Ako bismo konzultirali prosje\u010dnu svakodnevnu svijest u Hrvatskoj, gotovo sigurno bismo utvrdili da su Hrvatske \u017eeljeznice (H\u017d) simbol neefikasnosti dr\u017eavnog upravljanja. Svi smo mnogo puta iskusili koliko su vlakovi spori i nepouzdani. A \u0161ale o H\u017d-u su odavno zauzele prostore dru\u0161tvenih mre\u017ea. A njihov plimni val naleti svaki put kad se H\u017d odlu\u010di na neki “marketin\u0161ki” potez.<\/p>\n
Dakle, ve\u0107ina tih \u0161ala i prigovora itekako stoji. Samo su razlozi koji se pripisuju neefikasnosti H\u017d-a uglavnom pogre\u0161ni. Pogotovo oni koji inzistiraju na tome da je posrijedi inherentna nesposobnost dr\u017eavnog upravljanja ili da je ne\u0161to krivo s na\u0161im mentalitetom i kulturom. Me\u0111utim, povijest uni\u0161tavanja H\u017d-a, kao i sindikalni poku\u0161aji njegova spa\u0161avanja, ve\u0107 je ispisana<\/a> i dobro dokumentirana. Ali i ako to nije dovoljno uvjerljivo, pogledajmo na\u010das kako stvari funkcioniraju u zemlji uzoru: Njema\u010dkoj.<\/p>\n Mnogi \u0107e te\u0161ko povjerovati, ali i u Njema\u010dkoj su \u017eeljeznice postale predmet sprdnje. Deutsche Bahn (DB) u posljednje vrijeme prolazi kroz silne probleme na koje se putnici neprestano \u017eale i od frustracije zbijaju \u0161ale. DB je postao izuzetno nepouzdan: otkazani vlakova, podu\u017ea ka\u0161njenja, napuknuti mostovi, \u0161trajkovi nezadovoljnih radnika. Sve to izuzetno sli\u010di na situaciju u Hrvatskoj i u susjednim postsocijalisti\u010dkim zemljama. Ali kako da se to doga\u0111a u Njema\u010dkoj, najbogatijoj europskoj zemlji i oli\u010denju preciznosti i funkcionalnosti?<\/p>\n Kroni\u010dna podinvestiranost<\/strong><\/p>\n Pa radi se o tome da kulturni stereotipi nemaju nikakve veze s kulturom ve\u0107 s ekonomskim modelima i politi\u010dkim odlukama. \u0160to se ti\u010de DB-a, kako isti\u010de britanski Guardian<\/a>, dvije su stvari posrijedi. Dobro se sje\u0107amo uloge Njema\u010dke u europskim kriznim peripetijama. Podloga njenog policijskog odnosa prema fiskalno neposlu\u0161nim \u010dlanicama, prije svega Gr\u010dkoj, zasnivala se na njema\u010dkoj prora\u010dunskoj odgovornosti. Gotovo pa nacionalna opsesija sa\u00a0schwarze null\u00a0<\/em>(crnom nulom) koja ozna\u010dava uravnote\u017eeni prora\u010dun dovela je do toga da su zaposlenici Ministarstva financija pri odlasku biv\u0161eg ministra, notornog Wolfganga\u00a0Sch\u00e4ublea, svojim tijelima, u maniri navija\u010dkih koreografija, njemu u \u010dast “iscrtali<\/a>” crnu nulu.<\/p>\n No, osim discipliniranja neposlu\u0161nih \u010dlanica, crna je nula imala u\u010dinke i na samu Njema\u010dku. Balansiranje prora\u010duna koji je ve\u0107 nekoliko godina zapravo u plusu zavisilo je od kroni\u010dne infrastrukturne podinvestiranosti. Diljem Njema\u010dke se mo\u017ee svjedo\u010diti krajnje zapu\u0161tenoj infrastrukturi: od cesta preko \u0161kola do samih \u017eeljeznica. Niska razina javnih investicija u svrhu odr\u017eavanja famozne crne nule dovela je do nefunkcionalnih javnih usluga. I posrijedi nisu nikakva ljevi\u010darska prenapuhivanja, o tome ve\u0107 odavno pi\u0161e i The Economist<\/a>.<\/p>\n Pored manjka javnih investicija, drugi razlog ovakvog stanja u DB-u je promjena poslovnog modela kompanije. Po\u010detkom stolje\u0107a se najavljivala privatizacija koja je odlukom iz 2014. godine odagnana kao opcija. Najava privatizacije je osokolila upravu koja je krenula u razne me\u0111unarodne investicije. Kao prava multinacionalna kompanija. Razne investicije, poput onih u logisti\u010dki transport diljem svijeta ili u kupnju britanskog autoprijevoznika Arrive kojeg odnedavno mo\u017eemo vidjeti i na hrvatskim cestama, dovele su do toga da prijevoz putnika u Njema\u010dkoj predstavlja tek 30% poslovnih operacija DB-a.<\/p>\n