{"id":26105,"date":"2018-12-18T07:00:16","date_gmt":"2018-12-18T06:00:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26105"},"modified":"2021-02-25T10:50:54","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:54","slug":"ako-nemate-kisika-udisite-ugljicni-monoksid","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26105","title":{"rendered":"Ako nemate kisika, udi\u0161ite uglji\u010dni monoksid"},"content":{"rendered":"

Kao i mnogi drugi gradovi na Balkanu, Sofija se tako\u0111er suo\u010dava s ekstremnom zaga\u0111eno\u0161\u0107u zraka. Ali i s ekstremnom politi\u010dkom reakcijom: vlasti i liberalni mediji krive siroma\u0161ne.<\/strong><\/p>\n

Po\u010detkom prosinca ove godine, indeksi zaga\u0111enosti zraka u Sofiji sru\u0161ili su sve rekorde: mjerenja su u nekim podru\u010djima pokazala koncentraciju \u010desti\u010dne tvari izme\u0111u 500 i 900 miligrama po metru kubnom (koli\u010dina ve\u0107a od 50mg\/m3 smatra se opasnom). \u0160to stoji iza linearnog pogor\u0161anja kvalitete zraka u Sofiji?<\/p>\n

Prije nego \u0161to odgovorim na to pitanje, moram ne\u0161to napomenuti. Iako problem zaga\u0111enog zraka postaje sve akutniji, prirodne znanosti jo\u0161 uvijek nisu ponudile definitivan odgovor na pitanje izvora glavnog zaga\u0111iva\u010da. Zbog toga problemu zaga\u0111enog zraka u Sofiji mo\u017eemo pristupiti kao duboko politi\u010dkom problemu.<\/p>\n

Nije rije\u010d o tome da znanost u potpunosti mo\u017ee eliminirati politiziranje nekog problema, ali nedostatak znanstvenih obja\u0161njenja problem \u010dini manje otpornim na razli\u010dite vrste sukobljenih interpretacija. Drugim rije\u010dima, javna i politi\u010dka rasprava o zaga\u0111enju zraka u Sofiji postala je interpretativna borba u kojoj se razli\u010dite vrste pozivanja na znanost bore za hegemonijsku prevlast. Najbolja potvrda toga je nemogu\u0107nost precizne potvrde razine zaga\u0111enja. Nepovjerenje<\/a> prema vladinim podacima rezultiralo je objavom podataka neovisnih pokreta “gra\u0111anske znanost<\/a>i” i objavom mapa i aplikacija zaga\u0111enja “civilnog dru\u0161tva”. Ovaj je tekst tako jo\u0161 jedan subjektivni pregled u kojem \u0107u poku\u0161ati sistematizirati glavne verzije.<\/p>\n

Ukinu\u0107e urbanisti\u010dkog plana<\/strong><\/p>\n

U prvom redu, Sofija ima nepovoljan geografski polo\u017eaj. Grad je smje\u0161ten u dolini okru\u017eenoj planinama koje sprje\u010davaju ventilaciju. Jedno od trajnih obilje\u017eja takve geografske konfiguracije je tzv. temperaturna inverzija – umjesto da se di\u017ee, topao zrak ostaje bli\u017ee tlu, zarobljen u emisijama plinova i zaga\u0111enju. Ali \u010dak se i takva geografska ograni\u010denja mogu ubla\u017eiti inteligentnim urbanisti\u010dkim planiranjem. Na primjer, u ranim fazama razvoja grada, urbanisti su stvorili niz velikih, otvorenih prostora koji su grad povezivali s obli\u017enjom planinom Vito\u0161om. To je napravljeno s ciljem osiguravanja neprekinutog dotoka<\/a> svje\u017eeg planinskog zraka u grad. Stoga je grad ulagao novac u velike javne parkove okrenute prema planini i zabranio izgradnju ku\u0107a s vi\u0161e od jednog i pol kata u podno\u017eju planine.<\/p>\n

