{"id":26043,"date":"2018-12-12T07:00:34","date_gmt":"2018-12-12T06:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=26043"},"modified":"2021-02-25T10:50:56","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:56","slug":"laske-r-6","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=26043","title":{"rendered":"Javno i privatno: neuskladiva na\u010dela poslovanja?"},"content":{"rendered":"

Izlo\u017eenost javnih kompanija tr\u017ei\u0161nim na\u010delima poslovanja dovodi njihovu specifi\u010dnu dru\u0161tvenu ulogu u pitanje. Pored toga \u0161to se time ugro\u017eava opstojnost javnih usluga u domicilnim dr\u017eavama, njihovim se izlaskom na me\u0111unarodno tr\u017ei\u0161te doslovno konfrontiraju \u010ditavi narodi.<\/strong><\/p>\n

Javne kompanije koje upravljaju najve\u0107im nacionalnim resursima, onima strate\u0161kim, u pravilu su i najve\u0107a poduze\u0107a op\u0107enito. Liberalne vlade zapada nastojale su ih potkraj 20. stolje\u0107a izru\u010diti privatnom sektoru en gros<\/em>, no ve\u0107 u ovom su bile prinu\u0111ene poduzeti uzmak koji i dalje hvata maha. Otad se u tom nadsektoru odvija svojevrsna puzaju\u0107a renacionalizacija, ma koliko god ju politi\u010dari nerado spominjali. Trend se odnosi jednako na brodogradili\u0161ta, naftnu industriju, \u017eeljeznice, aviokompanije, elektroprivredu, vodoprivredu, itd.<\/p>\n

Obi\u010dno se kao razlog tome navode \u010dinjenice koje ukazuju na generalnu nemogu\u0107nost privatnika da vlastiti profitni interes pomire s javnim. Velika sistemska poduze\u0107a su u posjedu neusporedivih resursa kakve se ne mo\u017ee razbijati na odvojene segmente, a da zadr\u017ee svoju iskoristivost i obnovljivost. Zbog njima priro\u0111ene monopolske i ekskluzivno remorkerske naravi, dr\u017eava im je neophodan partner ili vlasnik. Logi\u010dno je onda i da privatnici jako rijetko iskazuju potencijal za ovladavanje zahtjevima koje nosi takva strukturna odre\u0111enost.<\/p>\n

Ali, to je bilo ni\u0161ta manje logi\u010dno i prije navedenoga globalnog privatizacijskog vala, pa ih nije sprije\u010dilo da ga nametnu. Par desetlje\u0107a kasnije, uz kataklizmi\u010dke ekonomske \u0161tete za posljedicu, me\u0111utim, i dalje svjedo\u010dimo devijacijama tada otetim s lanca. Velike javne kompanije ostale su na tr\u017ei\u0161tu, i zapravo ih na nj sve \u010de\u0161\u0107e te intenzivnije guraju, s efektima koji su barem vrlo pou\u010dni, ako ve\u0107 nisu dru\u0161tveno korisni. U primjerima koje \u0107emo ovdje iznijeti o\u010dituje se prvenstveno raskorak izme\u0111u o\u010dito neuskladivih na\u010dela koja u poslovanju vode javno i privatno. Ipak, taj dramati\u010dni sukob, kao \u0161to \u0107emo vidjeti, posredno upu\u0107uje na jo\u0161 jedan izuzetno va\u017ean zaklju\u010dak: o fatalnim proturje\u010dnostima dereguliranog tr\u017ei\u0161ta. Jer ono se ina\u010de, kroz standardne idealizacije, rado proklamira za otvoreno, samoodr\u017eivo, principijelno, i nadasve u pravilima igre jednako za najrazli\u010ditije takmace.<\/p>\n

