodi u smjeru da se ustvrdi kako je sr\u017e svakoga zla otvoreni prkos autoritetu, u ovom konkretnom slu\u010daju najvi\u0161em od svih autoriteta, dok drugi tvrdi da je podloga svakog grijeha i patnje prevelika znati\u017eelja. Uz prihva\u0107anje svih eventualnih teolo\u0161kih prigovora i bez \u017eelje za razrje\u0161enjem svih skolasti\u010dkih i metafizi\u010dkih nedoumica, prihvatimo ipak ovu posljednju interpretaciju.<\/p>\n

Prevelika znati\u017eelja \u010dovjeka uistinu mo\u017ee odvesti u pakao. Koliko bi god ovakva izjava mogla djelovati pateti\u010dno i kao najjeftiniji oblik popovanja, ponekad se narodna mudrost poka\u017ee istinitom. Onaj tko je pa\u017eljivo gledao tre\u0107i film skinhead<\/i>-trilogije 1<\/a><\/sup>\u00a0\u0161vicarskog re\u017eisera Daniela Schweizera, dokumentarni film s naslovom White Terror<\/i> iz 2005. godine, u jednoj je sceni mogao posvjedo\u010diti \u010dinu kupovanja ilegalnih CD-ova. Sama se radnja, kao i mnogi sli\u010dni \u010dinovi nabavljanja ilegalne robe, odvija kasno nave\u010der u nekakvom parku ili na parkirali\u0161tu, a tijek joj je sljede\u0107i: prodava\u010d CD-ova ekstremno-desni\u010darske muzike otvara prtlja\u017enik svoga automobila i autoru filma pokazuje \u0161iroki asortiman robe koju ima na raspolaganju i koju i ina\u010de raspa\u010dava. U jednom \u0107e momentu iz nekakve kutije uzeti ve\u0107u koli\u010dinu CD-ova i po\u010deti ju listati. Tada mo\u017eete, ako posebno pa\u017eljivo motrite, primijetiti plavi omot jednoga CD-a. Na omotu je naslikan orao, a naslov albuma je “Ave Srbija”.<\/p>\n

Kao \u0161to i sami znate, vremena su se drasti\u010dno promijenila od devedesetih godina, pa \u010dak i od sredine 2000-ih. Razvojem ra\u010dunalne tehnologije i \u0161irenjem mogu\u0107nosti interneta, na osobitom su se udaru na\u0161li distributeri ilegalnih nosa\u010da zvuka. Takva su zanimanja postala izli\u0161ne karike unutar dugog lanca od po\u010detne proizvodnje do kona\u010dne to\u010dke konzumacije proizvoda. \u0160to se ti\u010de ekstremisti\u010dke muzike, internet je doista ubio distributera iz prtlja\u017enika, jednako kao \u0161to je, kako poznata pjesma ka\u017ee, video ubio radijsku zvijezdu.<\/p>\n

Paradoks Nove desnice<\/strong><\/p>\n

Ukratko, ako \u017eelite saznati \u0161to je to album \u201cAve Srbija\u201d, to vam je danas lak\u0161e nego ikada ranije. Dovoljno je te rije\u010di utipkati u Youtube tra\u017eilicu. Tim ste \u010dinom pro\u0161li kroz vrata pakla i u\u0161li u gotovo nepregledni svijet ekstremno-desne muzike. To je moment kada se etni\u010dke granice krenu topiti u harmoniji mr\u017enje te onoga \u0161to bi se moglo ozna\u010diti \u201cparadoksom tzv. Nove desnice\u201d.<\/p>\n

