{"id":26176,"date":"2018-12-21T11:00:22","date_gmt":"2018-12-21T10:00:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26176"},"modified":"2021-02-25T10:50:53","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:53","slug":"totalitarni-disneyland-i-europske-politike-negativnog-naslijeda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26176","title":{"rendered":"Totalitarni \u201cDisneyland\u201d i europske politike negativnog naslije\u0111a"},"content":{"rendered":"

Ideja svojevrsnog tematskog parka posve\u0107enog \u201ctotalitarizmima\u201d u istarskom gradi\u0107u Ra\u0161a ve\u0107 je vi\u0161e puta podigla buru u javnosti. No ona nam, osim o neukusu inicijatora, ne\u0161to govori i o tome kako europske politike sje\u0107anja odra\u017eavaju i odr\u017eavaju strukturne nejednakosti u Uniji.<\/strong><\/p>\n

Kada je u tjedniku Novosti<\/em> po\u010detkom srpnja objavljen kratki komentar<\/a> Borisa Postnikova koji se, polaze\u0107i od projekta \u201cKulturalna europska ruta: Arhitektura totalitarnih re\u017eima 20. stolje\u0107a\u201d (ATRIUM), kriti\u010dki osvrnuo na kontradikcije koje politi\u010dka upotreba ba\u0161tine proizvodi na najvi\u0161im europskim razinama kulturne politike, odgovorila<\/a> mu je arhitektica Mariana Bucat. Ona je, brane\u0107i znanstveno-stru\u010dne premise na kojima je projekt prema njezinom shva\u0107anju zasnovan, mo\u017eda i nehotice otvorila va\u017eno pitanje neutralnosti struke u proizvodnji referentnih zna\u010denjskih okvira kojima se ba\u0161tina, uvijek iznova i uvijek uvjetovano aktualnim dr\u0161tveno-politi\u010dkim okolnostima, ideolo\u0161ki (re)definira, (re)interpretira i (zlo)upotrebljava.<\/p>\n

Iako polemika formalno nije nastavljena, svojevrsnim nastavkom mo\u017ee se smatrati kasniji Postnikovljev tekst<\/a> pod naslovom \u201cTotaliturizam\u201d, u kojem analizira jedan od bizarnijih simptoma neoliberalne logike upravljanja kulturnom ba\u0161tinom. Rije\u010d je o Arsalandu<\/a>, projektu multimedijalnog memorijalnog centra posve\u0107enog \u201ceuropskim totalitarizmima\u201d, planiranom na lokaciji uga\u0161enog kamenoloma Karolota u op\u0107ini Ra\u0161a, na zemlji\u0161tu kojeg je Vlada RH u tu svrhu ciljano<\/a> \u201cvratila\u201d istarskoj op\u0107ini na upravljanje i kori\u0161tenje. Iako Postnikov ovoga puta zaobilazi ukazati na povezanost Arsalanda sa ATRIUM-om, veze su itekako prisutne.<\/p>\n

U sklopu ambicioznog plana ove privatno-javne investicije, koju op\u0107ina i dr\u017eavna tijela (poput Ministarstva kulture) ostvaruju na prijedlog mikropoduzetni\u010dke tvrtke ARSA LAND d.o.o. iz Labina, \u010diju osnovnu djelatnost \u2013 opisanu kao \u201ctrgovina na malo odje\u0107om u specijaliziranim prodavaonicama\u201d \u2013 provode dvoje lokalnih novinara i poduzetnika, na\u0107i \u0107e se i zgrada namijenjena prezentaciji projekta ATRIUM. \u201cU njoj bi gradovi i op\u0107ine, \u010dlanovi Udruge, izlo\u017eili fotografije svojih karakteristi\u010dnih gra\u0111evina, ulica i trgova iz totalitarnih razdoblja\u201c. Spomenimo da su trenutni \u010dlanovi<\/a> projekta gradovi iz Italije, Bugarske, Rumunjske, Albanije i Hrvatske, a ruta tematizira arhitekturu i urbanizam talijanskog fa\u0161izma od po\u010detka 1920-ih do po\u010detka 1940-ih godina, fa\u0161isti\u010dkih re\u017eima koji su djelovali tijekom Drugog svjetskog rata te \u2013 poslijeratnih socijalisti\u010dkih dr\u017eava.<\/p>\n

