{"id":26494,"date":"2019-01-30T09:00:06","date_gmt":"2019-01-30T08:00:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26494"},"modified":"2019-02-01T21:44:22","modified_gmt":"2019-02-01T20:44:22","slug":"razbijanje-mitova-kapitalizam-ne-umanjuje-nejednakosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26494","title":{"rendered":"Razbijanje mitova: kapitalizam ne umanjuje nejednakosti"},"content":{"rendered":"

Kao prva to\u010dka legitimacije kapitalizma uglavnom se navodi sljede\u0107a tvrdnja: sve alternative su se pokazale proma\u0161enima. Ako se kao odgovor uka\u017ee na to i da kapitalizam po vlastitim kriterijima spada u domenu proma\u0161enih avantura, reakcija koja uobi\u010dajeno slijedi svodi se na: mo\u017eda postoje neki problemi, ali ljudi \u017eive puno bolje nego prije 100 ili 200 godina, a i razlike u bogatstvu se tako\u0111er smanjuju, pogotovo me\u0111u razli\u010ditim dijelovima svijeta.<\/p>\n

Toj se reakciji nedavno priklonio i notorni Bill Gates. Za vrijeme boravka u Davosu na Twitteru je objavio infografiku<\/a> koja je sa\u017eela istra\u017eivanja Maxa Rosera s poznate web-stranice\u00a0Our World in Data<\/em><\/a> koja prati razvoj svijeta putem istra\u017eivanja podataka. Od tih \u0161est Roserovih grafova koje je Gates predo\u010dio svojim pratiteljima, a njih je 46 milijuna, uz rije\u010di: “Mnogo ljudi podcjenjuje koliko se \u017eivot pobolj\u0161ao u protekla dva desetlje\u0107a”, posebno se istaknuo jedan i zadobio najvi\u0161e pa\u017enje.<\/p>\n

Prema tom grafu, 1820. godine na na\u0161oj planeti je 94% stanovni\u0161tva \u017eivjelo u siroma\u0161tvu, dok danas tek 10% svjetskog stanovni\u0161tva \u017eivi ispod granice siroma\u0161tva. Taj je graf iznimno popularan i uvjerljiv, koristi se kao klju\u010dan argument u obrani \u0161irenja slobodnog tr\u017ei\u0161ta, a njime se \u010dak brani i eventualni rast nejednakosti: pa \u0161to ako \u010dak nejednakost i raste kad samo toliko mali broj ljudi \u017eivi u siroma\u0161tvu. To je prihvatljiva cijena za nejednakost.<\/p>\n

Mansplaining<\/em> milijardera<\/strong><\/p>\n

Me\u0111utim, taj se graf zasniva na vrlo upitnoj metodologiji koju je vrlo precizno ju\u010der u Guardianu raskrinkao<\/a> Jason Hickel, profesor na Londonskom sveu\u010dili\u0161tu i autor utjecajne studije\u00a0The Divide: A Brief Guide to Global Inequality and its Solutions.<\/em>\u00a0Prvi metodolo\u0161ki problem, kako isti\u010de Hickel, predstavljaju sami podaci. Naime, prije 1981. godine nisu se prikupljali stvarni podaci o siroma\u0161tvu. Sve prije toga je prili\u010dno skicozno, a o godini tako dalekoj kao \u0161to je 1820. da se i ne govori. Procjene za tada\u0161nje razdoblje su zapravo besmislene, tvrdi Hickel.<\/p>\n

Roser se u izradi grafa zapravo oslanja na podatke o nejednakoj distribuciji svjetskog BDP-a koji nam ne mogu gotovo ni\u0161ta re\u0107i o samom siroma\u0161tvu. Ono \u0161to Roserovi podaci zapravo otkrivaju jest povijesni proces: prinudna proletarizacija svjetskog stanovni\u0161tva kroz procese ogra\u0111ivanja zemlji\u0161ta u Europi i kolonizacije u ostatku svijeta. Drugim rije\u010dima, uvo\u0111enje kapitalizma. Prije uvo\u0111enja kapitalizma za mnoge proizvode nije bio potreban novac: ljudi su imali pristup zajedni\u010dkim resursima, kao i sredstva za obradu zemlje koja su im priskrbljivala hranu. Preciznije, ako su imali manje novca, ne zna\u010di da su im stvari bile nedostupnije i da su bili siroma\u0161niji. Za neke stvari novac nije bio potreban. Naprosto se radilo o druk\u010dijem na\u010dinu proizvodnje i \u010disto monetarne usporedbe su neodr\u017eive.<\/p>\n

Nema sumnje da je kapitalizam donio sna\u017ean tehnolo\u0161ki napredak, ali mnogim ljudima u kolonijama nadnica nije ni pribli\u017eno mogla kompenzirati ono \u0161to su izgubili oduzimanjem resursa i hrane. Drugi problem s Roserovom, a i ne samo njegovom metodologijom, kako navodi Hickel, jest smije\u0161no niska granica siroma\u0161tva. Naime, granicu siroma\u0161tva predstavlja zarada od dva dolara dnevno ili preciznije: ono \u0161to se moglo kupiti u SAD-u 2011. godine za dva dolara. Ve\u0107 du\u017ee vrijeme mnogi istra\u017eiva\u010di plediraju za podizanje granice i ve\u0107ina se sla\u017ee da bi trebala iznositi barem 7,4 dolara dnevno, a neki zastupaju i one vi\u0161e do 10 ili 15 dolara. Ako se prihvati granica od 7,40 dolara, rezultat za Gatesa ba\u0161 i ne bi bio odu\u0161evljavaju\u0107i: iznosio bi oko 4,2 milijarde ljudi koji \u017eive ispod granice siroma\u0161tva i predstavljao bi rast u odnosu na 1981. godinu.<\/p>\n

Tako\u0111er, tvrdi Hickel, sav napredak u ovoj oblasti dogodio se na samo jednom mjestu: u Kini. Ako bi nju izuzeli iz kalkulacije, podaci bi bili jo\u0161 porazniji. A ona se ne uklapa ba\u0161 sa svojim politikama u slavljeni\u010dki narativ o blagodatima slobodnih tr\u017ei\u0161ta. Za zaklju\u010dak: samo 5% novostvorenog svjetskog bogatstva prelijeva se u ruke 60% najsiroma\u0161nijih. I onda bi trebali vjerovati, kako ka\u017ee Hickel,\u00a0mansplainingu\u00a0<\/em>milijardera iz Davosa koji nam ka\u017eu da \u017eivimo u najboljem od svih mogu\u0107ih svijetova?\u00a0Fake news<\/em>, reklo bi se.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao prva to\u010dka legitimacije kapitalizma uglavnom se navodi sljede\u0107a tvrdnja: sve alternative su se pokazale proma\u0161enima. Ako se kao odgovor uka\u017ee na to i da kapitalizam po vlastitim kriterijima spada u domenu proma\u0161enih avantura, reakcija koja uobi\u010dajeno slijedi svodi se na: mo\u017eda postoje neki problemi, ali ljudi \u017eive puno bolje nego prije 100 ili 200 […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":26496,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[228,443],"theme":[455],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[291],"class_list":["post-26494","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-ekonomija","tag-nejednakost","theme-rad","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26494","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26494"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26494\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26563,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26494\/revisions\/26563"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26496"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26494"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26494"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26494"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26494"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26494"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26494"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26494"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}