Nakon 1989. godine suburbanizacijski boom<\/em> integrirao je ku\u0107ice na obroncima u gradsko tkivo i prostor pretvorio u presti\u017enu (i impozantnu) lokaciju za gradske nouveau riche<\/em>. (Op\u0107enito, Vito\u0161a je najpo\u017eeljnija lokacija na tr\u017ei\u0161tu nekretnina, kvadrati u \u010detvrtima podno planine su najskuplji u gradu). Tijekom neplanskog razvoja Sofije u gradu su podignute visoke uredske i poslovne zgrade koje sada blokiraju dotok svje\u017eeg planinskog zraka. S vremenom, zabrane privatizacije javnih parkova i gradnje u javnim parkovima tako\u0111er su ili ukinute ili ih se zaobilazilo na polulegalne na\u010dine. Problem nisu samo poslovne zgrade i trgova\u010dki centri – nedavno je, pravdaju\u0107i to sigurnosnim, protuteroristi\u010dkim razlozima, ameri\u010dka ambasada izmjestila urede iz sredi\u0161ta grada. Ogromna, bedemasta struktura niknula je u Ju\u017enom parku koji je okrenut prema Vito\u0161i na 40 jutara zemlje.<\/p>\n

Sve to nije se dogodilo u vakuumu, nego u procesu ‘restitucije’, odnosno u povratu nekretnina i zemlje koje su komunisti nacionalizirali 1944. godine. Taj su proces obilje\u017eile proturje\u010dnosti, nasilje i nelegalnosti. Restitucija je bila klju\u010dna u reanimaciji oslabljene predratne bur\u017eoazije, ali i u nastanku bur\u017eoaske klase nakon 1989. godine. U me\u0111uvremenu, likvidacijom socijalisti\u010dke industrijske baze kvaliteti zraka u gradu je na\u010dinjena dvostruka \u0161teta: grad je postao ovisan o razvojnom modelu oslonjenom na trgovinu gra\u0111evinskim zemlji\u0161tem, a dr\u017eava je, s druge strane, postala centralizirana. Prema konzervativnim procjenama, broj stanovnika Sofije dosegao je brojku od oko dva milijuna.<\/p>\n

U\u010dinci periferne pozicije<\/strong><\/p>\n

Nastanak gra\u0111evinskog balona zrak je zagadio neprihvatljivom koli\u010dinom pra\u0161njavih tvari. Kori\u0161tenje osobnih automobila u Sofiji tako\u0111er proizvodi istu koli\u010dinu zaga\u0111enja, a vjerojatno je i nadma\u0161uje. Planiranje je u Sofiji nakon 1989. godine bilo prilago\u0111eno automobilima – javni prijevoz je uni\u0161ten, a ceste i autoceste nicale su jedna za drugom. Umjesto da javni prijevoz predstavlja jeftinu, ekolo\u0161ki i dru\u0161tveno korisnu alternativu automobilima, grad je pro\u0161le godine cijenu jednokratnih karata za javni prijevoz podigao za \u0161ezdeset posto. Sofija je pro\u0161irila metro (europskim novcem), ali ukida tramvajske linije. Biciklisti\u010dke gradske staze na Internetu postaju predmet ruganja<\/a>. Osim toga, grad je nedavno ukinuo automatske pje\u0161a\u010dke semafore – zeleno svjetlo pali se tek na zahtjev pje\u0161aka, \u010dime je osiguran (i privilegiran) neprekinuti tok automobilskog prometa.<\/p>\n

