{"id":25910,"date":"2018-12-03T07:00:16","date_gmt":"2018-12-03T06:00:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25910"},"modified":"2021-02-25T10:50:58","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:58","slug":"tmurna-rumunjska-obljetnica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25910","title":{"rendered":"Sto godina Velike Rumunjske"},"content":{"rendered":"

Rumunjska prvoga dana posljednjeg mjeseca u godini obilje\u017eava Dan dr\u017eavnosti koji je ove godine, na svoju stotu obljetnicu, posebno sve\u010dan. No, proslava doga\u0111aja odabranog za simbola kohezije nacionalne svijesti zbog brojnih proturje\u010dja nije ispunila zadatak.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Prvi prosinca rumunjski je Dan dr\u017eavnosti, a ove godine povod je bio poseban. Naime, navr\u0161ilo se stotinu godina od formiranja takozvane Velike Rumunjske, odnosno od pripajanja Transilvanije, Besarabije i drugih krajeva unutar povijesnih granica Vla\u0161ke i Moldavije \u010dije je ujedinjenje 1859. godine i dovelo do formiranja Rumunjske.<\/p>\n

U cijeloj pri\u010di postoji blago proturje\u010dje jer Rumunji nemaju previ\u0161e iskustva s ovako kratkim povijesnim etapama. Prema izmi\u0161ljenoj tradiciji, Rumunji su nastali mije\u0161anjem rimskih trupa s lokalnim da\u010danskim stanovni\u0161tvom nakon rimskog prodora 106. godine. Me\u0111utim, Da\u010dani su bili tra\u010dko pleme koje je na tom prostoru \u017eivjelo dvije i pol tisu\u0107e godina prije rimske invazije, ako ne i vi\u0161e. Ta tisu\u0107ljetna povijest koja se od jedne do druge generacije reproducira kroz obrazovni sustav ove je godine stavljena u drugi plan kako bi se naglasila va\u017enost obljetnice.<\/p>\n

O\u010dekivano, aktivnosti kojima se obilje\u017eavala obljetnica ili neki njezini aspekti tijekom cijele su godine bile financirane ve\u0107im koli\u010dinama javnog novca. Zahvaljuju\u0107i lokalnim istra\u017eiva\u010dkim novinarima nismo saznali samo o kojim je ciframa rije\u010d (blizu 40 milijuna eura), nego i njihova kona\u010dna odredi\u0161ta: uglavnom su financirane izlo\u017ebe, manifestacije i izdavanje novih knjiga. Tako\u0111er, na popisu su zavr\u0161ili folklorni festivali i kulinarska i kazali\u0161na doga\u0111anja. Svaki gradona\u010delnik i svako gradsko vije\u0107e, ba\u0161 kao i svako ministarstvo, osjetili su potrebu da organiziraju neki doga\u0111aj ili niz doga\u0111aja povezanih s obljetnicom. Na svakom javnom dokumentu nalazio se poseban logo obljetnice. Obljetnica je bila neizbje\u017ena i izvan strogo politi\u010dkog okvira. U akademskom okru\u017eenju okrugli stolovi bavili su se obljetnicom, doga\u0111ajima koji su prethodili nastanku Velike Rumunjske i onome \u0161to je uslijedilo kasnije – uglavnom u slavljeni\u010dkom tonu. I najve\u0107i sajam knjiga u Bukure\u0161tu, odr\u017ean sredinom studenog, protekao je u znaku obljetnice. Knjige, karte i kvazinacionalisti\u010dki govori obilje\u017eili su tu posebnu prigodu.<\/p>\n

