{"id":26464,"date":"2019-01-29T07:00:37","date_gmt":"2019-01-29T06:00:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26464"},"modified":"2021-02-25T10:50:47","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:47","slug":"pobacaj-majac-r","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26464","title":{"rendered":"Demokrati za poba\u010daj: populizam ili sustavno rje\u0161enje?"},"content":{"rendered":"

Dok \u010dekamo novi vladin prijedlog zakona o poba\u010daju, \u0161utnju po pitanju neizvjesne budu\u0107nosti reproduktivnih prava \u017eena prekinula je nova stranka Demokrati, biv\u0161eg SDP-ovog ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsi\u0107a svojim naizgled radikalnim zakonskim prijedlogom koji bi u\u010dinio poba\u010daj na zahtjev u Hrvatskoj ne samo op\u0107e dostupnim nego i besplatnim. Me\u0111utim, iza pomno isplanirane retorike, prijedlog Demokrata krije dosta zaku\u010dica.<\/strong><\/p>\n

Prije skoro dvije godine, nakon dvadesetak godina odugovla\u010denja s dono\u0161enjem odluke o zahtjevima da se ukine dosada\u0161nji Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece, Ustavni sud donio je odluku da se do 21. velja\u010de 2019. godine mora izraditi novi tzv. zakon o poba\u010daju, mada se njime ne regulira isklju\u010divo pravo na poba\u010daj. Ve\u0107 je dugo jasno da Vlada ne\u0107e mo\u0107i ispo\u0161tovati taj rok jer je odugovla\u010dila sa svakim dijelom procesa pripreme i izrade novog zakona.<\/p>\n

U zadnji \u010das, sre\u0107om ili nesre\u0107om, u pri\u010du je ujezdio nekada\u0161nji ministar rada i mirovinskog sustava u SDP-ovoj vladi za vrijeme Zorana Milanovi\u0107a koji danas, da presko\u010dimo ko\u0161kanja unutar SDP-a, nije \u010dlan te stranke nego novoosnovanih Demokrata. Doktor medicine Mrsi\u0107 \u0107e u historiji, vjerojatno, biti upam\u0107en po “Mrsi\u0107evcima”, tj. mjeri “stru\u010dnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa”, zahvaljuju\u0107i kojoj je cijela generacija mladih ljudi gurnuta u besperspektivnost i sprije\u010dena u ostvarivanju samostalnog \u017eivota, a njihov rad i obrazovanje potpuno su obescijenjeni.<\/p>\n

Aktualni ministar zdravlja Milan Kujund\u017ei\u0107 je pak manje ili vi\u0161e jasno iskazao svoje stavove o \u017eenama i njihovim reproduktivnim pravima. Primjerice, kad je saborska zastupnica Ivana Lesandri\u0107 Nin\u010devi\u0107 progovorila o svom iskustvu kireta\u017ee nakon spontanog poba\u010daja u Saboru, Kujund\u017ei\u0107 je na nehuman tretman koji je Lesandri\u0107 Nin\u010devi\u0107 do\u017eivjela u splitskom KBC-u dobacio: “Iskreno \u017ealim da se dogodio gubitak djeteta”, ne govore\u0107i ni\u0161ta o nesu\u0111enoj majci tog fetusa, da bi odmah potom ustvrdio da se “tako ne radi u hrvatskim bolnicama”, nekriti\u010dki zauzimaju\u0107i stranu svojih kolega. Svoje prioritete i stavove o ulozi \u017eena u dru\u0161tvu podebljao je kasnijom izjavom: “Ono \u0161to je najpotrebnije hrvatskoj dr\u017eavi i hrvatskoj naciji jesu djeca i sve \u0107emo u\u010diniti da trudnice i djeca budu za\u0161ti\u0107eni.” Nikome nije jasno ulaze li \u017eene koje iz ovog ili onog razloga moraju i\u0107i na kireta\u017eu u kategoriju trudnica ili ne-\u017eena.<\/p>\n

