Povodom “1.000 tu\u017ebi protiv novinara”, najave europske strategije za borbu protiv la\u017enih vijesti te inovativne definicije slobode govora koju smo u Hrvatskoj nedavno imali priliku \u010duti, razgovarali smo s Milanom F. \u017divkovi\u0107em koji je u hrvatskom Ministarstvu kulture od 2012. do 2015. godine bio odgovoran za medijsku politiku, kada je sa suradnicima pripremio Izvje\u0161taj o medijima i Nacrt prijedloga medijske politike. Po zavr\u0161etku mandata sura\u0111uje na razli\u010ditim me\u0111unarodnim projektima koji se ti\u010du javnog financiranja novinarstva i drugih pitanja medijske politike.<\/p>\n
U intervjuu za jedan hrvatski dnevni list, ministrica kulture Nina Obuljen Kor\u017einek iznijela je neobi\u010dnu definiciju slobode govora.<\/strong>\u00a0Mo\u017ee\u0161 li ukratko objasniti za\u0161to je javnost reagirala na to i je li definicija koju je ministrica izrekla pokazatelj ugro\u017eenosti slobode govora u Hrvatskoj?<\/strong> 1<\/a><\/sup><\/p>\n Anonimnost je od pritiska \u0161titila posebno novinare i knji\u017eevnike, a pravne interpretacije prepoznaju i vrijednost fokusa na poruku, umjesto po\u0161iljatelja. Dovodi li se ona u pitanje, novinari u tome vide prijetnju pravu na za\u0161titu izvora, bez koje bismo, uz postoje\u0107ih tisu\u0107u sudskih postupaka protiv novinara, smjesta dobili barem deset puta toliko. Me\u0111utim, slobodu medijskog izra\u017eavanja ne treba shva\u0107ati samo kao “slobodu od” prijetnji vlade, nego i kao aktivno pravo na profesionalno novinarstvo koje je ve\u0107 niz godina ugro\u017eeno politi\u010dkim odbijanjem da se nezavisnim medijima osiguraju kvalitetni izvori javnog financiranja. Ako se, uz uskratu prava na rad i pla\u0107u, sada ukine i pravo na novinarske pseudonime kao \u0161to su Zagorka ili George Orwell, mogli bismo se, paradoksalno, na\u0107i u sasvim “orvelovskoj” situaciji, gdje sloboda govora vrijedi samo za nekolicinu. Pretpostavljam da je ministrica \u017eeljela izraziti zabrinutost opresivnim komentarima koji u internetskoj sferi nerijetko cirkuliraju anonimno. No to se veoma efikasno mo\u017ee rije\u0161iti tako da uredni\u010dka odgovornost uklju\u010duje sve sadr\u017eaje koje objavljuju, a da se pravna definicija medija prilagodi interpretaciji Europskog suda za ljudska prava te da se pro\u0161iri i na digitalne platforme kao njihove ekvivalente u internetskoj sferi. Osim toga, \u0161to \u0107emo s verbalnim nasiljem prema \u017eenama ili manjinama kada ga reproduciraju “osobe s imenom i prezimenom”, na visokim polo\u017eajima? Zna\u010di li to da \u0107e se i druga ljudska prava primjenjivati selektivno, tako da na mirovinu, npr., ima\u0161 pravo samo ako si “netko”? Nadam se ipak da se ministrica samo nepromi\u0161ljeno izrazila, a to je onda neizbje\u017eno zavr\u0161ilo na naslovnici.<\/p>\n Problemati\u010dna definicija slobode govora mo\u017eda svjedo\u010di jednako takvom tretmanu medija u Ministarstvu kulture. Primjetan je novi krug deregulacije: pitanje brojnih tu\u017ebi u potpunosti je preba\u010deno na Ministarstvo pravosu\u0111a, dok se strategijom borbe protiv la\u017enih vijesti bavi Ministarstvo vanjskih poslova. Zaklada za razvoj civilnog dru\u0161tva je zbog politi\u010dke pristranosti izgubila pravo raspodjele skandinavskih fondova, koju uz Ministarstvo socijalne skrbi, Ministarstvo kulture poku\u0161ava prikazati odgovornim za neraspisivanje natje\u010daja za medije zajednice, pripremanog jo\u0161 dok si jo\u0161 radio u Ministarstvu kulture.