Bilo da se radi o unosnim subjektima u npr. petroenergetici, ili o niskoprofitnoj brodogradnji koja pak ima drugu funkciju, mobilizacijsku po ostale industrijske grane, javna poduze\u0107a karakteristi\u010dna su po izdvojenom cilju. Povrh same dobiti, naime, ona primarno slu\u017ee egalitarnom uravnote\u017eenju dru\u0161tva, i prema takvom horizontu se otimaju rezonu kompetitivnosti i konkurentnosti pod svaku cijenu. No, zbog ekspandiraju\u0107e merkantilizacijske doktrine u svim podru\u010djima ljudske djelatnosti, zadaje im se nalog stjecanja profita.<\/p>\n

Doma\u0107i primjeri rasprodanih resursa<\/strong><\/p>\n

Prvi na\u0161 primjer jest i aktualni povod<\/a> za ovaj \u010dlanak; krajem pro\u0161log mjeseca u Trstu se sastalo nekoliko ve\u0107ih talijanskih metalskih sindikata da rasprave o prodoru njihove brodogradnje na hrvatsku stranu Jadrana. Kao \u0161to je poznato, tamo\u0161nja dr\u017eavna grupacija Fincantieri, jedna od najve\u0107ih u Europi, pokazuje interes za ulazak u posrnule \u0161kverove Uljanik i 3. Maj, ali u suradnji s Tomislavom Debeljakom, vlasnikom Brodosplita. Ipak, predstavnici radnika u Italiji dobro su obavije\u0161teni, pa znaju da Debeljak stoji iza ugasnu\u0107a dobrog dijela hrvatske brodogradnje, i na koncu se referiraju prema vlastitom poslodavcu. Stoga javno zahtijevaju transparentne i jasne pokazatelje da Fincantieri ne\u0107e sudjelovati u kreiranju daljnjeg udesa susjedske brodogra\u0111evne industrije.<\/p>\n

Sve to ispoljili su bez obzira, dakle, \u0161to bi njima samima, u\u017ee gledano, neposredno koristilo predatorsko ili le\u0161inarsko pona\u0161anje te kompanije na prekomorskom tr\u017ei\u0161tu. Oni dobro predvi\u0111aju da bi talijanski brodograditelj vjerojatno tako i postupio, jer ba\u0161 na taj na\u010din funkcionira grabe\u017eni kontekst me\u0111unarodnog tr\u017ei\u0161ta, gdje ve\u0107ina igra ulogu plijena.<\/p>\n

Drugi primjer ti\u010de se Hrvatske elektroprivrede od koje se u glavnini razvojnih projekcija o\u010dekuje preuzimanje poduze\u0107a iz iste djelatnosti u susjednim isto\u010dnim zemljama<\/a>, ponajprije Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. To se poima kao uzoran model sa stabilnim vektorom od boljestoje\u0107eg zapada prema istoku kontinenta, pa i na samom Balkanu. HEP je ve\u0107 i prije gutanja visokokalori\u010dnog zalogaja tu\u0111ih energoprivreda za\u0161ao u sumnjive poslovne i politi\u010dke odnose<\/a> na podru\u010dju BiH, zahvaljuju\u0107i opisanoj relativno povla\u0161tenoj poziciji.<\/p>\n

Podrazumijeva se tako da ve\u0107a riba jede manju, ali nipo\u0161to samo pomo\u0107u kvalitete koja se iskristalizirala nekakvim objektivnim komparativnim prednostima. Ma\u0111arski dr\u017eavni nafta\u0161 Mol \u2013 primjer tre\u0107i, a dr\u017eat \u0107emo se doma\u0107ih \u2013 ugrabio je hrvatsku Inu koju \u0107e, pored izvjesnih inkriminiraju\u0107ih momenata, tretirati kao Pepeljugu. I sve je dalje vi\u0161e-manje izgledalo kao parazitiranje na prekograni\u010dnom partneru radi prosperiteta ve\u0107inskog vlasnika. A zanimljivo je da Hrvatska \u010dak i u alternativnim scenarijima za ponovno preuzimanje Ine kroz HEP, takvu sposobnost HEP-a nalazi u pretpostavljenom me\u0111unarodno-tr\u017ei\u0161nom \u0161irenju. Drugim rije\u010dima, Inu se iz ruku strane dr\u017eavne kompanije mo\u017ee vratiti mati\u010dnoj zemlji samo ako potonja, pomo\u0107u jednog svog poduze\u0107a, preotme nekoj drugoj dr\u017eavi ne\u0161to njezino.<\/p>\n

