{"id":26160,"date":"2018-12-20T11:43:36","date_gmt":"2018-12-20T10:43:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26160"},"modified":"2021-02-25T10:50:54","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:54","slug":"crni-macak-u-msu-ili-zasto-komunisti-nisu-voljeli-miki-mausa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26160","title":{"rendered":"Crni Ma\u010dak u MSU i za\u0161to komunisti nisu voljeli Miki Mausa"},"content":{"rendered":"

Glavna zagreba\u010dka institucija suvremene umjetnosti krajem pro\u0161log mjeseca je otvorila izlo\u017ebu o jednoj od zanimljivijih li\u010dnosti doma\u0107e likovne umjetnosti, Andriji Maurovi\u0107u. No unato\u010d pozitivnim iskoracima, izlo\u017eba se ponovno spoti\u010de o standardne probleme u interpretaciji koji su postali \u201cduh vremena\u201d.<\/strong><\/p>\n

Na drugom katu zagreba\u010dkog Muzeja suvremene umjetnosti sakrila se malena studijska izlo\u017eba o Andriji Maurovi\u0107u, bardu jugoslavenskog stripa, koji je nadimak Crni Ma\u010dak zaslu\u017eio po glavnom junaku najpoznatijeg stripa iz svog opusa. Ka\u017eem, izlo\u017eba se sakrila, s obzirom na to da je smje\u0161tena unutar stalnog postava, a ne u uobi\u010dajenim prostorima odr\u017eavanja povremenih i privremenih izlo\u017ebi MSU-a. Do nje ne vode nikakve oznake niti posebne upute pa se tako posjetitelj mora prepustiti gubljenju me\u0111u dekontekstualiziranim artefaktima visokog modernizma, ne bi li naposljetku nabasao na Maurovi\u0107a. Za posjetitelje koji su pak do\u0161li gledati stalni postav, mora da je prili\u010dan \u0161ok vidjeti kako uz slikarstvo enformela i skulpture Vojina Baki\u0107a ravnopravno stoje socrealisti\u010dka ulja na platnu poput Maurovi\u0107evih \u017deteoca (1951.-1952.) i njegovih plakata za izbore Narodnog fronta iz 1946.<\/p>\n

Nije poznato je li ova \u201cpotraga\u201d i efekt iznena\u0111enja bila intencija autora izlo\u017ebe Frana Dulibi\u0107a, profesora s odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i kustosice MSU-a Ive Radmile Jankovi\u0107, koji su izlo\u017ebu pripremili, no ovaj (slu\u010dajni) koncept ima pozitivan efekt. Naime, on funkcionira kao intervencija u kanon poslijeratne likovne produkcije jasno progovaraju\u0107i da su prije visokog modernizma, pa i paralelno s njim, postojale i neke druge struje. Njih povijest umjetnosti, u jeku zao\u0161trenog hladnoratovskog sukoba kada se stvaralo kanon jugoslavenske umjetnosti, nije smatrala dostojnima muzealizacije i historizacije. Produkcija socijalisti\u010dkog realizma obi\u010dno bi se tek lijeno oplela ispraznim \u0161ablonama, koje su posljednjih desetlje\u0107a dodatno optere\u0107ene novim valom revizionizma i antikomunizma. U tom kontekstu, odluka dvojaca Dulibi\u0107 – Jankovi\u0107 da u fokus stavi manje poznatu i po raznim privatnim zbirkama i javnim institucijama rasutu Maurovi\u0107evu nestripa\u0161ku ostav\u0161tinu \u2013 partizanske crte\u017ee, filmske plakate partizanskog filma, socrealisti\u010dka ulja na platnu, plakate i crte\u017ee \u2013 va\u017ean je korak naprijed u revalorizaciji te gra\u0111e.<\/p>\n

Frano Dulibi\u0107 u tekstu kataloga izlo\u017ebe pi\u0161e kako je \u017eelio \u201csagledati djelo Andrije Maurovi\u0107a iz druga\u010dijeg kuta\u201d i mimo romantiziranih narativa o umjetniku-genijalcu. No poku\u0161aj ocrtavanja kako Crni Ma\u010dak di\u0161e u turbulentnim povijesnim okolnostima, prvo me\u0111uratnog perioda kada se kao dvadesetogodi\u0161njak prvi puta javlja radovima, zatim u vrijeme okupacije i uspostave tzv. NDH te naposljetku u ranom pora\u0107u, ipak ostaje nedore\u010den. Ni u prate\u0107em katalogu izlo\u017ebe ni na samoj izlo\u017ebi podnaslovljenoj \u201cIzme\u0111u politi\u010dkih ideologija i pornografije\u201d, ova ambiciozno zami\u0161ljena historizacija nije dosljedno provedena te je u fokusu (opet) krnja povijest stripa i kronologija umjetnikova \u017eivota.<\/p>\n