<\/strong><\/p>\n U tim deregulacijskim nastojanjima sada\u0161nja ministrica kulture pokazuje kontinuitet u odnosu na svog “pred\u0161asnika” Hasanbegovi\u0107a. Uz \u017eelju da se bavi arhivima, on je ukidanje i one skromne potpore za novinarstvo poku\u0161avao opravdati tako \u0161to je Ministarstvo kulture proglasio nenadle\u017enim za medijsku politiku. Te\u0161ko je re\u0107i \u0161to vi\u0161e odudara od ne\u010dije samopercepcije, \u010dinjenica da sada\u0161nja ministrica nastavlja misiju svog alt-right<\/em> rivala, ili to \u0161to oboje predstavljaju vi\u0161e ili manje originalan izraz neoliberalne vladaju\u0107e racionalnosti. Bez obzira koliko danas verbalno ratovali, ti donedavni strana\u010dki drugovi pokazuju samo dva lica u bijegu od odgovornosti za politi\u010dke ishode u podru\u010dju. \u0160to \u0107e biti s prakti\u010dnom primjenom temeljnih prava kao \u0161to je sloboda izra\u017eavanja? Ho\u0107e li se broj zaposlenih novinara zahvaljuju\u0107i njihovoj politici pove\u0107ati, ili smanjiti? Ho\u0107e li im pla\u0107e biti vi\u0161e ili ni\u017ee? \u2014 O tim i takvim pitanjima, kao \u0161to njihov kolega iz Ministarstva financija ne propu\u0161ta ponoviti ideolo\u0161ki pravorijek, “ipak mora odlu\u010diti tr\u017ei\u0161te”. Da ne bi bilo zabune, nije ni Vlada za koju sam svojedobno i sam radio u tom pogledu bila ni\u0161ta druga\u010dija.<\/p>\n No, ipak nije ona uvela kazneno djelo tzv. sramo\u0107enja koje predstavlja jedno od upori\u0161ta pravosudne ofenzive protiv novinara. Referiraju\u0107i se nedavno na to, ministrica Obuljen Kor\u017einek propustila je spomenuti da je ta inovacija u Kazneni zakon unesena 2011., na prijedlog prethodne Vlade u kojoj je bila dr\u017eavna tajnica.<\/strong><\/p>\n Nije, ali je ni\u0161ta nije ni spre\u010davalo da ga ukine, za \u0161to poticaja od Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva, pa i Ministarstva kulture, nije manjkalo. Izgleda da je te 2011. “novinare postajalo sve kompliciranije osuditi”, kako se u trenutku iskrenosti na jednoj od javnih rasprava u HND-u, povodom stupanja sporne odredbe 2013. na snagu, prisjetila odre\u0111ena \u010dlanica radne skupine Ministarstva pravosu\u0111a. Rezultat rada te grupe pravnih stru\u010dnjaka i politi\u010dara su onih 1000 procesa koji se trenuta\u010dno i izgledno vode protiv novinara. Strukturna prisila u “tvornici sadr\u017eaja” funkcionira tako da novinarski rad pretvori u churnalisti\u010dki<\/em> “fu\u0161”. S jedne strane imamo deskilling<\/em>, a s druge tzv. multipraktik-novinarstvo, odnosno pove\u0107ane zahtjeve u vezi tematskog dijapazona, brzine i formata isporuke. Kao da nije dovoljno to \u0161to nema potpora i poticaja za neovisno, istra\u017eiva\u010dko, kriti\u010dko novinarstvo i provjeru informacija, sada imamo i aktivno spre\u010davanje novinara da se bave svojim poslom. Propusti li netko od njih shvatiti smjernice autocenzure, bit \u0107e eksplicitno upozoren. Oglu\u0161i li se na