{"id":26186,"date":"2019-01-07T07:00:36","date_gmt":"2019-01-07T06:00:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26186"},"modified":"2021-02-25T10:50:53","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:53","slug":"kriza-eurointegracija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26186","title":{"rendered":"\u017duti prsluci: nova faza krize eurointegracija"},"content":{"rendered":"

Pored toga \u0161to predstavljaju neposrednu inspiraciju raznorodnim pokretima \u0161irom Europe, \u017euti prsluci adresiraju probleme koji nisu isklju\u010divo francuske naravi. Oni su usko vezani uz ustroj Europske unije i svima nam odre\u0111uju politi\u010dki horizont.<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 gotovo tri mjeseca, ruralna i semi-urbana Francuska, kao i prekomorski teritoriji, \u010dine popri\u0161te regionalno najra\u0161irenijih dru\u0161tvenih protesta koje je zemlja ikad vidjela. S obzirom na politi\u010dku i ekonomsku va\u017enost Francuske unutar Europske unije, ne \u010dudi sna\u017ena pozornost koju je tzv. pokret \u017eutih prsluka priskrbio u me\u0111unarodnim medijima. Me\u0111utim, malo toga je re\u010deno o europskoj dimenziji trenutne politi\u010dke krize u Francuskoj i njenoj povezanosti s preoblikovanjem europske politi\u010dke arhitekture u proteklom desetlje\u0107u.<\/p>\n

Zasigurno, izvor pokreta \u017eutih prsluka treba tra\u017eiti u protrje\u010djima neoliberalnog restrukturiranja francuske ekonomije od 1980-ih naovamo. Ipak, europske su integracije odigrale klju\u010dnu ulogu u tom procesu. \u0160tovi\u0161e, trenutni francuski predsjednik, Emmanuel Macron, sa svojim reformisti\u010dkim \u017earom i autoritarnom vladavinom, predstavlja \u010distu inkarnaciju dana\u0161nje Europske unije. Dobro se sje\u0107amo kako je u me\u0111unarodnom lijevo-liberalnom tisku bio slavljen zbog svog entuzijazma i nastojanja “o\u017eivljavanja Europe” i ponovnog aktiviranja “njema\u010dko-francuskog stroja”. Dakle, francuska radni\u010dka klasa nije bila nimalo po\u0161te\u0111ena europskih mjera \u0161tednje i trokuta: liberalizacija – privatizacija – deregulacija. To jest, onoga \u0161to je 2011. godine tada\u0161nji \u010delnik Europske komisije, Jose Manuel Barroso, nazvao “tihom revolucijom” u europskom upravljanju.<\/p>\n

Troma ekonomija<\/strong><\/p>\n

Macronov anga\u017eman u “o\u017eivljavanju Europe” treba promatrati u kontinuitetu s politikama koje traju ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a. Rije\u010d je o projektu europskih vladaju\u0107ih klasa koje nastoje izgradnjom nadnacionalnog dr\u017eavnog intsrumenta razvrgnuti poslijeratni klasni kompromis u korist kapitala i ograni\u010diti, prema njihovom mi\u0161ljenju, isuvi\u0161e kejnzijansku i rastro\u0161nu dr\u017eavu blagostanja. Ova je strategija zadobila \u010dvrsto institucionalno upori\u0161te u devedesetima formiranjem jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta i lansiranjem zajedni\u010dke valute.<\/p>\n

Restrikcija fiskalnih politika i dr\u017eavno koordiniranih industrijskih strategija, ograni\u010deni zajedni\u010dki prora\u010dun, liberalizacija protoka roba i financijskih tr\u017ei\u0161ta, eliminiranje te\u010dajnih prilagodbi i isklju\u010diva usmjerenost monetarne politke na cjenovnu stabilnost, stvorili su nadnacionalni re\u017eim koji nastoji podvrgnuti nadnice i tr\u017ei\u0161ta rada pritiscima (sve sna\u017enije) me\u0111unarodne konkurencije i financijskoj stabilnosti. Ono \u0161to se uobi\u010dajeno naziva kohezijom, odnosi se samo na ekstenziju sloboda kapitala \u0161irom Europe, a zadatak konvergencije me\u0111u \u010dlanicama prepu\u0161ten je me\u0111unarodnoj trgovini i privatnim tokovima kapitala.<\/p>\n