Proces “modernizacije” zakona o poba\u010daju<\/strong><\/p>\n

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djecu donesen je 1978. te je zaista dosta liberalan s obzirom na vrijeme u kojem je nastao. \u0160tovi\u0161e, i dan-danas mnoge bi nam \u017eene diljem svijeta zavidjele na razini prava zajam\u010denih tim zakonom. No, ne trebamo zaboraviti da on nije donesen preko no\u0107i i da je posljedica mnogo razmatranja i trvenja. Tako\u0111er, ono \u0161to se zaboravlja je da, iako ga zovemo Zakonom o poba\u010daju, on zapravo regulira daleko \u0161ire podru\u010dje. Naime, ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djecu obuhva\u0107a ne samo pravo da \u017eene ne moraju ra\u0111ati ako to ne \u017eele, nego i niz drugih odredbi vezanih uz pravo ostvarenja (ili gubitka) reproduktivnih prava. Tako se zakonom regulira pitanje sterilizacije, “medicinske pomo\u0107i onima koji iz zdravstvenih razloga ne mogu ostvariti \u017eelju za vlastitim potomstvom”, planiranja obitelji (kontracepcija), seksualnog i zdravstvenog obrazovanja i osiguravanja uvjeta za ostvarivanje prava \u010dovjeka da slobodno odlu\u010duje o ra\u0111anju djece, “na na\u010delima solidarnosti i uzajamnosti, a u okviru materijalnih mogu\u0107nosti”.<\/p>\n

Nu\u017enost dono\u0161enja novog zakona Ustavni sud opravdao je nu\u017eno\u0161\u0107u njegovog moderniziranja, iako su npr. neka od tih pitanja (koja se nalaze izvan ovog zakona) rije\u0161ena ili ih se poku\u0161alo rije\u0161iti zasebnim zakonima, poput onoga o umjetnoj oplodnji. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav \u0160eparovi\u0107 je u razgovoru objavljenom u Novom listu<\/a> inzistirao na tome da Ustavni sud ne bi dopustio zabranu ni prekida trudno\u0107e ni referendum o pravu na poba\u010daj, ne obja\u0161njavaju\u0107i pomnije kad bi Sud smatrao ili ne smatrao da je pravo na poba\u010daj dopu\u0161teno. \u0160eparovi\u0107 zatim ipak daje naznake o nekim “nijansama” prava na poba\u010daj: “Ono \u0161to se mo\u017ee dirati i \u0161to treba u\u010diniti to je ono \u0161to je Ustavni sud rekao. Dakle, treba propisati preventivno-edukacijske mjere da prekid trudno\u0107e bude iznimka. I tu je spolnoodgovorno pona\u0161anje, kontracepcija, vrijeme za razmi\u0161ljanje, financiranje tro\u0161kova, priziv savjesti\u2026 To su pitanja koja treba urediti zakon.”Ipak, na drugi se pogled te sasvim zdravorazumne i bezopasne mjere, iz iskustava drugih zemalja mo\u017eda i ne \u010dine tako zdravorazumnima i bezopasnima.<\/p>\n

Ponajprije trebamo imati na umu da u Hrvatskoj ne postoji konsenzus o potpunoj zabrani poba\u010daja. To je vidljivo i iz odluke ministra Kujund\u017ei\u0107a da krije \u010dlanove radne skupine za novi “Zakon o poba\u010daju” kao zmija noge i to s pravom jer ga \u010dine ve\u0107inom lije\u010dnici, uklju\u010duju\u0107i neurologe i psihijatre (\u0161to jasno upu\u0107uje samo po sebi na stavove o sposobnosti \u017eena za samostalno odlu\u010divanje, premda nema dokaza o ve\u0107oj prevalentnosti psihi\u010dkih i drugih problema kod \u017eena koje su pro\u0161le inducirani poba\u010daj na zahtjev). U radnoj skupini koja ima 11 \u010dlanova, kako pi\u0161u Novosti<\/a> ima mjesta za “ginekologa Ante \u0106oru\u0161i\u0107a i Berivoja Mi\u0161kovi\u0107a, deklariranih te gorljivih protivnika poba\u010daja, i njihovih kolega Tanje Turudi\u0107 i Marka Vuli\u0107a koji u javnim bolnicama tako\u0111er koriste institut priziva savjesti da ne bi morali obavljati prekide trudno\u0107e. Nadalje, lije\u010dnica Dinka Pavi\u010di\u0107 Baldani i pravnica Anica \u010culo Margaleti\u0107 u medijima se povezuju s udrugom U ime obitelji ili pro-life<\/em> istupima.”<\/p>\n