upozorenje, ostat \u0107e bez posla, a ako mu ni to nekim slu\u010dajem nije dovoljno, slijedi sud. To da javna radiotelevizija tu\u017ei cijelo novinarsko dru\u0161tvo sugerira da nismo daleko od trenutka kad bi nas vlada mogla izvesti pred sud jer nismo glasali za nju. Oni koji prate sindikalni rad sigurno znaju da sli\u010dan problem sa sudovima ve\u0107 niz godina postoji u sferi radnog prava. To je pro\u0161log ljeta kulminiralo odlukom suda, o zabrani legalno organiziranog \u0161trajka u aviokompaniji, koja je prakti\u010dno sav sindikalni rad stavila izvan zakona. Ako zaista, kako se \u010dini, imamo posla s pravosudnom ofenzivom protiv preostalih novinarskih snaga, podjednako kao i onih sindikalnih, krajnje je vrijeme da se zapitamo o razlozima za to. Neki u tome, ne bez osnova, vide slabosti u edukaciji sutkinja i sudaca za nijanse medijskog (ili, \u0161to se toga ti\u010de, radnog) prava, neki op\u0107u preoptere\u0107enost sudova, a neki izraz klasnog instinkta, upu\u0107uju\u0107i na stratifikacijsku stvarnost u kojoj se budu\u0107i pravosudni kadrovi uop\u0107e regrutiraju.<\/p>\n Mo\u017eda su, suo\u010deni s poo\u0161trenom konkurencijom online, mediji postali agresivniji, a sigurno imaju manje resursa na raspolaganju za provjeru \u010dinjenica, manje vremena za odvagivanje ho\u0107e li ne\u0161to objaviti ili ne\u0107e, i kudikamo manje manevarskog prostora da si dozvole taj propust. Sve to, me\u0111utim, kao i rezanje pla\u0107a i broja zaposlenih u redakcijama, pripada u sferu tr\u017ei\u0161nog natjecanja, dok je pravni okvir odre\u0111en jednoglasnim uvidom politi\u010dkih predstavnika \u2014 dovoljno je prisjetiti se parlamentarne rasprave o prekvalifikaciji kaznenog djela sramo\u0107enja u “te\u0161ko sramo\u0107enje” \u2014 da je potrebno “novinare mo\u0107i osuditi” bez ve\u0107ih pravnih komplikacija. Umjesto da se, prema preporukama uostalom i Vije\u0107a Europe, tzv. kaznena djela protiv \u010dasti i ugleda ukinu, a eventualnu prekr\u0161ajnu odgovornost snose mediji i njihovi vlasnici, naj\u010de\u0161\u0107e se sudi individualnim novinarima. I u tome ni vlast ni opozicija ne vide ni\u0161ta sporno! U nedavnom primjeru \u010dak i \u017divi zid, na rubu \u017eiv\u010danog sloma od sistemati\u010dnog cipelarenja iz politi\u010dkog i medijskog mainstreama<\/em>, napada novinarku ad hominem<\/em>. Da se razumijemo, ne uzgajam nikakve iluzije o \u017divom zidu, ali barem bi jedina parlamentarna opcija koja se, ako sam dobro shvatio, isti\u010de svojim antisistemskim gardom trebala vidjeti da im vlasnici medija \u2014 \u010duvara politi\u010dkog mainstreama<\/em> nisu frendovi kojima se, eto, maliciozna novinarka ubacila iza le\u0111a da za malu pla\u0107u, u nepla\u0107ene prekovremene sate, na njihovim stranicama kvari jedno divno prijateljstvo.<\/p>\n \u0160to misli\u0161 o najavama EU strategija za borbe protiv la\u017enih vijesti i medijskog dezinformiranja? Ti se termini \u010desto spominju, istovremenim pozivanjem na ameri\u010dke izbore<\/a> na koje su navodno velik utjecaj imale ruske digitalne platforme. No, ozbiljna znanstvena istra\u017eivanja<\/a> provedena na najboljim ameri\u010dkim znanstvenim institucijama pokazuju da la\u017ene vijesti zapravo nisu imale takav utjecaj na ishode izbora kakav se \u017eeli prikazati.