Problem automobilskog prometa ne ti\u010de se samo regionalne politi\u010dke ekonomije, nego iziskuje i europsku perspektivu. Budu\u0107i da su zapadnoevropske dr\u017eave, u prvom redu Njema\u010dka, polako po\u010dele zabranjivati promet vozila na dizelski pogon iz ekolo\u0161kih razloga, siroma\u0161nije isto\u010dnoeuropske dr\u017eave, dominantno ovisne o tr\u017ei\u0161tu rabljenih automobila, postale su o\u010dekivano odlagali\u0161te jeftinih dizela\u0161a. U stvari, prvi puta ove godine broj dizela\u0161a u Bugarskoj ve\u0107i<\/a> je od broja benzinaca. (A kako je prosje\u010dna staros<\/a>t automobila u Bugarskoj ve\u0107a od dvadeset godina, \u010dak i oni upotrebljivi benzinci itekako zaga\u0111uju zrak.) Sa 600 autombila na 1.000 stanovnika, “autmobilska gusto\u0107a<\/a>” u Sofiji dvostruko je, primjerice, ve\u0107a nego u Be\u010du. Na taj na\u010din siroma\u0161tvo i periferna pozicija Bugarske u globalnom kapitalizmu nasr\u0107u na javne prostore i usluge, privilegiraju suburbanizaciju i gra\u0111evinske balone te ionako lo\u0161u situaciju s kvalitetom zraka samo \u010dine jo\u0161 gorom.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna neizravna posljedica strukturnih ekonomskih promjena nakon 1989. godine bila je privatizacija i liberalizacija gradskog grijanja. (U socijalizmu su izgra\u0111ene velike toplane koje su grad jeftino opskrbljivale grijanjem.) Tr\u017ei\u0161ne reforme u\u010dinile su gradsko grijanje ciljano skupljim – tijekom devedesetih i nultih bilo je nekoliko valova otkazivanja pretplata. (U socijalizmu, pak, ljudi su podmi\u0107ivali djelatnike kako bi se ku\u0107anstva prije reda uklju\u010dila u sustav gradskog grijanja.) Prema tome, ljudi su se okrenuli “privatnijim” na\u010dinima grijanja vlastitih domova – ili elektri\u010dnom energijom (\u0161to je 2013. godine dovelo do politi\u010dke kriz<\/a>e u obliku velikih prosvjeda protiv visine ra\u010duna za struju) ili putem drva i ugljena (i ostalih vrsta zaga\u0111uju\u0107ih “te\u0161kih goriva” koje se povezuje s 19. stolje\u0107em i razdobljima prije modernih sustava gradskog centralnog grijanja. Na neki na\u010din, Sofija je nakon 1989. godine pro\u0161la kroz proces ruralizacije i demodernizacije.)<\/p>\n

Danas samo jedna devetina<\/a> (oko 50 tisu\u0107a) ku\u0107anstava koristi gradsko grijanje. Sam grad tako\u0111er je zaslu\u017ean za nastanak problema – subvencioniranjem kupovina pe\u0107i, umjesto subvencioniranjem ra\u010duna. Nedavno, u jadnoj PR predstavi<\/a>, gradona\u010delnica najbogatijeg bugarskog grada svoju zabrinutost oko zaga\u0111enja zraka demonstrirala je nabavkom 10 (deset!) filtera za dimnjake od jedne privatne kompanije.<\/p>\n

Klasne predrasude<\/strong><\/p>\n

U me\u0111uvremenu je Gradska skup\u0161tina donijela odluku o kontroverznoj nadogradnji jedne elektrane blizu centra Sofije koja se tim putem pretvara u spalionicu otpada. \u010cak i u ovom slu\u010daju su stru\u010dnjaci podijeljeni oko u\u010dinaka zaga\u0111enja. Prosvjedi<\/a> protiv spalionice su gotovo pa redovito pojava, no stru\u010dnjaci i vlast<\/a> uvjeravaju javnost da ne\u0107e\u00a0ba\u0161 jako\u00a0<\/em>zaga\u0111ivati. \u010cini mi se da u kontekstu ovako kriti\u010dnog zaga\u0111enja nije isuvi\u0161e krivo procijeniti da je to “ne ba\u0161 jako” dovoljno alarmantno. Kao \u0161to je normalno u kapitalizmu, samo zaga\u0111anje zraka je stvorilo brojne ekonomske prilike. Tako je prodaja ku\u0107anskih pro\u010di\u0161\u0107iva\u010da zraka i maski za lica sko\u010dila u nebo. Takvim mjerama se javno i politi\u010dko pitanje pretvara u osobne strategije zabrinutih pojedinaca koji tra\u017ee tehni\u010dka rje\u0161enja za probleme kapitalizma.<\/p>\n