Niskorizi\u010dni prijedlog Demokrata<\/strong><\/p>\n

Dobar dio predlo\u017eenih “modernizacijskih” mjera ve\u0107 je sadr\u017ean u starom zakonu i\/ili podrazumijeva postojanje seksualnog i zdravstvenog odgoja, pretpostavlja se, u \u0161kolskim ustanovama, a svi se sje\u0107amo kako je poku\u0161aj uvo\u0111enja istog tog odgoja, nadajmo se samo zasad, zavr\u0161io. Druge mjere, poput “vremena za razmi\u0161ljanje”, indiciraju da je svima jasno da se pravo na poba\u010daj ne\u0107e u potpunosti ukinuti, ve\u0107 da \u0107e ga se lju\u0161titi dok ni\u0161ta ne ostane od njega. Ve\u0107 je sad skoro nemogu\u0107e ostvariti pravo na poba\u010daj zbog nedefiniranog priziva savjesti, njegovih tro\u0161kova kao jedine medicinske usluge koju se pla\u0107a iz d\u017eepa i manjka ginekolog(inj)a uop\u0107e. Ipak, mo\u017eda nas radna skupina u ovom sastavu iznenadi i ukine pla\u0107anje kontracepcije i induciranog poba\u010daja te uvede kakvo-takvo reguliranje priziva savjesti u lije\u010dni\u010dkoj struci. \u0160to nam drugo preostaje, nego nadati se boljem.<\/p>\n

Dakako, preostaje nam i Mrsi\u0107ev prijedlog Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece kojeg mo\u017eete ovdje<\/a>. Lako je mogu\u0107e da se radi o privla\u010denju pozornosti i mo\u017eebitnih razo\u010daranih socijaldemokrata. Jer ovaj prijedlog nije nikakav harakiri, nego, kako se to ka\u017ee, srednja \u017ealost u usporedbi sa zakonom koji bi mu trebao prethoditi u (slabo vjerojatnom) slu\u010daju da pro\u0111e u Saboru i stupi na snagu. Demokrati izradom tog prijedloga zapravo ni\u0161ta ne stavljaju na kocku, ako pretpostavimo da njihovo ciljano glasa\u010dko tijelo i ciljani kandidati za strana\u010dko \u010dlanstvo pripadaju me\u0111u one koji se ne protive pravu na poba\u010daj. Cijelo pitanje na\u010delnog prava na poba\u010daj zapravo uop\u0107e nije kontroverzno, dapa\u010de, toliko je nekontroverzno da se Mrsi\u0107 na\u0161ao prikupljati glasove preko njega. Samo su osobe, koje ga \u017eele ograni\u010diti i ako je to mogu\u0107e ukinuti, glasne i sveprisutne u na\u0161em medijskom prostoru.<\/p>\n