<\/strong><\/p>\n Zanimljivo je da Vlada ve\u0107 godinama ignorira sva upozorenja na probleme u medijima i novinarstvu, a onda je odjednom do suza zabrinuta “la\u017enim vijestima”. Ako ga slu\u017ebeni adresanti ve\u0107 o\u010digledno preuveli\u010davaju, ne bih \u017eelio umanjivati problem, ali nije mi uvjerljiva pretpostavka da izmi\u0161ljotine npr. tinejd\u017eera iz Makedonije automatski \u010dine ve\u0107u socijalnu \u0161tetu od dezinformacija koje ustaljeno \u0161ire tradicionalni mediji. Prisjetimo se samo “vijesti” o oru\u017eju za masovno uni\u0161tenje u Zaljevu ili, ovdje kod nas, nepotkupljivosti politi\u010dara koji su s mainstream medijima imali tako prisne odnose da su ovi s njima objavljivali i fikcionalne intervjue. La\u017ene vijesti, ako pritom mislimo na objavu faktualno neto\u010dnih informacija u svrhu pove\u0107anja zarade ili politi\u010dkih izgleda, na tabloidni komercijalizam, klikbejt, propagandizam politi\u010dkih i ogla\u0161iva\u010dkih pokrovitelja ili, naprosto, brzinsko i povr\u0161no novinarstvo (churnalism<\/em>), postoje prakti\u010dki oduvijek. Razlika je samo u tome \u0161to ih je politi\u010dki mainstream donedavno, putem svojih veza u medijima, relativno uspje\u0161no kontrolirao, pa mu nisu ni smetale, a sada se pojavljuju i druge mogu\u0107nosti. Prije svega internet, iako privatiziran uzdu\u017e i poprijeko, i dalje pokazuje odre\u0111enu “nedisciplinu”. Od toga ne treba graditi kule u oblacima, nego se usmjeriti na konkretne, obranjive ciljeve kao \u0161to je borba koja se protiv internetskog kartela vodi pod imenom mre\u017ene neutralnosti (net neutrality<\/em>), besplatna dostupnost, kvaliteta veze, izgradnja javnih online-usluga po uzoru na javne radiotelevizije itd.<\/p>\n \u0160to se u stvari nalazi u sr\u017ei problema medijske dezinformiranosti i kako se taj problem mo\u017ee rije\u0161iti?<\/strong><\/p>\n Ispod EU-flastera fake newsa<\/em> Vlada skriva mnogo ozbiljniji problem: krizu sistema komercijalnih medija koja se ve\u0107 ozbiljno inficirala. Poljuljana su i \u010dvrsta, desetlje\u0107ima stvarana uvjerenja da \u0107e tr\u017ei\u0161te proizvesti \u0161iroko informativne, kvalitetne, o pozicijama mo\u0107i neovisne i na \u010dinjenicama utemeljene medije i novinarstvo. Ve\u0107 desetlje\u0107ima je, naime, o\u010digledno da ne\u0107e. To \u0107emo morati sami, a oslonac na javne izvore financiranja, uz demokratizaciju na\u010dina njihove raspodjele kako bi se sprije\u010dila politi\u010dka kontrola, \u010dini se u tom pogledu poprili\u010dno razumnim pristupom. Me\u0111utim, dok se drugdje barem poku\u0161ava osmisliti aktivne medijske politike, hrvatska Vlada ne \u010dini ba\u0161 ni\u0161ta. Zato joj euro-inicijativa da se “odlu\u010dno obra\u010duna” s fake newsom<\/em> valjda toliko dobro i do\u0111e, da ostavi dojam neke aktivnosti. Prema tome, krokodilske suze za vremenima navodno vjerodostojne komunikacije “s imenom i prezimenom” zna\u010de bijeg od odgovornosti za uru\u0161avanje medijskog sustava i strah od gubitka povla\u0161tene pozicije u njemu.<\/p>\n Ima li nade za novinarstvo?