{"id":25904,"date":"2018-12-04T07:00:15","date_gmt":"2018-12-04T06:00:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=25904"},"modified":"2021-02-25T10:50:58","modified_gmt":"2021-02-25T09:50:58","slug":"danke-merkel","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=25904","title":{"rendered":"Danke, Merkel?"},"content":{"rendered":"

Kad Njema\u010dka kihne, cijela Europa se trese. Skori odlazak dugovje\u010dne kancelarke najmo\u0107nije dr\u017eave Unije imat \u0107e politi\u010dke posljedice u mnogim zemljama kontinenta. Jedan dio hrvatskih kolumnista, predvi\u0111aju\u0107i lo\u0161ija vremena, ve\u0107 pi\u0161e opro\u0161tajna ljubavna pisma.<\/strong><\/p>\n

Posljednjih nekoliko tjedana, to\u010dnije od kraja listopada kad je Angela Merkel obznanila da se poslije zavr\u0161etka svog \u010detvrtog mandata 2021. godine vi\u0161e ne\u0107e kandidirati za zastupnicu u Bundestagu, komentatori srednjostruja\u0161kih medija u Hrvatskoj kao da se natje\u010du u tome tko \u0107e se emotivnije oprostiti od njema\u010dke kancelarke. Zabrinuti su zbog njezinog najavljenog povla\u010denja iz politike, zapitani nad daljnjom europskom sudbinom, nad time \u0161to \u0107emo i kako dalje, zna\u010di li to kraj Europe i Europske unije kakvu poznajemo, ho\u0107e li nas populisti\u010dki armagedon nakon njezina odstupanja kona\u010dno progutati…<\/p>\n

Tako se primjerice konstatira da je njema\u010dka kancelarka bila i jo\u0161 uvijek stoji na braniku “humanosti, ljudskosti i demokracije”, komentatorski se zbor dalje pita ho\u0107e li “demokratski svijet za pet-deset godina prizivati nekoga \u010delnika poput Merkel”, a u rije\u010dkom Novom listu<\/em> ocjenjuje da je “odlazak Angele Merkel lo\u0161a vijest za Europu, koja vi\u0161e nego ikad treba odlu\u010dne i istodobno umjerene lidere”. Najdalje je pak, kombiniraju\u0107i laude njezinoj politici s lamentom zbog ab\u0161ida, oti\u0161ao komentator Jutarnjeg lista<\/em>, koji je napisao da je ona ni manje-ni vi\u0161e nego “svijetla li\u010dnost u mraku novoga srednjeg vijeka” ili, jo\u0161 egzaltiranije, “ona prema kojoj su se orijentirali brodolomnici europske civilizacije”. Tako\u0111er, njema\u010dka je kancelarka zaslu\u017ena za to \u0161to je “spasila rubne europske zemlje i njihove narode” sudbine da u svojim zemljama otvore izbjegli\u010dke logore i same pritom postanu logori, a u tim rubnim zemljama stanje svijesti je, dakako, takvo da “to oni ne znaju, ili samo ne\u0107e da priznaju, ili o tome ne umiju i ne \u017eele da misle”.<\/p>\n

Nije lo\u0161a ni ona kad Miljenko Jergovi\u0107 \u2013 jer o tom je komentatoru Jutarnjeg lista<\/em> rije\u010d \u2013 \u010dita lekciju rastro\u0161noj Gr\u010dkoj, jer je Merkel tobo\u017ee i tu odigrala svoju ulogu kako treba, uvode\u0107i mjere \u0161tednje bez pardona, dok se “Njema\u010dka, navodno, bogatila na kamatama gr\u010dkih kredita, ili je to bila Sirizina propaganda” (…) “ili smo, za razliku od nje, bili impresionirani ne\u010dim \u0161to \u0107e se u Sirizinom slu\u010daju uskoro razotkriti kao kvaziljevi\u010darska, a odmah zatim i nacionalisti\u010dka demagogija”. Nje\u017eno prijateljstvo s Njema\u010dkom, vidimo, ne jenjava, ba\u0161 kao ni autokolonijalni refleks: danke Deutschland, vielen Dank, wir sind jetzt nicht allein<\/i>… pjevala je devedesetih Sanja Trumbi\u0107, a danas pripjevaju mejnstrim novinari.<\/p>\n