Europsko selektivno sje\u0107anje<\/strong><\/p>\n

No u \u010demu je zapravo problem kada govorimo o projektu Arsaland i njegovoj o\u010ditoj vezi s edukacijskom rutom posve\u0107enom otkrivanju i revalorizaciji iznimnih primjera \u201carhitekture totalitarnih re\u017eima 20. stolje\u0107a\u201d? Nije li rije\u010d o investicijskoj injekciji koja ne samo da bi donijela probitak lokalnoj zajednici, ve\u0107 Ra\u0161u odrije\u0161ila ideolo\u0161kog balasta jednostavnom osudom svih totalitarnih re\u017eima i njihovom prezentacijom \u201cs povijesnog i apoliti\u010dkog stajali\u0161ta\u201d u memorijalnom outlet<\/a><\/em> centru? Nije li nadalje rije\u010d o ba\u0161tini \u201cnedvojbene urbanisti\u010dke i arhitektonske vrijednosti\u201d, \u010dijim bi se uklju\u010divanjem u europski okvir kulturalnih itinerara struka mogla na miru baviti \u201cvalorizacijom, za\u0161titom i ponovnom upotrebom zgrada i javnih povr\u0161ina planiranih, projektiranih i izgra\u0111enih u doba (totalitarnih) re\u017eima\u201d? Govorimo li (samo) o fa\u0161izmu ili je ipak rije\u010d o skupu jednako ili pribli\u017eno jednako problemati\u010dnih re\u017eima, kao \u0161to nam naziv kulturalne rute govori?<\/p>\n

Unato\u010d brojnim problemima koje iska\u010du iz ovako postavljenih pitanja, situacija je poprili\u010dno jednostavna. Kao i ve\u0107ina drugih EU projekata, program europskih kulturalnih ruta \u2013 financiran i licenciran od strane Europske komisije ve\u0107 tridesetak godina \u2013 nastoji djelovati apoliti\u010dno. Njegova funkcija je, tvrde<\/a> podr\u017eavatelji, promocija \u201cosnovnih europskih vrijednosti: ljudskih prava, demokracije, transkulturalnog razumijevanja i o\u010duvanja kulturalne raznolikosti\u201d. Kulturalne rute nude gra\u0111anima Europe \u201cneprocjenjive fragmente sje\u0107anja, povijesti i naslije\u0111a, klju\u010dne za razumijevanje vlastitih identiteta i porijekla\u201d. Iako se u njih ne uklju\u010duju teme koje pripadaju tamnoj strani europske pro\u0161losti, poput naslje\u0111a imperijalizma i kolonijalizma vidljivim na fasadama i kulturnim artefaktima ve\u0107ine europskih metropola ili arhitekture feudalih posjeda koji nose bremen sustavnog kr\u0161enja ljudskih prava porobljenih kmetova i \u017eena, jedna je ruta ipak dobila negativan ba\u0161tinski predznak.<\/p>\n

Putevi su to totalitarizma, \u010dija se ideja pojavila u rodnom mjestu Benita Mussolinija u Italiji te \u2013 zaobi\u0161av\u0161i Njema\u010dku i Austriju \u2013 partnere potra\u017eila na jugoistoku Europe. Ruta tako u svojem trenutnom opsegu obuhva\u0107a Italiju i geografski prostor zemalja \u201cbiv\u0161ega Istoka\u201d. Bez obzira na to kako se u kona\u010dnici definiraju sami itinerari, projekt je kroz niz godina sakupio pozama\u0161an broj \u010dlanova, partnera i prijatelja. Za one koji \u017eele znati vi\u0161e, tu je i online<\/em> digitalna<\/a> katalo\u0161ka baza u kojoj mo\u017eete prona\u0107i impresivan raspon primjera \u201ctotalitarne arhitekture\u201d, od urbanisti\u010dkih cjelina socijalisti\u010dkih novih gradova, preko arhitekture biv\u0161ih fa\u0161isti\u010dkih logora, do spomenika Holokaustu. Katalog je javno dostupan i nastao je s ciljem \u201cboljeg razumijevanja i promocije nepokretne kulturne ba\u0161tine koja je povezana s totalitarnim ideologijama 20. stolje\u0107a\u201d.<\/p>\n