<\/strong><\/p>\n Jo\u0161 jedna od liberalnih zabluda odnosi se na vjeru da \u0107e se novinarstvo, zbog svoje \u010duvene uzajamne uvjetovanosti kapitalisti\u010dkom demokracijom, ve\u0107 nekako pojaviti ili obnoviti samo od sebe. Ne\u0107e, u situacijama poja\u010dane politi\u010dke kontrole javnih medija, tamo gdje se neprofitni mediji, zbog nedostatka elementarnih sredstava, nisu uspjeli razviti, ve\u0107 sada imamo cijela podru\u010dja geografske karte na kojima je novinarstvo prakti\u010dno istrijebljeno. Me\u0111unarodna podjela rada, \u010dini se, nije predvidjela mnogo vi\u0161e od onoga \u0161to si ti svojedobno nazvala klikbejt-nacionalizmom. Kada vlast na konstataciju da nema demokracije slegne ramenima, a medijsku politiku zamijeni cenzurom i sudskom prisilom, koga je za novinarstvo, barem na prvi pogled, uop\u0107e briga? Me\u0111utim, svatko tko se poku\u0161ao prakti\u010dno baviti politikom brzo se morao uvjeriti da\u00a0to bez novinarstva veoma te\u0161ko ide. Odnosno, ako smijem poku\u0161ati preformulirati tvoje pitanje, ima li nade za politi\u010dke promjene? Kratki odgovor je, naravno, pozitivan, a dulji bi podrazumijevao neophodno strpljivu izgradnju paralelnih institucija. Mislim na neku vrstu infrastrukture koja mo\u017ee zamijeniti dotrajale kapitalisti\u010dke instalacije. Kao \u0161to \u0161trajka\u0161ki fond ozbiljnog sindikata mo\u017ee zamijeniti nadnicu, tako i zajedni\u010dki financirana redakcija mo\u017ee osigurati novinarstvo neophodno da odre\u0111ena grupa u politi\u010dkom smislu pre\u017eivi. Da ne ispadne kako promoviram crowdfunding<\/em>, mo\u017eda i porez mo\u017eemo smatrati, umjesto despotskog hara\u010da, ne\u0161to sofisticiranijim izrazom iste vrste priloga? Ako je tako, novinarstvo \u0107e podjednako ovisiti i o uspje\u0161nosti borbe za reforme njegove preraspodjele u korist radni\u010dkih slojeva, kao \u0161to \u0107e i borba za sistemske promjene ovisiti o novinarstvu.<\/p>\n Nedavno objavljeno istra\u017eivanje presti\u017enog ameri\u010dkog fakulteta Yale o rastu negiranja holokausta u Europi prepoznalo je i Hrvatsku kao dio problema. Ako se tome istra\u017eivanju pridoda ono o povijesnom revizionizmu provedeno na Fakultetu za politi\u010dke znanosti, name\u0107e se pitanje uloge medija u ovakvim politi\u010dkim praksama. Me\u0111u medijima, Hrvatska radiotelevizija posebno prednja\u010di u povijesnom revizionizmu. Danas stoga vidimo egzodus novinara s javne televizije, a umjesto sekularne, ona sve vi\u0161e poprima sakralni karakter. Treba li ukinuti op\u0107u obavezu pla\u0107anja pretplate za HRT?<\/strong><\/p>\n Ispravno upozorava\u0161 da HRT nije postao nekom vrstom privatnog YouTube-kanala HDZ-ove vlade tek tako, najavljuju\u0107i jednog jutra Hrvatskoj pove\u0107ane doze povijesnog revizionizma i klerikalizma s dozom alt-right<\/em> stila kao something completely different<\/em>. Tome su prethodila desetlje\u0107a slu\u017ebe istoj vrsti re\u017eima, a zatim, \u0161to je za aktualne probleme mo\u017eda jo\u0161 va\u017enije, godine neoliberalnog restrukturiranja za vrijeme vladavine tzv. lijevog centra. Tada su s HRT-a u prijevremenu mirovinu ili razli\u010dite vrste sporazumnih otkaza protjerane stotine radnika. Jedni su, zahvaljuju\u0107i izme\u0111u ostalog dugotrajnoj kampanji komercijalnih medija, to