Jedna od klju\u010dnih karakteristika populizma, ako je za vjerovati zabrinutim europejcima, jest fiskalna non\u0161alantnost. Populisti, naime, ne vode brigu o “socijalnoj fizici” koja stoji iza uravnote\u017eenih prora\u010duna. Oni se razbacuju novcima kao da ne postoji sutra. I tako ugro\u017eavaju i ekonomsku i politi\u010dku stabilnost. Kao na primjer talijanska vlada koju \u010dini koalicija Lige i Pokreta pet zvijezda.<\/p>\n
Ve\u0107 vi\u0161e od mjesec dana traju pregovori izme\u0111u Europske komisije i talijanske vlade oko prora\u010duna za 2019. godinu. Do pregovora je do\u0161lo jer je Komisija, prvi put u svojoj povijesti, odbila prora\u010dunski prijedlog zemlje \u010dlanice. Talijanski je prora\u010dun planiran s deficitom od 2,4% BDP-a, a iz Komisije su odgovorili da je toliki deficit opasan s obzirom na postoje\u0107u visinu javnog duga. Dakle, Komisija je odbila prora\u010dun iako planirani deficit nije prelazio mastri\u0161ku granicu od 3% BDP-a.<\/p>\n
Talijanski su \u010delnici isprva sna\u017eno negodovali i poru\u010divali da se ne\u0107e povu\u0107i. No, s vremenom su ipak djelomi\u010dno popustili, vi\u0161e pod pritiskom famoznih financijskih tr\u017ei\u0161ta na kojima su po\u010dele rasti kamate na talijanske dr\u017eavne obveznice. Tako su po\u010detkom mjeseca u\u010dinili ustupak i pristali smanjiti deficit na 2%. Me\u0111utim, onda su se dogodili \u017duti prsluci. Val \u017eestokih socijalnih prosvjeda koji je potresao Francusku nagnao je predsjednika Macrona na ustupke. Ti ustupci nisu zadovoljili prosvjednike, ali su poslu\u017eili kao koristan politi\u010dki alat talijanskoj vladi.<\/p>\n
Ustupci koje je Macron obe\u0107ao prosvjednicima, kao \u0161to su rast minimalne pla\u0107e i smanjeno porezno optere\u0107enje najsiroma\u0161nijih, imaju svoj odraz u francuskom prora\u010dunu za 2019. godinu. Te najavljene mjere podi\u017eu razinu deficita na 3,5% BDP-a. Odmah su se oglasili predstavnici talijanske vlade i upitali Pierrea Moscovicija, Komisijinog povjerenika za ekonomska i financijska pitanja, da se izjasni po ovom pitanju. On je samo odgovorio da \u0107e pozorno pratiti situaciju s francuskim prora\u010dunom, ali da situacija nije ista kao talijanska.<\/p>\n
Nakon Macronova poteza, talijanska vlada ima sna\u017ean adut u rukavu. Ako im Komisija nastavi osporavati prora\u010dun, optu\u017eit \u0107e ih za naklonjenost “europskom spasitelju” Macronu koji, pritisnut odozdo, navodno provodi iste politike kao oni. Drugim rije\u010dima, izbit \u0107e im “populisti\u010dki argument” iz ruku. Naravno, niti Macron provodi narodnu politiku, niti ju Liga i Pokret pet zvijezda kane provoditi u okviru novog prora\u010duna. Dovoljno je samo znati da nezanemarivu ulogu u talijanskom deficitu igra smanjenje poreza za najbogatije.<\/p>\n
Pred Europskom komisijom je sigurno velik izazov. Prvenstveno zato \u0161to optu\u017ebe za populizam vi\u0161e ne prolaze. A to je zasluga \u017dutih prsluka. Oni su u\u010dinili taj tip diskreditacije proma\u0161enim i pokazali da la\u017ena opreka razumni politi\u010dari\/populisti funkcionira jedino onda kad nema autenti\u010dnog narodnog otpora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Jedna od klju\u010dnih karakteristika populizma, ako je za vjerovati zabrinutim europejcima, jest fiskalna non\u0161alantnost. Populisti, naime, ne vode brigu o “socijalnoj fizici” koja stoji iza uravnote\u017eenih prora\u010duna. Oni se razbacuju novcima kao da ne postoji sutra. I tako ugro\u017eavaju i ekonomsku i politi\u010dku stabilnost. Kao na primjer talijanska vlada koju \u010dini koalicija Lige i Pokreta […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":26075,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[228,243,33],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[291],"class_list":["post-26073","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-ekonomija","tag-eu","tag-protest","theme-politika","theme-rad","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26073","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26073"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26073\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26080,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26073\/revisions\/26080"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26075"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26073"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26073"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26073"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26073"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26073"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26073"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26073"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}