Ako se \u010dini da se nad ovim tekstom nadvila neka sumnji\u010davost i nepovjerenje u namjere Demokrata, to je zato \u0161to je Mrsi\u0107evo ministrovanje me\u0111u ostalim urodilo va\u017ee\u0107im Zakonom o radu po kojemu je mogu\u0107e<\/a> otpustiti majke mjesec dana nakon povratka rodiljnog dopusta, zauvijek raditi na odre\u0111eno (\u0161to je naro\u010dito nezgodno za mlade \u017eene), i po kojemu je radno vrijeme potpuno fleksibilizirano. No, mo\u017eda je okrenuo plo\u010du nakon odlaska iz SDP-a jer je, ljetos primjerice, komentirao novi zakon o studentskom radu<\/a> sljede\u0107im rije\u010dima: “Vlada se ve\u0107 hvalila da je u Hrvatskoj radna snaga jeftina i time pozivala investitore, a sada o\u010dito \u017eele isporu\u010diti i jeftini studentski rad. Pripremili su poreznu reformu koja ide na ruku kapitalistima, a sada \u017eele i jeftinu radnu snagu”. Dva mjeseca kasnije nam je pak preporu\u010dio biografiju osniva\u010da Applea Stevea Jobsa<\/a> (u \u010dijim su azijskim tvornicama radni uvjeti veoma sli\u010dni onima opisanima za korejsku kompaniju Samsung<\/a>) knjigu o spa\u0161avanju istog tog kapitalizma i njegovih mogu\u0107nosti kao servisa demokracije. U svjetlu toga, moramo vidjeti \u0161to taj prijedlog zakona sadr\u017eava, a \u0161to zanemaruje.<\/p>\n

Tri kategorije promjena: prihvatljivo, upitno, pojednostavljeno<\/strong><\/p>\n

Deset to\u010daka koje su Demokrati istaknuli kao glavne, u svom prijedlogu zakona mo\u017eemo podijeliti u tri kategorije: prihvatljivo i po\u017eeljno, upitno pojednostavljeno i dugoro\u010dno opasno. Me\u0111u onim prihvatljivima isti\u010de se produljenje mogu\u0107nosti prekida trudno\u0107e do isteka 12 umjesto dosada\u0161njih 10 tjedana trudno\u0107e. Tako\u0111er je hvalevrijedno inzistiranje na provo\u0111enju postupka pod anestezijom, a nakon nedavne javne rasprave o ginekolo\u0161kom nasilju<\/a> i ukidanje perioda mirovanja koje slu\u017ei kao sredstvo za odvra\u0107anje i ote\u017eavanje pristupa prekidu trudno\u0107e. S obzirom na to da mnoge bolnice u Hrvatskoj nemaju na raspolaganju ginekologe voljne vr\u0161iti prekide trudno\u0107e koji se pozivaju na pravo na priziv savjesti, te tro\u0161kove putovanja i samog postupka, nema smisla jo\u0161 i patronizirati \u017eene davanjem vremena za kontemplaciju (kao da prije obra\u0107anja lije\u010dniku nisu itekako pomno razmislile o poba\u010daju) ili uvo\u0111enje “obvez[e] savjetovanja sa stru\u010dnjacima, psihologom, a mogu\u0107e i sve\u0107enikom” kao \u0161to to pri\u017eeljkuje \u010dlan radne skupine<\/a>, prof. dr. sc. Ante \u010coru\u0161i\u0107, ginekolog i ravnatelj KBC-a Zagreb. \u0160to se ti\u010de produljenja “roka”, Hrvatska bi zapravo njime tek uhvatila korak s ostalim zemljama Europe u kojima je dopu\u0161ten poba\u010daj.<\/p>\n

Tu je jo\u0161 i mogu\u0107nost podno\u0161enja zahtjeva za prekid trudno\u0107e od strane maloljetnica s navr\u0161enih 16 godina bez pristanka roditelja koja za\u010dudo jo\u0161 uvijek ne di\u017ee ve\u0107e valove. Kao \u0161to ve\u0107 znamo, ve\u0107ina \u017eena koja odlazi na poba\u010daj ve\u0107 ima djecu i u odnosu na zemlje EU-a nemamo veliku stopu maloljetni\u010dkih trudno\u0107a. Svejedno, valja se unaprijed pripremiti za otkri\u0107e tog dijela prijedloga jer “antagonizam prema abortusu vi\u0161e potje\u010de od brige o spre\u010davanju tinejd\u017eerske seksualnosti, nego od brige o \u017eivotu fetusa. Zagovornici ‘prava na \u017eivot’ pretpostavljaju da postoji uzro\u010dna veza izme\u0111u legaliziranog abortusa, porasta seksualne promiskuitetnosti i nepriznate djece, naro\u010dito me\u0111u tinejd\u017eerima. Ne samo abortus nego i kontrola ra\u0111anja i programi spolnog odgoja predstavljaju dozvolu slu\u017ebene dozvole vlade za ‘zabranjen’ seks i stoga se upli\u0107e u roditeljsku kontrolu nad moralnim pona\u0161anjem i vrijednostima njihove djece. Predbra\u010dna seksualnost bi se prema tome mogla sprije\u010diti ukidanjem abortusa, kontracepcijskih programa za tinejd\u017eere i spolnog odgoja.”i Program edukacije o seksualnom i reproduktivnom zdravlju tako\u0111er je dio predlo\u017eenih mjera koje ne bismo trebali dovoditi u pitanje, ako bude dobro razra\u0111en i pripremljen od strane stru\u010dnih osoba, a ne donesen odozgo bez javne rasprave.<\/p>\n