Ipak, unato\u010d gusto\u0107i javnih doga\u0111anja posve\u0107enih obljetnici, op\u0107i dojam je najbla\u017ee re\u010deno neuvjerljiv. Kao da je posrijedi tek odra\u0111ivanje du\u017enosti: moramo ovo nekako obilje\u017eiti i to trebamo napraviti bez previ\u0161e strke, a ako na\u0161a “klijentela” od cijele pri\u010de mo\u017ee imati nekakve koristi – jo\u0161 bolje. To je bilo najo\u010ditije u Bukure\u0161tu kada je gradona\u010delnik izdvojio pola milijuna eura za predstavu koja nije imala veze s doga\u0111ajima povezanim s obljetnicom. U pitanju je bila predstava o jednom srednjovjekovnom kralju, a u njoj su glumili glumci s dobrim vezama u gradu. Drugim rije\u010dima, iako su proslave bile sveprisutne, njihovi ideolo\u0161ki dometi i mobilizacijski potencijali nisu bili veliki. Sve se na neki na\u010din izvodilo pritajeno i kontrolirano. Klijentelisti\u010dko dodjeljivanje javnog novca bilo je va\u017enije od ideolo\u0161kih uloga. I doga\u0111aji odr\u017eani na dan obljetnice, u subotu, uklapaju se u \u0161iru sliku. Primjerice, u Bukure\u0161tu je nakon vojne parade koja se istog datuma odr\u017eava svake godine organiziran prosvjed protiv vlade. U Alba Iuliji, gradu ujedinjenja 1918. godine, nakon parade na rasporedu je bila vjerska procesija i govor predsjednika. Lo\u0161e i hladno vrijeme tijekom vikenda samo je cijelu prigodu u\u010dinilo jo\u0161 tmurnijom.<\/p>\n

Spektakularni neuspjeh izvornog doga\u0111aja<\/strong><\/p>\n

Jedan od razloga stvaranja takve atmosfere jest \u010dinjenica da 1918. godina predstavlja vrlo dvozna\u010dan trenutak. Godina ozna\u010dava nastanak Velike Rumunjske, odnosno neo\u010dekivani trenutak u kojem su Transilvanija i Besarabija, izme\u0111u ostalih teritorijalnih natezanja, zavr\u0161ile u rumunjskim rukama. U pitanju je trenutak koji se doima kao trenutak trijumfa, ispunjenje tisu\u0107ljetnog sna okupljanja svih Rumunja u jednoj dr\u017eavi. To je barem slu\u017ebena interpretacija. Ali stvari nisu trebali tako ispasti, barem ne u uvjetima koje je stvorio Prvi svjetski rat. Nijemac Karol Prvi, u to vrijeme rumunjski kralj, Rumunjsku je s Njema\u010dkom \u017eelio suprotstaviti Ruskom Carstvu nadaju\u0107i se da bi tako mogao natrag dobiti Besarabiju. (Iako Besarabija nikada nije bila dijelom Rumunjske. Rusija je pripojila Besarabiju pola stolje\u0107a prije nastanka rumunjske dr\u017eave.) Progermanska stranka koja je podr\u017eavala kralja bila je prili\u010dno jaka, a njezini su glavni \u010dlanovi dolazili iz redova zemljoposjedni\u010dke aristokracije koja se jo\u0161 uvijek bojala Rusa i aneksisti\u010dkih strategija. Njihovi protivnici, nacionalni liberali, tra\u017eili su savezni\u0161tvo s Francuskom i Rusijom protiv Austro-Ugarske i Njema\u010dke. Ciljali su na industrijski razvijenu Transilvaniju, a ne na u to vrijeme zaostalu Besarabiju.<\/p>\n

Za njih, i Austro-Ugarska i Njema\u010dka bile su kolonijalisti\u010dke dr\u017eave koje su sprje\u010davale razvoj lokalne industrije. Taj je klasni antagonizam za posljedicu imao privremeno primirje. Do 1916. godine Rumunjska u ratu nije dr\u017eala niti jednu stranu. U ljeto 1916., nakon kraljeve smrti, Rumunjska je stupila u rat protiv Njema\u010dke i njezinih saveznika. No, do kraja godine Nijemci su zauzeli Bukure\u0161t i prisilili vladu na bijeg u Moldaviju. Uglavnom, dvije tre\u0107ine zemlje bilo je pod njema\u010dkom i austro-ugarskom kontrolom. Prema dokumentima koji su danas dostupni, izme\u0111u dvaju saveznika bilo je ozbiljnih internih sukoba oko toga kako upravljati dr\u017eavom i na koji na\u010din podijeliti plijen. Po\u010detkom 1917. Rumunjska je funkcionirala kao kolonija – proizvodilo se \u017eito, crpila nafta, uz bogat izvor jeftine radne snage.<\/p>\n