Osam godina nakon izbijanja eurokrize, Francuska se i dalje bori da (p)ostane dio kluba zemalja europske jezgre. Jo\u0161 u pretkriznim godinama francuska je konkurentnost slabila u svjetlu pada realnih nadnica i rezultiraju\u0107ih niskih stopa inflacije u Njema\u010dkoj. Pretkrizne stope rasta u Francuskoj su bile vrlo skromne, a teku\u0107i ra\u010dun platne bilance u\u0161ao je u deficit. S izbijanjem krize, pote\u0161ko\u0107e su se intenzivirale. Rast je jedva primjetan i u periodu od 2008. do 2017. iznosi ne\u0161to manje od 0,3% u prosjeku; nezaposlenost u 2017. godini je na razini od 9%, nadma\u0161uju\u0107i tako pretkriznu 2007. godinu; prora\u010dunski deficit se spustio iznad 3% u 2017. godini, ali javni dug je i dalje itekako visok, iznosi gotovo 100% BDP-a; a izvoz se popravlja vrlo skromno.<\/p>\n

Tromost francuske ekonomije nije rezultat nedovoljnih reformskih zahvata, kako to misli politi\u010dki vrh i me\u0111unarodna \u0161tampa. Radi se o u\u010dinku politi\u010dkih odluka koje su slijedile nakon izbijanja krize i produbljivanja europskih integracija. Premda je globalna kriza razotkrila nesposobnost nadnacionalnog re\u017eima da osigura konvergenciju europskih ekonomija, vladaju\u0107e klase su se odlu\u010dile na daljnje europske restrikcije. Za\u0161tita financijskog i transnacionalog kapitala jo\u0161 je jednom nadvladala socijalna pitanja i ekolo\u0161ku urgentnost. Dok su profiti postepeno obnovljeni, eurokriza se polako preselila iz periferije u centar, pogotovo u Francusku i Italiju. Posljedi\u010dno su dru\u0161tveni tro\u0161kovi i politi\u010dki ra\u010dun krize uklju\u010dili i francusku radni\u010dku klasu.<\/p>\n

Briselski nadzor<\/strong><\/p>\n

Za vrijeme gr\u010dke krize, europske su institucije – eurogrupa, Vije\u0107e Europe, Europska komisija, Europska centralna banka – instalirale novi regulatorni okvir, znan kao Novo europsko ekonomsko upravljanje (NEEU). U odnosu na prethodni, pretkrizni okvir, osnovna novost je poja\u010dan nadzor nad prora\u010dunima \u010dlanica u smjeru sna\u017enijih fiskalnih restrikcija i neoliberalnih reformi. Reforme se odvijaju po “preporukama” Komisije, dok neizabrana i nedemokratska tijela nadgledaju fiskalne politike i one na tr\u017ei\u0161tu rada. I ne samo to, u novi regulatorni okvir je uklju\u010dena i penalizacija: Komisija ima pravo kazniti \u010dlanice koje se ne dr\u017ee pravila igre i ne koriste “propisane lijekove”. Kazne mogu i\u0107i i do 0,5% BDP-a, a veto mo\u017ee ulo\u017eiti jedino kvalificirana ve\u0107ina ministara financija.<\/p>\n

Godina 2013. predstavlja klju\u010dnu prekretnicu u nadziranom restrukturiranju francuske ekonomije. U prethodne tri godine vlada je pokrenula nekoliko, komparativno gledaju\u0107i, zapravo blagih valova mjera \u0161tednje. Nacionalna “blagost” je i\u0161la ruku pod ruku s me\u0111unarodnom “okrutno\u0161\u0107u”. Inicijalno su tro\u0161kovi sanacije francuskih banaka uglavnom bili preba\u010deni na le\u0111a radni\u010dke klase europske ju\u017ene periferije putem raznih memoranduma. Europski krizni menad\u017eemnt, zadojen autoritarnim anti-kejnzijanizmom, nije ni razmi\u0161ljao o javnim investicijama u produktivne kapacitete i o oporavku putem rasta nadnica. To ne samo da je prolongiralo krizu na periferiji ve\u0107 je ona po\u010dela polako nagrizati i zemlje centra. Nakon skromnog oporavka u 2013. godini, francuska se ekonomija i dalje bori sa stagnacijom, a javne financije konstantno kr\u0161e mastri\u0161ka pravila.<\/p>\n

Dakle, Komisija je od Francuske 2013. godine zatra\u017eila “obuhvatne strukturne reforme”. Me\u0111utim, ono \u0161to je tada\u0161nji predsjednik Francois Hollande predlo\u017eio 2014. godine – drakonske mjere \u0161tednje i sni\u017eena razina socijalne sigurnosti – po Komisiji nije bilo dovoljno za obnovu profita privatnih kompanija. Idu\u0107e godine Komisija je izdvojila Francusku, zajedno s Bugarskom, kao slu\u010daj s najizra\u017eenijim “makroekonomskim neravnote\u017eama” i zatra\u017eila fleksibilizaciju “rigidnog” tr\u017ei\u0161ta rada i odre\u0111ivanja nadnica. U suprotnom bi slijedila kazna od 11 milijardi eura.<\/p>\n