Taj paradoks po\u010diva na ne\u010demu \u0161to se naziva etnopluralisti\u010dki argument<\/i>. Ne dajte se zavarati nazivom. Ovaj tzv. argument proizvod je poku\u0161aja redizajniranja stare ekstremno-desne ideologije u noviju ina\u010dicu koja bi bila mnogo pogodnija za razli\u010dita politi\u010dka i pravna manevriranja, te koja ne bi ostavljala previ\u0161e gorak okus na prosje\u010dnom gra\u0111anskom nepcu. Izum koji potje\u010de od maga \u010ditavog poku\u0161aja redizajna (Alain de Benoist) nastoji omek\u0161ati tradicionalno zastupanje koncepcija rasne hijerarhije i Blut und Boden<\/i> ideolo\u0161kih elemenata kako bi ekstremno-desni politi\u010dki pokreti, organizacije i partije dobili ideolo\u0161ku i diskusijsku aparaturu koja bi (a) bila prihvatljiva unutar utvr\u0111enih diskusijskih gabarita gra\u0111anske javnosti i koja bi (b) znatno pove\u0107ala regrutacijske sposobnosti radikalno-desnog pola politi\u010dkog spektra. Da bi projekt bio posve uspje\u0161an nije dovoljno tek rekalibrirati retoriku i ideolo\u0161ke teze, s ciljem da se novim sortama ekstremne desnice znatno te\u017ee mogu zalijepiti oznake fa\u0161izma, neonacizma, rasizma itd., potrebno je ujedno zadr\u017eati sve skupove implikacija i konzekvenci koje su pripadale tradicionalnim ekstremno-desnim ideologijama. Jednostavnije re\u010deno, vanj\u0161tina mora biti nova, svje\u017ea i umivena, dok je sr\u017e i dalje stari proizvod. Dobrodo\u0161li u eru PR-a.<\/p>\n

Da bismo oslikali tzv. etnopluralisti\u010dki argument, poslu\u017eit \u0107emo se primjerom kojeg navodi Mathias Brodkorb. Brodkorb tvrdi kako se Nova desnica slu\u017ei, pored raznih konkretnih varijanti \u201cetnopluralisti\u010dkog argumenta\u201d, i ne\u010dim \u0161to naziva strategijama retorzije<\/i>. Sve organizacije i partije pod oznakom Nove desnice neminovno nailaze na optu\u017ebe da su fa\u0161isti\u010dke, rasisti\u010dke ili, u najmanju ruku, netolerantne. Ali, strategije retorzije ne sastoje se u tome da se ta predbacivanja opovrgnu, ve\u0107 da se spomenute optu\u017ebe vrate izvoru, da se loptica prebaci nazad, da se teret dokazivanja stavi na tu\u017eitelje. Oni moraju dokazati da oni<\/i> nisu to za \u0161to optu\u017euju Novu desnicu. To je jedna diskusijski agresivnija taktika, no ujedno mnogo uspje\u0161nija u igri uspostavljanja diskusijski ravnopravnih po\u010detnih polo\u017eaja. Taj u su\u0161tini veoma jednostavni \u010din nevjerojatno lako otvara mogu\u0107nost projiciranja najrazli\u010ditijih optu\u017ebi na svoje politi\u010dke suparnike. To je posve identi\u010dno dje\u010djoj igri ili prepirci nisam<\/i> ja, ti si\u2026<\/i>.<\/p>\n

