U kriznom i postkriznom periodu stranke centra, lijevog i desnog, \u0161irom Europe, promovirale su se kao glasnogovornice politi\u010dkog realizma. Zahtjevi koji su dolazili iz ostalih dijelova spektra su se naprosto diskvalifcirali kao nerealni. Uglavnom se ta glasnogovorni\u010dka uloga odnosila na navodno objektivna i “nijema” financijska tr\u017ei\u0161ta. Ili na \u0161ire zahtjeve kapitalisti\u010dke ekonomije. Ne mo\u017eete pove\u0107ati socijalne transfere, financijska tr\u017ei\u0161ta \u0107e reagirati. Ne mo\u017eete pove\u0107ati pla\u0107e, izgubit \u0107ete konkurentnost.<\/p>\n
I dok su mejnstrim stranke slijepo slijedile tr\u017ei\u0161ne signale, manjak bira\u010dke potpore im je sve vi\u0161e oduzimao realisti\u010dnu notu. O\u010dekivano, pojavili su se drugi pretendenti na status nositelja politi\u010dkog realizma. Prije svih (ekstremna) desnica. I tu je njihova taktika morala biti dvojaka: morali su prokazati stranke centra (politi\u010dku elitu), ali i konkurenciju s (radikalne) ljevice. Taj su raskorak u prvom redu nastojali prevazi\u0107i najobi\u010dnijim izjedna\u010davanjem tih dviju politi\u010dkih struja. I to kroz teoriju zavjere.<\/p>\n
Navodni “trezveni” pristup<\/strong><\/p>\n Ta teorija zavjere je nu\u017ena jer desnica ne barata s obuhvatnom i konstruktivnom kritikom kapitalizma. A mogu\u0107a je i “uvjerljiva” jer je ljevica uglavnom li\u0161ena ozbiljnijeg masovnog pokreta pa je eto i ona “elitisti\u010dka”. Etiketom “kulturmarksizma” ili “rodne ideologije” se svi oni koji zauzimaju i makar skromne stavove o ravnopravnosti rodova, rasa i seksualnih orijentacija svrstavaju u isti politi\u010dki ko\u0161. Oni ustupcima manjinama nau\u0161trb “obi\u010dnog naroda” promoviraju svoje “progresivne” ideje. Ili u najlu\u0111oj, ali ne i najnepopularnijoj varijanti: nakon \u0161to nisu uspjeli progurati komunizam, sada poku\u0161avaju uni\u0161titi obitelj.<\/p>\n No, teorijama zavjera se mora dodati i ne\u0161to dru\u0161tveno uvjerljivo kako bi se pretendiralo na status politi\u010dkog realizma. I kako bi se ljevica li\u0161ila tog statusa. I tu desnica cilja na navodnu naivnost lijevih pokreta i stranaka. Mo\u017eda najo\u010ditiji primjer je onaj “trezvenog” pristupa tzv. izbjegli\u010dkom pitanju. Kad si desni politi\u010dari i intelektualci nastoje antiimigrantski sentiment osloboditi rasisti\u010dkih konotacija, pozovu se na logistiku i infrastrukturu. Obi\u010dno taj argument ide ovako: nemamo mi ni\u0161ta protiv tih ljudi, ali naprosto je neizvedivo samo otvoriti granice i re\u0107i – u\u0111ite, izvolite. Gdje \u0107e se ti ljudi smjestiti, \u0161to \u0107e raditi, tko \u0107e sve to financirati? \u0160to sa sigurnosnom prijetnjom: me\u0111u njima ima kriminalaca i terorista? Zazivanje otvorenih granica kao takvih je naprosto politi\u010dki naivno, \u010disti idealizam. Mo\u017eda dobra moralna osobina, ali nimalo politi\u010dki operativna.<\/p>\n Ono \u0161to ovakvom pristupu omogu\u0107ava realisti\u010dnu notu jest izbjegavanje nekih drugih pitanja. Kao naprimjer: tko je financirao ratove od kojih ti ljudi bje\u017ee? Tko je profitirao u ekonomskoj eksploataciji zemalja iz kojih bje\u017ee? Tko je najve\u0107i uzro\u010dnik klimatskih promjena zbog kojih bje\u017ee? Me\u0111u europskim bijelcima nema kriminalaca i terorista? Tako\u0111er, ne spominje se ni, recimo, oporezivanje financijskih \u0161pekulacija ili razbijanje poreznih oaza kojima bi se asimilacija tih ljudi financirala. A da ne govorimo o tome da su prvi mjeseci izbjegli\u010dke krize pokazali i da samoorganizirani narod mo\u017ee odraditi veliki dio posla u neposrednoj integraciji.