\u0160to s nestripa\u0161kim Maurovi\u0107em?<\/strong><\/p>\n

\u010cini se da povijest umjetnosti jo\u0161 uvijek ne zna \u0161to bi rekla o nestripa\u0161koj Maurovi\u0107evoj produkciji, posebno onoj iz ranog pora\u0107a. Nevolja koje se pritom name\u0107u jest promatranje formalnih karakteristika umjetni\u010dkih djela kao pojedina\u010dnih artefakata odvojenih od kulturnih politika. Nedostatak te \u0161ire perspektive, vi\u0161e od desetlje\u0107a nakon objave opse\u017ene studije povjesni\u010darke umjetnosti Ljiljane Kole\u0161nik \u201cIzme\u0111u Istoka i Zapada\u201d (2006.) u kojoj se produkcija socijalisti\u010dkog realizma rehabilitira kao legitimna i planetarna pojava u umjetnosti dvadesetog stolje\u0107a, ipak djeluje kao zna\u010dajan propust ove izlo\u017ebe. Me\u0111uratni period puno je sigurniji teren pa se tako puno hrabrije nastoje revalorizirati ne tako brojne karikature i politi\u010dki crte\u017ei koje Maurovi\u0107 radi za Koprive<\/em>, satiri\u010dki \u010dasopis liberalne orijentacije.<\/p>\n

Tada mladi student Akademije likovnih umjetnosti (od koje ubrzo i odustaje) nije bio imun na zao\u0161trene klasne odnose. Dolazak radnika sa sela u nova industrijska sredi\u0161ta te gubitak ionako bijednih nadnica koju je uzrokovala velika privredna kriza, predmet su Maurovi\u0107eva interesa. Iako ga Dulibi\u0107 definira kao \u010dovjeka koji je bio \u201cpragmati\u010dan u te\u017enji da pre\u017eivi i zaradi za \u017eivot\u201d, njegove pozicije u politi\u010dkom spektru ovog perioda \u010ditaju se prili\u010dno jasno. U karikaturi \u201cPred katedralom\u201d ismijava kaptolski kler i nedostatak empatije dru\u0161tvenih elita, a tu liniju kritike nastavlja i u karikaturi \u201c\u010cisti altruizam\u201d gdje izvrgava ruglu la\u017enu humanitarnost bur\u017eoazije i antisocijalne politike prve Jugoslavije. Ve\u0107 1933., u godini uspona fa\u0161izma, u Koprivama<\/em> nalazimo Maurovi\u0107evu stiliziranu karikaturu Hitlera, a zatim 1936. i karikaturu Mussolinija koje svjedo\u010de o antifa\u0161isti\u010dkim stremljenjima redakcije lista i spremnosti Maurovi\u0107a da to likovno izrazi.<\/p>\n

Na izlo\u017ebi su iz tog perioda prisutni i pone\u0161to srame\u017eljiviji (u odnosu na one iz kasnijih razdoblja) Maurovi\u0107evi erotski radovi koje objavljuje po raznim \u010dasopisima, a predstavljaju dobar izvor za interpretaciju razonode mu\u0161kog dijela jugoslavenske bur\u017eoazije u periodu kada su objektivizacija \u017eenskog tijela i ma\u010dizam posve normalizirani, pa i po\u017eeljni svjetonazorski koncept. Sedamdesetih godina pak, u posljednjem desetlje\u0107u \u017eivota (Maurovi\u0107 umire 1981.), umjetnik se posvetio lascivnim pornografskim scenama grupnog seksa u kojima dominira motiv prenapregnutih i predimenzioniranih falusa. Radovi ovog segmenta izlo\u017ebe su skriveni iza crnog zastora i zabranjeni za posjetioce mla\u0111e od 18 godina. Nekriti\u010dki odnos i izostanak feministi\u010dke kriti\u010dke optike u tretmanu \u017eenskog tijela u njegovim radovima erotskog i pornografskog karaktera je svakako slabija to\u010dka ove izlo\u017ebe.<\/p>\n

Pionir stripa<\/strong><\/p>\n

Naravno, kada se radi o Maurovi\u0107u, neizbje\u017eno je da se posebna pa\u017enja posveti stripu, \u017eanru \u010diji je on lokalni rodona\u010delnik. \u201cZlatno doba\u201d popularnosti umjetnosti vizualne sekvencije su 1930-te godine, prije svega u SAD-u i Britaniji. No svoj je eho strip vrlo rano imao i u prvoj Jugoslaviji. U listu Novosti 1935. izlazi na\u0161 prvi strip, Maurovi\u0107eva \u201cVjerenica ma\u010da\u201d koja mu je priskrbila titulu pionira stripa. Iste godine izlazi i politi\u010dki zanimljiva \u201cLjubavnica s Marsa\u201d, strip za koji je prema Tolstojevom romanu scenarij pisao Kre\u0161imir Kova\u010di\u0107. Rije\u010d je o znanstvenoj fantastici, odnosno stripu koji je vrlo kompleksan u svojim zna\u010denjskim slojevima zbog antiratnog karaktera i revolucionarne propagande, a kojeg je Maurovi\u0107 kasnije nazivao i \u201cprotestom protiv kapitalizma\u201d. Na\u017ealost, na izlo\u017ebi ne saznajemo ni\u0161ta o mogu\u0107im vezama i utjecajima izme\u0111u na\u0161e sredine i stripovskih \u017eari\u0161ta 1930-ih, kao ni o okolnostima pojave \u017eanra u na\u0161em kontekstu.<\/p>\n