Brodkorb prepri\u010dava navodni doga\u0111aj na kojem je grupa ekstremnih desni\u010dara do\u0161la na skup ili okrugli stol o multikulturalnim dru\u0161tvima u organizaciji njema\u010dkog SPD-a. Ova je grupa, po naravi stvari, tvrdila da je bilo kakva varijanta multikulturalnog dru\u0161tva u startu proma\u0161en projekt. To je podiglo optu\u017ebe da su oni rasisti ili nacionalisti. U tom momentu zapo\u010dinje retorzija. \u010clanovi grupe tvrde kako su zastupnici multi-kulti koncepta zapravo ti koji su prikriveni rasisti ili nacionalisti, a da oni ni u jednom momentu nisu koristili rije\u010d rasa ili nacija (Nova desnica smatra da su termini poput rasa<\/i> ili nacija<\/i>, izgovoreni iz njihovih usta, suvi\u0161e kompromitirani da bi se mogli politi\u010dki uspje\u0161no koristiti, oni obi\u010dno govore o kulturi <\/i>ili kulturnoj zajednici<\/i>). Ono \u0161to slijedi jest eksplikacija ove retorzije. Prema njihovom mi\u0161ljenju, multi-kulti koncept pre\u0161utno pretpostavlja kako postoje su\u0161tinske razlike izme\u0111u dominantne nacionalne ili rasne ve\u0107ine i manjinskih nacionalnih ili rasnih zajednica. Konzekventnim potezima \u2013 afirmativnom akcijom i cijelim nizom drugih oblika subvencioniranja \u2013 dominantna kultura te\u017ei asimilirati manjinske kulture unutar svoga op\u0107eg okvira \u017eivota. Grupa ekstremnih desni\u010dara tvrdi kako je ovo u svojoj biti agresivni \u010din koji \u0107e kontinuirano stvarati dru\u0161tvene tenzije izme\u0111u dominantne i ostalih manjinskih grupa. Njihov je zaklju\u010dak iznimno radikalan. Upravo je zbog ove pre\u0161utne pretpostavke svaki oblik multikulturalnog dru\u0161tva osu\u0111en na propast jer sve poduzete akcije samo zao\u0161travaju ve\u0107 pretpostavljene razlike. Njihova je solucija jo\u0161 radikalnija. Funkcionalna dru\u0161tva ostvaruju se isklju\u010divo o\u0161trom segregacijom svih rasnih ili nacionalnih grupa (to bi bio tzv. etnopluralisti\u010dki argument). Posve je o\u010dito kako ova ideolo\u0161ka preskripcija nije ni\u0161ta drugo nego prikriveni i perfidni ekstremni rasizam ili nacionalizam. Brodkorb navodi kako je opis njihovih mokrih snova heterogeni svijet homogenih rasnih i nacionalnih zajednica<\/i>. 2<\/a><\/sup><\/p>\n

Gramsci na desnici<\/strong><\/p>\n

Gdje je tu spomenuti paradoks? Usprkos svim poku\u0161ajima redizajniranja, ova se ideolo\u0161ka ina\u010dica nije uspjela osloboditi svih elemenata Blut und Boden<\/i> ideologije. Kako sve zajednice ne \u017eive lebde\u0107i u prostoru nego na konkretnom tlu, dakle teritoriju, koncepcija \u201cheterogenog svijeta homogenih zajednica\u201d ujedno implicira konkretnu raspodjelu svjetske mape. Iako \u0107e rijetki proponent Nove desnice to priznati, ova jednostavna \u010dinjenica ozbiljno potkopava njihov koncept svjetskog jedinstva pokreta, organizacija i partija Nove desnice. Jednom smo primjeru takvog paradoksa mogli posvjedo\u010diti prije nekoliko godina kada su zagreba\u010dkim ulicama, \u0161etnjom ruku pod ruku, jedna frakcija rasute prava\u0161ke djece i njihove ma\u0111arske kolege iz Jobbika htjeli pokazati svoje politi\u010dko jedinstvo i spremnost na koordinirane politi\u010dke akcije, iako im u iredentisti\u010dkim programima kolidiraju teritoriji na koje pola\u017eu primat. 3<\/a><\/sup><\/p>\n

Youtube vam u me\u0111uvremenu sasvim revno nastavlja nuditi izvo\u0111a\u010de za izvo\u0111a\u010dima: Revolt BGD (autori spomenutog albuma), Direktna akcija, Dr\u017eavni udar, Kolovrat (Rusija), nezaobilazni Landser (Njema\u010dka), pioniri Skrewdriver (Velika Britanija) itd.<\/p>\n