Od tada je implementirano vi\u0161e mjera u svrhu ograni\u010davanja rasta pla\u0107a i javnog duga. Macron, politi\u010dki autsajder bez strana\u010dke potpore i povijesne izborne baze, izvr\u0161io je reformisti\u010dki\u00a0blizkrieg<\/em>, ne obaziru\u0107i se previ\u0161e na parlamentarne procedure. Paralelno s reformama tr\u017ei\u0161ta rada i sustava visokog obrazovanja, liberalizacija \u017eeljezni\u010dkog prometa – \u0161to je dovelo do manjeg broja linija u provinciji – te zamrzavanje subvencija za stanovanje u\u010dinili su neujedna\u010denu i nepravednu redistribuciju tro\u0161kova francuskih ekonomskih problema ekstremno vidljivima. S jedne strane, navodno u svrhu poticanja investicija i rasta, smanjeni su porez na imovinu i socijalni doprinosi, dok se porezni teret prebacio na radnike i umirovljenike, uklju\u010duju\u0107i i rast poreza na potro\u0161nju.<\/p>\n

Bijes s periferije<\/strong><\/p>\n

Najava rasta poreza na gorivo koja je dovela do blokada prometnica i naplatnih ku\u0107ica bila je kap koja je prelila \u010da\u0161u. Zbog uni\u0161tene javne prometne infrastrukture u provinciji ljudi su ovisniji o osobnim vozilima i taj si dodatni tro\u0161ak ne mogu priu\u0161titi. Premda je 40-godi\u0161nji proces neoliberalizacije francuske ekonomije bio donekle prigu\u0161en zbog otpora i dru\u0161tvenih mobilizacija, svejedno je proizveo sna\u017enu podjelu i jaz: s jedne strane urbanizirani centri s razvijenom javnom infrastrukturom, visokim nadnicama i dotokom kapitala, a s druge strane deindustrijalizirana provincija sa slabo pla\u0107enim poslovima i devastiranom javnom infrastrukturom.<\/p>\n

S obzirom na to da su predsjednik i ostali predstavnici vlasti inicijalno ignorirali mobilizaciju, radni\u010dka klasa, obrtnici i sitni trgovci obukli su za\u0161titne, fluorescentno \u017eute prsluke i po\u010deli su se organizirati zaobilaze\u0107i standardne institucije poput sindikata i politi\u010dkih stranaka. A onda su pozvali na mobilizacije i u ve\u0107im gradovima gdje su im se pridru\u017eile druge inicijative.<\/p>\n

Pokret \u017eutih prsluka je istovremeno reakcija protiv neoliberalne konstrukcije EU \u010diji je Francuska konstitutivni dio i protiv Macronova reformskog programa koji bi trebao predstavljati spas na nacionalnoj i na europskoj razini. Li\u0161ena mehanizama dr\u017eavno vo\u0111ene industrijske politike i devalvacije te\u010daja, Francuska je vo\u0111enjem politike koja potkopava doma\u0107u potra\u017enju i stimulira investicije u financijsku imovinu, a ne u industrijski sektor, stvarno postala “bolesnik eurozone”.<\/p>\n

Nakon Brexita, trenutni politi\u010dki zastoj u Francuskoj predstavlja novu fazu za\u010daranog kruga vi\u0161estrukih kriza s kojima se eurointegracija suo\u010dava posljednjih godina. Koli\u010dina bijesa narodnih klasa s francuske ekonomske, dru\u0161tvene i politi\u010dke periferije je zapravo propocionalna praznini koju je europska politi\u010dka arhitektura namijenila reprezentaciji i glasu ni\u017eih dru\u0161tvenih klasa \u010dija se politi\u010dka i ekonomska prava izlo\u017eena konstantnim napadima.<\/p>\n

S engleskog preveo Marko Kostani\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u0107 gotovo tri mjeseca, ruralna i semi-urbana Francuska, kao i prekomorski teritoriji, \u010dine popri\u0161te regionalno najra\u0161irenijih dru\u0161tvenih protesta…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":26193,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,243,33],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[396],"class_list":["post-26186","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-eu","tag-protest","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26186","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26186"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26186\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26196,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26186\/revisions\/26196"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26193"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26186"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26186"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26186"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26186"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26186"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26186"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26186"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}