Sljede\u0107i se prijedlozi doimaju upitno pojednostavljenima \u2013 prekid trudno\u0107e kao i sterilizacija te sredstva za spre\u010davanje za\u010de\u0107a financirao bi HZZO u 100% iznosu, dok se prekid trudno\u0107e mora osigurati u svim op\u0107im bolnicama, klini\u010dkim bolnicama i klini\u010dkim bolni\u010dkim centrima, a sve bolnice moraju imati mogu\u0107nost medikamentoznog i kirur\u0161kog prekida trudno\u0107e. Nema ni\u0161ta sporno u tome da tro\u0161kove prekida trudno\u0107e i kontracepcije treba pokrivati HZZO, no vratit \u0107emo se jo\u0161 kasnije na to. Pitanje sterilizacije i odre\u0111ivanje kriterija za nj su sklizak teren, ako uzmemo u obzir zlorabljenje takvih pravnih \u010dlanaka da bi se prisilno sterilizirale siroma\u0161ne osobe, osobe s invaliditetom, osobe druge rase i porijekla. Prema \u010dlanu 2. “starog zakona”, “Pravo \u010dovjeka da slobodno odlu\u010duje o ra\u0111anju djece mo\u017ee se ograni\u010diti samo radi za\u0161tite zdravlja (…)”. Moramo imati na umu i da su \u017eene one koje su podvrgnute sterilizaciji, a ne mu\u0161karci, mada je postupak za mu\u0161karce reverzibilan, jednostavniji i s manje dugotrajnih posljedica od prinudne preuranjene menopauze i oduzimanja prava odlu\u010divanja o ra\u0111anju.<\/p>\n

Posljedice po \u017eene<\/strong><\/p>\n

No neke od mjera imaju hotimi\u010dno ili nehotimi\u010dno mogu\u0107e dugoro\u010dno gledano negativne posljedice po \u017eene. Prva od njih je ta da bi se prekid trudno\u0107e mogao izvr\u0161iti samo u ugovornim ustanovama HZZO-a \u0161to je i dosad bio slu\u010daj uz iznimku jedne jedine privatne ustanove. Protivili se mi privatizaciji zdravstva ili ne, zbog nereguliranosti priziva savjesti jo\u0161 uvijek bi postojala opasnost da se pravo na poba\u010daj ograni\u010di time da se ne zapo\u0161ljavaju ili da u tom dijelu Hrvatske nisu dostupni ginekolozi koji obavljaju prekide trudno\u0107e. Ukratko, dok se ne rije\u0161i pitanje priziva savjesti, moramo ostaviti mogu\u0107nost da privatne ustanove imaju i dalje to pravo, ma koliko nerado pristali na taj ustupak.<\/p>\n

Uzmimo samo primjer SAD-a gdje se prekidi trudno\u0107e obavljaju u zasebnim klinikama za poba\u010daj koje zakonodavci pak poku\u0161avaju zatvoriti nametanjem standarda za bolnice na klinike za postupak koji je veoma rijetko \u017eivotno opasan. Druga potencijalno opasna mjera je osiguranje provo\u0111enje ovog zakona: “u slu\u010daju priziva savjesti du\u017ene su zaposliti na njegovo mjesto osobu koja nema priziv savjeti. Zdravstvene ustanove koje to ne osiguraju kaznit \u0107e se kaznom od pola milijuna kuna, a odgovorna osoba ustanove sa sto tisu\u0107a kuna.” Pitanje je, je li to pravi na\u010din koji mo\u017ee jam\u010diti da \u0107e se problem neprincipijelnog i nereguliranog prava na priziv savjesti u Hrvatskoj kona\u010dno rije\u0161iti.<\/p>\n