opravdavali mitom o HRT-u kao “leglu uhljeba”, a drugi, smatram tako\u0111er pogre\u0161nom, predod\u017ebom o HRT-u kao generi\u010dkom “upori\u0161tu desnice”. Mnogi istaknuti novinari, iscrpljeni natezanjem s menad\u017eerskim strukturama, potra\u017eili su posao u privatnom sektoru. Napokon, onima koji su u radnom odnosu do\u010dekali “medijski desant” HDZ-a nije trebalo previ\u0161e zavrtati ruku. Drugim rije\u010dima, povratak implicitnog na\u010dela “za na\u0161e ljude \u0107e uvijek biti mjesta”, nakon nekoliko godina restrukturiranja pod geslom “nema vi\u0161e va\u0161ih i na\u0161ih, sve \u0107emo vas otpustiti”, do\u010dekan je s nekom vrstom olak\u0161anja. Naravno, dojam publike je daleko od toga, a za nemali broj radnika \u2014 kojima iz razli\u010ditih razloga nije dostupna opcija da \u0161ute i, \u010dekaju\u0107i bolja vremena, tu i tamo plasiraju kakav “subverzivan” razgovor s, recimo, knji\u017eevnikom-ljevi\u010darem \u2014 situacija je nepodno\u0161ljiva.<\/p>\n Devastacija HRT-ove programske i kadrovske baze se nastavlja, a otkaz predsjedniku Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva i niz tu\u017ebi protiv novinara koji se usude kriti\u010dki govoriti o praksama uprave ne daju mjesta nadi da \u0107e tome do\u0107i kraj. Nepotrebno je spekulirati da li HRT revizionisti\u010dko-desni\u010darske diskurse vi\u0161e ili manje generira ili “samo oslu\u0161kuje”, smatraju\u0107i da \u0107e se tako vi\u0161e svidjeti vladaju\u0107oj garnituri, jer kao medij neizbje\u017eno sudjeluje u njihovoj reprodukciji. Me\u0111utim, kao prilog pitanju kako ih zaustaviti, mo\u017eemo se prisjetiti da vladaju\u0107a ve\u0107ina u Saboru, prema prijedlogu Vlade za koju sam radio, direktno, obi\u010dnom ve\u0107inom bira direktora HRT-a. Meni je slaba utjeha da sam do\u0161ao kasnije, kada je izmjena Zakona ve\u0107 bila izglasana, ali to zaista \u2014 u solidnoj konkurenciji \u2014 nije najbolje rje\u0161enje te Vlade, kao \u0161to sada\u0161nja ministrica s pravom upozorava.<\/p>\n Me\u0111utim, za\u0161to nije predlo\u017eila da se upravna autonomija HRT-a oja\u010da, recimo prema rje\u0161enju iz Nacrta prijedloga medijske politike koji smo joj ostavili? Mo\u017eemo se tako\u0111er prisjetiti da je svemu tome prethodilo i ozbiljno naru\u0161avanje financijske autonomije HRT-a. Najprije je zakonsku odredbu da TV-pretplata iznosi 1,5 % prosje\u010dne pla\u0107e HDZ-ova Vlada 2010. relativizirala izrazom da pretplata mo\u017ee biti “najvi\u0161e” toliko, a zatim je SDP-ova Vlada, u zanosu \u0161tednje, taj iznos 2012. zamrznula i tako ukinula financijski bitan sastojak autonomije javnog medija. Kad izboru direktora u Saboru dodamo odre\u0111ivanje prihoda u Vladi \u2014 mogli bismo lako do\u0107i do zaklju\u010dka da je HRT-ov program trenuta\u010dno jo\u0161 i dobar, u odnosu na to kakav bi mogao biti. Pritom doslovno svi kontakti s medijskim profesionalcima koji HRT redovito prate iz susjednih zemalja potvr\u0111uju taj uvid, isti\u010du\u0107i da je kod njih situacija gora zbog jo\u0161 ni\u017ee razine financijske i upravne autonomije tamo\u0161njih javnih radiotelevizija. Imaju\u0107i sve to u vidu, \u010dini mi se da nepla\u0107anje pristojbe, koje spominje\u0161, kao neki oblik gra\u0111anskog neposluha, financijske “blokade” neprihvatljive prakse, na\u010delno mo\u017ee imati smisla tek kao oblik ostvarivanja zahtjeva da se upravna autonomija i autonomni prihodi HRT-a pove\u0107aju. Postoje efikasni na\u010dini da se to ostvari bez pove\u0107anja financijskog optere\u0107enja, odnosno uz rastere\u0107enje ekonomski najslabijih gra\u0111ana, ali vjerojatno smo sudske tu\u017ebe HRT-a ve\u0107 zaradili.