Politi\u010dki stavovi presudno odre\u0111uju optiku kojom se sagledava problem. Na primjer, pripadnici srednjih klasa i liberalni mediji zanemaruju ispu\u0161ne plinove iz automobila i krivnju prebacuju na siroma\u0161ne i njihove \u0161tednjake na ugljen. Ove optu\u017ebe ponekad zadobivaju prili\u010dno zlokobne prizvuke usmjerevanjem pogleda na geta u kojima \u017eive Romi. Oni navodno ne pale samo drva i ugljen ve\u0107 i automobilske gume i razni drugi otpad. Ako ova perspektiva prevlada, prosvjedi protiv zaga\u0111enja zraka mogli bi se lako pretvoriti u prosvjede protiv Roma kakvih u nedavnoj povijesti nije manjkalo<\/a>.<\/p>\n

Gradske vlasti tako\u0111er vole prebaciti krivnju sa sebe na siroma\u0161ne. Nedavno su predlo\u017eili kriminalizaciju<\/a> grijanja na ugljen. Me\u0111utim, iz njihovih izravnih poteza je vidljivo da i oni zapravo druk\u010dije shva\u0107aju izvore zaga\u0111enja. S obzirom na to da su u vrijeme dana najgoreg zaga\u0111enja nabavili samo 10 filtera za dimnjake, odlu\u010dili su se na izvanrednu mjeru uvo\u0111enja “zelene karte”: drasti\u010dnog smanjenja cijene javnog prijevoza u najgore dane. (Iako bi to trebala biti normalna cijena, a ne izvanredna mjera). Drugim rije\u010dima, time su sami priznali da ispu\u0161ni plinovi iz automobila predstavljaju veliki faktor. Na to priznanje ih nije prisilila znanstvena studija, ve\u0107 koincidencija: na tzv. dan bez automobila<\/a> kvaliteta zraka se prili\u010dno popravila.<\/p>\n

Ipak, ni ovo priznanje nije oslobo\u0111eno klasnih predrasuda. Najlak\u0161e je okriviti i kazniti siroma\u0161ne vlasnike uvoznih automobila starijih od 20 godina. Tako je vlada uvela nove poreze na stare automobile u nadi da \u0107e njihovi vlasnici kupiti one koji manje zaga\u0111uju. Ovo je izazvalo novi val masovnih protesta<\/a>, sli\u010dnih francuskim \u017eutim prslucima. Takvi kazneni poku\u0161aji umanjivanja zaga\u0111enja zraka ne mogu kompenzirati manjak ekspanzije i priu\u0161tivosti javnog prijevoza, manjak investicija u centralno grijanje i nedostatak subvencija za ekolo\u0161ki prihvatljivije na\u010dina grijanja. A kamoli da \u0107e li\u0161iti grad nekretninskog modela ekonomskog rasta.<\/p>\n

S engleskog preveo Matko Brusa\u010d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po\u010detkom prosinca ove godine, indeksi zaga\u0111enosti zraka u Sofiji sru\u0161ili su sve rekorde: mjerenja su u nekim podru\u010djima pokazala koncentraciju \u010desti\u010dne tvari izme\u0111u 500 i 900 miligrama po metru kubnom…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":26108,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[182],"theme":[457],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-26105","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-okolis","theme-klima","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26105","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26105"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26105\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26109,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26105\/revisions\/26109"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26108"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26105"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26105"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26105"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26105"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26105"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26105"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26105"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}