O tim dvjema potencijalno dugoro\u010dnim mjerama smo porazgovarali s Anom Vra\u010dar, \u010dlanicom Baze za radni\u010dku inicijativu i demokratizaciju te trenutne koordinatorice People’s Health Movement<\/em> za Europu. “Ono \u0161to mi se na prvu \u010dini jest da bi se to opet moglo prelomiti na le\u0111ima manjih bolnica u siroma\u0161nijim regijama”, isti\u010de Vra\u010dar napominju\u0107i da takve kazne mo\u017eda ne\u0107e naru\u0161iti financijsku stabilnost KBC-ova, ali da mogu potpuno uni\u0161titi op\u0107e bolnice. “Pritom ne vidim kako bi takva penalizacija znatno dugoro\u010dno pobolj\u0161ala stanje, jer ona predstavlja pritisak na ustanove koje u trenutnoj situaciji nemaju ba\u0161 nekog izbora kad zapo\u0161ljavaju ginekologe.”<\/p>\n

\u0160to se priziva savjesti ti\u010de, Vra\u010dar dr\u017ei da bi jedno od rje\u0161enja bilo da “lije\u010dnici bez priziva savjesti imaju prvenstvo prilikom dobivanja specijalizacija iz ginekologije i pri zapo\u0161ljavanju na ginekolo\u0161kim odjelima javnih zdravstvenih ustanova” isti\u010du\u0107i da nema smisla pla\u0107ati vanjske suradnike, ako ve\u0107 imamo javni zdravstveni sustav. Ipak, “za organizaciju takvog sustava nam treba puno sistemati\u010dnije promi\u0161ljanje obrazovanja i zapo\u0161ljavanja medicinskih radnika, a ne brzopotezno ‘rje\u0161avanje’ pojedinih problema kroz poteze poput ovog zakona.”<\/p>\n

Medicinske i obrazovne prakse<\/strong><\/p>\n

Prema ameri\u010dkoj feministi\u010dkoj filozofkinji Alison Jaggar: “Jo\u0161 bi manje \u017eenino pravo da odlu\u010duje trebalo biti ograni\u010deno od strane medicinskog osoblja. Njihova uloga je da predstave medicinske informacije koje ona tra\u017ei, a ne da odre\u0111uju moralnu te\u017einu koju nosi ta informacija. Oni se ne brinu za dugoro\u010dne posljedice odluke o poba\u010daju, osim \u0161to su \u010dlanovi dru\u0161tva u koje \u0107e se to dijete roditi. To ne zna\u010di da bi \u010dak i ako ljudi koji se bave medicinskom praksom zaista vjeruju da je poba\u010daj moralno pogre\u0161an, oni trebali biti primorani da ga izvr\u0161e. Ali isto tako ga ne bi smjeli mo\u0107i sprije\u010diti. U praksi, ako postoje pote\u0161ko\u0107e u pronala\u017eenju medicinskog osoblja spremnog da izvede poba\u010daj, to je naznaka toga da bi ljudi koji se bave medicinskom praksom trebali potjecati iz \u0161ireg spektra populacije. Da preciziram, trebalo bi biti vi\u0161e \u017eena me\u0111u njima.” Naravno, ve\u0107a prisutnost \u017eena ili zauzimanje vode\u0107ih pozicija unutar nekog polja od strane \u017eena, ne jam\u010de bolja prava i polo\u017eaj svih \u017eena. Ipak, lije\u010dni\u010dkoj struci zasigurno ne bi na\u0161kodio ve\u0107i udio \u017eena me\u0111u studentima ili njihovo raznolikije klasno porijeklo.<\/p>\n