Bijeda biografizma<\/strong><\/p>\n

Dakako, ima i brojnih komentatora koji, za razliku od ovih prvih, za europsku civilizaciju i kulturu brinu zdesna. Po njima je Merkel spomenutu civilizaciju ugrozila svojom politikom prema izbjeglicama i stoga jedva \u010dekaju da joj vide le\u0111a jer je, spomenimo tek jednu kvalifikaciju, i to onu umjereniju, svojom politikom “otvorenih vrata” samo napravila “propuh koji je izazvao kaos”. Ali brejvikovski nas pogledi na politi\u010dku ostav\u0161tinu Angele Merkel ovaj put ne\u0107e zanimati.<\/p>\n

Analitika onog prvog kolumnisti\u010dkog e\u0161alona dosta je skromna, uglavnom se svodi na deskripciju nosivih politi\u010dkih li\u010dnosti i njihovih karijera, odnosno politika se u njih uglavnom personificira. Bez \u017eelje da se upuste u ne\u0161to sistemati\u010dnije pisanje o njema\u010dkoj politi\u010dkoj sceni, prvolopta\u0161ki se hvataju se za pojedine lidere i koriste biografizam kao glavnu metodu i tako zapravo cijelu stvar infantiliziraju. U tom hagiografskom dijagramu Merkel je gotovo redovito nasljednica ili Adenauera ili Helmuta Kohla, ponekad \u010dak i de Gaullea, ba\u0161 kao \u0161to je i francuski predsjednik Emmanuel Macron opetovano nazivan novim de Gaulleom, a svi oni skupa valjda su prirodni nastavlja\u010di rodona\u010delnika realpolitike, Bismarcka. Me\u0111utim, sva je ta komparativistika vrlo tanka i temelji se uglavnom na ovodobnom determinizmu prema kojem je kapitalo-liberalizam posljednji stadij dru\u0161tva, a politika se vodi s onu stranu ljevice i desnice (Merkel i Macron su pravi primjeri toga), rije\u010dju, ona je “umije\u0107e mogu\u0107ega”.<\/p>\n

Dakle, du\u0161u dalo za doma\u0107e opsjenare koji najobi\u010dniji pragmatizam uzdi\u017eu do visova mudrosti, humanizma i odlu\u010dnosti, a samu njema\u010dku kancelarku progla\u0161avaju spasiteljicom civilizacije jer je vodila politiku otvorenih vrata, pravila selfije<\/i> s izbjeglicama, razgovarala s palestinskom djevoj\u010dicom i op\u0107enito prema izbjeglicama bila vi\u0161e nego \u017eenerozna. E sad, da su ve\u0107 u o\u017eujku 2016. Njema\u010dka i Europska unija potkupile Erdogana da novi kontingent izbjeglica zadr\u017ei u Turskoj i da su ne\u0161to kasnije s mafioznom libijskom obalnom stra\u017eom sklopile dil da brodove s izbjeglicama dr\u017ei podalje od talijanskih obala, to se uop\u0107e ne spominje jer se, eto, u takvu sliku naprosto ne uklapa.<\/p>\n

No zato se u biografizam uklapaju kojekakve trivije, poput one da je Merkel k\u0107i isto\u010dnonjema\u010dkog pastora ili one da se u vrijeme ru\u0161enja Berlinskog zida nezainteresirano banjala u sauni. A to \u0161to je jedna od direktnih posljedica njezine politike primjerice ta da je u Gr\u010dkoj javni dug danas ve\u0107i nego \u0161to je bio prije osam godina, kad se s mjerama \u0161tednje zapo\u010delo, pa danas iznosi 180 posto BDP-a, dok je prije prvog bailouta<\/i> iznosio 130 posto, vjerojatno je posljedica toga \u0161to u rubnim zemljama o tome “ne umiju i ne \u017eele da misle”.<\/p>\n