Banke: razli\u010diti obrasci u kolonijama i kod ku\u0107e<\/strong><\/p>\n

Obrazac za sve sli\u010dne odnose verificiran je u osvit rasprodaje hrvatskih strate\u0161kih ekonomskih upori\u0161ta, kad su na prelazu stolje\u0107a privatizirane banke. Ni\u0161ta nije bilo niti najmanje tajnovito; banke su skupo sanirane javnim novcem, te prodane po kudikamo manjim iznosima. Jedino obja\u0161njenje bilo je tad ve\u0107 standard za tranzicijske zemlje – tako naprosto mora biti, ako se \u017eelimo pridru\u017eiti normalnom svijetu. Iznu\u0111ena normalnost ko\u0161tala je Hrvatsku trajne ovisnosti o vanjskoj financijskoj industriji, sa svim pripadaju\u0107im efektima.<\/p>\n

Me\u0111u efekte treba ubrojiti metaposlovnu organizaciju tr\u017ei\u0161ta po kojoj te banke u svojim zemljama djeluju na jedan na\u010din, a u kolonijama na drugi. Drasti\u010dna razlika izme\u0111u kamata za kredite poduze\u0107ima i gra\u0111anima na dvije strane, upravlja se interesom njihovih doma\u0107ih industrija i vezanog izvoza. Valja uo\u010diti da su banke i uspostavile kontekst po kojem \u0107e se ponijeti javne kompanije u iskoraku na strana tr\u017ei\u0161ta. Ba\u0161 zato imu\u0107nije dr\u017eave i ekonomije zadr\u017eavaju dio financijskog sektora i strate\u0161ka javna poduze\u0107a u svom vlasni\u0161tvu.<\/p>\n

Ukoliko je to bio \u010detvrti na\u0161 primjer za doti\u010dnu praksu, mo\u017ee mu se pridodati i prodaja Hrvatskog telekoma, koji je u ono doba njema\u010dkom dr\u017eavnom Deutsche telekomu izru\u010den tako\u0111er bez posebnog tuma\u010denja. Deutsche telekom dobio je infrastrukturu za bagatelan iznos, da bi u narednim godinama sustavno otpu\u0161tao radnike HT-a i odnosio dobit preko granice.<\/p>\n

Pa, takve slu\u010dajeve mo\u017eemo nizati udugo, mada je i s ovoliko njih jasno u kojoj su se mjeri strate\u0161ka javna poduze\u0107a prometnula u instrument za bildanje protr\u017ei\u0161ne doktrine kapitalizma bez ograni\u010denja. Radi fakti\u010dno ve\u0107 op\u0107eprihva\u0107enog socijaldarvinizma, iznevjerila su svoju elementarnu namjenu i prisko\u010dila upomo\u0107 privatnom interesu kojem ionako slu\u017ei ovaj sistem. Dakako, bez mnogo im ostavljenih drugih mogu\u0107nosti na izbor, znamo li koliko se u novije vrijeme javna potro\u0161nja nasilno smanjivala. Ujedno, ona pokazuju kako je pri\u010da o neutralnosti dereguliranog tr\u017ei\u0161ta obi\u010dnija propagandna opsjena. Jer, usprkos \u010dinjenici da to stalno prepoznajemo i u svijetu apsolutno privatnog biznisa, ve\u0107e proporcije i teoretski druk\u010dije zadana priroda javnih kompanija ogoljuju relacije do kosti. Privatna poduze\u0107a barem ne iskazuju taj vid shizofrenije s bitno razli\u010ditim vizijama i misijama za po doma i vani, nego na obje strane popu\u0161taju samo ako i koliko ba\u0161 moraju.<\/p>\n