Osim ako ne pitate Davora Mili\u010di\u0107a, nekada\u0161njeg dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu<\/a>: “Medicina je struka koja se sve vi\u0161e feminizira u nas i u svijetu. Bez prijemnog ispita, imali bismo omjer djevojaka prema momcima 70:30 posto. Prijemni ispit prema na\u0161im je analizama pridonio da se odnos popravi, tako da ove godine imamo 43 posto mu\u0161kih bruco\u0161a, a ostalo su bruco\u0161ice. Djevojke, naime, br\u017ee dozrijevaju i posebno na po\u010detku srednjo\u0161kolskog obrazovanja u pravilu su bolje u\u010denice od dje\u010daka. Kasnije se momci uozbilje i postaju jednako dobri odlika\u0161i kao i djevojke, ali su djevojke u pravilu bolje u ukupnom zbiru srednjo\u0161kolskih ocjena. Za svaku je struku po\u017eeljno imati podjednak broj \u017eena i mu\u0161karaca, pa je na\u0161 prijemni mali doprinos i u tome pogledu.” Dakle, prijemni ispit je uveden kako bi se ograni\u010dio pristup \u017eenama i feminiziranje struke \u0161to pre\u010desto vodi sni\u017eenja nadnica, obezvre\u0111ivanja i gubitka ugleda “feminizirane” struke u pitanju. U redu je, dakako, da su \u017eene mahom medicinski tehni\u010dari, odnosno sestre. U Japanu su barem poku\u0161ali sakriti<\/a> manipuliranje rezultatima prijemnih ispita s ciljem smanjenja priljeva \u017eena u struku.<\/p>\n

Dru\u0161tvena pitanja<\/strong><\/p>\n

Kontroverzni prijedlog dopu\u0161tanja djevojkama mla\u0111im od 16 godina da prekinu trudno\u0107u bez odobrenja roditelja, pao je u sjenu zbog prijedloga da poba\u010daj bude besplatan. Neki od razloga iznesenih o tome za\u0161to poba\u010daj ne bi trebao biti pokriven zdravstvenim osiguranjem su npr. moralni prigovori, “dobar dio gra\u0111ana ne prihva\u0107a poba\u010daj kao ne\u0161to moralno u redu”, ili\u00a0pitanje “financiranja diskutabilne odluke pojedinca [dru\u0161tvu]”, kao i floskula kako “ljudi moraju snositi odgovornost za svoje odluke” (zaboravljaju\u0107i pritom da se u ovom slu\u010daju da su svi pripadnici kategorije “ljudi” u ovom slu\u010daju za\u010dudno \u017eene), kao i to da ne smijemo prebacivati osobnu odgovornost na dr\u017eavu (\u010demu onda uop\u0107e dr\u017eava?) i da \u0107e cijene kontracepcije porasti u slu\u010daju da je HZZO po\u010dne u potpunosti pokrivati. Po ovakvom shva\u0107anju svijeta i zdravstva, preraspodjela tro\u0161kova zdravstva dovodi do toga da svaki pojedinac koristi \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e dostupne mu zdravstvene usluge, odnosno do “moralnog rizika”. Osobe u pitanju ugro\u017eavaju cijeli sustav jer zbog takvog pona\u0161anja navodno rastu tro\u0161kovi po dr\u017eavu i pojedince. Rje\u0161enje bi u tom slu\u010daju predstavljalo prebacivanje rizika na privatne aktere. Na istom su tragu i shva\u0107anja da postojanje socijalne mre\u017ee dovodi do toga da se ljudi uljuljkaju u nju i posljedi\u010dno ne snose posljedice svojeg pona\u0161anja \u0161to naru\u0161ava tr\u017ei\u0161nu utakmicu jer onda psiholo\u0161ki rizik tr\u017ei\u0161ta nema u\u010dinka na tog nemarnog pojedinca.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Jo\u0161 jednom \u0107emo se vratiti Alison Jaggar da bismo odgovorili tko uvijek beziznimno nosi odgovornost za trudno\u0107u i djecu: “Dr\u017eava ne ispunjava ve\u0107inu odgovornosti za djecu jer odbija zajam\u010diti svakom djetetu preduvjete za pun ljudski \u017eivot. Stoga, budu\u0107i da je u na\u0161em dru\u0161tvu majka a ne dr\u017eava primarni za\u0161titnik djetetova prava na \u017eivot, onda trudna \u017eena a ne dr\u017eava donosi odluku o tome je li u njenom slu\u010daju poba\u010daj opravdan. (…) Pravo \u017eene da odlu\u010di o poba\u010daju ne proistje\u010de iz nekog opskurnog prava na njezino vlastito tijelo; niti je to dio njezina prava na privatnost. To je kontingentno a ne apsolutno pravo te proistje\u010de iz \u017eeninog polo\u017eaja u dru\u0161tvu. U na\u0161em je dru\u0161tvu \u017eena prvenstveno odgovorna za svoje vlastito uzdr\u017eavanja, za medicinske tro\u0161kove tijekom trudno\u0107e i poroda, za ispunjavanje kako materijalnih tako i emocionalnih potreba svog djeteta. Zbog toga su \u017eenski \u017eivoti pod velikim utjecajem njihove djece, dok je utjecaj na cjelokupnu zajednicu zanemariv. Nadalje, zbog takve situacije, svaka \u017eena shvati da je ona, a ne dr\u017eava, primarni za\u0161titnik djetetova prava na \u017eivot. S obzirom na te \u010dinjenice te gorespomenute principe, \u010dini se bjelodanim da u ovom dru\u0161tvo isklju\u010divo \u017eena ima pravo donositi odluku o opravdanosti poba\u010daja.”<\/p>\n