Egzotizacija \u201cnegativne ba\u0161tine\u201d<\/strong><\/p>\n

I Arsaland se trudi upotpuniti, osna\u017eiti, a svojim edukativno-zabavno-komercijalnim programom na ekifkasan na\u010din i posredovati osnovnu tezu kulturalne rute o arhitekturi totalitarnih re\u017eima 20. stolje\u0107a: totalitarna arhitektura sredi\u0161nji je topos zajedni\u010dke europske \u201cnegativne ba\u0161tine\u201d. 1<\/a><\/sup> Kompleks bi trebao obilovati raznorodnim sadr\u017eajima: od \u0161oping centra, preko muzeja i spomenika \u017ertvama svih totalitarizama, do filmskih festivala, konferencija i istra\u017eiva\u010dkih instituta. Legitimitet \u0107e mu dati i pokoji ugledni sveu\u010dili\u0161ni profesor, ali prije svega tu je magi\u010dan EU pe\u010dat. Iako Arsaland (jo\u0161?) nije planirani i sastavni dio rute, ne treba \u010duditi ako su lokalni poduzetnici, koji su temeljem politi\u010dkih uvjerenja i(li) iz \u010diste poslovne prilike 2013. godine poslali svoj prijedlog op\u0107ini, bili inspirirani \u010dinjenicom da su lokalni propali industrijski pogoni i kamenolomi ve\u0107 uklju\u010deni u lukrativne puteve europskog totaliturizma<\/em>.<\/p>\n

No vratimo se problemu same uprabe pojma \u201ctotalitarna ba\u0161tina\u201d. Ni\u0161ta novo na Zapadu, rekli bismo imaju\u0107i u vidu sijaset rezolucija Europskog parlamenta i Vije\u0107a Europe, kojima se od sredine 1990-ih godina pojam totalitarizma koristi u izravno politi\u010dke svrhe. 2<\/a><\/sup> Sam historijski trenutak po\u010detka njegove u\u010destale uporabe 1980-ih godina upu\u0107uje kako primarna namjera nije osuda fa\u0161izma, ve\u0107 \u0161to br\u017ea i efikasnija demonta\u017ea propalih socijalisti\u010dkih sistema. Stavljanjem fa\u0161isti\u010dke i komunisti\u010dke ideologije pod isti nazivnik obje se ahistoriziraju i relativiziraju, kako bi se u praksi lak\u0161e zagovarao koncenzus oko provo\u0111enja neoliberalne ekonomske i dru\u0161tvene politike. Svaka uporaba tog, beskrajno rastezljivog i prilagodljivog, a time i znanstveno neutemeljenog pojma, zasniva se \u2013 svjesno ili nehotice \u2013 na ideji kriminalizacije ili negacije politi\u010dkih alternativa kapitalizmu. 3<\/a><\/sup><\/p>\n

Iako je upotreba totalitarizma kao operativnog znanstvenog pojma odavno osporena, \u010dini se kako u polju kulturnih politika i heritologije ona i dalje \u201cdr\u017ei vodu\u201d. Kao u godinama ekonomske krize 1930-ih ili na vrhuncu Hladnoga rata 1950-ih, kulturne politike ponovno igraju sve zna\u010dajniju ulogu u politi\u010dkim borbama. Europa premre\u017eena migrantskih rutama na kojima svakodnevno ginu ljudi konstruira kulturne rute na kojima \u0107e oni koji dospiju \u017eivi u tvr\u0111avu Europu mo\u0107i popiti kavu ili kupiti kakav suvenir na trgu \u017ertva \u201csvih totalitarnih re\u017eima\u201d. I to na ekonomskoj periferiji na kojoj se prodaje jo\u0161 jedino egzoti\u010dna privla\u010dnost europskog \u201cDrugog\u201d. Umjesto da financiraju rute antifa\u0161izma i solidarnosti, EU institucije poti\u010du identifikaciju sa zajedni\u010dkom negativnom ba\u0161tinom i njezinu banalnu turistifikaciju. Istovremeno dok dr\u017eava preko no\u0107i \u201cpoklanja\u201d zemlji\u0161ta s ciljem kulturno-investicijskih disneyland<\/em> projekata, \u0161ti\u0107ena kulturna dobra antifa\u0161isti\u010dkog i komunisti\u010dkog predznaka, poput spomenika ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori propadaju jer se nalaze<\/a> na razme\u0111i triju op\u0107ina. Unato\u010d svjetskoj slavi, za spomenike posve\u0107ene antifa\u0161isti\u010dkoj borbi jo\u0161 uvijek, \u010dini se, nije osmi\u0161ljena kulturalna ruta koja bi zadovoljila kriterije osnovnih europskih vrijednosti.<\/p>\n