Ulazak Rumunjske u rat pretvorio se u spektakularan neuspjeh. Nekompetentni generali koji su to postali zahvaljuju\u0107i politi\u010dkim vezama krivo su procijenili i situaciju i svoje trupe pa su tri vojske (njema\u010dka, austro-ugarska i bugarska) koje su u\u0161le u Rumunjske imale lak posao. Vojna obuka bila je komi\u010dna – toga u to vrijeme nisu bili svjesni samo rumunjski politi\u010dari, nego i saveznici. Francuzi su, primjerice, organizirali posebnu vojnu misiju kako bi se rumunjska vojska obu\u010dila, obukla i organizirala. Zahvaljuju\u0107i endemskoj korupciji u prethodnim godinama novac namijenjen za kupovinu oru\u017eja i uniforma je pronevjeren. Minimalna koli\u010dina kupljene opreme bila je ispod svakog standarda i neupotrebljiva. A upravo su glavni zagovornici rata s Njema\u010dkom bili odgovorni za takvu situaciju. U nastavku rata situacija je postepeno postajala sve gora. Epidemije, glad, razo\u010darani vojnici i demoralizirani narod – ukratko, standardni sastojci svake pobune. Oktobarska revolucija i njezin odjek me\u0111u Rumunjima u Besarabiji i vojnicima na Isto\u010dnom frontu natjerali su kralja da obe\u0107a radikalnu agrarnu reformu nakon kraja rata. U svibnju 1918. Rumunjska je morala potpisati poni\u017eavaju\u0107i sporazum s Njema\u010dkom. Sporazum je formalno potvrdio kolonijalni status koji je Rumunjska stekla ve\u0107 tijekom rata. Parlament je bio primoran prihvatiti uvjete mira do kraja juna iste godine.<\/p>\n

Ali u tom trenutku povijest skre\u0107e u neo\u010dekivanom smjeru, \u0161to \u0107e na kraju dovesti do raspada i Njema\u010dkog i Austro-Ugarskog carstva. Doprinos Rumunja takvom razvoju situacije nije postojao. Me\u0111utim, pod francuskom delegacijom reorganizirana rumunjska vojska postala je uspje\u0161na u obuzdavanju pobuna. Ako nije bila sposobna boriti se s drugim vojskama, rumunjska je vojska barem postala vrlo dobra u borbi s civilnim stanovni\u0161tvom. Prvo su ugu\u0161eni komunisti\u010dki prosvjedi u Besarabiji pa sastavljen primjereni Parlament \u2013 poduzeto je sve \u0161to je bilo potrebno kako prosvjedi ne bi pratili ujedinjenje Besarabije i Rumunjske u o\u017eujku 1918. godine. Povoljna okolnost bila je i ta da nije bilo njema\u010dkog neodobravanja: sjeckanje Ruskog carstva bilo je u njema\u010dkom interesu.<\/p>\n

Kako se rat zao\u0161travao prema Njema\u010dkoj i Austro-Ugarskoj i kako su unutar njihovih granica dru\u0161tveni pokreti nicali jedan za drugim, rumunjska je vojska iz europske perspektive ponovno postala korisna. Zada\u0107a joj je bila u Isto\u010dnoj Europi ugu\u0161iti svaku komunisti\u010dku pobunu koja bi dalje \u0161irila ciljeve Oktobarske revolucije. Rumunjska je vojska to i marljivo radila. I prije i poslije ujedinjenja u prosincu 1918. komunisti\u010dki elementi protjerivani su iz Transilvanije. Tako\u0111er, rumunjske su se trupe u kolovozu 1919. godine pojavile u Budimpe\u0161ti i sru\u0161ile Ma\u0111arsku Sovjetsku Republiku Bele Kuna.<\/p>\n

Proizvod puke sre\u0107e<\/strong><\/p>\n

Stoga je lako shvatiti za\u0161to 1918. godina ba\u0161 i nije poticajna za proizvodnju popularnog entuzijazma. Velika Rumunjska nastala je kao proizvod puke sre\u0107e. Samo \u0161est mjeseci ranije, zemlja je bila razorena i pora\u017eena. Posljedice su bile tako \u017eestoke da je unato\u010d rastu stanovni\u0161tva i zemlje 1918. godine trebalo pro\u0107i cijelo desetlje\u0107e prije nego \u0161to je ekonomija dosegnula predratnu razinu. Naravno, politi\u010dari su u\u017eivali u sretnom ishodu, posebno liberali \u010diji su stari neprijatelji bili pora\u017eeni, a njihova zemlja razdijeljena seljacima. (Dodu\u0161e, u minimalnim koli\u010dinama, \u0161to je rezultiralo velikim padom produktivnosti i dugoro\u010dnim gomilanjem dugova pojedinih ku\u0107anstava). Ali op\u0107enito, ba\u0161 kao i danas, dru\u0161tveni ambijent bio je tmuran. Oporavak je bio spor, siroma\u0161tvo i nesta\u0161ice sveprisutni. Rumunji iz Transilvanije nadali su se ve\u0107oj koli\u010dini autonomije i utjecaja u novoj dr\u017eavi, \u0161to se nikada nije ostvarilo. Tako\u0111er, njihove ljevi\u010darske ambicije i selja\u010dki populizam razorile su centralisti\u010dke politike Bukure\u0161ta i protekcionizam te\u0161ke industrije. Ma\u0111ari su slomljeni i getoizirani.<\/p>\n