Merkijavelizam<\/em> kao heroizam<\/strong><\/p>\n

Kod doma\u0107ih komentatora, osim ako nisu iz suprematisti\u010dke ergele, primjetna je izrazita naklonost prema Angeli Merkel kao “odlu\u010dnom i umjerenom” vo\u0111i. Na trenutak se \u010dini paradoksalnim \u2013 liberali pa da tra\u017ee vo\u0111e. Ali pogledajmo samo Macrona, francuskog predsjednika i glavnog saveznika Merkel u obrani europskih vrijednosti. Najave njegovih prvih mjera i\u0161le su u pravcu smanjenja broja parlamentarnih zastupnika i ja\u010danja izvr\u0161ne vlasti, ve\u0107 se neko vrijeme oko njega gradi kult personalitija, zbog teroristi\u010dkih napada u Francuskoj donesen je zakon o suzbijanju terorizma koji u bitnome ograni\u010dava javne i osobne slobode itd. Angela Merkel je sli\u010dnog politi\u010dkog profila. Istina, karizma joj nije bog zna kakva, ali zato ima sve drugo \u2013 fokusiranost na postizanje cilja po svaku cijenu, pri \u010demu se pretjerano ne optere\u0107uje demokratskim procedurama.<\/p>\n

Spremna je na nagodbe i tzv. neprincipijelne koalicije, samo da pre\u017eivi. Kad je trebala okrenuti le\u0111a svom dotada\u0161njem politi\u010dkom mentoru, korumpiranom Helmutu Kohlu, to je u\u010dinila; kad je pragmati\u010dno trebala vladati velikom koalicijom, i to je u\u010dinila. Stoga su vanjski komentatori njezin stil vladavine prozvali “merkijavelizmom” \u2013 u toj politici tipa “nit’ smrdi nit’ miri\u0161e” ona je recimo 2010. bila spremna pred mladim demokr\u0161\u0107anima proglasiti smrt multikulturalizma, da bi krajem ljeta 2015. pustila milijun bliskoisto\u010dnih izbjeglica u zemlju i svojim prirodnim saveznicima iz CSU-a, koji su dominantno stacionirani u Bavarskoj koja je prva bila na udaru izbjegli\u010dkog vala, digla tlak valjda na 200.<\/p>\n

Na podlozi dana\u0161njih ksenofobnih isto\u010dnoeuropskih politika koje migrantsko pitanje rje\u0161avaju \u017eilet-\u017eicom, policijskim kordonima i “politikom nulte tolerancije prema migrantima” gesta Angele Merkel iz 2015. doista se doima druk\u010dijom i odudaraju\u0107om. No ako se u obzir uzmu povijesni i aktualni politi\u010dki kontekst, njezin postupak zapravo nije toliko iznena\u0111uju\u0107i. Naime, njema\u010dka je privreda vi\u0161e puta do\u017eivjela velike useljeni\u010dke valove koji su joj se uvijek pokazali itekako konjunkturnima. Prvi se zbio u vrijeme poslijeratne obnove u kojoj su pomagali i Nijemci repatrirani iz rubnih dijelova nekada\u0161njeg Reicha u centar. Sljede\u0107i val, onaj gastarbajterski iz Jugoslavije, zemalja Magreba, Turske i Italije, uvelike je pripomogao ekspanziji njema\u010dke autoindustrije, dok je po\u010detkom devedesetih svenjema\u010dko ujedinjenje iskori\u0161teno za masivno izvla\u0161tenje isto\u010dnih pokrajina. Tako da \u0107e i ovih milijun i ne\u0161to izbjeglica, na valu relativno permisivne politike useljenja, biti promptno integrirano u njema\u010dko tr\u017ei\u0161te rada. Tim prije \u0161to su pripreme za to napravljene jo\u0161 po\u010detkom dvijetisu\u0107itih.<\/p>\n

Kancelarka protiv solidarnosti<\/strong><\/p>\n

Naime, u vrijeme vladavine socijaldemokrata tada\u0161nji je kancelar Gerhard Schr\u00f6der pripremio i donio \u010ditav set zakona vezanih uz regulaciju radnih odnosa i tr\u017ei\u0161ta rada. Schr\u00f6derov period karakterizirala je visoka nezaposlenost, a pod kancelarovim motom “ne postoji pravo na lijenost u na\u0161em dru\u0161tvu” doneseno je nekoliko tzv. Hartzovih zakona u cilju da se prepolovi nezaposlenost. To je i u\u010dinjeno, ali uz veliku cijenu: uz ogromno pove\u0107anje tzv. subproletarijata, dakle podzaposlenih i nestalno zaposlenih radnika, Njema\u010dka je postala jedna od zemalja s najvi\u0161om stopom prekarnog rada, realne pla\u0107e stagniraju ve\u0107 desetlje\u0107ima, a pojavilo se i novo siroma\u0161tvo (dugotrajna nezaposlenost, socijalna isklju\u010denost, pre\u017eivljavanje od pomo\u0107i preko socijalnog programa Hartz IV itd.). Imaju\u0107i sve to u vidu, neki bolji poznavatelji situacije, poput Tariqa Alija, nemaju nikakvih iluzija o motivaciji kancelarke da primi izbjeglice.<\/p>\n