Pomalo neo\u010dekivano, lektira Antonija Gramscija pokazala se klju\u010dnim momentom za po\u010detak redizajniranja ekstremne desnice, koje ugrubo traje od 60-ih godina do danas, u smjeru formiranja Nove desnice i implementacije druga\u010dijih politi\u010dkih taktika. 4<\/a><\/sup>\u00a0Posebno je dobro rezonirala Gramscijeva ideja kako se politi\u010dka borba mora voditi i unutar sfere kulture, tj. kako se politi\u010dka borba tako\u0111er vodi kulturnim sredstvima u naj\u0161irem smislu. Nije dovoljno oformiti politi\u010dku partiju ili organizaciju koja \u0107e imati odre\u0111eni politi\u010dki program i o\u010dekivati kako \u0107e ona samim time polu\u010diti uspjeh. Potrebno je pripremiti temelje da odre\u0111ena politika dospije na plodno tlo. Teme odre\u0111enog politi\u010dkog programa, problemi na koje stavlja stanoviti zna\u010daj i rje\u0161enja koja nudi moraju u manje ili vi\u0161e razvijenom obliku ve\u0107 ranije cirkulirati unutar javnosti.<\/p>\n

Za ovaj su se posao posebno podesnima pokazali upravo umjetni\u010dki proizvodi (iako oni dakako nisu jedini). 5<\/a><\/sup>\u00a0Oni su ne\u0161to \u0161to velika ve\u0107ina ljudi svakodnevno u najrazli\u010ditijim oblicima konzumira i kao takvi su najbolje sredstvo diseminacije nerafiniranih politi\u010dkih recepata. Imaju\u0107i sve ovo u vidu potrebno je u\u010diniti jednu distinkciju. Zada\u0107a umjetni\u010dkih proizvoda nije kori\u0161tenje relativno sofisticiranih diskusijskih strategija (poput tzv. etnopluralisti\u010dkog argumenta ili strategija retorzije), njihova je zada\u0107a nametanje specifi\u010dnih talking points<\/em>, kondicioniranje odre\u0111ene publike na specifi\u010dne teme ili probleme, na koje \u0107e se potom nadovezati \u201cintelektualna dimenzija\u201d Nove desnice i koja \u0107e tada koristiti spomenute strategije te promovirati svoja specifi\u010dna politi\u010dka rje\u0161enja. Njihova je uloga stvaranje uvjeta kako bi se spomenute diskusije uop\u0107e mogle pojaviti.<\/p>\n

Muzika i muzi\u010dki proizvodi pokazali su se kao najkorisniji i najpogodniji od svih grana umjetnosti. Oni posjeduju dvije iznimno bitne karakteristike. Imaju relativno veliku popularnost (\u0161to treba \u010ditati kao \u201cveliki i \u010desti stupanj konzumacije\u201d) i oni su, u usporedbi s ostalim popularnim umjetni\u010dkim rodovima i \u017eanrovima, relativno jeftini za produciranje te distribuciju.<\/p>\n

Tu se postavlja pitanje o svijesti i predumi\u0161ljaju. Ne radi se o tome da je svaki akter upoznat s nekakvim \u201cvelikim planom\u201d ili da svakim akterom dirigira neki politi\u010dki centar. Ideologija se \u0161iri relativno spontano i decentralizirano. 6<\/a><\/sup> \u201cIntelektualna dimenzija\u201d potom sortira teme, odri\u010du\u0107i se pritom \u201cretori\u010dki preradikalnih devijacija\u201d (dakle, onih koji jo\u0161 nisu sasvim upoznati s tekovinama Nove desnice) i hvataju\u0107i se mnogo korisnijih i umjerenijih talking points<\/em>. Me\u0111utim, \u201cpreradikalne devijacije\u201d imaju tako\u0111er svoju ulogu. Sam \u010din odricanja mo\u017ee poslu\u017eiti kao legitimacijsko sredstvo vlastitih \u201cumjerenijih pozicija\u201d, a pritom se ujedno mogu regrutirati zastupnici ovih \u201cradikalnih devijacija\u201d.<\/p>\n