Umjesto toga, pa\u017enja se posve\u0107uje poslijeratnoj nepo\u017eeljnosti stripa koja je trajala do 1951. godine, kada \u017eanr ponovo pokre\u0107e Maurovi\u0107. Kako se tuma\u010di, strip je \u201czabranjen\u201d jer se smatrao \u201cutjecajem zapadnja\u010dkog kapitalizma \u0161tetnog za omladinu\u201d. Ova interpretacija u skladu je i s onom koju iznosi povjesni\u010dar hrvatskog stripa Veljko Krul\u010di\u0107. On navodi da je \u201cto rigidno razdoblje\u201d u stripu vidjelo \u201czaglupljuju\u0107u drogu u knji\u017eevnom obliku\u201d te kao glavne protivnike stripa identificira Mo\u0161u Pijadu i Jovana Popovi\u0107a koji \u201c1945. direktno napadaju devetu umjetnost\u201d. U skladu s podnaslovom izlo\u017ebe \u201cizme\u0111u ideologija i pornografije\u201d, mogli bismo re\u0107i da ovakva interpretacija predstavlja izvjesnu pornografizaciju<\/em> kulturne povijesti, odnosno poku\u0161aj da se van svakog konteksta u prvi plan stavlja samo groteskno i umjetno prikazan \u010din. U ovom slu\u010daju \u201czabrane\u201d umjesto penetracije.<\/p>\n

Problem je, dakako, u tome \u0161to strip u tom periodu nije smatran \u201cdevetom umjetno\u0161\u0107u\u201d, ve\u0107 jeftinom \u0161und-literaturom, i to ne samo u Jugoslaviji. Njegova je kanonizacija trebala \u010dekati jo\u0161 nekoliko desetlje\u0107a. Tako\u0111er, sama tehnika stripa bila je daleko od nepo\u017eeljne u socijalisti\u010dkoj propagandi, o \u010demu svjedo\u010di bogata<\/a> sovjetska produkcija vizualnih sekvenci pra\u0107enih tekstom. Razloge za skepsu prema stripu izno\u0161enu na masovnim organizacijama koje su trebale graditi socijalizam mo\u017eemo tra\u017eiti u jo\u0161 ne\u010demu: naime, Maurovi\u0107 je, prije odlaska u partizane, i sam sudjelovao u izradi propagandnog strip-serijala o dolasku Hrvata, kojom su vlasti tzv. NDH nastojale popularizirati svoju ideologiju. Naposljetku, produkcija stripa ni kasnije nije bila \u201cli\u0161ena ideologije\u201d. U trenutku kada se u Jugoslaviji vodi diskusija o Miki Mausu, on nije tek bezazlen op\u0107epoznati i zabavni lik mi\u0161a. On je glavni proizvod korporacije Walta Disneya, \u010dovjeka koji je 1930-ih bio otvoreni simpatizer<\/a> Hitlera da bi kasnih 1940-ih bio jedan od predvodnika kampanje protiv radni\u010dkih sindikata u animaciji i lova na ljevi\u010darske \u201cvje\u0161tice\u201d u Hollywoodu.<\/p>\n

Kao i uvijek, povijest stripa, \u010dak i u lokalnom kontekstu, izmi\u010de jednostavnim simplifikacijama. Treba priznati, autori izlo\u017ebe su nastojali zakora\u010diti preko standardnih tuma\u010denja te su pozvali na daljnji rad na Maurovi\u0107evom opusu. Taj bi rad svakako bio najkorisniji kada bi opus detaljnije kontekstualizirao u historijskom periodu u kojem i nastaje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na drugom katu zagreba\u010dkog Muzeja suvremene umjetnosti sakrila se malena studijska izlo\u017eba o Andriji Maurovi\u0107u, bardu jugoslavenskog stripa, koji je nadimak Crni Ma\u010dak zaslu\u017eio po glavnom junaku najpoznatijeg stripa iz svog opusa. Ka\u017eem, izlo\u017eba se sakrila, s obzirom na to da je smje\u0161tena<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":26162,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,74],"theme":[458,456],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[169],"class_list":["post-26160","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-politika","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26160","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26160"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26160\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26168,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26160\/revisions\/26168"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26162"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26160"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26160"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26160"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26160"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26160"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26160"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26160"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}