On ne misli da je u nje proradio demokr\u0161\u0107anski karitativni nerv, niti da je iznenada postala humanitarka. Ne, ka\u017ee on u zadnjem izdanju svoje knjige “Ekstremni centar”, val je s jedne strane doista “galvanizirao novi AfD i druge grupe dalje na desnici. Me\u0111utim, njema\u010dki je kapital oko toga bitno manje uzrujan, on u novim dolascima vidi novu ponudu nesindikalizirane i jeftine radne snage koja \u0107e biti dovoljno fleksibilna te kao takva idealna za tr\u017ei\u0161te nisko pla\u0107enih, part-time<\/i> i mini-job<\/i> poslova. Neoliberalni antropolozi ve\u0107 su notirali da su Sirijci dovoljno svjetloputi i svjetlolasi da se kroz generaciju ili dvije uop\u0107e ne\u0107e razlikovati od doma\u0107ina. Kapital jednostavno u tom valu vidi rje\u0161enje za depopulacijske probleme, dok \u0107e se vjerske i kulturne kontradikcije polako same iznivelirati”. I doista, Njema\u010dka je druga nakon Japana po starosti stanovni\u0161tva, a ako se zna da je izme\u0111u 2015. i 2017. godine \u010dak 65 posto tra\u017eitelja azila u Njema\u010dkoj bilo mu\u0161kog spola, da je vi\u0161e od pola njih bilo mla\u0111e od 24 godine i da je 25 posto bilo mla\u0111e od 15 godina, jasno je o \u010demu Ali govori.<\/p>\n

Iluzija nemamo ni mi. Politi\u010dka karijera kancelarke Merkel ostat \u0107e upam\u0107ena po nevi\u0111enoj radikalizaciji politike europskog centra u odnosu na periferiju. Njezin politi\u010dki vrhunac nije bio odgovor na migrantsku krizu, ma koliko srednjostruja\u0161ki komentatori to \u017eeljeli. Njezini mandati ostat \u0107e upam\u0107eni po ne\u010dem drugom, po padu me\u0111unarodne solidarnosti, po socijalnoj eroziji i u samoj Njema\u010dkoj i u ostalim europskim zemljama, po dotad nevi\u0111enim disciplinskim mjerama kojima je bila i jo\u0161 uvijek je podvrgnuta Gr\u010dka, po pacifikaciji jedne zemlje koja je sprovo\u0111ena, u primjer drugima, svim mogu\u0107im sredstvima. Me\u0111u tim sredstvima svakako je i migrantska kriza koja se koristi na na\u010din da sudbinu jednih nesretnika (izbjeglica) konfrontira sa sudbinom drugih (siroma\u0161no stanovni\u0161tvo europskog juga) te da se za formulom stratifikacije radne snage posegne svaki put kad je potrebno amortizirati politi\u010dko-ekonomske kontradikcije europskog centra.<\/p>\n

Naravno, oni migranti koji su pripu\u0161teni u centar doista jesu u ne\u0161to boljem polo\u017eaju od onih koji su zaglavili u kampovima na vanjskim granicama Europe, ali ne vidjeti da je to dio istog procesa i na\u010dina na koji kapitalizam operira stanovni\u0161tvom i radnom snagom, proglasiti to “humano\u0161\u0107u, ljudsko\u0161\u0107u i demokracijom”, samo zna\u010di perpetuirati isti onaj cinizam kojim se europski politi\u010dari odnose prema posljedicama neokolonijalnih odnosa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posljednjih nekoliko tjedana, to\u010dnije od kraja listopada kad je Angela Merkel obznanila da se poslije zavr\u0161etka svog \u010detvrtog mandata 2021. godine vi\u0161e ne\u0107e kandidirati za zastupnicu u Bundestagu, komentatori srednjostruja\u0161kih medija u Hrvatskoj kao da se natje\u010du u tome tko \u0107e se emotivnije…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":25941,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,393],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-25904","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-njemacka","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25904","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=25904"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25904\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":25936,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/25904\/revisions\/25936"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/25941"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=25904"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=25904"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=25904"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=25904"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=25904"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=25904"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=25904"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}