Tvrdnja kako se dospjelo u pakao nije pretjerana. Ako krenete gore spomenutim putem i krenete preslu\u0161avati izvo\u0111a\u010de koje vam Youtube po\u010dne izbacivati, primijetit \u0107ete da gotovo iz svakog stiha curi krv te iz svake strofe odi\u0161e mr\u017enja. Uzmimo kao primjer \u010dak retori\u010dki ne\u0161to mek\u0161i refren hit numere benda koji se zove Dr\u017eavni udar i koji glasi: \u201cCigansko \u0111ubre, tebe \u010deka Indija, \/ ova bela zemlja tebi ne pripada!\u201d. Poanta je pri\u010de me\u0111utim sljede\u0107a: bitno je znati da ekstremna desnica sve vi\u0161e po\u010dinje koristiti tehnike mimikrije i da se sve vi\u0161e po\u010dinje formirati u ideolo\u0161kom i takti\u010dkom smjeru Nove desnice. Bitno je znati da postoje mnogi izvo\u0111a\u010di koji na vas ne\u0107e ostaviti ovako sna\u017ean osje\u0107aj \u0161oka, osje\u0107aj da se nakon preslu\u0161avanja morate otu\u0161irati, ali koji imaju sli\u010dnu ulogu kao retori\u010dki \u201cekstremni\u201d ili \u201cpreradikalni\u201d izvo\u0111a\u010di. 7<\/a><\/sup>\u00a0Bitno je znati da \u0107e Nova desnica i ovim \u201cekstremnim\u201d izvo\u0111a\u010dima ponuditi novu i redefiniranu ulogu.<\/p>\n

Strategije mainstreama<\/b><\/p>\n

Prvi je dio teksta slu\u017eio oslikavanju jednog na\u010dina funkcioniranja politi\u010dke muzike. To je naime segment strategija kojima se ekstremna desnica nastoji pomaknuti s dru\u0161tvene i politi\u010dke margine u sredi\u0161te politi\u010dkog \u017eivota. Ova se \u010dinjenica ne smije previdjeti, tj. \u010dinjenica kako su to pojave \u201cs ruba\u201d. Me\u0111utim, ostaje pitanje tzv. mainstreama<\/i>.<\/p>\n

Mainstream uglavnom funkcionira neovisno od margine i tu vrijede ne\u0161to druga\u010dija pravila nego \u201cna rubu\u201d. Mainstream nije relevantan samo kao sfera unutar koje postoji ozbiljan financijski ulog i u kojoj cirkuliraju umjetni\u010dki proizvodi no\u0161eni sna\u017enim ekonomskim silnicama, ona tako\u0111er posjeduje stabilne i razgranate kanale koji ove proizvode bez pretjeranih pote\u0161ko\u0107a, tj. utabanim stazama, dovode gotovo do svakog doma. Dok je dostupnost prvih, dakle ekstremisti\u010dke politi\u010dke muzike, ograni\u010dena zbog toga \u0161to se distribuira doslovno \u201ciz prtlja\u017enika\u201d u mra\u010dnom dijelu parkirali\u0161ta ili \u201cmra\u010dnom dijelu interneta\u201d, dostupnost je drugih na neki na\u010din neograni\u010dena \u2013 dovoljno je uklju\u010diti radio. Ova je sfera u pogledu politi\u010dke muzike zanimljiva upravo zbog razvijene distribucijske infrastrukture i bilo koja diskusija o politi\u010dkoj muzici ne smije zanemariti mainstream. \u0160to se ti\u010de postjugoslavenske Hrvatske i Srbije, potrebno je istaknuti nekoliko op\u0107enitih opa\u017eanja.<\/p>\n