Uzmi ili ostavi<\/strong><\/p>\n

Upotreba pojma totalitarizma kako bi se na istu kulturalnu rutu negativne europske ba\u0161tine poredali primjeri fa\u0161isti\u010dke i socijalisti\u010dke arhitekture relativno je blag no iznimno perfidan derivat historijskog revizionizma. Naglasak na stru\u010dnu\/estetsku valorizaciju ranije neprepoznate ba\u0161tine, kao i iskori\u0161tavanje potencijala takvih prostora \u2013 uglavnom napu\u0161tenih nekretnina u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu \u2013 predstavlja lukrativno investicijsku ni\u0161u, osobito u zemljama u kojima udio BDP-a od turizma dose\u017ee<\/a> rekordne brojke u europskom kontekstu. To ne zna\u010di da bi arhitektonsko ili umjetni\u010dko naslije\u0111e bilo kojih politi\u010dkih sustava trebalo biti uni\u0161teno, niti da ga kao takvog ne treba valorizirati i \u0161tititi: u vrijeme socijalizma pod slu\u017ebenu su za\u0161titu ve\u0107 od 1960-ih godina stavljani autenti\u010dni \u201cneprijateljski objekti\u201d poput talijanskih bunkera i fa\u0161isti\u010dkih logora. Problem nikada nije u samim materijalnim zdanjima jer zgrade, kako i Bucat tvrdi, zaista \u201cnisu krive za divljake koji su ih dali izgraditi\u201d, ve\u0107 u zna\u010denjima koja im se pridaju. Ideja kulturne ba\u0161tine sama je po sebi dru\u0161tveni konstrukt, a njezine se zna\u010denjske kategorije odre\u0111uju na pozicijama mo\u0107i, uvijek u zavisnosti spram aktualnih dru\u0161tveno-politi\u010dkih potreba i materijalnih uvjeta kulturne proizvodnje.<\/p>\n

Nepotrebno je stoga isticati kako akademski rad u polju ba\u0161tine, kao i glas ili muk struke, nikada nije neutralan. Pristajanje na totalitarnu ba\u0161tinu kao referentan okvir valorizacije modernisti\u010dke ba\u0161tine na ovim prostorima dijelom je i posljedica strukturnih nejednakosti partnerskih zemalja u europskim projektima poput ATRIUM-a. Nositelji projekata mahom dolaze iz europskih \u201ccentara mo\u0107i\u201d, nude\u0107i suradnje po principu \u201cuzmi ili ostavi\u201d. Smanjivanje javnog ulaganja u revitalizaciju i obnovu kulturne ba\u0161tine ostavlja malo prostora za manevar pa struka, uglavnom vo\u0111ena plemenitim namjerama, pristaje na razli\u010dite kompromise, sve s ciljem o\u010duvanja vrijednih kulturno-povijesnih slojeva. Ako se to u Ra\u0161i jednim dijelom i postiglo zahvaljuju\u0107i europskim sredstvima i posredstvom projekta ATRIUM, krovni ozna\u010ditelj \u201ctotalitarna ba\u0161tine\u201d uveden je u slu\u017ebenu nomenklaturu i legitimiran za daljnju (zlo)upotrebu. Trojanski konj ovakvih projekata u uvjetima neliberalne kulturne proizvodnje jest pojava lukativnih poslovnih ideja, primjerice, kako poziciju Ra\u0161e\/Labina na karti EU ruta iskoristiti kao priliku za turisti\u010dko brendiranje u prijestolnicu europskih totalitarizama.<\/p>\n