Huawei: globalni odnosi mo\u0107i<\/strong><\/p>\n

Jedna goru\u0107a aktualna globalna afera potvr\u0111uje o \u010demu se radi: hap\u0161enje financijske direktorice kineske privatne tvrtke Huawei u Kanadi, po nalogu SAD-a. Nije sasvim poznato kako su to\u010dno Amerikanci uvjerili Kana\u0111ane da je Meng Wanzhou opasna po sigurnost njihova kontinenta, spomenuto je tek kr\u0161enje njihovih sankcija protiv Irana. No, ameri\u010dki publicisti Shawn Powers i Michael Jablonski u knjizi “Stvarni cyber-rat: politi\u010dka ekonomija internetske slobode” iz 2015. godine podsje\u0107aju na daleko konkretnije razloge.<\/p>\n

Oni naime citiraju tada\u0161nje Googleove visoke menad\u017eere Erica Schmidta i Jareda Cohena: “Tamo gdje Huawei stje\u010de tr\u017ei\u0161nu dobit, tako\u0111er ja\u010da i utjecaj te doseg Kine.” Nesumnjivo je, isprepletenost privatnih poduze\u0107a i dr\u017eave kao na\u010delno javnog servisa \u2013zapravo eksponenta kapitala – funkcionira harmoni\u010dno oduvijek. Powers i Jablonski nalaze daljnje tragove rata koji se valja iza toga, te navode kako je ameri\u010dka vlada jo\u0161 1999. osnovala tvrtku In-Q-Tel pomo\u0107u koje tajna slu\u017eba CIA ostaje na izvori\u0161tu informati\u010dko-tehnolo\u0161kog napretka i mo\u0107i. Citiraju i Washington Post: “Prakti\u010dno svaki SAD-poduzetnik, izumitelj ili znanstvenik na istra\u017eivanju na\u010dina za analizu podataka, vjerojatno je bio telefonski kontaktiran od In-Q-Tela.” To dr\u017eavno poduze\u0107e u me\u0111uvremenu je potro\u0161ilo vi\u0161e milijardi javnih dolara na ulaganja kod biranih partnera iz gornjeg citata, a radi boljeg uvida u sve i svakog.<\/p>\n

Ina\u010de, naziv In-Q-Tel zvani\u010dno je posve\u0107en tehnolo\u0161kom geniju agenta Q, lika iz \u0161pijunskog serijala o Jamesu Bondu, \u010demu ne treba daljnji komentar. Protiv takvih sila, javni interes danas nalazi uto\u010di\u0161te samo u reakcijama kakva je ona talijansko-sindikalna s po\u010detka ovog teksta. Dok su pak javna poduze\u0107a usmjerena, utjecajnije od privatnih, na konfrontiranje \u010ditavih naroda jednih protiv drugih. I opet se sve vrti oko vrijednosti rada, te njegove izlo\u017eenosti na tr\u017ei\u0161tu koja \u0107e odrediti sudbinu svijeta i u ovom stolje\u0107u.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Javne kompanije koje upravljaju najve\u0107im nacionalnim resursima, onima strate\u0161kim, u pravilu su i najve\u0107a poduze\u0107a op\u0107enito. Liberalne vlade zapada nastojale su ih potkraj 20. stolje\u0107a izru\u010diti privatnom sektoru en gros, no ve\u0107 u ovom su bile prinu\u0111ene poduzeti uzmak koji i dalje hvata maha…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":26048,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-26043","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26043","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=26043"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26043\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26058,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/26043\/revisions\/26058"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/26048"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=26043"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=26043"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=26043"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=26043"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=26043"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=26043"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=26043"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}