Kada govorimo o politi\u010dkoj muzici<\/i>, ne mislimo pritom na eventualne uloge koje u specifi\u010dnim kontekstima mogu odigrati najrazli\u010ditiji muzi\u010dki \u017eanrovi. Kao ilustraciju ovoga pristupa mo\u017eete pogledati dokumentarni serijal \u201cSav taj folk\u201d (B92) u kojem se diskutira o dru\u0161tvenoj i politi\u010dkoj ulozi turbo-folka u 90-im godinama. 8<\/a><\/sup>\u00a0Kada govorimo o politi\u010dkoj muzici, mislimo primarno na izvo\u0111a\u010de koji u zna\u010dajnom segmentu svoga opusa bivaju jasnim transmiterima odre\u0111enih ideolo\u0161kih elemenata i koji na taj na\u010din unutar javnoga diskursa nastoje nametnuti odre\u0111enu politi\u010dku i ideolo\u0161ku problematiku. Kao i u slu\u010daju ekstremisti\u010dkih primjera, oni ne nude gotove i rafinirane obrasce, oni ne nude sofisticirane diskusijske strategije i razvijena politi\u010dka rje\u0161enja, oni uglavnom nude talking points<\/em> s ciljem da se perpetuiraju odre\u0111ene javne diskusije i da druge ne do\u0111u na svjetlo dana. Politi\u010dka muzika u ovome smislu uklju\u010duje odre\u0111enu koli\u010dinu svijesti i predumi\u0161ljaja, no bilo bi posve krivo oti\u0107i u krajnost i govoriti o nekakvom \u201crazra\u0111enom planu\u201d.<\/p>\n

Medijski tretman<\/strong><\/p>\n

Mediji o politi\u010dkoj muzici naj\u010de\u0161\u0107e diskutiraju unutar veoma sku\u010denog konteksta. Muzi\u010dki bendovi i izvo\u0111a\u010di medijima u politi\u010dkom smislu uglavnom postaju interesantni tijekom sezonskih izbornih doga\u0111anja. Kada se po\u010dnu kretati predizborne karavane politi\u010dkih stranaka, tada se krene analizirati muzi\u010dare kroz prizmu pjevanja na strana\u010dkim skupovima. Iako to mo\u017ee biti indikativno za politi\u010dke afilijacije pojedinih izvo\u0111a\u010da (\u0161to je isto dobrim dijelom dvojbeno), istovremeno ostajemo daleko od konkluzivnog dokaza o politi\u010dkom sadr\u017eaju i potencijalu njihove umjetnosti. \u0160tovi\u0161e, takav je pristup u odre\u0111enom smislu slijep na puno zna\u010denje i mogu\u0107nosti politi\u010dke muzike.<\/p>\n

Mo\u017eemo li govoriti o hegemoniji desnice na mainstream scenama u postjugoslavenskoj Srbiji i Hrvatskoj? Lako \u0107ete primijetiti, i pri najpovr\u0161nijem promatranju muzi\u010dke mainstream mape, dva kolosa politi\u010dke muzike, i oba su desna (time se naravno ne \u017eeli staviti znak jednakosti s primjerima navedenim u prvom dijelu teksta). U Hrvatskoj je to spoj Iron Maidena i folklorne muzike (Marko Perkovi\u0107 Thompson), dok su to u Srbiji tzv. rep disidenti pod nazivom Beogradski sindikat. 9<\/a><\/sup>\u00a0Uzimaju\u0107i u obzir kako oni uistinu bacaju gotovo neprozirnu sjenu na sve ostale izvo\u0111a\u010de mainstream scene kojima bi se eventualno mogla pridati oznaka \u201cpoliti\u010dke muzike\u201d, mo\u017ee li se onda uop\u0107e opovrgnuti konstatacija o hegemoniji desnice?<\/p>\n