No ako se odva\u017eimo tra\u017eiti vi\u0161e od ovog prijedloga, trebali bismo staviti naglasak na uvo\u0111enje socioekonomskih prilika kao razloga za odluku o poba\u010daju. Time bi se prekinuo cijeli igrokaz \u2013 sumnjivo velik broj poba\u010daja iz “drugih razloga”, naro\u010dito ako brojke usporedimo s 1990. godinom, a opet mnogo ginekologa i ginekolo\u0161kinja koji se pozivaju na priziv savjesti. Ginekologinja Jasenka Gruji\u0107 je u razgovoru s Tihanom Bertek<\/a> najpreciznije dijagnosticirala pravi problem: “\u010cinjenica je da je od ukupnog broja poba\u010daja u Hrvatskoj 2016. godine induciranih bilo 36.5%, spontanih 13.7 %, i ‘ostalih’ 49%. Dvadeset godina prije, 1996., bilo je 62.8% induciranih poba\u010daja, 18.9% spontanih, i 19.2% ‘ostalih’. Analiziraju\u0107i statisti\u010dke podatke, a uzev\u0161i u obzir Me\u0111unarodnu klasifikaciju bolesti, ogroman porast ‘ostalih poba\u010daja’ (O05) i neostvarenih, zadr\u017eanih poba\u010daja tj. odumrlih plodova (O03), porast je koji je u 20 godina sko\u010dio s 19.2% na 49%, pa bih mogla zaklju\u010diti da je reproduktivno zdravlje fertilne populacije upitno, da zahtijeva hitnu analizu epidemiolo\u0161ke slu\u017ebe i mobilizaciju odgovornih politi\u010dkih snaga, jer ako se tako nastavi, prijeti nam izumiranje.” Ne, poba\u010daj nije ni polariziraju\u0107e ni kontroverzno pitanje, nego ogledni primjer cinizma i licemjerja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije skoro dvije godine Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku da se do 21. velja\u010de 2019. godine mora izraditi novi tzv. zakon o poba\u010daju, mada se njime ne regulira isklju\u010divo pravo na poba\u010daj…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":26472,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[435],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[102],"class_list":["post-26464","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-zdravstvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26464","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26464"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26464\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26488,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26464\/revisions\/26488"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26472"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26464"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26464"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26464"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26464"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26464"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26464"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26464"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}