<\/p>\n Me\u0111usobna nadopuna<\/strong><\/p>\n Drugi moment na kojem se zasniva navodna realisti\u010dnost desnog otpora elitama nalazi se u obuhvatnosti i kompleksnosti projekta lijeve alternative. Naprosto je lak\u0161e ne zamjeriti se kapitalu ve\u0107 inzistirati na \u0161ovinizmu socijalne dr\u017eave. Prihva\u0107amo da su sredstva ograni\u010dena, ali to zna\u010di da mogu i\u0107i samo “na\u0161im” ljudima. Uz to \u0107emo se i malo retori\u010dki usprotiviti Bruxellesu. Dijelu radni\u010dke klase naprosto vid socijalne za\u0161tite koji ih “\u0161titi” od onih koji su ispod njih zvu\u010di dovoljno prihvatljivo u svijetu u kojem ne postoji politi\u010dka snaga da ih \u0161titi od onih iznad. Dakle, politi\u010dki realizam (ekstremne) desnice zasniva se u prvom redu na prihva\u0107anju ekonomskog realizma elita i manjku politi\u010dke snage ljevice.<\/p>\n Koliko je krhka podloga tog realizma najbolje pokazuju nedavna zbivanja u Francuskoj i Ma\u0111arskoj. Bez obzira na kontinuirani rast Nacionalne fronte tek je sna\u017ean socijalni pokret uspio razbiti realizam elita, a desna, navodno suverenisti\u010dka vlada u Ma\u0111arskoj, pod pritiskom stranog kapitala je donijela “robovlasni\u010dki zakon” i sad se suo\u010dava sa sna\u017enim pritiskom odozdo. Najve\u0107a lekcija za ljevicu iz ovih doga\u0111aja je zapravo jednostavna: potpuno je izli\u0161no dijeliti borbu na tzv. kulturnu ili identitetsku i onu ekonomsku. To ne zna\u010di da je ova prva manje va\u017ena, ve\u0107 da se obje rje\u0161avaju zajedno: izgradnjom masovnog pokreta i radikalnim zahtjevima. Jer realizmi desnice i elita, koliko god izgledali antagonisti\u010dni, me\u0111usobno se nadopunjuju. Kapitalisti su najopasnija manjina.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U kriznom i postkriznom periodu stranke centra, lijevog i desnog, \u0161irom Europe, promovirale su se kao glasnogovornice politi\u010dkog realizma. Zahtjevi koji su dolazili iz ostalih dijelova spektra su se naprosto diskvalifcirali kao nerealni. Uglavnom se ta glasnogovorni\u010dka uloga odnosila na navodno objektivna i “nijema” financijska tr\u017ei\u0161ta. Ili na \u0161ire zahtjeve kapitalisti\u010dke ekonomije. Ne mo\u017eete pove\u0107ati […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":26122,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[243,103],"theme":[456],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[291],"class_list":["post-26117","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-eu","tag-ideologija","theme-politika","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26117","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26117"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26117\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26135,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26117\/revisions\/26135"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26122"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26117"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26117"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26117"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26117"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26117"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26117"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26117"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}