Pravo je pitanje: kako se probiti s margine u sredi\u0161te? Postoje li uop\u0107e obrasci? Ovise li izvo\u0111a\u010di politi\u010dke muzike sami o sebi? Najplauzibilniji je odgovor da se probijanje u mainstream ne odvija isklju\u010divo zaslugama i vlastitim kvalitetama nekog pojedina\u010dnog izvo\u0111a\u010da politi\u010dke muzike. Moraju se pogoditi op\u0107edru\u0161tveni uvjeti kako bi se spomenuti proboj mogao odviti. To podrazumijeva da u ostatku kulturne sfere mora postojati odre\u0111ena politi\u010dka hegemonija ili da je op\u0107eniti razvoj kulturne sfere usmjeren uspostavljanju odre\u0111ene hegemonije. Ako se ova tvrdnja uzme kao istinita ili makar kao vrlo vjerojatna, ne mora li se onda priznati i odre\u0111ena plauzibilnost tvrdnje kako ve\u0107 postoje\u0107a hegemonija desni\u010darske mainstream politi\u010dke muzike mo\u017ee zna\u010diti da se lako mogu otvoriti \u201cstra\u017enja vrata\u201d ili da je makar uve\u0107ana vjerojatnost da neki ekstremisti\u010dki fenomeni dobiju kartu za mainstream muzi\u010dku scenu?<\/p>\n

Bilo kako bilo, mo\u017eda je zanimljivije primijetiti dominantni obrazac medijskog pra\u0107enja spomenutih kolosa. Medijski aparat ponovno operira unutar relativno sku\u010denog konteksta. Ovi izvo\u0111a\u010di na naslovnice uglavnom dolaze u slu\u010dajevima \u201cprekora\u010denja dobrog ukusa\u201d, naj\u010de\u0161\u0107e u formi skandala.<\/p>\n

Oni nisu jedini akteri unutar ove igre, no pritom se ne smije zanemariti ili podcijeniti njihova uloga i zna\u010daj.<\/p>\n