<\/p>\n Uz politi\u010dki i medijsko-politi\u010dki anga\u017eman, malo je poznato da si po zanimanju redatelj i scenarist, a tvoj aktualni projekt nedavno je dobio potporu Kreativne Europe, \u0161to se u umjetni\u010dkim krugovima smatra i nekom vrstom priznanja. O \u010demu se zapravo radi?<\/strong><\/p>\n TV-serija na kojoj radim s Ankicom Juri\u0107 Tili\u0107, Hanom Ju\u0161i\u0107 i Daliborom Matani\u0107em je adaptacija romana “Podru\u010dje bez signala” Roberta Peri\u0161i\u0107a iz 2015. Kroz pri\u010du o dvojici slu\u010dajnih investitora koji nehotice obnavljaju socijalisti\u010dku industriju, a zapravo mogu\u0107nost \u017eivota u zaba\u010denom balkanskom gradi\u0107u, preispitujemo osobne povijesti, ali i mogu\u0107nost detabuizacije kolektivnog naslije\u0111a socijalisti\u010dke modernizacije. \u0160to se ti\u010de potpore programa Kreativna Europa iz bud\u017eeta Europske unije, radi se o sredstvima za razvoj projekta, \u0161to zna\u010di da je snimanje jo\u0161 daleko, a uklju\u010duje rad na scenariju i niz priprema koje prethode produkciji, kao \u0161to su prijave na me\u0111unarodne tr\u017enice za predstavljanje budu\u0107ih serija. Ankica je s “Podru\u010djem bez signala” dosad u\u0161la na dvije, veoma renomirane festivalske smotre, pa se \u010dini da na\u0161e lokalne pri\u010de imaju neko \u0161ire prepoznavanje u inozemstvu, ako ve\u0107 nemaju kod nas\u2026<\/p>\n Povodom “1000 tu\u017ebi protiv novinara”, najave europske strategije za borbu protiv la\u017enih vijesti te inovativne definicije slobode govora koju smo u Hrvatskoj nedavno imali priliku \u010duti, razgovarali smo s Milanom Fren\u0161tackim \u017divkovi\u0107em…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":26511,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[324,28],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[47],"class_list":["post-26510","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-intervju","tag-mediji","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26510","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26510"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26510\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26538,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26510\/revisions\/26538"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26511"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26510"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26510"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26510"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26510"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26510"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26510"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26510"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}