Ideja o izgradnji bizarne memorijalne meke sviju totalitarnih re\u017eima Europe ne\u0107e se tako javiti u Italiji, ve\u0107 na prostoru njezine biv\u0161e kolonije. Antifa\u0161izam zahvaljuju\u0107i kojem je Istra oslobo\u0111ena i socijalizam koji je sredstva proizvodnje dao na upravljanje lokalnom stanovni\u0161tvu, zajedno je sa fa\u0161izmom pospremljen u ladicu europske negativne ba\u0161tine. U velikoj se mjeri to ostvaruje zahvaljuju\u0107i feti\u0161izaciji arhitektonske forme: u istim su se zidovima izmjenjivali totalitarizmi, sve do njihova kona\u010dnog oslobo\u0111enja od svake politi\u010dke ideje i dru\u0161tvene funkcionalnosti. Sve je spremno za kona\u010dnu muzealizaciju negativne ba\u0161tine i sigurno ispijanje kapu\u010dina na Trgu \u017ertava totalitarnih re\u017eima u Arsalandu \u010diji bi \u201cmikro-urbanizam\u201d trebao znakovito zrcaliti strukturu idealnog fa\u0161isti\u010dkog grada.<\/p>\n

  1. Pojam negativne ba\u0161tine u teoriji je definiran kao \u201ckonflinktna mjesta koja postaju repozitorijima negativnog sje\u0107anja u kolektivnoj imaginaciji. Kao mjesto sje\u0107anja, negativna ba\u0161tina igra dvostruku ulogu: mo\u017ee biti mobilizirana u pozitivne didakti\u010dke svrhe (npr. Auschwitz, Hiroshima, District Six) ili mo\u017ee biti izbrisana ukoliko takva mjesta ne mogu biti kulturalno rehabilitirana, na taj se na\u010din opiru\u0107i uklju\u010divanju u nacionalnu imaginaciju (npr. nacisti\u010dka i sovjetska spomeni\u010dka i arhitektonska ba\u0161tina)\u201d. Lynn Meskell, \u201cNegative Heritage and Past Mastering in Archaeology\u201d, Anthropological Quarterly, Vol. 75, No. 3, 2002., str. 558.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Rije\u010d je o Rezoluciji Vije\u0107a Europe 1096 o uklanjanju naslije\u0111a biv\u0161ih komunisti\u010dkih totalitarnih sustava (1996.), Rezoluciji Vije\u0107a Europe 1481 o potrebi me\u0111unarodne osude zlo\u010dina totalitarnih komunisti\u010dkih re\u017eima (2006.), Rezoluciji Europskog parlamenta od o europskoj savjesti i totalitarizmu (2009.).[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Me\u0111u brojnim kriti\u010dkim analizama uporabe pojma \u201ctotalitaristi\u010dkog diskursa\u201d, vidi: Todor Kulji\u0107, Teorije o totalitarizmu, Istra\u017eiva\u010dko-izdava\u010dki centar SSO Srbije, Beograd, 1983.; Domenico Losurdo, \u201cTowards a Critique of the Category of Totalitarianism\u201d, Historical Materialism, vol. 12:2, 2004., str. 25\u201355; Enzo Traverso, \u201cTotalitarianism between history and theory\u201d, History and Theory, vol. 56:4, 2017., str. 97\u2013118; i dr.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Kada je u tjedniku Novosti po\u010detkom srpnja objavljen kratki komentar Borisa Postnikova koji se, polaze\u0107i od projekta \u201cKulturalna europska ruta: Arhitektura totalitarnih re\u017eima 20. stolje\u0107a\u201d (ATRIUM), kriti\u010dki osvrnuo na kontradikcije koje politi\u010dka upotreba ba\u0161tine proizvodi na najvi\u0161im…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":26178,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[243,74,144],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[433],"class_list":["post-26176","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-eu","tag-kultura","tag-revizionizam","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26176","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26176"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26176\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26184,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26176\/revisions\/26184"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26178"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26176"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26176"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26176"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26176"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26176"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26176"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26176"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}