  1. Skinhead-trilogija Daniela Schweizera sastoji se od sljede\u0107ih dokumentarnih filmova: “Skin or Die” (1998), “Skinhead Attitude” (2003) i “White Terror” (2005).[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. usp. Brodkorb, Mathias \/ Schmidt, Thomas,\u00a0Gibt es einen modernen Rechtsextremismus?<\/i>, Friedrich Ebert Stiftung, Landesb\u00fcro Mecklenburg-Vorpommern, Schwerin, 2002; pored ovoga, kratki \u010dlanci o Novoj desnici mogu se prona\u0107i na web-stranici Netz gegen Nazis, na primjer: Ralph Kummer, \u201c’Neue Rechte’ – Ein \u00dcberblick \u00fcber die verschiedenen Bedeutungen\u201d ili Richard St\u00f6ss, \u201cDie ‘neue Rechte’ in der Bundesrepublik\u201d. Referentni okvir ovih tekstova su njema\u010dke prilike, no jasno se mogu i\u0161\u010ditati osnovne crte Nove desnice op\u0107enito[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Sama kao dodatna opaska. Michael Heinrich se u svome tekstu \u201cRadikalni krivi zaklju\u010dci<\/a>\u201d, u kojem u prvoj liniji diskutira o nedostacima teorija imperijalizma op\u0107enito, doti\u010de tako\u0111er pitanja \u201cantiimperijalizma ekstremne desnice\u201d. Na pozadini tzv. etnopluralisti\u010dkog argumenta i koncepcije \u201cheterogenog svijeta homogenih zajednica\u201d postaje jasno za\u0161to je dobar dio suvremene ekstremne desnice tako\u0111er \u201cantiimperijalisti\u010dki\u201d nastrojen. Kako je njihov kona\u010dni cilj u su\u0161tini radikalna segregacija i kako preziru SAD iz dna du\u0161e, jer SAD u njihovim o\u010dima predstavlja najvi\u0161i stupanj kulturnog\u00a0melting pot<\/i>-a, oni rado pozdravljaju gotovo sve te\u017enje za nacionalnim separacijama manjih dr\u017eava i smatraju da je to ujedno potkopavanje \u201cameri\u010dkog svjetskog poretka\u201d.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Usp. Rob van Kranenburg, \u201cWhose Gramsci? Right-wing Gramscism\u201d, u: International Gramsci Society Newsletter, br. 9, 1999, broj je dostupan online<\/a>: i Brodkorb, Mathias \/ Schmidt, Thomas,\u00a0Gibt es einen modernen Rechtsextremismus ,\u00a0<\/i>2002, fusnota 37[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  5. Bitno je napomenuti da se pod izrazom \u201cumjetni\u010dki proizvodi\u201d ne misli nikakva estetska ocjena, nikakva ocjena umjetni\u010dke vrijednosti ili kvalitete. Ovdje se govori naprosto o proizvodima za koje \u0107e svaki recipijent\u00a0osje\u0107ati potrebu da dade ocjenu <\/i>\u201cdobar\u201d ili \u201clo\u0161\u201d. Me\u0111utim, sama je pri\u010da o kvaliteti ovdje irelevantna. Radi se samo o tome da postoji odre\u0111eni podskup kulturnih proizvoda koje nazivamo \u201cumjetni\u010dkim\u201d i da \u0107emo se fokusirati na njih, tj. na njihovu podskupinu koju nazivamo \u201cmuzikom\u201d. Diskusija u smjeru \u2013 postoji li korelacija izme\u0111u estetske kvalitete i politi\u010dkog uspjeha neke muzike? \u2013 bi zasigurno bila interesantna. Me\u0111utim, kako je pitanje estetske kvalitete iznimno sklizak teren, ovdje ne\u0107emo krenuti tim smjerom.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  6. U ovom je smislu zanimljivo spomenuti \u201cslu\u010daj Landser\u201d. Njema\u010dki su sudovi neonacisti\u010dki bend Landser proglasili zlo\u010dina\u010dkom organizacijom koja je konspirativno \u0161irila propagandu kojom su se u opasnost dovodili \u017eivoti i dobrobit manjina u Njema\u010dkoj. Ovo je bilo presedanska presuda jer nijedan muzi\u010dki sastav nikada ranije nije bio progla\u0161en zlo\u010dina\u010dkom organizacijom. Usp. tekstove: \u201cProfis, Geld und Subkultur<\/a>\u201d, u: Antifaschistisches Infoblatt, br. 61, 3\/2003.; Heike Kleffner \u201cNazi-Rocker wippen im Takt<\/a>\u201d, u: Antifaschistisches Infoblatt, br. 60, 2\/2003.; \u201cDas Landser Urteil und seine Folgen<\/a>\u201d, u: Antifaschistisches Infoblatt, br. 62, 1\/2004.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  7. Kao jednu ilustraciju pogledati tekst \u201c’Siva zona’ \u2013 zona licemjerja i manipulacije\u201d,\u00a0Margina<\/i>, AKO \u2013 Alternativna kulturna organizacija, br.1, 2013., str. 34 -42. Tekst se bavi\u00a0stealth<\/i>\u00a0taktikama i tehnikama mimikrije radikalne desnice, dodu\u0161e samo unutar jednog specifi\u010dnog muzi\u010dkog \u017eanra.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  8. Usp. tekst<\/a> Marije \u0106a\u0107i\u0107 na sli\u010dnu temu.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  9. Vladimir Arsenijevi\u0107 doti\u010de se teme popularnosti i razloga za proboj u muzi\u010dki mainstream Beogradskog sindikata u svome tekstu \u201cHip hop nacionalizam\u201d.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Krenimo od samog po\u010detka. Krenimo dakle od biblijskog narativa o Isto\u010dnom grijehu. To je isuvi\u0161e poznata pri\u010da da bi ju trebalo na ovome mjestu prepri\u010davati…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2658,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,146],"theme":[456],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[166],"class_list":["post-2663","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-muzika","theme-politika","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2663","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2663"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2663\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36830,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2663\/revisions\/36830"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2658"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2663"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2663"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2663"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2663"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2663"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2663"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2663"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}