Rumunjizacijske politike usporavala je birokratska nesposobnost, a ne politi\u010dka volja. Na sli\u010dan na\u010din rumunjska administracija u Besarabiji ukinula je mogu\u0107nost politika inspiriranih Oktobarskom revolucijom. Zatim je represija poprimila kolonijalne i arogantne oblike. Lokalno znanje i obi\u010daji nisu zanimali dr\u017eavne predstavnike koji su dolazili iz Bukure\u0161ta. Tako\u0111er, ignoriranje stotinu godina ruske okupacije i kompleksnosti multi-etni\u010dkog stanovni\u0161tva nisu u\u010dinili 1918. godinu posebnom prilikom za slavlje. Tenzije koje su se prelile u razli\u010dite oblike nasilja brzo su se po\u010dele pojavljivati. U tom je kontekstu zatim proteklo me\u0111uratno razdoblje u Rumunjskoj.<\/p>\n

Odluka da 1. prosinac 1918. bude progla\u0161en Danom dr\u017eavnosti donesena je nakon Revolucije 1989. godine i optere\u0107ena je tim kontekstom. Povod je dovoljno simboli\u010dan, ali nema pravu te\u017einu. Zapravo se radi o kompromisu: neki su predlagali povratak na predkomunisti\u010dko razdoblje, na Kraljev dan, drugi su predlagali 22. prosinac 1989., dan revolucije. U oba su slu\u010daja, me\u0111utim, politi\u010dki ulozi bili preveliki i oba su prijedloga u datom kontekstu vi\u0111ena kao pretjerano ideolo\u0161ka. Prvi prosinac izgledao je kao dobra alternativa jer ga je bilo mogu\u0107e povezati sa \u017ertvom heroja koji su se borili za svoju zemlju. Radilo se o va\u017enoj referenci na vi\u0161e od tisu\u0107u ljudi koji su izgubili \u017eivote tijekom revolucije 1989. godine.<\/p>\n

Vijest da se jedan nacionalni praznik, koji je po svojoj prirodi \u0161ovinisti\u010dki, obilje\u017eava bez entuzijazma i \u0161ire mobilizacije u suvremenom globalnom kontekstu nije lo\u0161a stvar. Uostalom, \u0161ovinizam i nacionalizam svugdje su u usponu. Kako god bilo, u rumunjskom kontekstu obljetnica je protekla i u znaku propu\u0161tene prilike: rumunjsko iskustvo u Prvom svjetskom ratu i doga\u0111aji koji su prethodili formiranju Velike Rumunjske jo\u0161 su jednom potisnuti u drugi plan. Poku\u0161aj alternativne historizacije ljevi\u010darske kazali\u0161ne grupe u Bukure\u0161tu bio je va\u017ean, ali izoliran i bez \u0161ireg u\u010dinka.\u00a0Unato\u010d nastojanjima da se obnovi sje\u0107anje na 1918. godinu, rumunjska obljetnica povijesnu je amneziju samo podignula na novu razinu.<\/p>\n

S engleskog preveo Matko Brusa\u010d<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prvi prosinca rumunjski je Dan dr\u017eavnosti, a ove godine povod je bio poseban. Naime, navr\u0161ilo se stotinu godina od formiranja takozvane Velike Rumunjske, odnosno od pripajanja Transilvanije, Besarabije i drugih krajeva unutar povijesnih granica Vla\u0161ke i Moldavije \u010dije je ujedinjenje 1859. godine i dovelo do formiranja Rumunjske…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":25912,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110],"theme":[456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-25910","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25910","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25910"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25910\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25919,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25910\/revisions\/25919"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25912"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25910"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25910"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25910"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25910"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25910"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25910"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25910"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}